Wizz Air pokreće letove preko Atlantika?

U prošla dva članka o Wizz Airu sam najavljivao da smatram kako će Wizz Air pokrenuti letove preko Atlantskog oceana, točnije prema SAD-u i prema Kanadi, a u daljoj budućnosti i prema Meksiku i Latinskoj Americi. Za ovu tezu sam imao nekoliko argumenata:

Prvo, već sada LCC se okreću prema long-haulu. Dvadesetak LCC u svijetu ima long-haul letove, neki od njih su postali i istinski velike kompanije (AirAsia X, Scoot, JinAir, Cebu Pacific, JetStar…). U Europi takvim letovima bave se skandinavski Norwegian, islandski Wow, njemački Eurowings, britanski LEVEL, francuski Joon, šanjolska PlusUltra, a najavljene su i nove kompanije u doglednoj budućnosti (o čemu sam također pisao). Logično je da će i najveći LCC krenuti tim putem, pa i Wizz.

Drugo, Wizz Air je dio IndigoPertnersa kompanije koja je vlasnik 5 LCC (Low Cost Carriera): američki Frontier, meksički Volaris, europski Wizz Air, te dvije nove kompanije čileanski JetSmart i Volaris Costa Rica. I upravo kroz grupaciju treba gledati potencijale Indigo Partnersa. Ovih pet kompanija trenutno imaju 60 milijuna putnika (što je više od Norwegiana, Spirita, JetBluea, a blizu je easyJetu). Ove kompanije imaju flotu od 247 aviona, što je više od svih angloameričkih LCC osim Ryanaira, easyJeta i Southwesta. IndigoPartners je najavio da im je idući projekt osnivanje kandske LCC. Kompanija je naručila nevjerojatnih 430 A320, najveća pojedinačna narudžbe u povijesti zrakoplovstva. Više je nego očito da će IndigoPartners povezati te kompanije i postati globalni mega igrač na čak tri kontinenta.

Treće, Wizz Air napadno razvija linije prema majušnom Raykjaviku, gdje je 3. prijevoznik po veličini, sa čak 10 linija. Neiskusno oko bi reklo, da to nije indikativno, ali zapravo je suprotno. Naime, i Wow i Icelandair razvijaju mrežu linija iz Islanda prema Europi i na drugu stranu prema SAD-u i Kanadi i to sa uskotrupnim avionima. Ovo im omogućava jeftinije letenje sa jednim kratkim stopom na Islandu, te vrlo konkurentski oblik poslovanja i konekcija iz Europe za Sjevernu Ameriku. Wizz Air i Frontier mogu preko Islanda sa postojećom flotom 320neo konektirati se iz svih Europskih baza preko Raykjavika na nekoliko baza Frontiera u SAD-u, te uskoro i prema novoosnovanoj kanadskoj LCC. Jednako tako te baze mogu dohvatiti Latinoameričke kompanije IndigoPertnersa, dočim se cijeli sustav može jednostavno, jeftino i brzo umrežiti. Kupovinom A321LR, a kasnije i XLR moguće je i dalje umrežavanje preko Londona, Beča, Budimpešte, te nekih drugih baza u budućnosti. I sve to bez nabave širkotrupnih aviona.

Upravo zato ne iznenađuje jučerašnja izjava Wizz Aira da u dugoročnim planovima ima pokretanje interkontinentalnih linija preko Atlantika. Kao što sam najavio ovo je strateški bitno za IndigoPartners grupaciju, cijela enormna investicija se temelji na tome, te će se isto u skorijoj budućnosti sigurno desiti. No, kada sustav proradi on neće kretnuti sa jednom ili dvije linije, nego će Wizz Air osnovati bazu u Raykjaviku sa velikim brojem linija prema Europi, te će se pokrenuti više linije iz Raykavika i drugih aerodroma prema Frontierovim bazama i drugim bazama IndigoParnersa (Kanada, Maksiko). Biti će to nagao udar i bitna promjena u poslovanju LCC. Udar na koji će morati odovoriti i najveći Ryanair, easyJet i Southwest žele li zadržati primat. A to će onda još više pritisnuti velike legacy carriera koji i ovako ne pronalaze odgovor na LCC vrtoglavu ekspanziju a interkontinentalne linije su im bile zadnji bastion prihoda. Norwegian je već sada europski broj 1 prijevoznika na vezama Europe i SAD-a preskočivši dostadašnjeg šampiona British.

IndigoPertners neće dugo čekati da preuzme dio ovog ekstremno važnog i isplativog kolača.