Prema jučerašnjem izveštavanju nedeljnika Vreme, Er Srbija je navodno pojedinačno isplatila oko 8.500 evra grupi putnika prošlogodišnjeg leta JU324 Er Srbije Beograd – Diseldorf.
Leta na kojem je letačka posada iznajmljenog Embraera 195 u bojama Er Srbije napravila grešku prilikom poletanja i izazvala do sada najozbiljniji udes u 12 godina postojanja srpske nacionalne avio-kompanije pod ovim imenom.
Er Srbija navode Vremena nije komentarisala, dok domaće strukovno telo za istraživanje nesreća u vazduhoplovstvu kasni sa objavljivanjem završnog izveštaja o udesu.
Aerodrom „Nikola Tesla“, aerodromske službe i Kontrola letenja se ne pominju u lancu eventualne odgovornosti uprkos činjenici da je najveća potencijalna opasnost za putnike leta JU324 bilo curenje goriva iz probušenog rezervoara letelice kojoj je, iz neobjašnjivog razloga, bilo dozvoljeno da se parkira na regularni avio-most zgrade putničkog terminala.
Vreme piše da je odštetu dobio samo deo putnika koji je odlučio da se grupno pobuni:
– Pedesetak putnika angažovalo je zajedničkog advokata tražeći od Er Srbije da im vansudski nadoknadi nematerijalnu štetu zbog pretrpljene traume i posledica. Dogovor je postignut krajem prošle godine, a novac je legao ovih dana. Prema izvorima Vremena, u pitanju je suma od oko milion dinara po putniku.
Ostali putnici, koji nisu bili deo ove grupe, nisu dobili ništa osim rutinske odštete od dvestotinak evra zbog otkazanog leta. – izveštava Vreme uz konstataciju da Er Srbija nije želela da komunicira i pojasni svoje motive i detalje slučaja mediju.
Odluka Er Srbije da nekomunicira sa javnošću rezultirala je negativnim karakterizacijama u verziji priče oštećenih da je kompanija navodno „odbijala svaku krivicu i tvrdila da su traume putnika nedokazive“.
Vreme navodi da je nacionalna avio-kompanija „ukazivala da su putnici dan posle incidenta prebačeni na odredište rezervnim letom i da tada niko nije imao strah od letenja“.
Navodno, pregovarači Er Srbije su poručivali da se ne boje suđenja kao ni negativnih napisa u štampi, piše Vreme.

Udes Er Srbijinog leta i dalje je, strukovno gledano, nezatvorena priča kada su neposredni i posredni uzroci u pitanju iako je od njega prošlo godinu i četiri meseca.
Kako je Tango Six tada analizirao, najverovatnije je po sredi bila greška letačke posade. Aerodromska Kontrola letenja je u delu incidenta pred poletanje pilotima letelice pokušala više puta da ukaže na grešku, međutim, savet i instrukcije bili su ignorisani.
Preliminarni izveštaj udesa od strane Centra za istraživanje udesa u saobraćaju otklonio je fokus sa tehnike kao uzroka i ispričao početnu priču koja ukazuje na neshvatljivo loše procene letačke posade uprkos nekoliko upozorenja Kontrole letenja da provere lokaciju i parametre za poletanje.
Zataškavanje ili kašnjenje?
Nakon godinu i četiri meseca od udesa čudno je kako se iz ugla komunikacija sa javnošću prema ovom slučaju odnosi Er Srbija i kako CINS ili ponovo ne radi svoj posao ili odbija da komunicira važne lekcije koje su deo svakog nacionalnog sistema bezbednosti letenja.
Er Srbija je tako odabrala da ne odgovori Vremenu na karakterizacije advokata i putnika koji su pričali za ovaj medij i koji su upotrebili termine kao što je „bahatost poluprivatne kompanije“. Vreme je podsetilo i na jedno od prvih saopštnje kompanije da „bezbednost putnika ni u jednom trenutku nije bila ugrožena“.
Sve ovo iako slučaj (iz ugla komunikacija) sadrži i izuzetno pozitivan aspekt po kompaniju – nakon neshvatljive greške koja je zamalo izazvala tragediju sa fatalnim posledicama, isti piloti koji su grešku uzrokovali, uspeli su da značajno oštećenu letelicu (kojoj je iz jednog od probušenih krilnih rezervoara sve vreme curelo gorivo) sabrano, vešto i bezbedno slete nazad na aerodrom „Nikola Tesla“.
Neshvatljivo je takođe i zbog čega je srpska nacionalna avio-kompanija nedovoljnom proaktivnom komunikacijom dozvolila da se iz negativnih reputacionih karakterizacija izvuku sve druge službe na aerodromu?
Službe i organizacije koje su pilotima dozvolile da umesto evakuacije putnika po standardnoj proceduri (na bezbednoj lokaciji van stajanki i gejtova putničkih terminala) dozvole taksiranje, pristajanje i parkiranje letelice kojoj je curelo gorivo (prema CINS preliminarnom izveštaju, i sledeći dan) uz iskrcavanje putnika kroz avio-most kao da se ništa nije dogodilo.
Er Srbija tu ne poentira ni na jedan način kada je, najbitnija, putujuća laička javnost (buduće mušterije) u pitanju.
Kada je reč o strukovnoj javnosti, posledice ovog slučaja još su gore.
Centar za istraživanje nesreća u saobraćaju, čiji je nedovoljno ažuran rad Tango Six godinama kritikovao (članci: 1,2,3,4,5), takođe se nije snašao prvo u komunikaciji sa laičkom javnošću i potom nije komunicirao rezultate istrage struci. Ukoliko je završni izveštaj zaista i kompletiran.
Zbog nekog razloga, rukovodilac CINS-a Nebojša Petrović medijima je najavio završetak istrage za tri meseca. Ili je izveštaj urađen pa i dalje nije dostupan strukovnoj i zainteresovanoj javnosti (što bi bio zaseban skandal) ili je, još gore, završni izveštaj i dalje nezavršen – pa CINS, ponovo, krši zakonski rok za njegovo kompletiranje i objavljivanje od godinu dana.
Zakon o istraživanju nesreća u saobraćaju je jasan:
„Centar objavljuje izveštaj o istrazi u najkraćem mogućem roku, ali ne dužem od 12 meseci od datuma kada se dogodio udes ili ozbiljna nezgoda.
Ukoliko ne postoji mogućnost objavljivanja izveštaja u roku od 12 meseci, Centar će objaviti privremeni izveštaj sa informacijom o toku istrage i eventualnim preporukama za unapređenje bezbednosti“. Piše u zakonu, sa jasnom implikacijom da su posredni i neposredni uzroci svakog ozbiljnijeg udesa hitne stvari za komunikaciju drugim učesnicima u vazdušnom saobraćaju – kako ne bi ponovili iste greške.
Na sajtu CINS-a se završni izveštaj (koji je možda i kompletiran ali mi to ne znamo) ne može naći ali se zato mogu naći linkovi za EXPO 2027 i državnu inicijativu investicija „Srbija, skok u budućnost 2027“.
Branko
Mislim i da je ono preletanje aviona preko aerodroma da bi kontrolori fizicki mogli da pogledaju da li gorivo curi takodje bilo neverovatno.
ZZ
Prelet je urađen da se vidi da li je stajni trap spušten, a ne da li gorivo curi.
Pilot
Gdin-e Vojinovicu, za male pare ste se prodali. i ako znam da nece te objaviti moj komentar treba da vas je sramota da prepisujete ili navodite informacije iz casopisa Vreme, sa ne primerenim komentarima. Sve po Srpskoj Nacionalnoj kompaniji i organima Srbije. Gde je EASA, EU clanice i Grcka kompanija i Italijanski i Poljski piloti? Njihove krivice nema? Ne pominjete pritisak EU da se ne uradi temeljna istraga? Sram vas bilo.
Smilja
I zasto Kontroli leta nije dozvoljeno da zaustavi poletanje, ako ozbiljno sumnja u procenu posade aviona…a vrlo ozbiljno su sumnjali…I ta zadnja odbrana mora biti predmet razmatranja vazduhoplovnih vlasti EASA, ICAO…I koliko ih vec I’ma!
Slavisa
G-dine Pilot, ukoliko ste stvarno po profesiji ili iz hobija pilot onda verovatno znate ili ste culi o bahatosti „Srpske Nacionalne kompanije“. Ukoliko ste upoznati o materiji onda vas komentar gubi smisao, a ukoliko ne znate, nemojte vredjati gospodina Vojinovica jer on iznosi cinjenice. Razumem potrebu da omalovazavate onog koji ne deli vase misljenje ali ovde su izlozeni fakti sa sajtom i linkovima kao dokazima. Sportski pozdrav.
Ilija
Ko se normalan bavi avio kraksama iz prošlosti treba se okrenuti budućnosti i Expou 2027 a ne prekopavati bajate vesti. Pošten narod zanima vikend u Milanou za male pare a ne kojekakvi Air Crash Investigation. Uostalom više je nego jasno da su piloti bili strani plaćenici što su i priznali.
Korektor
Izvorni tekst Vremena nažalost nije ni blizu nivoa kvalitetnog novinarstva. Da jeste, tekst bi uporedio druge slučajeve kao što su AF358 ili BA38 gde takođe nije bilo žrtava ali jeste bilo povređenih, za razliku od putnika Marathona kojima bukvalno nije falila dlaka sa glave. Za razliku od Vremena, kvalitetno i profesionalno novinarstvo bi primetilo da su i u drugim zemljama po pravilu sve takve nagodbe tajne, da su navodni iznosi u sličnom opsegu, i ne bi objavilo ili bi se ogradilo od neistinitih izjava kako je Air Serbia poluprivatna kompanija. Možemo samo da sanjamo novinarstvo gde bi novinar DW smeo da uporedi ovo sa slučajem Germanwings 9525 kada je Lufthansa za užasnu smrt isplatila 75 hiljada EUR svakoj porodici poginulih a po 10 hiljada bliskim osobama. U slučaju Marathona nije bilo ni poginulih ni povređenih.
Mesetari
Obožavam psihičke traume, strah od ovoga i onoga., stres i slične tegobe koje se ne mogu objektivno proceniti niti dokazati. Zgodno za odštetu. U rukama dobrog advokata, uz pristojan procenat, profitirao je deo putnika i advokat
NovemberPapa
Originalan izvor (tekst iz casopisa „Vreme“) je sekundaran.
Primaran je tekst g-dina Vojinovica, na koji ovde komentarisemo.
Tekst je, nakon vise citanja: izvrstan, izbalansiran, potkrepljen cinjenicama i upucuje na najvece negativnosti:
– losa komunikacija AirSerbie,
– necinjenje CINS-a i
– odluke operativnih sluzbi aerodroma Beograd koje treba istraziti.
NIGDE se ne prejudicira krivica, niti drvlje i kamenje na Srbiju (O… boze…)
Upucuje se na dobre segmente dogadjaja koji su smanjili potencijalno katastrofalne posledice – kojih nije bilo.
Da, upucuje na necinjenje, nestrucnost… To i treba da boli.
Willi
“ Isplatila grupi putnika“ …. zanimljivo
Umesto da se slozimo da je zavrsni izvestaj svima potreban kako bi se izvukle pouke ovde se napada T6 pominju tajna drustva, svemirske sile i sta da radimo kad nemci, francuzi, klingonci nisu u stanju da rese neke svoje slučajeve ….
Bezbednosti avio saobraćanja eve me ….
Bulevar
Nemam običaj da čitam komentare, zato što me mišljenja botova, zlonamernih i nekompetnih ljudi sa raznim motivima ne interesuju. Vrlo dobro svi znamo (razumni čitaoci) gde dovodi skrivanje istine. Koliko NASTREŠNICA raznih treba da se dogodi da se zaustavi laganje i klevetanje uzbunjivača i nedužnih. Zato bi možda ipak bilo najbolje ukinuti komentare čitalaca . Pa „ko razume, shvatiće“ kako ono beše ….