BEOGRAD – Dok je pažnja javnosti zarobljena u sada već dnevnom ciklusu informacija vezanim za konačni ulazak Etihada u Jat, Jat Tehnika, Ketering i Su-port prolaze ispod radara. Tehnika je i dalje na nišanu Etihada, Ketering i dalje preživljava, dok bi Su-port mogao takođe da dobije novog vlasnika.
Poslednji izazovi u vezi Etohadovog preuzimanja 49% Jata, izuzimajući prekjučerašnju otvorenu sabotažu ministra Mrkonjića, biće konačna realizacija otpuštanja viška zaposlenih i potpuno preuzimanje negativnog bilansa kompanije od strane države. Kontraverza oko promene imena biće aktuelna u danima i nedeljama koje dolaze, ali prema većini nezvaničnih informacija i komentara – dogovor je blizu iako postoji još dosta posla i stavki koje se moraju “ispeglati“.
Ono što je međutim podjednako bitno u komplet lepinji “konačnog rešenja“ većeg dela srpske vazduhoplovne “industrije“ su Jat Tehnika, Ketering i Su-port. Kompanije za koje je po raznim glasinama Etihad načelno zainteresovan i koje su u podjednako teškom stanju kao “veliki“ Jat.
Dok bi Tehnika imala značajnu perspektivu kao deo evropske grupacije MRO igrača u vlasništvu nekoga iz Emirata, Su-port je kako saznajemo iz nekoliko dobro obaveštenih izvora ozbiljna meta ne samo Etihadu već i jednom konzorcijumu iz Francuske.
Iz monopola u monopol?
Potvrdu ovim informacijama dao je pre dve nedelje pomoćnik ministra saobraćaja za vazduhoplovstvo Milutin Popović. On je u izjavi Novostima rekao da su dve kompanije, iz Francuske i Grčke, zainteresovane za kupovinu većinskog udela u Su-portu. Francuska kompanija zove se Group Europe Handling, dok je Grčka Golder Handling.
Popović u istoj izjavi nije pomenuo aktivnosti švajcarskog Swissporta koji je takođe zainteresovan za dobijanje dozvole za operacije prihvata i opsluživanja letelica na beogradskom aerodromu, ali je izjavio nešto što ilustruje trenutnu dubiozu “obećanog miraza“ koji je (sada) rezervisan za Etihad:
– …država međutim u ovom trenutku nije spremna za prodaju Jatovog hendlera, sve dok priča o strateškom partnerstvu domaće avio-kompanije i Etihada ne dobije epilog. Rekli smo im da, dok se ne završe razgovori s Etihadom, ne možemo da im damo ponudu. Sačekaćemo da se Etihad izjasni da li uz Jat želi i Su-port. Potencijalni partneri spremni su da ulože novacu nabavku potrebne opreme za Su-port, – završava Popović izjavu za Novosti.
Dakle postoje dve zainteresovane kompanije koje su i pored problema koje Su-port ima kao i Jat (višak zaposlenih i preko potrebna nabavka tehnike) spremne da u njega uvedu zdrav, nedržavni kapital iz inostranstva. Čuvarima državnog monopola sa izraženim fetišom da sve mora ostati srpsko – dakle pod njihovom stranačkom i interesnom palicom, Etihadova razmišljanja van Jata su došla kao naručena. Zameniće jedan monopol drugim?
Šta će reći Evropa?
U trenutku kada se cela država prebacuje u mod nastupajućih pregovora i primene standarda Evropske Unije, neko je templare iz ministarstva saobraćaja zaboravio da podseti na činjenicu koja im je verovatno dobro poznata. Ta činjenica se u Evropi zove Direktiva. Ona kaže da se tržište zemaljskog opsluživanja mora liberalizovati, otvoriti za zainteresovane kompanije koje nisu operateri aerodroma.
Dakle pored Aerodroma Nikola Tesla koji se takođe bavi delom ovog posla, Srbija je obavezna da omogući poslovanje zainteresovanim domaćim ili stranim entitetima. Ironija trenutne situacije je da bar jedna od ovih kompanija ima više nego čvrstu nameru da uloži svoje pare, izvuče Su-port iz dubioze i ono najvažnije, bude rešenje problema državnoj firmi kroz inicijativu otpuštanja viška zaposlenih i unošenja svežih deviza. Dakle najmilije reči aktuelnog državnog rukovodstva – strana direktna investicija.
Kako Tango Six saznaje, kada su u pitanju Francuzi, radi se o konzorcijumu dva dobro poznata svetska igrača u handling segmentu iz Francuske: SAMSIC i Group Europe handling, koji su se radi minimiziranja rizika udružili, formirali zajedničku kompaniju koja planira da traži handling dozvolu od države i ono što je najbitnije – planira da ne obavlja svoju delatnost kao nov entitet već kroz investiciju u državnu kompaniju
Su-port o kojoj ta ista država ne brine već godinama.
Kako takođe saznajemo iz izvora bliskih ministarstvu saobraćaja (onom delu zaposlenih koji i dalje više cene struku nego politikanstvo zasnovano na staračkoj demenciji) došlo je do nekoliko sastanaka sa Francuzima koji su više puta konkretno rekli da imaju više nego čvrstu nameru da investicijama preporode Su-port, zadrže najsposobnije i potrebne zaposlene i investiraju u potrebnu opremu.
Najodgovorniji iz ministarstva međutim uporno odlažu sastanke sa Francuzima, daleko su od ponašanja koje propisuju osnove državne politike – “povoljna klima za strane investicije“ i otvoreno igraju na kartu želje da sve i dalje ostane državno, da li kroz Etihad ili na bilo koji drugi način.
Ministarstvo koje vam je donelo nekoliko otvorenih sabotaža stranih direktnih investicija u prošlosti
predstavlja svoje novo ostvarenje: “Možda smo nestručni za posao koji obavljamo i politički postavljeni ali kako da dozvolimo da neko drugi uđe sa svežim kapitalom? Svaka naša samoupravljačka emocija i fetiš nacionalnog nam trezveno sugeriše da to mora još da čeka.“
Gost
Važno je napomenuti da je AB jedini koji može da ponudi sve usluge koje su potrebne da bi jedna avio kompanija letela iz Beograda. SU-PORT je samo jedan tužan eksperiment ljudi koji imaju malo znanja a dosta moći u ovoj napaćenoj zemlji. AB po pravilima mora da ima dva hendlera, a to što Jat jedini koristi SU-PORT (uz to i AB – znači dupli trošak) govori sve što treba reći na tu temu.
Siguran sam da će Etihad reći ne hvala za SU-PORT i da će Jat ponovo sam raditi prijem putnika na AB-u.
Molim Vas
Dragi moj , da li se radi o eksperimentu tuznom ili veselom ( ako je to suprotnost) ne bi trebalo da rasudjujemo sa vise nego skromnim poznvanjem prilika u oblasti opsluzivanja u aviosaobracaju. Da li je odijum kome je poruka upucena upoznat sa tim sta je u oblasti opsluzivanja u aviosaobracaju AB i pod kojim uslovima to sto radi radi na beogradskom aerodromu. Da li su komercijalni uslovi pod kojima posluje, gnjececi citavu deceniju Su Port, koji je inace jedini sertificirani agent u oblasti osluzivanja u aviosaobracaju, isti ili se razlikuju ? Da li AB placa, recimo infrastrukturu (koje inace naplacuje a sredstava ne premnosi vlasniku – drzavi), koriscenje drzavnih resursa na isi nacin kao sto mora Su Port.? Da li se ta ista infrastruktura naplacuje i od putnika (kroz taksu) i od prevozioca (kroz uslugu opsluzivanja-stavka infrastruktura).? Da li je pristup neophodnim resursima jednako omogucen AB-u i Su Port-u ? Da li je AB po direktivi izdvojo agenta za opsluzivanje ili ne ? Da li zaista postoji verovanje da se te nejednakosti u trzisnoj trci ne znaju i neprimecuju ? Da li zainteresovani misle da se ne zna da je, pored toga i takvih uslova poslosvanja, Su Port bez angazovanja spoljnih neistomisljenika razjedan iznutra sistematski i uporno ? Sta misle da ljudi koji ovo citaju neznaju, ko je sprecavao i na koji nacin Su Port da opsluzuje i druge kompanije ?Ne verujem ! A da li je tako vreme ce pokazati – st avi mislite o tome ? Ima li nade ?
Miki
Suport je skandalozno preduzece, u kome su u poslednjih nekoliko godina zaposleni mladi ljudi, ali duduci koji ne umeju da uvuku kosulju u pantalone, koji se segace i sprdaju na gejtu dok ih ostali putnici gledaju, i koji na cekiranju pitaju "zelite li mesto do prozora ili hodnika (!)", tako da cak ne poznaju ni ustaljene izaze u avijaciji kao sto su prozor/prolaz. Drugim recima, ne znam kakvo je rukovodstvo Suporta, ali mladi koji rade kao osoblje koje vidjaju putnici su tuga bozja.