Kako smo nedavno izveštavali, Muzej vazduhoplovstva će od naredne godine biti deo Ministarstva odbrane, pri čemu je Vojska Srbije dala obećanje da će o njemu brinuti i finansijski kada do toga dođe.
Prema skorašnjim navodima „Danasa“, tu „transakciju“ podržao je sadašnji direktor Muzeja Čedo Milivojević, objašnjavajući da prelazak pod okrilje Ministarstva odbrane znači sigurne plate, kao i „nameru države da stane na put mahinacijama i kriminalu koji su uzeli maha u toj ustanovi“.
Međutim, deo zapolsenih na čelu sa dokumentalistom u Muzeju Aleksandrom Kolom smatra da to nije dobra ideja i upravo direktora i pripadnike vojske optužuju za nezakonite radnje u toj ustanovi, piše jučerašnji „Danas“:
– Slučaj prisluškivanja zaposlenih u Muzeju vazduhoplovstva samo je jedan u nizu primera nezakonitih radnji koje su pripadnici i predstavnici RV i PVO počinili u poslednjih petnaest godina. Koristeći svoj povlašćen položaj u Upravnom odboru, oni su u Muzeju postavili jednu manju jedinicu, oko pet ljudi, pod obrazloženjem da se pomogne u čuvanju i zbrinjavanju naraslih zbirki.
Nije proteklo puno vremena do kada su komandiri te jedinice počeli da se ponašaju kao direktori paralelne ustanove. Takođe, poverene zbirke aviona i motora počele su da se razvlače i nestaju bez saglasnosti uprave Muzeja. – rekao je Kolo za „Danas“.

Kako objašnjava, protivljenje direktora Muzeja je izostajalo zato što su na čelu ustanove od 2003. godine do danas postavljani penzionisani oficiri ratnog vazduhoplovstva „koji ni po zakonu, ni znanju, niti po statutu ustanove, nisu zadovoljavali uslove za obavljanje ove funkcije“.
– Pripadnici RV i PVO se nisu osvrtali na upravu Muzeja kada su privatnim licima ustupili, najverovatnije prodali, deset ispravnih motora tipa Lajkoming i rezervne delove za avion Utva 66. Privatnoj vazduhoplovnoj akademiji na Dorćolu ustupljeni su motori iz muzejske zbirke, a sa drugim privatnikom komanda RV i PVO, iako na to nije imala pravo, potpisala je ugovor o ustupanju unikatnog aviona radi restauracije.
Bez znanja radnika Muzeja u ovoj zgradi je odlagano skoro pet tona nedelaborisanih ubijnih sredstava. Neka od njih su čak bila izložena na glavnoj postavci. Kada je to otkriveno, opasni materijal je iznet i odvezen, a za njegovo skladištenje u Muzeju do sada niko nije odgovarao. – ističe Kolo.
Prema njegovim rečima, pokušaj prodaje kulturnog dobra, nezakoniti popis muzejskih predmeta, prisvajanje i odnošenje muzjeskih zbirki i predmeta izvan zgrade Muzeja, odbijanje saradnje sa zvaničnim stručnim komisijama Ministarstva kulture i drugi slučajevi samo su se nizali, navodi „Danas“.
Kako objašnjava za taj dnevni list, vojna komanda je, mimo ostalih osnivača, pokrenula aktivnosti preko svojih predstavnika u Ministarstvu odbrane da se izvrši prenos osnivačkih prava na državu, sa konačnom namerom da se Muzej preda Vojsci na upravu.
Igor
Treba li ovo komentarisati…
Posebno ubojna strdstva u glavnoj postavci.
Ja kad sam onomad vodio sina u muzej karte je prodavao tip pijan kao zemlja. Nije mogao da priča koliko se nalio.
Tako nam je sve ostalo…
Milan Petrovic
Autor teksta je od pocetka u muzeju i tek sada ima nezto da kaze? Macan se kasno setio da bi verovali.
Коло
Мацан је у овој причи од самог почетка,
само су неки касно стигли да се укључе.
Gagi
To je nacin rada muzeja koji autor ovog teksta ne zeli da menja, ali mu smeta direktor koji je postavio kameru u biletarnici i kojeg bi rado da promeni…..
AirBag
Pa prošle godine pitao ja gdje je Junkers Jumo motor.. neki misle da nije ga nikad ni bilo, neki znaju da je bio, slika iz depoa stara postoji a di je Junkers Jumo ? Možda se danas zna ?
Gagi
Ne laje kuca sela radi…
Autor ovog teksta bi morao najpre objasniti gde se nalazi An 12, avion koji od strane RV predat muzeju, koji je jedno vreme davan u zakup i koji je nakon toga voljsebno nestao. S obzirom da je autor ovog teksta od pocetka u muzeju mozda bi mogao da nam kaze sta se desilo sa retkim primerkom aviona koji se nikada nije vratio sa izlozbe u Francuskoj.
Gospodine Kolo, ja ovde govorim o pravim pravcatim avionima ne o maketama koje mozda i mogu da se zature ali nikako izgube. Okolina muzeja lici na otpad nikako na ustanovu koja bi trebalo da brine o vazduhoplovnoj ostavstini na ovim prostorima. Koliko mi je poznato, vecina MiG-ova 21 koji se nalaze oko muzeja je preletelo sa Batajnice a sada su u stanju raspadanja.
Dakle, gospodine Kolo, svako moje dalje navodjenje ociglednih problema, vidljivih ocima naivnih posetioca i ljubitelja vazduhoplovstva ide u prilog nicemu drugom osim mojoj prvoj recenici.
коло
Господине Гаги,
Извињавам се, али тек сада сам регистровао овај ваш коментар.
Када сте ви у питању важи она стара: Иста мета, исто одстојање.
Определите се већ једном. Час се правите да сте необавештени, а онда одједном почнете да вадите неке случајеве из нафталина. За некога ко је по вашим речима нов у овој причи, просто је невероватно како знате за афере од пре тридесет година. Постављате иста питања која ја постављам већ годинама, али за разлику од вас ја не знам одговоре.
Биће да сте ви посебно погођени текстом који је објављен у листу „Данас“. Када би сте се представили својим правим именом и презименом свима би нам било јасније зашто постављате овакве острашћене коментаре.
Дакле господине Гаги. Пре ће бити да се на вас односи ваша прва реченица:
Ne laje kuca sela radi …
Gagi
Gospodine Kolo,
Zaista nemam nameru da se prepucavam sa Vama, pogotovu ne o stvarima i desavanjima unutar muzeja. Moja namera je bila da ukazem na stanje, koje je, de facto ocajno.
Krivce za takvo stanje, slozicete se. moramo traziti u ljudima koji su bili u muzeju ma ko to bio…
коло
Господине Гаги (Зар вам не смета овакво ословљавање?)
Ништа вас не разумем. Прво Кренете са нападом на мене, а сада тврдите да кривце за стање у Музеју треба тражити међу људима који су били у Музеју, ma ko to bio…
Сложићете се да је то прилично уопштена формулација.
Мада на Т6 није пренет цео текст из листа „Данас“, види се да сам ја, за разлику од вас, био експлицитно јасан ко је у последњих петнаест година довео Музеј у то, како ви кажете, очајно стање. Вама као да је то мало па тражите још неке случајеве. Тако сте отворили питање нестанка великог четворомоторног авиона Ан 12. Питам се шта ви о томе уопште знате? Видите, ја већ петнаест година постављам исто то питање, али не добијам одговор. И не верујем да ћу га икада добити.
Неко са стране би помислио да смо ми у сукобу, а оно испаде да смо обојица забринути за исту кућу. Разлика је једино и томе што ви не желите да видите ко је за то одговоран, па зато кривце тражите међу музејским радницима. Као да се они ишта питају.
А када се неко од запослених и усуди да покрене питање о дешавањима у Музеју, онда одједном почне оно ружно прозивање:
Ne laje kuca sela radi…