BEG airport status
LYBE 1618:30 Z 160°02KT 8000 NSC 05/M00 Q1031 NOSIG=
[KOLUMNA ALENA ŠĆURICA] Kako kompanije mogu uprihoditi na dodatnim uslugama? Jedna od dodatnih usluga Air Serbije i „Paket za proslave“ / Foto: Olivier I'Anson, Air Serbia

[KOLUMNA ALENA ŠĆURICA] Kako kompanije mogu uprihoditi na dodatnim uslugama?

Na Tango Sixu sam višekratno pisao o tome kako se razlika između legacy carriera i low cost carriera (LCC) rapidno smanjuje. LCC preuzimaju sve više odlika legacy carriera (ff programi, luksuznija usluga slična premium ekonomskoj, mogućnosti konekcija, long-haul idr.), a istovremeno legacy preuzimaju sve više principa LCC (tarife bez prtljage i mogućnosti presjedanja, doplata za prtljagu, naplata hrane, naplata rezervacije smještaja, naplata ako se ne isprinta boarding pass idr.).

Sve ono što je nekada bio sastavni dio osnovne usluge kod legacy carriera danas postaje dodatni luksuz koji se dodatno naplaćuje. I dok su neke stvari notorni nonsens, neke su istinski dobrodošle. Da, se razumijemo, osobno daleko radije platim nižu cijenu, pa u avionu platim ukusan i kvalitetan obrok, nego za bitno višu cijenu dobijem obrok koji je nejestiv, loše pivu ili vino, te kavu koja nije pitka.

Jednako tako nemalo puta putujem samo sa ručnom prtljagom, iskreno bar 50% mojih putovanja je sa ručnom prtljagom. I da, radije platim manje ako mi baš nije nužno nositi kofer sa stvarima. A i jednu činjenicu su me naučile nove naplate. Od kada moram dodatno plaćati kofer ustanovio sam da za put do 4 dana stvarno ne trebam nositi koferčinu od 23 kilograma. I shvatio sam da za to ne trebam 4 veste jer pola od njih neću ni izvući iz kofera. Naučio sam se spakirati skromnije, te ne tegliti sa sobom nepotrebne stari. Zašto nositi ručnike, sušila za kosu, sapune i šampone sa sobom, ako svaki hotel sa 3 i više zvjezdica to ima u kupaonici. Ovi luksuzniji hoteli imaju i ogrtače, papuče i niz drugih stvari koje sam prije teglio. Zašto pet košulja, tri kravate, dva para cipela i tenisice, dva sportska kompleta za teretanu? Hoću li stvarno sve to obući? Na ovaj način ne samo da putujem jeftinije, nego i čuvamo okolinu jer se troši bitno manje goriva, ali i nepotrebno potrošenih ili čak bačenih proizvoda.

No problem je što niz legacy kompanija nije doživio ovu transformaciju kao pojeftinjavanje karte, već je tek neznatno ili uopće nije smanjio takve bazične tarife, a potom masno naplatio svaku „dodanu“ uslugu koja je prije bila ukalkulirana u tek neznatno višu cijenu. Iskreno, to jest prevara. Prevara koja se prvenstveno obija o glavu samim kompanijama koje takvu praksu imaju. I dalje ih ne čini konkurentnim spram LCC.

Ovaj tekst će prikazati uhodane principe naplate dodatnih troškova, ali prikazati i neke odlične primjere dodatnih zarada koje ne čine putnike nervoznima ili im stvaraju osjećaj da su prevareni, nego upravo suprotno, olakšavaju im putovanje ili ga čine ugodnijim.

Što se uobičajeno naplaćuje?

Dodatni prihodi (ancillary revenue) se u 10 posljednjih godina ozbiljno i konstanto povećavaju. Deset najvećih avio-kompanija je 2007. od dodanih prihoda uprihodilo 2,1 milijardi USD, a 2017. čak 29,7 milijardi USD. Povećanje od skoro 15 puta. Iako cijene karata osciliraju, dodatni prihodi konstantno rastu. Interesantan je udio dodatnih prihoda kod kompanija.

LCC modus operandi je ponuditi što jeftiniji osnovni, do krajnjih granica oguljeni proizvod, a potom nastojati naplatiti što više dodatnih usluga tijekom prodaje karte i tijekom putovanja. LCC će vam stoga nuditi sve i svašta, naplatiti će vam sve što nije u toj ogoljenoj tarifi i to nekoliko puta više od osnovne tarife, a konstantno, pa i tijekom puta, će vam pokušati prodati primamljive stvari, ali i niz toga što ne trebate. LCC upravo zarađuje na „dodatnim“ uslugama i prodaji. Stoga ne treba čuditi da Wizz Air ima udio dodatnih prihoda u sveukupnim prihodima od čak 41,6%, Volotea 34,2%, Wow 28,5%, Volaris 28,2%, te Jet2 27,6%.

Upravo se iz ovog Ryanairovog primjera najbolje vidi što sve naplaćuje LCC. Naplaćuje se sve. Od udobnijih sjedala, do predane prtljage. Čak i predana prtljaga ima različitu cijenu, ovisno o težini. Uz to posebno i rigorozno se „kažnjava“ ako se neka usluga ne kupi unaprijed, nego se putnik iste sjeti na aerodromu. I ovo je klasičan bulling, u kojem se kompanija iskreno nada da ćete nešto zaboraviti, kako bi vam naplatila masnu sankciju. Zarađuju na vašoj nesmotrenosti, nepoznavanju pravila ili naivnosti, te se naslađuju na vašoj nesreći.

Naravno, ovo se odnosi na usluge koje su vam nasušno potrebne, samo ste ih zaboravili, ili ste potrebu za istima doznali na samom aerodromu. One usluge koje vam nisu nužno potrebne, a kompanija na njima želi zaraditi, jednake su na aerodromu, kao i kod kupovine unaprijed (luksuznija sjedala, prioritetan ulazak), jer kompanija se nada da ćete se možda predomisliti na samom aerodromu, a to je ekstra prihod.

Za primijetiti je da je Ryanair u posljednjih godinu dana poskupio svoje dodatne usluge za 10-20%, te uveo neke nove, a jedino odabir prednjih sjedala nije poskupio, dok je odabir sjedala sa većim razmakom čak i pojeftinio (sada je jednaka cijena kao i prednjih sjedala).

Michele O’Leary, CEO Ryanira je rekao da bi jednog dana cijene avio-karata mogle pasti na nulu, tj. dijeliti se besplatno, dok će dodatni prihodi biti ti koji će pokrivati sve troškove i donositi svu zaradu kompanijama. Tako bi doslovce kompanije dijelile besplatne karte samo da putujete sa njima i potom trošite u njihovoj letećoj trgovini, zabavnom parku i uslužnom centru. Spiritov prosječan prihod po karti je 110 USD, a od toga 51 USD se naplati od dodatnih prihoda (ancillary revenue). I taj posljednji iznos raste i dalje.

Ni legacy carrieri nisu daleko od ovog sustava. No, važno je napomenuti da oni razlikuju nekoliko tarifa: osnovnu (basic) ili tzv. light tarifu koja je gotovo identična LCC, optimalnu tarifu koja u sebi ima uslugu predane prtljage i fleksibilnu tarifu koja uz predanu prtljagu ima i mogućnost promjena. Naravno viša cijena je za fleksibilnu tarifu, a najniža za light. Popis svih usluga unutar pojedine od tih tarifa ovisi od kompanije do kompanije. Neke u svojim višim tarifama imaju i obroke. Uz to legacy kompanije obično imaju i premium ekonomsku klasu sa nešto više usluga i luksuza, te business klasu sa bitno više usluga i luksuza, a kod interkontinentalnih linija neke imaju i prvu klasu koja je ultimativni luksuz. Tako, između ostalog, Lufthansa u ekonomskoj optimalnoj klasi dozvoljava jedan kofer od 23 kg, u premium ekonomskoj 2 kofera svaki do 23 kg, u business klasi 2 kofera svaki do 32 kg, te u prvoj klasi 3 kofera svaki do 32 kg. Zbog komparacije sa Ryanairom ovdje ćemo obuhvatiti samo light tarifu, koja je najsličnija.

Iskreno, sjećam se vremena dok se sa psom do 10 kg moglo putovati u kabini gratis. U to vrijeme u ekonomskoj klasi sve je bilo besplatno, koferi u prtljažniku, rezervacija sjedala, a i hrana je bila uračunata u cijenu.

U jednom članku 2008. godine sam predložio da Croatia Airlines uvede tri tarife ekonomske klase sa različitim uslugama (osnovnu kao LCC, srednju uz prtljagu i rezervaciju sjedala, te punu sa svim pogodnosti i hranom). Tada sam bio ismijan i rečeno mi je da govorim gluposti. Deset godina kasnije to je realnost. Iskreno svaki puta kada sretnem one koji su me tada ismijavali bacim im to pred nos.

Light (basic) tarife sve više se uvode i u interkontinentalne linije i to ne samo long-haul LCC, nego i legacy carriera, pa su do lipnja (juna) 2018. ovu tarifu uveli: Aer Lingus, Air France-KLM, Alitalia, American, Austrian, British, Brussels, Delta, Finnair, Iberia, Lufthansa, SAS, Swiss, TAP, United i Virgin Atlantic.

Kompanije u regiji imaju različite cijene za pojedine usluge. Komparacije radi postavit ću cijene za light (basic) tarifu. Cijene za domaće letove Croatie Airines su 15-20% niže od navedenih, a za interkontinentalne 50-tak% više. Neke kompanije imaju jeftinije cijene za regiju, više kategorija sportske opreme, jeftiniji prijevoz skijaške opreme, doplatak ako oni nisu jedini prijevoznik, različite kraće/duže rokove za kupovinu usluge isl. odstupanja od tablice. Sve cijene su u EUR.

Zašto u nekim kompanijama nikada ne kupujemo hranu i piće, a u drugima to činimo redovno?

Nevjerojatno je kako neke kompanije ne vide kako pokupiti novac. Avionima putuju poslovni putnici i putnici dubljeg džepa. Veći dio njih živi užurbani način života i ne stignu nešto pojesti prije puta. Ako stignu, a često kada ne stignu, nešto pojedu na aerodromu. Pisac ovih redova to je prisiljen redovno činiti. No, kada znam da je u avionu ukusna hrana svakako ću to učiniti u miru u avionu. Prvo, let je uvijek dosadan, ozbiljnim obrokom ćete si prikratiti vrijeme. Drugo, pojest ćete nešto u miru, za razliku od zračne luke gdje ste u jurnjavi. Treće, u kompanijama sa kojima češće letite već znate koja vam je omiljena hrana. Četvrto, na aerodromima na kojima niste često ne znate kvalitetu i ukusnost obroka koji ćete dobiti. I zato pametna kompanija ima velik odabir ukusnih obroka, te različite segmente hrane.

Da, najukusniji sendvič koji sam ikad jeo bio je onaj sa preprženom slaninom, sirom, krastavcima i umakom u Rayanairu. Ne volim Rayanair i izbjegavam sa njima letjeti ako ikako mogu, ali kada letim obavezno uzimam taj sendvič. No, Ryanair osim sendviča ima još i pizze, lazanje, nekoliko vrsta tjestenina, pomfrit, irski doručak, platu sira za dvoje, te niz slastica i kolača. Sve vrste kava su Lavazza, a možete naručiti i vruću čokoladu.

I na easyJetovim letovima se dobro jede. Posebno ukusna su burita. Nekad se pila i Starbucksova kava, no ta praksa je prestala prije par godina, pa se danas pije Segafredo. Uvijek me posebno razveseli Baileys koji poslužuju sa drobljenim ledom.

Naravno da će minijaturne kompanijice naše regije reći da je Ryanairu i easyJetu bitno lakše pošto oni imaju desetke milijuna putnika pa i količina hrane i pića koje se prodaju jest bitno veća i može bit raznolikija. Nonsens. Iskreno, mislim da je bitno teže Ryanairu postaviti istu razinu usluge i odabir hrane u 86 baza udaljenih više tisuća kilometara. Konačno, najbolji primjer je AirBaltic, kompanijica koja ima samo 35 aviona i 4,1 milijuna putnika. Njihov jelovnik ima salate sa mesom i dresinzima (6 EUR), juhe (3 do 4,5 EUR), mesna jela sa prilogom (8 EUR), lazanje (8 EUR), plate sireva (6 EUR), plate suhomesnatih proizvoda i sireva (7 EUR), razne sendviče, čak i kaše, pa niz deserata, a među brojnim napitcima možete naručiti čak i šampanjac Moët & Chandon Imperial, koji se kategorizira sa 4**** (u maloprodaji boca je preko 60 EUR).

Zašto onda u Croatiji ne mogu naručiti ništa više nego konzerviranu tuna salatu iz samoposluge i nekoliko grickalica. Ili management Croatije misli da snack od 4 masline i 3 komadića sira jest obrok koji će zasititi prosječnog putnika. Ništa puno bolje nije ni u Air Serbiji na letovima do 80 minuta, a za duže letove ima četiri vrste sendviča, dvije vrste muffina i croissant, vrlo skromno. Ništa puno bolje od toga nije i u Adrijinom Skyshopu. Ne mogu shvatiti zašto se na letovima kompanija u regiji ne poslužuju jednostavnija nacionalna jela iz naših prebogatih kuhinja, sirevi, naresci, kolači, napitci.

Kreativni načini kako zaraditi više, a putnike učiniti sretnim zbog toga

Niz kompanija pri prodaji nudi velik broj usluga koje nisu povezane sa letom, ali su sa destinacijom, kao što su prijevoz do grada, hotelski smještaj, rent’a’car, city-kartice. Jednako tako nude i usluge raznih osiguranja od putnih do zdravstvenih.

Tijekom letova imaju velik katalog razne robe, nakita, satova, cigareta, alkoholnih pića, suvenira, igračaka i drugih poklona. Iskreno tu se može kupiti vrlo praktičnih predmeta, ali i poklona u zadnji čas kada kući ne smijete doći praznih ruku. I ovdje je ponuda prijevoznika regije puno preskromna.

Ima kompanija koje su avione pretvorili u leteće trgovine, a kabinsko osoblje prvenstveno doživljavaju kao prodavače kojima je bitan izvor prihoda provizija od prodanih proizvoda. Moram priznati da mi je Ryanairovo mrcvarenje putnika razno-raznim proizvodima iskreno naporno. Nekoliko puta u toku leta vas obilaze i nude proizvode na vrlo agresivan način. Nemalo puta sam doživio da kapetan upali znak obaveznog vezivanja, a potom kreće prezentacijski obilazak tako „zarobljenih“ putnika.

Ali današnje kompanije nude i brojne usluge tijekom leta kojima povećavaju svoje prihode, a putnicima omogućavaju veće zadovoljstvo i ugodnije putovanje. Tako neke kompanije, među kojima i Adrija, omogućuju da se blokira sjedalo do vas. Adria tako za samo 19 EUR omogućava da blokirate prazno sjedalo do sebe. Ukoliko kompanija ne rasproda avion u cijelosti ostavit će to sjedalo prazno za vašu komociju. Obavijest o tome kompanija šalje 1 do 3 dana prije puta, a u izvanredno do najviše 4 sata prije puta. Na A319 dvoje putnika mogu blokirati srednje sjedalo, a dozvoljava se i da jedan putnik blokira dva sjedala uz svoje pa da spava na ova tri sjedala. Ovu praksu neke kompanije imaju na interkontinentalnim letovima gdje je to daleko bitnije zbog dužine leta, a isto bi kao dodatan prihod mogla imati i Air Serbija na svom letu Beograd-New York, naravno za veći iznos novaca.

Qantas je najavio kako razmišlja o mogućnosti da u ekonomskoj klasi posljednje prodaje srednje redove, te da, ako se ne prodaju, putnicima netom prije leta omogući da za dodatan novac dobiju umjesto jednog čak četiri ili pet sjedala i od njih napravi krevet tijekom puta. Druga opcija je da putnik iznajmi takav „krevet“ na par sati, tj. da se u letu od 20 i više sati na tom krevetu izreda nekoliko putnika kako bi odspavalo koji sat, pri čemu kompanija na ovaj način uprihodi dodatan novac za neprodana sjedala. Ukočeni putnik će platiti dodatnih 100 EUR da na 5-6 sati odmori i odspava.

U tom kontekstu i nova sjedala nudi talijanski proizvođač Geven, pod imenom Piuma Sofa, a koja jednostavno i brzo pretvara sjedala u krevete koristivši naslone za glavu kao produžetak sjedala. Naime, putnik može naslon za glavu skinuti i nataknuti ga na prednji (vodoravni) dio sjedala, te tako isti produžiti na razmak do sjedala ispred. Ako se to napravi na 3 ili više sjedala dobiva se krevet na kome se mogu stisnuti čak dvije osobe (širine oko 80 cm).

Qantas planira i dio cargo prostora pretvoriti u spavaonice gdje bi putnici iz putničke kabine odlazili na par sati „iznajmljene“ krevete te time povećali prihode. Qantas, naime, smanjuje broj sjedala i cargo prostor na svojim 787-9 kako bi imali veći dolet (npr. na liniji Melbourne-Perth-London ima samo 236 putnika; druge kompanije imaju 20 mjesta više). Stoga ova logika da prazan cargo prostor pretvori u spavaonicu ima i te kako smisla. Za spavaonice ne treba ni prozora, a ni pretjerano velik i visok prostor, a kreveti na 3 ili čak 4 kata bi zauzimali malu kvadraturu po svakom putniku.

Danas većina kompanija omogućuje kupnju sjedala sa širim razmakom (kod krila, u prvom redu), te sjedala koja su u prednjem dijelu aviona (bitno manje vrijeme iskrcaja).

No, neke kompanije, poput Air Francea, imaju opciju garancije da će putnici sjediti isključivo na „duo-seat“, tj. da će dva putnika sjediti na dva sjedala, bez trećeg putnika uz njih. Air France ovo garantira na long-haul linijama i usluga košta 30 EUR (40 EUR na A380 na prvom katu). Ovu uslugu Air France može ostvariti na A330, A340, A380 i 777, ali ne može na 787. Nije jasno da li na 787 u tom slučaju blokiraju treće sjedalo ili usluga nije moguća.

Air France nudi niz dodatnih obroka koje možete naručiti najkasnije 24 sata prije puta / Foto: Air France

Air France ima i jednu specifičnost koja i priliči kompaniji koja dolazi iz zemlje koja se smatra brojem jedan u kulinarstvu. Iako su obroci na Air Franceovim interkontinentalnim letovima prilično obilni i ukusni, Air France nudi niz dodatnih obroka koje možete naručiti najkasnije 24 sata prije puta, da kompanija uspije realizirati iste i biti sigurna da će vas obrok čekati na letu. Među ovim obrocima ima stvarno različitih opcija, pa tako možete birati obrok prestižne francuske kulinarske kuće Fauchon (28 EUR), menu poznate kuće Lenôtre (28 EUR), menu dobitnika nagrade Top Chef 2012. Jean Imberta (21 EUR), tradicionalni francuski menu (18 EUR), zdrav obrok bez masnoća (21 EUR), menu od talijanskih specijaliteta (12 EUR), Ocean menu koji je napravljen od svježih plodova mora (15 EUR), te „Fun manu“ sa hamburgerom, krafnom i ostalim „nezdravim“ jelima (13 EUR). Kompanija nudi i nešto manje i jeftinije menue za HOP!-ove letove unutar Francuske. Obzirom da je naša regija poznata po kuharskim delicijama iskreno mi nije jasno zašto se ovakva usluga ne nudi na dužim letovima uz obvezu narudžbe 24 sata prije leta. Ne kažem da bi se naručivale stotine tisuća ovakvih obroka, no to je ipak dodatna usluga koja je malen napor za kompaniju, koja čini putnike zadovoljnim, a jest i dodatna zarada kompaniji.

Air Serbia ima jednu specifičnu i simpatičnu uslugu, „Paket za proslave“. Ova usluga prvenstveno je namijenjena putnicima koji nešto slave (rođendani, godišnjice, promocije, nagrade, postignuća), ali može biti i odličan alat oduševljenja suputnika (npr. djeteta, supruge, ljubavnice, poslovnog partnera, prijatelja). Prvi paket košta 10 EUR i u njemu je čokoladna torta od 0,5 kg, drugi je 20 EUR iz uz istu čokoladnu tortu dobiva se 2 dl pjenušca srednje klase Le Contesse Prosecco Treviso. Ako platite 35 EUR dobit ćete uz tortu sa posvetom, 0,4 dl bitno kvalitetnijeg šampanjca Mumm, te ružu. Ponuda taman kakva treba biti. Razumna cijena, tri prilagođene ponude i odlična dodatna usluga. Ovako nešto bi trebala imati baš svaka kompanija. Jedina mana ove usluge u Air Serbiji je što se mora naručiti 48 sati prije leta. Poslovnjaci, koji si ovakvu uslugu mogu priuštiti, stvari naručuju u zadnji čas i zbog svoje zauzetosti ne razmišljaju toliko unaprijed. 24 sata bi moralo biti razumno vrijeme za ovu uslugu, iako bi se ista mogla realizirati i 12 sati prije leta. Konačno zašto ne uz dodatnu nadoplatu tako što omogućiti i 4 sata prije leta, za one kojima je to potrebno, a zaboravili su.

Business klasa je istinska prednost spram LCC. I na long-haul letovima LCC nemaju business klasu, nego premium ekonomsku, klasu koja je sve više prisutna kod legacy carriera. Ova klasa zapravo je nešto između ekonomske i prve klase. U premium ekonomskoj klasi putnik ima nešto veći razmak za noge, nešto šira sjedala, izoliran je od ostatka kabine (nema neugodnih putnika, plaća beba, inkomodiranja eventualnom radu tijekom leta is.), a usluga je nešto bolja. I to je u redu, poslovnjaci srednjeg nivoa, kao i imućniji putnici koriste ovu uslugu. No, business klasa na short i medium haul letovima ekstremno je skromna i vrlo demotivirajuća za potencijalne putnike. Business usluga bi morala biti istinski doživljaj putnika, luksuz i kvaliteta koju ovaj tip putnika traži i želi platiti. Ova usluga mora započeti prijevozom limuzinom do aerodroma, ekspresnim prolaskom kroz sve kontrole do gatea, kvalitetnom business ložom, te svekolikom uslugom u avionu od hrane, preko svježe cijeđene naranče, šampanjaca, kvalitetnih vina i ostalih pića, širokog izbora novina, zabave u avionu, grijanih orašastih proizvoda, brojnih grickalica, accessories u avionu i ostalih usluga. Takav poslovni putnik želi luksuz ne samo u hotelima i restoranima tijekom puta, nego i u avionu, te je spreman platiti za isto. Istinski ne mogu dokučiti zašto su kompanije odustale od ovog i svele business klasu na nešto malo prostranija sjedala, poseban check in i prioritetan ulazak u avion, relativno skromnu business ložu, te tek neznatno bolju hranu, piće i uslugu u avionu. Nekoliko puta sam putovao u business klasi unutar Europe, pa i u kompanijama regije, i iskreno mislim da putnik nema razlog platiti značajno viši novac za ovu uslugu. Jednostavno ona ne pruža ni izbliza dovoljno za novac koji košta i ne isplati se. Doslovce bačen novac.

Air Serbia je imala vrhunsku business klasu na svojim avionima, no prije 8 mjeseci je od istoga odustala i svela business klasu na istu kao i ostali prijevoznici. Business klasu koja se nikako ne isplati.

Ovo se ne odnosi na premium salon (business ložu) Air Serbie koja je istinski doživljaj, a u koji je Air Serbia uložila dok je imala vrhunsku business klasu na svojim avionima. Nekoliko puta sam koristio ovaj salon i istinski mogu potvrditi da je bitno iznad prosjeka poslovnih loža u regiji, te kompanija ove veličine. Air Serbia je omogućila ulazak putnika koji nemaju to pravo obzirom na svoj status (više kategorije ff programa i putnici business klase), uz nadoplatu. Cijena usluge je 18 EUR za jedan sat (25 ako niste putnik Air Serbie), 35 EUR za tri sata (45 ako niste putnik Air Serbie), 70 EUR za dnevnu propusnicu, te 550 EUR za godišnju propusnicu. Usluga omogućava korištenje svih prostora lože, švedskog stola i čašu vina. Između 13 i 15 sati, plaća se 13 EUR. Iskreno, žao mi je što sam prošli puta potrošio tek neznatno manje novaca na pizzu, piće i desert u restoranu u kojem osim pizza i skromnog odabira tjestenina nema ničeg drugog, umjesto da sam platio zanemarivo veći novac za business ložu i tamo ugodnije i raznolikije pio i jeo, te se neusporedivo bolje osjećao. Ova usluga istinski vrijedi tih novaca.

Nije mi jasno zašto kompanije ne omogućuju narudžbu dodatnih usluga hrane, pića i accessories iz business i prve klase u ekonomskoj klasi, naravno uz nadoplatu. I ovo bi se moglo naručivati unaprijed, da kompanija nema dodatnog troška stoka koji propada na letu, te dodatne težine ne letovima. Konačno ako sama kompanija može upgradati putnika u višu klasu i netom prije leta ili prodavati ovu uslugu 4 sata prije leta, zašto ne bi ovo imala kao dodatnu opciju, za razumniju cijenu od business klase. Business obrok-dva više koji se ukrca u avion temeljem takve prethodne narudžbe, sigurno nije velik organizacijski problem za kompaniju.

Air Serbia na svojim stranicama nudi takvu uslugu „ručanja tijekom leta“ uz naknadu, ali ne definira jasno o kakvom se obroku radi, na koji način to platiti i naručiti i što se konkretno dobiva. Tako da u stvari potencijalni putnik ni neće koristiti ovu uslugu, jer mu nije dovoljno jednostavno dostupna, iako ona formalno postoji.

Posebna pogodnost koju neke kompanije imaju jest paket zabave za manju djecu. Skromnije paketiće kompanije imaju gratis na long-haul letovima. No, kompanije bi mogle prodavati takve paketiće na svim letovima, gdje bi djeca uz neke igre (bojanke, puzzle, jednostavnije igračke na sklapanje), mogla dobiti i neki slatkiš i/ili sok. Uz razumnu cijenu putnici bi se svakako odlučili na tako što za svoju djecu. Konačno nije li Happy meal McDonald’sa zapravo alat za oduševljenje i zadovoljstvo djece koji stvara njihovu naviku dolaska u ovaj brand?

Niz kompanija ima opciju prioritetnog prolaska kroz procedure odlaska, posebno na matičnom aerodromu. Ova usluga je jednostavna za provođenje i odlična nadoplata za kompaniju, a čini putnike zadovoljnim. Najjednostavnije je provesti prioritet kod check-ina jer putniku za relativno malen iznos novaca omogućite checkiranje na šalteru business-klase. Ovo mu šteti vrijeme i živce, a ako usluga nije preskupa i te kako je prihvatljiva za one koji si ne mogu priuštiti business-klasu, ili to ne žele radi njene cijene i neisplativosti, o čemu sam gore pisao. Za kompaniju je još jednostavnije usluga prioritetnog ulaska u avion, koja isto tako može biti motivirajuća za putnike ukoliko je jeftina, poglavito ako putnik zna da je avion pretrpan uz sve negativnosti gužve, stajanja, već natrpanih prostora za ručnu prtljagu idr. Nešto teže za kompaniju je prioritetan prolaz kroz kontrolu putovnica i carinu, te bodiček. Za ovako nešto kompanija mora imati ugovoren sustav sa zračnom lukom i policijom. No, ako je to moguće, a na većini aerodroma to ne bi smio biti problem, onda je moguće isto postaviti kao posebnu uslugu, ali kao paket usluga u kojem se putniku ekonomske klase daje status business putnika u segmentu prioritetnog prolaska kroz sve administrativno-kontrolne punktove aerodroma sve do ulaska u avion. Ovo Air Serbia ima u svojoj ponudi i to kao zasebne usluge, ali i kao paket usluge. Iskreno mislim da je cijena zasebne usluge malo preskupa, ali da je paket usluga puno preskup, tj. nije motivirajuć za potencijalnog korisnika. Prioritetan prolaz kroz sve službe ne bi smio koštati više od 10 EUR da ga putnici počnu koristiti. Naravno, ni kompanija ne želi da ovo koristi velik broj ljudi, jer pritom bi se stvorila gužva i izjednačio prioritetan prolaz i redovan prolaz, a to onda nema nikakvog smisla. No, ako usluga košta 30-tak EUR gotovo nitko je neće koristiti.

Air Serbia ima i neke pakete vezane uz prioritetan prolazak. Tako za 9,99 putnik dobiva brz check-in, pri ukrcaju u avion i pri otpremi prtljage. Preskupa usluga, a istoj nedostaje prioritetan prolazak kroz kontrolu putovnica i bodiček. Da je i ovo uključeno u cijenu usluga bi imala smisla. Za 6,99 do 8,40 možete kupiti prvenstvo u ukrcaju i sjedalo po izboru. Za 27,99 može se kupiti prioritetan check-in, prioritetan prolazak kroz kontrolu putovnica, prioritetan ulazak u avion i jedan sat boravka u Premium salonu Air Serbie. Obzirom da je realna cijena Premium salona 18 EUR, dodatnih 10 EUR za ove tri usluge i nisu neki pretjerani popust. Mislim da bi sve zajedno u paketu moralo biti maksimalno 23 EUR.

Air Serbia ima i još jedan paket koji se ne odnosi na prioritetan prolazak, a to je dodatna torba i sjedište po izboru za 42,99 EUR. Svi ovi paketi i samostalne usluge nisu dovoljno dobro označeni na stranicama i ponudama Air Serbie, jer kao putnik koji ima više desetaka letova sa Air Serbiom nisam znao za ove usluge i pakete, nego sam ih otkrio tek kada sam išao istraživati dodatne usluge po kompanijama regije. A ako usluge nisu vidljive meni koji sam na toj stranici često i kome je Air Serbia zona profesionalnog interesa, onda su još manje vidljive prosječnom putniku. A onda se ne može ni očekivati da će putnik kupiti takve usluge. Prošli puta sam razmišljao o kupovini usluge ulaska u Premium salon, ali i to nije dovoljno dobro vidljivo na samom aerodromu ili prostorima Air Serbie, kao i na samom salonu. Nažalost, roaming i loša wi-fi usluga na Aerodromu Beograd nisu mi omogućili da informaciju dobijem preko interneta, a taj problem imaju svi stranci na Beogradu. Upravo stoga bi ova usluga morala biti bolje reklamirana kako kod kupovine karata, tako i na samom aerodromu. To bi bitno povećalo broj korisnika i prihode kompanije. Air Serbia no tome mora ozbiljno poraditi.

Na većini aerodroma postoji i usluga VIP provođenja kroz aerodrom tijekom dolaska. Ova usluga u Zagrebu predumijeva selektiranje putnika kod aviona (ili na gateu), superluksuzan VIP minibus od aviona do aerodromske zgrade ako avion nije parkiran na zračnom mostu, pratnja i prioritet kroz sve aerodromske kontrole (policija, carina), prioritetno dobivanje prtljage, VIP parking zona za prijevoz do grada. Ova usluga ima i posebnu cijenu. No, ista se naručuje isključivo preko aerodroma, a ne i preko Croatie Airlines, što je istinski nonsens. Usluga bi se morala reklamirati i preko Croatie koja bi na taj način omogućila veći broj korisnika (posebno kod poslovnih putnika), bila dodatni izvor prihoda za kompaniju, ali značila i veće zadovoljstvo putnika. U Beogradu to se prodaje preko Air Serbie no nije jasno definirana cijena i obujam ove usluge. Air Serbia ima i mogućnost samo prioritetnog dobivanja prtljage u Beogradu za 4 EUR.

Neke kompanije, posebno bliskoistočne imaju uslugu VIP prijevoza do i sa aerodroma gdje se putnike prevozi iz/do grada (hotela, kuće, ureda) najluksuznijim automobilima. Za putnike prve klase, u nekim slučajevima i business klase tako što je u cijeni karte. Fascinantno je vidjeti na nekim aerodromima Emiratesove šofere sa tabletima i imenima putnika u crnim odijelima i kapama, poredanih u jednu liniju, te velik broj parkiranim crnih limuzina ispred terminala. Znao sam vidjeti i po 30 takvih vozača i limuzina kada sleti Emiratesov avion. Neke kompanije ovakvu uslugu nude i putnicima ostalih klasa uz nadoplatu.

Najveće kompanije imaju i usluge kombija koji prevozi putnike iz obližnjih gradova do aerodroma uz nadoplatu. Ove kombije možete rentati za više članova vaše obitelji, ili dozvoliti da uz vas kombi pokupi još nekoliko putnika usput.

Na većim aerodromima postoje i posebne VIP usluge za putnike prve klase, a u nekim slučajevima i business klase, ali i drugih putnika uz nadoplatu. Ove usluge vrše se preko luksuznih VIP terminala, koji osim vrhunskih VIP loža i njima pripadajuće luksuzne usluge, imaju i prednost odvajanja takvih putnika od ostalih putnika što takva klijentela i te kako traži. Ovdje je jednostavniji i udobniji dolazak do aerodroma (zaustavljanje netom uz ulaz VIP terminala), postupak check-ina i graničnih formalnosti je bez čekanja, brži i bitno ugodniji (osoblje je posebno istrenirano za ljubaznost i pristupačnost), briga oko putnika je na najvišem nivou. Od VIP terminala prijevoz putnika do aviona nije uobičajenim autobusima ili kroz terminal, nego najluksuznijim limuzinama. Beograd, Zagreb, Split i Dubrovnik imaju sav rezon napraviti ovakvu uslugu za bogatu klijentelu.

Neke kompanije, npr. Lufthansa, imaju mogućnost iznajmljivanja poslovnog aviona za nastavak putovanja. Ovo prvenstveno koriste poslovni putnici koji su došli interkontinentalnim letovima, a žele ili konekciju odmah (što im redovna linija ne omogućuje) ili putuju na manji aerodrom gdje ne postoji konekcija redovnim linijama. Ova usluga se kod Lufthanse zove Lufthansa Private Jet. U floti imaju Embraer Phenom 300, Cessna Citation Excel XLS i Dassault Falcon 2000/2000EX. Uz iznajmljivanje ovog aviona moguće su sve dodatne usluge od prijevoza limuzinom, preko kabinskog i drugog osoblja (prevoditelji, tajnice, asistenti, kuhari), do posebnih obroka, pića i usluga u avionu, uključujući i najluksuzniju robu, cvijeće i bilo kakve zahtjeve najviše klijentele. Lufthansa ovu uslugu nudi na Frankfurtu, Munichu, Dusseldorfu, Beču i Zurichu, no uz nadoplatu za ferry let moguća je gotovo iz bilo kojeg aerodroma u Europi. Ovako nešto, u suradnji sa iznajmljivačima privatnih aviona, mogla bi osigurati i Air Serbia, te Croatia Airlines.

Adria ima opciju da za 49 EUR upgradate svoju ekonomsku kartu u business kartu / Foto: Adria Airways

Neke kompanije su vrlo kreativne i u motivaciji putnika da kupe business kartu u zadnji čas. Tako Adria ima opciju da za 49 EUR upgradate svoju ekonomsku kartu u business kartu. Putnik se javi kompaniji, a Adria će odgovoriti 3 do 1 dan prije leta, iznimno 4 sata prije leta. Putnik ništa ne gubi, jer ga ekonomsko mjesto sigurno čeka, a ako uspije za sitan novac će bitno luksuznije putovati. Ni kompanija ništa ne gubi jer je ipak uspjela dodatno naplatiti višu uslugu, te popuniti obično praznu poslovnu kabinu, posebno u našoj regiji gdje tih putnika ima vrlo malo po svakom letu. Ovu uslugu neće koristiti „pravi“ poslovni putnik kojem novac nije važan i koji će uslugu kupiti odmah (jer ili ju želi ili koristit benefite toga da kartu plaća netko drugi kao što su to političari, znanstvenici, stručnjaci idr.). Ovo je dodatno izvlačenje novaca na putnicima koji si zapravo ne mogu priuštiti business kartu, ali uz razumnije uvjete to će napraviti. Naravno, kompanija prvenstveno vodi računa da business kabina ne bude pretrpana i da ne omogući ovakvu nadoplatu dok god postoji mogućnost redovne prodaje business karte, stoga i jest moguć negativan odgovor kompanije, te se sama potvrda čeka do zadnjeg časa. Neke kompanije ostavljaju mogućnost takve prodaje i netom prije leta, tj. na check-inu.

Kod nekih kompanija moguće je licitirati za upgrade u business klasu. Potencijalnom putniku nudi se da sam ponudi cijenu koja se kreće od 50 do 200 EUR za kontinentalne letove, a od 150 do 400 EUR za premium ekonomsku ili 250 do 600 EUR za business klasu interkontinentalnih letova. Kompanija će se odlučiti za putnike koji su ponudili više. Kao i u prethodnim slučajevima obavijest kompanije daje se par dana ili dan prije puta. Odličan alat za dodatnu zaradu kompanije, ali i zadovoljstvo putnika. Bitno je samo da ta dodatna cijena ne bude manja od troškova business klase. Sjedala u kabini business klase su i ovako i onako tamo, bila ona puna ili prazna. Na koncu ako putnik ekonomske klase na ovaj način pređe u business klasu, kompanija će lakše prodati ekonomsku klasu po višoj cijeni u zadnji čas, nego da potencijalnom putniku ostavi samo opciju preskupe business klase. Konkretno ako je avion 98% pun, zašto ne uzeti ekonomskom putniku koji je platio za interkontinentalnu kartu 600 EUR dodatnih 150 EUR za prelazak u business klasu, a drugom putniku prodati ekonomsku klasu za 1.000 EUR u zadnji čas. Zarada je u tom slučaju dodatnih 1.150 EUR doslovce za isto mjesto. Jer takav putnik će se jako teško odlučiti za ekstremno skupu business klasu od 2.000 ili više EUR za takav let u zadnji čas.

Postoje i novi alati koji povećavaju prihode kompanija u zadnji čas. Tako je ATA.ONE, umotvorina IT i zrakoplovnih stručnjaka iz našeg prostora koji svoje karijere imaju diljem svijeta, napravila vrlo inovativan proizvod. Oni nude putnicima da 14 ili manje dana prije leta na željenu destinaciju stave svoju ponudu za konkretan let. Kompanija će tu ponudu proslijediti kompaniji i ako bude slobodnih mjesta 48 ili 24 sata prije leta kompanija će iste dati takvom putniku. Kompanija time uspijeva napuniti svoje slobodne kapacitete i dodatno zaraditi, posebno što kompanija sama odlučuje koja je najniža cijena takve karte. Putnici koji koriste ovu uslugu su ili fleksibilni mladi ljudi i backpackeri, no i imućniji leisure citybreak putnici (kratak odmor od 2-4 dana u nekom gradu) koji ako ostvare takav jeftiniji let ići će na turistički put, a ako ne uspiju onda jednostavno neće putovati, nego će ostati kod kuće. Ovo mogu koristiti i putnici koji na put planiraju ići automobilom (dijaspora, turisti, poslovnjaci), ali ako dobiju „dobar deal“ ostavit će automobil kod kuće i putovati brže i udobnije avionom.

Kompanije su razvile i poseban proizvod „Time to think“ u kojem putnik plaća relativno mali iznos novca za koji mu kompanija čuva kartu po određenoj cijeni, dok on istražuje komparativne cijene drugih kompanija. Na ovaj način, kompanija svakako dodano zaradi i ako se kupac u konačnici odluči za kompaniju, ali ako se i odluči za konkurenciju, kompanija je i opet nešto zaradila iako nije ni prodala kartu.

Kompanije imaju i posebne proizvode za pojedine kategorije putnika. Tako neke svjetske kompanije imaju posebne cijene i pogodnosti (npr. veća količina prtljage, ili niže cijene dodatne prtljage) za putnike specifične kategorije putnika koji češće putuju kao što su političari (posebno za Brussels), diplomati i administracija veleposlanstava, pomorci, radnici na naftnim bušotinama, vojnici u misijama isl. Air France tako ima svoju Petrolium karticu za naftne radnike sa nizom pogodnosti. Posebne pogodnosti za pomorce ima i Air Serbia. Nevjerojatno je da Croatia Airlines nema poseban program za pomorce obzirom na tisuće pomoraca diljem svijeta koji su iz Hrvatske, od mornara, preko raznih brodskih djelatnika do brojnih časnika i kapetana, čak i najvećih brodova na svijetu. Ovo samo dokazuje koliko Croatia Airlines ne živi sa realnostima svog tržišta.

Još 2010. sam prezentirao predsjedniku države, ministru prometa i direktorima Croatie Airlines poseban program koji bi motivirao migrante na češće korištenje aviona. Croatia bi trebala ponuditi karnet sa 4, 6, 8 ili 10 letova izvan top sezone (od 10. do 5. mjeseca) u kojima bi putnici plaćali određeni broj karata za putovanja na jednu destinaciju unaprijed (npr. Zagreb-Dubrovnik), naravno, po bitno nižoj jediničnoj cijeni. Ovo bi prvenstveno koristili brojni studenti i radnici koji iz Jadrana studiraju i rade u Zagrebu, ali i obitelji koje žive u Zagrebu, a imaju roditelje i blisku rodbinu u Dalmaciji. Opće je poznato da takvih migranata ima jako puno. I dok oni ljeti češće putuju automobilima, autobusima i vlakom prema Dalmaciji, zimi se rjeđe odlučuju na takva putovanja radi klimatskih uvjeta (snijeg, led i hladnoća u Gorskom kotaru i Lici, bura na priobalju). Da imaju povoljnu tarifu za takva putovanja oni bi se odlučili za ista bitno češće, te odlazili kući ili rodbini svakih par tjedana. Ovo može biti čak i ušteda, poglavito za studente koji na taj način odlaze nekoliko dana živjeti na račun roditelja, a u povratku donesu hrane i ostalih potrepština u Zagreb, što sve može opravdati cijenu takve privilegirane karte. Tako što bi koristile i osobe koje imaju nekretnine na Jadranu pa bi otišli na kraći odmor (short-break), ali i poslovnjaci koji bi tada automobile zamijenili za avione. Sustav je vrlo jednostavan za provedbu (predumijeva zamjenu karte iz karneta za konkretnu kartu određeni broj dana prije putovanja), kompanija ima dodatne putnike koje inače ne bi imala, a zarada je i na onim putnicima koji iz razno-raznih razloga (bolest, smrt, obveze) ne bi iskoristili sve karte karneta, kao i na prodaji unaprijed, dočim kompanija ima beskamatni kredit nekoliko mjeseci prije ostvarenog putovanja. Osim Croatie prema Dalmaciji i Istri, ovo bi mogao imati i Trade Air za letove iz Osijeka prema Jadranu, te na dužjadranskim linijama, kao i Adria za letove prema Sarajevu, Air Serbia za letove prema Banja Luci, Sarajevu i Crnoj Gori, kao i Montenegro za letove iz Tivta i Podgorice prema Beogradu.

Isti model bi se mogao napraviti i za dijasporu, te ih motivirati na češće dolaske u domovinu. Naravno sustav se ne bi mogao koristiti tijekom novogodišnjih i božićnih blagdana, ili je moguće da se koristi i onda ali da se npr. dva kupona karneta moraju potrošiti ze jednu kartu za te blagdane ili u lipnju (junu) i rujnu (septembru). Nažalost, Croatia Airlines usprkos mog konstantnog ponavljanja o benefitima ovih karneta nikada nije uzela u razmatranje ovakav sustav. I ponovo, neiskorištavanje lokalne niche.

Neke kompanije imaju sličan sustav kupnje karata unaprijed, a među njima i Adria. Ona u svom programu Fly pass ima desetak mogućih opcija i to za individualne putnike, ali i za grupe. Takvi paketi su npr. za 18 letova u 2 mjeseca za 68 EUR po legu za grupna putovanja, 8 letova u 6 mjeseci za 73 EUR po legu za pojedinu destinacija, isto za 81 EUR ali za bilo koju destinaciju u Adrijinoj mreži, do najmanjih paketa od 4 leta u 6 mjeseci za 87 EUR za bilo koju destinaciju, ili 77 EUR za pojedinu destinaciju.

Dobar dio kompanija prodaje internetske veze u avionima. Tako Lufthansa preko Deutche Telekoma prodaje internetski pristup za određeni broj milja, ili naplatu od 9,00 EUR za 1 sat, 14 EUR za 4 sata ili 17 EUR za 24 sata. I Air Serbia ima prodaju internetskog pristupa, no on je limitiran na samo na Airbus flotu, ne i na 9 aviona 737-300 i ATR-72, te je puno preskup. Naime, raspon cijena je od pristupa samo na društvene mreže i 10 MB preuzimanja je 2,90 EUR do 90 MB u A320 obitelji za 13,90 EUR, te 120 MB u A330 za 18,90 EUR. U usporedbi sa Lufthansinim cijenama ovo je istinski preskupo.

Dobar dio kompanija ima i mogućnost telefoniranja iz aviona. Lufthansa tako na long-haul letovima naplaćuje tu uslugu 8,75 EUR za minutu.

Kompanije mogu dodatno uprihoditi i reklamiranje određenog proizvoda ili mjesta u avionima ili sa vanjske strane aviona. Tako je Turkish reklamirao NK Barcelonu, Blue Line Coca Colu i FIFA World cup, Etihad Forumulu 1, Tuifly Haribo bombone, Korean British museum, Eurowings T-mobile isl. U našoj regiji Eurowings trenutno reklamira Kvarner, a Silver air je reklamirao Lošinj kao destinaciju gdje lete, kao i tamošnju hotelsku kuću koja financira te letove. Croatia Airlines je počela stavljati reklame kartičnih kuća na pretince za ručnu prtljagu, ali tamo ima i reklame Dubrovnika, koje ima i na svim sjedalima. Jednako tako Croatia reklamira Hrvatski nogometni savez logom na avionima, obzirom da su sa njima potpisali ugovor o prijevozu, ali i da je to u ovom momentu brend koji reklamira i samu kompaniju zbog uspjeha reprezentacije na prošlom Svjetskom nogometnom prvenstvu. Croatia objavljuje i reklame proizvoda, ali i pojedinih gradova kroz svoje ekrane koje ima u Airbusevima. I Air Serbia ima određen reklamni prostor na ekranima u A330. Sve kompanije objavljuju brojne reklame u svojim inflight magazinima. Ipak sve je to vrlo daleko od onog što čine velike avio-kompanije.

Kompanije imaju i ugovore sa željezničkim i autobusnim prijevoznicima za nastavak putovanja nakon leta. Ovo je odlična dodatna zarada, ali i alat preuzimanja putnika od konkurencije. Takvu uslugu Croatia ima iz Zagreba za Rijeku, a isto ima i niška zračna luka. Ipak u Europi to je sastavni dio aerodromske usluge, što je kod nas tek izuzetak, a ne pravilo.

Neke kompanije prodaju neke usluge zabave u avionu preko ekrana na sjedalima ili vlastitog mobitela, a moguće je i kockanje tijekom leta, kako preko ekrana, tako i kroz prodaju lutrijskih listića. Ryanair naglašava da će kockanje tijekom leta biti bitan prihod u slučaju long-range low-cost letova kompanija, ali i način kraćenja vremena putnika. Ovo je posebno bitno u kontekstu činjenice da se ovo klađenje dešava u međunarodnom prostoru (kao i kod kruzera) te ne podliježe nacionalnoj regulativi, kao ni ogromnom nacionalnom oporezivanju, dočim je još veći profit kompaniji, ali i meka putnicima.

Dodatne usluge i prihodi na njima utemeljeni su ozbiljan izvor zarade za kompaniju. Neki oblici tih usluga mogu biti i ozbiljna tlaka za putnike, npr. naplata prtljage putnicima. Posebno kada kompanije pretjeraju, kao što su to učinili Ryanair i Wizz Air smanjenjem dimenzija gratis kofera. Na koncu su i te same kompanije shvatile da im ovo pretjerivanje smanjuje broj putnika, pa su ponovo promijenile pravila u korist putnika. Česta promjena pravila također su iritantna po putnike. Stoga kompanije moraju i te kako voditi računa o tome što i kako uvode.

No, kao što smo u tekstu vidjeli dobar dio dodatnih usluga prihvaćen je kod putnika i on im donosi veće zadovoljstvo u putovanju. Istina je da gledatelj u kinu može proći pokraj bara sa kokicama, pićima i slatkišima, ali velika većina gledatelja to ne čini, i kupe proizvoda za bitno veći iznos nego što košta karta za kino. I avio-kompanije su uvjerene da će na isti način stvoriti naviku putnika da tijekom leta troši značajan novac, bitno veći od cijene same karte. U svakom slučajuprihodi od tih dodatnih usluga rapidno rastu, broj usluga se bitno povećava, a za koju godinu ćemo potpuno drugačije putovati, sa drugačijim potrošačkim i putničkim navikama. Kao što danas bitno drugačije putujemo nego prije 15 godina.

Komentari

R

Sve cestitke na novom clanku. Osim sto je kvalitetan, vjerujem da nas je mnoge ponukao na razmisljanja. Svima nama javlja se nekoliko ideja „sta bi mi uradili“. Nazalost onima kojima to treba biti posao, ove misli nisu u glavi. Alen je dao savjete kako da prihod neke kompanije skoci pa bar 5%. U tom slucaju recimo CA ne bi bila gubitas. Bar to za pocetak.

Najveci problem za regionalne kompanije je to da ako se izuzmu poslovnjaci i strani turisti, vecina nasih putnika nije navikla trositi. To sam vidjao i na letovima low costera za zemlje regiona, gdje nasi putnici kada bude prodaja pica i snacka, tek svaki 5 -ti uzme kavu, a 10 – ti casu vina ili kolac. A pazite, govorim o ljudima koji i nisu toliko finasijski deficitarni. Hocu reci da Balkanac „ima zmiju u dzepu“.

Za strane turiste i poslovnjake namece mi se ideja kako im prodati usluge, ali o cemu diskutovati, kada su to samo puste zelje nasih entuzijasta….

Odgovori
A

Hvala puno na pohvalama Ranko.

A čujte, Ranko, ljudi su prije 15 godina u trgovine odlazili sa cekerom i spiskom što treba kupiti. Danas odlaze sa ogromnim kolicima i trpaju što stignu. Navike potrošača se mijenjaju i svi rapidno prelazimo u potrošačko društvo.

Sve ovisi o ponudi u avionu. Ako je ona prihvatljiva i kavlitetna ljudi će kupovati. Ako nije…

M

Daj ne lupaj, kada letim ne uzivam u vinu nego se napijam da bih lakse podneo mucenje u kabini. Menja se osecaj ukusa covece.

M

>> Najveci problem za regionalne kompanije je to da ako se izuzmu poslovnjaci i strani turisti, vecina nasih putnika nije navikla trositi.

Nije bas ispravno generalizovati, recimo moj prvi let Wizz-om za Tuzlu iz Berlina, bikvalno je ceo avion nesto narucio, na letu koji traje sat vremena. Meni je bila fascinantna potreba da se u tih sat recimo popije kafa.

A

Marko, već sam naglasio da na ovom forumu neću dozvoljavati birtijašku komunikaciju. Rečenica „daj ne lupaj“ nije primjerena. Doza elementarnog bontona je civilizacijska norma. Želite li komunicirati na ovom forumu, više ste nego dobrodošli, ali uz minimum kulture i odgoja.

Svatko tko je više puta putovao avionom zna da kava ima drugačiji okus, da hrana koju uzme na zemlji ima drugačiji okus. Kompanije su donekle to uspjele anulirati drugačijim omejrima namirnica, poglavito začina, odabirom namirnica, kava se kuha u posebnim posudama koje donekle anuliraju nisko vrelište na visinama gdje je niži tlak.

Ipak, Bordeaux Château Couhins Lurton je Bordeaux (cijena 24 EUR za butelju) i na 10.000 metara i u njemu uživam gotovo jednako kao i na zemlji. I nećete me uvjeriti da taj Bordeaux ima isti okus gore kao i „Vinko“ (cijena u maloprodaji 1,29 EUR po litri).

Gledajte g.Mayer, i ja u avionu ne trošim ako je ponuda slaba ili su cijene puno previsoke. No, ako su cijene OK i ponuda onakva kakvu želim, sigurno da ću kupiti piće (ako ništa drugo iz dosada), hranu (ako sam gladan, to sigurno neću iz dosada), neku uslugu ako je povoljna (npr. prijevoz do grada, city-card). Jednako tako sam znao naletit na ponudu prodaje robe koju sam kupio. Kupio sam neke praktične stvari (npr. etui za vizitke u Britishu, USB u KLM-u, jednu vrhunsku poslovnu kemijsku olovku za vrlo nisku cijenu, slušalice za mobitel, svjetlo za pisanje na laptopu u mraku), ali i niz poklona koji su mi baš odlično neletjeli (Pierre Cardin narukvice za jednu moju djelatnicu koja je diplmirala, a ja sam iz avione jurio na promociju diplome, niz puta za suprugu i kćer jer nisam stigao na aerodromu, bocu alkohola za poslovne partnere…). Jednom mi je kolegica vidjela Olympus fotoaparat sa Swarovski kristalima i oduševila se. U avionu to nisu imali (mislim da je bio ČSA, ali nisam siguran), no naručila je to u avionu i stiglo joj je na kućnu adresu).

Kupuje naša raja, troši u kafićima (ili kafanama, kako hoćete) daleko više nego raja sa Zapada. Daleko više. Samo treba imati ponudu koju će trošiti. Zašto u nacionalnim kompanijama regije ne prodaju domaće specijalitete (pršut, kulen, čavarci, livanjski, paški i ostali poznati sirevi, čevapi, ražnići, uštipci, pljeskavice, karađorđeva šnicla, kajmak, brdo specifičnih kolača). Zašto se ne prodaju kajsija, borovnička, višnjevac, medica, pelinkovac (u nekim kompanijama može se kupiti šljivovica), lokalni suveniri? Pa da vidite kako bi raja kupovala.

t

Prema Lufthansinoj studiji, oko 30 % okusa gubimo u kabini pod pritiskom:
https://aerosavvy.com/aircraft-pressurization/

Inače mislio sam da je samo putnička kabina pod pritiskom a ne i kargo prostor, međutim ima smisla da se avion promatra i projektira kao jedna posuda pod tlakom a ne da unutar njega moramo napraviti još jednu posudu tj. putničku kabinu

No što je sa temperaturom u kargo prostoru? Vizavi tih spavaonica dolje…

A

Cargo prostor je pod tlakom i grije se. Da nije teško bi psi, mačkice i razno-razne druge životinje preživjele put do SAD-a u tom prostoru.

G

Imam nekog iskustva sa transportom veceg psa avionom – moje iskustvo je da nemaju svi avioni kargo prostor koji je pod pritiskom i klimatizovan. Najcesce to jeste tako, ali vise puta smo morali da menjamo rutu putovanja (ili makar vreme putovanja) zato sto je na datom legu bio avion koji nema kargo prostor pod pritiskom. Ne mogu da se setim tacno koja je avio kompanija bila u pitanju, ali ako bih morao da nagadjam, mislim da je bila Iberija.

A

Ma da. Ja sam stvarno bio uvjeren da svi avioni imaju cargo grijan i pod tlakom.

Hvala na info

t

@Golub
ovako laički, prije bi rekao da je važan tip aviona a ne konpanija, teško mi je zamisliti da se isti avion jednoj konpaniji proda s kargom pod tlakom a drugoj bez tlaka, ali isto mi je teško zamislit da je samo putnička kabina pod tlakom, izgleda mi jeftinije i lakše napravit da cijeli avion bude pod tlakom, možda se i varam, intuicija često prevari

A

Logično je ovo što govorite, ali baš i mene to interesira i iskreno bih volio da netko od stručnjaka ovo prokomentira.

B

‘vako, na letovima kracim od 3 sata, business klasa je nepotrebna.
Koji ce djava Croatia u Q800 na liniji ZAG-SPU business klasa???
Bezveze blokiraju 4 sjedala koja su fizikih karakteristika kao i ostala. Zbog vise cijene ostaju neprodana.
Kad mi je firma jednom kupovala karte, nisam ni gledao klasu. Sjednem ja tako u tzv. business klasu u Q800 na spomenutoj liniji u gluho doba godine, a kabinci u mene kao u sarena vrata.
Kava/caj/voda…..sve to izbaciti. Ostaviti samo alkoholu. Nek se narod veseli.
Internet…..to je pod obvezno. Nisi letio ako ja FB bar 10 statusa iz aviona nisi okacio….pa ces se inda s vodom naslikavat????

Odgovori
A

Letio sam pravom business klasom (2+2 u A320 sa flat sjedalima) između Zagreba i Budimpešte na Qataru. Prije leta svježe cjeđena naranđa i topli orašasti prozvodi, predjelo, glavno jelo, salata, desert, glavno jelo tri opcije toplog obroka. Šampanjac, vrhunska vina. Topli ručnik. Novine. Ekran sa zabavom. Torbica sa nizom simpatičnih predmeta (maska za oči, čepići za uši, debele čarape, nešto kozmetike…). Preljubazno osoblje. Iako je let tek 45 minuta vjerujte mi dao bih i 100 EUR više za ovakav let i na kratkim destinacijama. A kamoli ako je let 2 sata i više. Tada bi dao i 150 EUR, čak i 200.

Ali ako je business klasa ovo što jest danas, kaj god!

B

Ni biznis klasa nije ono što je bila…
ili: Ni orešasti plodovi nisu što su nekad bili :-)

A

Apsolutno ste u pravu. Osim kod Emiratesa, Qatara, Singaporea i Turkisha.

N

Zato treba da sednu u Turkish i da vide kako se to radi. Ima i tamo sta dodati, promeniti ali generalno odnos cene i kvaliteta usluge je odlican.

Odgovori
A

Ovaj članak, Nele, nije o odnosu cijene i kvalitete usluge, nego o mogućnostima dodatne zarade. Turkish u načelu dobari dio usluga i dalje ima u cijeni karte (prtljaga, rezervacija sjedišta, hrana), stoga oni imaju vrlo malen dodatni prihod.

M

Turkish i Aeroflot su, uz Emirates, Singapre i raniji Etihad, najbolji izbor za sva duga putovanja ka Istocnoj i Juznoj Aziji.
Sjajna usluga, odlicni jelovnici, ukljucena bezalkoholna i alkoholna pica, dovoljno prtljaga bez naplate.
Nista se tu ne doplacuje, sve je uracunato.

U a320 ide normalnio oko 150 putnika. Dovoljno mesta za noge, nema pretrpavanja.

Odvratne su mi Lufthansne i EU (i low cost i tzv legacy) pretrpane male letelice tipa a320 i B737-800 sa po 180-200 putnika. Nemas mesta za noge, nemas mesta za rucni prtljag, ukrcavanje kao ulazak u tor!
Sta se dobija jeftinijom kartom? To je kao kad bi u Skodu Superb umesto 4 strpali 6-7 putnika kako bi svima putovanje bilo jeftinije. I svako putovanje duze od 2 sata je pakao!

A

Letio sam sa Emiratesom prije par tjedana za Shanghai. Istinski nevjerojatna kompanija, dvije klase iznad ostalih. Lufthansa, KLM, Air France, čak i Cathay Pacific se mogu sakriti. Ni do koljena im nisu.

Letio sam i sa Qatarom isto više nego fasciniran. I da, sve je uračunato i puno toga više nego kod ostalih.

Slažem se sa Vama Miroslave. Ovo sa jeftinim kartama je otišlo predaleko. Mislim da su legacy trebali zadržati neki nivo usluge. U Americi su ozbiljno počeli razmišljati da definiraju minimalnu širinu sjedala i razmak između sjedala, ispod kojih kompanije ne bi smjele ići. Mislim da je krajnje vrijeme da se to napravi.

S

Ovaj tekst bi mogao imati naslov :“ Uvod u Vazduhoplovnu ekonomiju- sektor prodaje i zarade“ i trebao bi se slušati na transportnim fakultetima i visokoškolskim ustanovama za školovanje pilota,kl, itd….
Svaka čast.
Dobra je vest što Uprave naših aviokompanija neće to ni čitati, te bi smo time dobili na eksluzivitetu.
Loša vest je, da pametni već odavno tako rade, a ima detalja koji nisu pokriveni ovim izuzetnim tekstom, koji polaze iz iste tačke i imaju isti efekat ali nisu direktno povezane sa putničkim iskustvom.
Još jednom svaka čast i puno pozdrava

Odgovori
A

Hahahaha, hvala na komplimentima, istinski mi laskaju. No, ipak malo pretjerujete, ni izbliza nije na nivou visokoškolskih udženika.

Ne bojte se, uprave naših kompanija čitaju moje članke redovno. Ali nemate straha da će ovo uporabiti. Neće. Iz dva razloga, jer „tko će se sa time zaj*bavati“ i za to treba imati i nešto elementarnog znanja.

t

Alene, jeste li sigurni da FC Barcelona plaća Turkishu za reklamu? Koliko se sjećam, Turkish je bio da li sponzor da li službeni prijevoznik Barce, da li oboje. Vjerojatno je sličan odnos Etihada i Formule 1. Osobno nisam čuo za primjer da se nogometni klub reklamira. Emirates plaća Arsenalu za ime stadiona i natpis na majicama (doduše ne više), a ne obrnuto. Ili je izgradnju sufinancirao, svejedno.

Drugo, da li bi mogli pojasniti kako kompanija točno prihoduje od ff programa? Neki ff programi doduše i prodaju milje ali neki ne, na pr. Miles&More milje se ne mogu kupiti od prije par godina.

Treće, kako se točno računa prosječna cijena karte? Da li je to ukupan prihod kompanije kroz ukupan broj putnika, ili samo prihod od prodaje karata kroz ukupan broj putnika, ili nešto treće, i da li je uopće standardizirano?

I četvrto, da li možda imate u planu pisati o ff programima i letačkim kao i neletačkim, dakle na zemlji, mogućnostima skupljanja milja na tržištima ex-Jugoslavije ili možda i šire? Tema mi je zanimljiva jel živim u Njemačkoj i u zadnjih 5 mjeseci otkako sam počeo skupljati milje jednog programa da ga sad ne reklamiram sam uspio bez i jednog leta skupit više nego u pet godina letenja s ritmom od desetak letova godišnje, međutim ovdje su mogućnosti neletačkog skupljanja mnogobrojne a nemam pojma kakve su u Hrvatskoj recimo, jer se nisam time bavio dok sam tamo živio, da ne spominjem tržište Srbije ili Slovenije…

Odgovori
A

Ma Barcelona sigurno ne plaća Turkishu tako što. No, dio deala sponzoriranja svakako je i farbanje tog aviona. A to znači benefit za kompaniju i indirektan prihod (ako ništa drugo od reklame).

Uvijek sam se pitao zašto neka kompanija kupi ff program od druge, zašto se ff program istiće kao realna vrijednost, kako on može uprihoditi. Činjenica je da su od ff programa napravili pravu malu znanost. U svakom slučaju biti će tema jednog od članaka.

Brojke koje sam ja imao prilike analizirati su prihodi po svim osnovama, posebno se vode prihodi od prodaje karata, posebno od ostalih prodaja vezano uz putnike, posebno od marketinga i drugih usluga ili prodaja, čak i prihodi od odustanka letova (kupljena neiskorištena karta) i prihodi od overbookinga… Rade to same kompanija (i u svojim izvještajima), ali i niz agencija koje se bave analitikom takvih podataka.

Mislim da bi svi voljeli da nam napištete o kojem se programu radi, da ga i drugi mogu koristiti. Ne bojte se oko reklamiranja. Pa onda ne bi smjeli spomenuti niti jedno ime kompanije ovdje, ili ovih kompanija koje se reklamiraju na avionima, proizvođača kave…

t

Imate pravo, svi ga i koriste a Miles&More mu je ime i kao što rekoh, u SR Njemačkoj nudi enormne mogućnosti skupljanja na zemlji, na pr. bez ijednog leta sam u manje od pet mjeseci skupio nešto više od 50k milja. Ali SR Njemačka mu je domaće, veliko i platežno moćno tržište pa me zato zanima kakve se mogućnosti pružaju u Hrvatskoj ali i ostalim zemljama regije, i ne samo za M&M nego i ostale programe. Slobodno i netko drugi neka odgovori, tko već ima iskustva…

A

Miles and More ovdje ni izblizu nije takav. Ni izblizu. Ja skupim nakon 5 godina intenzivnog letenja sa Croatiom i Lufthansa grupom tek za jedan omanji koferčić.

t

Pogledao sam malo stranicu Croatie, sekciju M&M, da, skupljanje milja je omogućeno kako slijedi, citiram: „Sudjelujući u programu, članovi prikupljaju milje letenjem, unajmljivanjem vozila, odsjedanjem u hotelu ili potrošnjom preko cobrand kreditnih kartica Miles & More.“

Ono što mene zanima ustvari je da li je moguće sa hrvatskom fizičkom i IP adresom sudjelovati na pr. u online shoppingu preko Miles&More portala kada se na njemu podesi zemlja Njemačka i jezik Njemački. U tom online shoppingu su partneri mnogi internationalni brendovi koji su prisutni i u Hrvatskoj, na pr. ebay, Apple, eventim, Acer, H&M, hp, IKEA, i mnogi drugi. Ne vidim razloga zašto korisnik M&M programa iz Hrvatske ne bi isto tako dobio nagradne milje kupovinom na ebayu ako je istoj pristupio preko M&M portala što je i u Njemačkoj preduvjet. Osim ako je nekako softverski onemogućeno prepoznavanjem IP adrese, ali ako se ne varam i to je na razini EU nedavno zabranjeno.

Osim toga, ako se na booking.com ode preko Lufthansa stranice, također se dobijaju milje ako se unese M&M broj korisnika i ne vidim zašto ne bi i u HR funkcioniralo. Bdv, booking.com surađuje i s mnogim drugim ff programima ali iz glave ne znam kojim točno. Također i portal Hotels&Cars by Points:
https://milesandmore.points.com/hotel/search?locale=de-DE&flow=earn&utm_source=MMG&utm_medium=RED&utm_content=RED_O&utm_campaign=HCP

Isto tako i https://www.hotel.de/ te https://www.hrs.de/

Neki su pak partneri firme koje ne djeluju u HR i tu je situacija jasna.

@Alen
mali hint, najgore potrošene milje su za kofer, toster, fen i sl., Business Collection 2.0 ili tako nešto kofer je u Lufthansa World Shopu 199 € ili 54000 milja dok trenutno u Mileage Bargainu imate na pr. Chicago iz Evrope povratnu biznis klasu za 55000 milja koja inače košta 2-3000 € ako ne i više, Rimowa isto tako, 184000 milja ili 600 € dok je 170000 milja prva klasa iz Evrope za Sj. Ameriku povratno, regularna cijena a ne Bargain

A

Ja ne znam da je to moguće. Možete imati Amex Croatia Airlines kartucu pa onda skupljate milje korištenjem te Amex kartice, ali samo sa Miles and More karticom nula bodova.

Ma slažem se, ali skupio sam milja taman za gratis onaj mali kofer za kabinu (on nije bio 54.000 milja, nego punooo manje), nije bilo dosta ni za najkraći let u jednu stranu, ni za išta drugo, a propale bi za par dana.

t

Ne u smislu kreditne odnosno bankovne kartice nego se online shoppingu pristupa preko M&M portala na kojem ste logirani sa svojim korisničkim brojem i zatim ostvaruju milje za kupnju a plaćanje je s bankovnim karticama koje već imate, ali da ne gnjavim više, veselim se vašem članku o ff programima

A

Bože sačuvaj, naravno da ne gnjavite.

M

Ako se ne posecuje neka velika rodbina ili ide na skijanje, obicni kofer ili ruksak kabinskih dimenzija (npr. Osprey) je meni dovoljan do nedelju dana bez pranja ponesenih stvari, a sa pranjem neograniceno. Ja ne znam s kojim ste vi Ryanair-om leteli ali ubedljivo najgora kafa koju sam ikada negde probao. Bila je u nekoj papirnoj casi sa zasvajsovanim filterom ispunjenim necim kao kafom u koji je onda nalivena vrela voda. To da Ryanair ima super hranu cujem prvi put i mozda cu da probam. Ljudi su razliciti, ja uvek jedem i pijem na aerodrumu dok u avionu iskljucivo citam/radim (besplatno) ili mozda narucim neki alkohol. Jedino sto bi mene nateralo da ekstra platim bi bilo kad bi neka kompanija mogla da me resi terora sa sigunrosnim kontrolama, znaci da udjem na aerodrum bez da moram da se skidam i izuvam i da me maltertiraju.Takodje bi verovatno platio da sedim u kabini sa pilotom i kopilotom…

Odgovori
B

Pa to ti je dostupno, ali sa air-taxi
:-)

A

Ja se za tjedan dana jako teško spakiram u mali kofer, posebno ako moram nosit odjelo, no, za 4, čak i 5 dana, bez nepotrebnih ručnika, šampona, papuča i sl. mogu. Čak i sa odjelom i dodatnim cipelama (na sebi tenisice).

Probajte hranu u Ryanairu, iznenadit ćete se.

Ovo sa plačanjem za pregledavanjem mislim da bi večina putnika napravila, bogami ja prvi! No, bojim se da to neće biti opcija tako skoro.

Z

Ja na sve poslovne puteve do 5 dana cekiram samo rucni prtljag 5 kosulja, odelo, par cipela itd. Jedne godine sam sracunao da bi potrosio 26 sati u godini dana cekajuci prtljag.
Drugo, letite jednom alijansom. To Vam nakon odredjenog broja letova i dobijanjem statusa omogucava da unesete u kabinu prtljag koji nece biti proveren na dimenzije ili tezinu sve dok moze stati u bin. AC Za Elite 50 i iznad imate pravo na 3 komada prtljaga do 32 kg. Komplet skija ukljucuje torbu za pancerice i torbu sa skijama (u nasem slucaju to je 3 para u torbi).

A

Nemalo puta „smanjim“ količinu prtljage samo zato da ne moram čekati kasnije na karuselu. I tu se slažem s Vama.

Air France će Vam provjeravat prtljagu na CDG neovisno o statusu.

No, neki ff programi Vam daju besplatno 23 kg prtljage pa treba sve unaprijed istražiti. Pisao sam članak o tome prije par mjeseci.

z

Pozdrav Alene,

već duže vrijeme čitam Vašu kolumnu i kao osoba sa u prosjeku 70 letova godišnje iskreno mogu reći da su mi Vaši članci pomogli u mnogim situacijama koje sam susretao na aerodromima.

Želio sam dopuniti, te donekle ispraviti navode za cjenovnike Lufthanse, koju i najčešće koristim:

– Transport muzičkih instrumenata unutar Lufthansa grupacije je moguć besplatno ili uz dokup dodatnog kofera. Kako imam Frequent Flyer Lufthanse umjesto dodatnog kofera obično čekiram gitaru. U toku 2018 to sam učinio dva puta na relaciji (WAW-VIE-SJJ – LOT i Austrian) i (WAW-ZAG-SJJ Lot i Croatia). Manji muzički instrumenti se mogu unijeti u kabinu (u mom slučaju prim sa koferom), kao i gitare koje nisu u koferu već samo u platnenoj futroli (isprobano na letovima MEX-FRA-VIE-SJJ i SJJ-MUC-MEX) bez da iko postavi ikakvo pitanje.
– Također, unutar jednog komada prtljaga je moguće čekirati bicikl, s tim što je to potrebno prethodno najaviti mailom

S obzirom da često letim po zemljama Latinske Amerike, do sad sam imao priliku iskusiti približavanje LCC i legacy carriera na svojoj koži:

– Aeromexico let MEX-HAV-MEX, tarifa Clásica (za stepen viša od tarife Básica), avion B737-800: nije moguće biranje sjedišta online prije puta, hrana u avionu je takva da bi bolje bilo da je ne služe nikako – komad suhog hljeba i unutra komad salame), razmak sjedišta 30″ što je meni kao relativno visokom predstavljalo velike probleme, itd…)
– Interjet let MEX-CUN-MEX, najjeftinija karta koju sam mogao naći i uz to značajno jeftinija od svih ostalih prevoznika, avion A321-200: sjedišta takva da sam mogao nogu preko noge prebaciti, sjedišta se nisu mogla birati, ali za vrijeme leta od hrane se može uzeti čips (u više navrata) kao i razne vrste pića (moja malenkost se zadovoljila sa 3 tekile i 2 čaše vode)
– Viva Aerobus let MEX-CSL-MEX, avion A320-200: ukoliko u tražilicu na njihovoj stranici ukucate datume za let izbacuje vam cijenu. Naravno, po toj cijeni kartu možete dobit jedino ukoliko platite karticom Scotiabank i to vrlo određenom kreditnom karticom, a u suprotnom cijena je za 20% viša. Let kasni 4 sata, legroom takav da je Ryanair djelovao kao fudbalski teren, itd… Ujedno, to je i jedina kompanija s kojom više ne namjeravam nikad letjeti.

Lijep pozdrav iz Meksika!

Odgovori
A

70 letova godišnje. Opala, čestitam, bogami opaka brojka, to je svaki 5 dan. Svaka čast. Drago mi je da sam nekome sa tolikim iskustvom pomogao.

Da, pročitao sam dvije opcije prijenosa muzičkih instrumenata u kabini u Lufthansi, ali i nekim drugim kompanijama. Jedan je kao ručnu prtljagu, što ste i vi napisali, drugi je na sjedalici (npr. čelo), gdje platite blokadu sjedala (naravno jeftinije nego karta za putnika), s time da postoje neka ograničenja u dimenzijama.

Ovo za bicikl gratis stvarno nisam znao. No, znam da neke kompanije za skijaške destinacije daju gratis prijevoz skija, neke golf palice, neke čak i surf…

Hvala za savjete iz Meksika. Istinski ste mi pomogli. Kako danas moram kupiti karte Mexico City-Cancun-Mexico City za veljaču (februar) ove godine, iskreno bih Vam bio zahvalam da mi kažete što odabrati.

A

I da u Maksiku sam
1-3.2. u Maxico Cityu
4-7.2. u Yucatanu
8-9.2. u Mexico Cityu

Pa Vas molim par savjeta za:
– atrakcije u Mexico Cityu i okolici
– atrakcije u Yucatanu
– gdje se smjestiti u Yucatanu, hito sam izbjeci Cancun, možda Playa del Carmen ili neko drugo mjesto koje ima dobre plaže (ako znate koji dobar hotel tamo)
– što i gdje jesti u Maksiku
– bilo koji drugi turistički tip.

Iskreno i puno hvala

z

Lično, najviše volim letjeti Lufthansom za Meksiko. Do sada sam letio sa Air France, Lufthansa, KLM, ali su mi vremena polijetanja najviše odgovarala Luftansina (i s obzirom da sam prije letio na relaciji WAW-MEX-WAW letio sam najčešće iz Europe WAW-FRA-MEX i povratak MEX-MUC-WAW, a sada je let MEX-FRA-VIE-SJJ i povratak SJJ-MUC-MEX kako ne bih gubio dane godišnjeg i išao pravo na posao jer avion i Minhena slijeće u 4 ujutro). Kako letite iz Zagreba mislim da su konekcije malo povoljnije, s tim da su iz Amsterdama iz Pariza konekcije cesto u codeshare sa Aeromexico i nikako mi ne odgovaraju njihova vremena dolaska (slijeću jako rano ujutro).

Imam u naredih četiri mjeseca četiri interkontinentalna leta (New Delhi, Varšava, Istanbul i Sarajevo) i svaki ću pokušat preko Lufthanse. Zašto s njima radije nego Air France ili KLM? S obzirom na visinu i činjenicu da imamo politiku firme da se koristi isključivo ekonomska klasa, imam dojam da 747-8 nudi najviše mjesta za noge. A inače po Latinskoj Americi (gdje trenutno i imam najviše letova) se trudim koristiti Aeromexico gdje mogu. Letio sam sa Aviancom MEX-BOG-QUI i nazad istom rutom. Na povratku iz Quita avion je izašao na pistu, krenuo u zalijetanje i počeo kočiti. Kada smo došli do aerodromske zgrade rekli su nam da ima problema sa motorom i da sačekamo novi avion. Novi avion je došao za pola sata, stigli smo u Bogotu ali mi nisu dali ući na avion za Meksiko jer smo kasnili (iako je taj avion za Meksiko poletio tek sat i pol nakon mog dolaska). Od tada više sa Aviancom ne letim. Letio sam sa LATAM relaciju Quito-Guayaquil (koji je oko 35 min) i let nije ništa drugačiji od bilo kojeg low costa u Evropi.

Vezano za letove unutar Meksika, toplo preporučujem Interjet i pokušavam ih koristiti kad mogu.

Dalje, što se tiče atrakcija u Mexico Cityju toga ima i previše. Prije svega nemojte propustiti:

– Zocalo i sve oko njega (samo budite oprezni da ne zalazite u zonu koja se zove Doctores koja je južno od Zocala jer može biti dosta opasna)
– Muzej tekile (koji se nalazi na Plaza Garibaldi, nedaleko od Zocala)
– Coyoacan (južni dio grada koji je ostao većim dijelom sačuvan u stanju u kojem je bio prije 100 godina i gdje se nalazi i muzej Fride Kahlo)
– ukoliko imate vremena, antropološki muzej nije loš za vidjeti, samo treba imati u vidu da je za ozbiljniji obilazak njega potrebno dosta vremena

Po meni lično, s obzirom da nisam neki ljubitelj velikih gradova, najinteresantnija mjesta se nalaze van grada. U prvom redu, meni lično jedan od najdražih gradova Mexica Taxco, a ni Guanajuato i Queretaro nisu toliko daleko, a prelijepi su gradovi. Najpoznatija atrakcija Meksika – Teotihuacan je nekih 60km od grada i po meni je nezaobilazna destinacija.

Također imajte u vidu da je 4/2 neradni dan u Meksiku, te da će taj vikend biti velike gužve jer tada je besplatan ulaz u sve državne muzeje, arheološka nalazišta itd. Također, nedjeljom je besplatan ulaz za sve u Antropološki muzej (iako stoji da je ulaz takav samo za meksikance, niko ne provjerava karte).

Eh sad Yucatan. Po meni Yucatan uopšte nije Meksiko. To je zemlja pretvorena u igralište po uzoru na SAD. Cancun sam po sebi je mjesto u kojem nema turista. Turisti se nalaze u tzv Zona hoteliera i rijetko se i vide po samom gradu osim u šoping centrima. No, prije svega savijetujem da na aerodromu rentate auto, ukoliko nemate organizovan prevoz. Cijena taksija od aerodroma to Cancuna je 500 pezosa, a za 350 pezosa (ukoliko rezervišete unaprijed) možete dobiti Chevrolet Aveo na jedan dan. Vožnja u Meksiku (bar za mene koji sam naučio voziti u Sarajevu i nastavio voziti u Casablanci nekoliko godina) je sasvim ok, posebno na Yucatanu.

Cancun sam po sebi bih i ja izbjegao, al zavisno od vremena koje imate pogledao bih sljedeće:

– Isla Mujeres (ukoliko tražite plažu, ovo je meni lično poslije jedne posebne plaže u Okrugu Gornjem na Čiovu najdraža plaža. Ukoliko vam treba detalja kako doći do nje javite.)
– Cenotes (na Yucatanu postoji gomila tzv Cenotes koje su u biti bazeni unutar pećina. Ulaz na poneke može biti jako skup i mogu biti velike gužve jer je trenutno turistička sezona, no meni lično najdraža se zove Dos Ojos i ulaz u nju je 350 pezosa i prelijepa je)
– Bakalar (nije riba, ali jezero sa mnogo boja na jugozapadu Yucatana. Postoje odlična mjesta za kupanje, prelijepo za provozati se brodom po jezeru koje mijenja boje u 7 različitih nijansi)
– Chichen Itza (meni lično najmanje draga arheološka zona u kojoj sam bio u Meksiku, ali je must see. Nije toliko blizu Cancuna i to je za dnevnu turu iz grada, te treba otići jako rano prije nego krenu gužve. Bili smo tamo pred novu godinu i već u 8 ujutro je bio dug red za kupovinu karata)

Playa del Carmen je ubjedljivo najskuplji grad u kojem sam bio u Meksiku, a po samom uređenju i principu funkcionisanju me jako podsjeća na jednu veliku Makarsku. U svakom slučaju može biti jeftinije naći smještaj u Playa del Carmen, ali taj cijeli dio trenutno ima problem sa algama na plaži što može proizvest strašan smrad i nije baš ugodno ulaziti u takvo more.

Nemojte zaboraviti da na ulasku u Meksiko morate popuniti formular o ulasku u zemlju i morate čuvati slip koji dobijete svo vrijeme boravka. Na izlasku iz zemlje nema pasoške kontrole, već vam samo na ulazu u avion uzmu taj papir (malo neobično i jedini put do sada da sam se s tim susreo).

Nadam se da nisam bio preopširan :)

Ukoliko vam treba još informacija, samo javite.
Pozdrav

z

I zaboravih dodat na kratki post iznad, Meksicka hrana je odlična. Nažalost ja ne jedem ugljikohidrate nikako (bar trenutno) te je ne mogu konzumirati, ali generalno sam oduševljen meksičkom kuhinjom. Nema šarolikosti kao kod nas, ali ima svoj šarm. Što može biti problem je da se sve pravi sa kukuruzom i sve na neki način ima ukus na kukuruz. Na Yucatanu nećete naći mnogo ulične hrane, ali u CDMX svakako na ulici možete jesti i većinom je sve što sam probao bilo ok.

– Tamales (na ulici su 10-30 pezosa i mogu biti odlični. Vrlo slično palenti kod nas)
– Tacos (njih svakako nemojte propustiti jer su fantastični. Postoje dvije vrste: Al Pastor i Dorado. Al Pastor je pravljen na libanski način – slično kao što se u Europi prodaju doneri, gdje se meso peče na šipci. Dorado je sa cijelim komadom mesa, te je meni najdraži. De bistec i Arrachera)
– Enchiladas (Moj lični favorit su Enchiladas Verdes, ali i Enchiladas Rojos nisu lose. Slično Tacosima samo zaliveno sosom od paprike, zelene ili crvene)

Na Yucatanu je hrana manje-više internacionalna, ali u CDMX dobre tacose (a koji nisu pravljeni u nekom fancy restoranu već su mjesto gdje i obični ljudi često jedu) imaju u lancima El Tizioncito i El Califa i njih ima na više mjesta u gradu. U El Califa ima također dobar Frijoles de Olla – vrlo slično našem vojničkom grahu, samo začinjenije). Ovo navodim jer to jedno od mjesta kao ćevabdžinice kod nas, a gdje je provjereno da neko bez poznavanja jezika i načina života može otići i jesti.

A

Hvala puno na svim savjetima. Istinski je pomoglo. Ogromno hvala. Koje bi onda mjesto predložili u Yukatanu da je ok na obali, a nije preskupo?

Karta je već kupljena na Air Franceu. Em su bili bitno jeftiniji, em je iz Zagreba, em sam član BlueBiza i Fly Bluea.

Z

Alene Pre par godina sam bio u Occidental Xcaret sa suprugom i klincima. Jako lep resort, all inclusive, nije bio preterano skup.
Nemojte da vas navuku na glupost da vam prodaju Time Share, izgubicete vreme nizasta, radije otidjite na ronjenje.
Za prevoz, ako idete preko tour operatora prevoz sa aerodroma bi trebao biti ukljucen. Na samom aerodromu ce vas odmah poceti smarati sa raznim glupostima od prodaje taksija do turistickih aranzmana i time share-a.

A

Hvala puno još jednom. Ma uzimam rent’a’car na tri dana jer kanim lulit okolo.

A

Hvala na tipu. Eto kupio InterJet. Inače stvarno ne bi nikad kupio InterJet, ali na temelju Vaše preporuke sam ga uzeo.

Bili su najjaftiniji, a i prtljaga je u cijeni

Interjet 325 USD ručna i predana prtljaga
Viva Airobus 382 USD samo ručna prtljaga
Volaris 410 USD samo ručna prtljaga
AeroMexico 434 USD samo ručna prtljaga
Magni – charteraš

Uzgled, Volaris pokazuje sigurnosnu zabranu pristupa stranici i to i sa Explorera i sa Firefoxa. Nikad mi se nije desilo da mi neka stranica pokazuje sigurnosno odbijanje. Vrlo čudno za kompaniju koja želi prodati karte. U svakom slučaju preko e-dreamsa je cijena kakvu sam napisao gore.

Svaka kompanija ima 10 i više letova na ovoj liniji. Opako. Pa to je preko 40 letova dnevno. I sve sa A320 obitelji.

z

Nažalost, nisam bio niti u jednom resortu jer ni ja ni djevojka ne volimo resorte tako da se kod nas putuje najčešće u maniru da spavamo i u šatorima, a zadnji dio auta smo pretvorili u putujući kamper tako da u resortima nismo ni bili. Najčešće bukiramo dan za dan preko AirBnB ili Bookinga tako da nisam siguran da mogu preporučiti neki dobar hotel tu :(

A

Rješeno. Uzeo sam hotelčinu da se čovijek smrzne. Majke mi što ti Meksikanci napraviše od Cancuna, ovi naši mogu samo ladice spustit. Pa to su stotine hotela, a bar njih 40-50 je ultra-visoke klase. Nešto nevjerojatno.

Uzeo sam Emporio Cancun. Hotel je woooow. Delux soba za tri osobe i tri dana samo 560 EUR, kada mi je booking.com dao popust (genius program za stalne korisnike) ispalo tek 430 EUR.

i

Ja kad putujem Wizzom uvek radije jedem i pijem u njihovom avionu nego na aerodromu zato sto su jeftinije!

Odgovori
A

To što je jeftinije svakako jest argument. Ali da Vam netko ponudi konzervicu tune iz samoposluge ili grickalice i ništa drugo, bome ne bi jeli u Wizz Airu, zar ne? Ili da Vam ponudi odvratan nejestiv sendvič.

i

Ustvari moj komentar se prije odnosio na usluge aerodromskih restorana koje su na vecinu aerodroma zaista paprene i toliko da se nekada vise isplati jest u avionu . (makar to bilo i neka glupost) Iskreno receno na letovima do dva sata ja i nisam zainteresovan za neku hranu, kafa i sok mi je sasvim dosta. Valjda me AS izdresirala sa onim svojim neukusnim sendvicima:)

A

Ni ja nisam zainteresiran za hranu u avionu, posebno unutar 2 sata, ali ako jurim, a jurim uvijek, ako ne uspijem ništa pojesti do aerodroma, a nejčešće ne uspjevam, onda sam i više nego zainteresiran. Pojes ću nešto nabrzaka na aerodromu (uvijek dolazim u zadnji čas) ili u miru u avionu. Ako je u avionu ukusno, relativno zdravo i cijenom prihvatljivo.

Ovi sendviči u Air Serbiji stvarno su bili ispod svake kritike i ljudi su ih vračali nakon što bi probali. Istinski nisam mogao dokučitu zašto su davali tako što. Pa nije neka filozofija napraviti ukusan sendvič. Bogami nije ni viša cijena napraviti ukusan sendvič.

Pitam se kakvi su sad ti sendviči koji se mogu naručit. Jesu li ukusni i isplati li se to?

d

Alene, bravo. Valjda će oni kojima je to posao ovo pročitati.
– One Quantas-ove ideje o spavaćem prostoru u kabini i kargo delu deluju zanimljivo. Ali nisam znao da je to dozvoljeno. Koliko ja znam svi putnici moraju da imaju mogućnost da bez prepreka i visinskih razlika ustanu i brzo napuste avion u hitnom slučaju i mora postojati prirodno svetlo. Jel može neko iz struke sa ovog portala da pojasni malo više na tu temu?
– A istovremeno sam zapanjen da niko od onih kojima je to posao nije uradio ovakvo istraživanje, a primaju dobre plate kod naših exYU nacionalnih aviogubitaša. Šta rade ti ljudi zaboga po ceo dan cele godine… A firme im prže narodne pare jako dobro i ništa nije besplatno.
Ista priča ko ona od pre više meseci o malim uspešnim kompanijama.

Odgovori
A

Pročitat će oni to, ali neće ništa napraviti. I opet. Toliko sam pun entuzijazma pisao 2008, i prezentirao 2010. ovaj sustav karneta za migrante (Jadran-Zagreb i dijaspora) izvan sezone, da sam si više bio glup od ponavljanja. Svi su kimali glavama i ništa!

Ovo za sigurnosne aspekte ima smisla što ste napisali, ali činjenica je da oni to razmatraju. E sad, hoće li to moći napraviti ili su to tek mokri snovi koje su rekli na glas ostaje za vidjeti.

d

Jako se čovek iznervira kada vidi šta oni rade sa narodnim para i koga sve zapošljavaju, a toliki pametni kvalitetni ljudi moraju ovaj lep prostor za život da napuste i sreću negde drugde traže.
Npr: Ako uzmemo konzervativnu procenu da je Srbija ovako ili onako upucala u AS 150 000 000 evra, pa to je 600 000 prosečnih povratnih avio karata van sezone na relaciji BEG-FRA. Odnosno oko 1/5 ukupnog broja putnika AS.
RyanAir je u pravu. Ispada na AS primeru da se društvu više isplati da svi lete besplatno :-), pa će te pare kroz lokalnu potrošnju nadoknaditi, dijaspora će doći kući, nego da tamo u tim aviogubitašima bilo ko osim pilota i ostalog operativnog osoblja sedi.
Alene, molim Vas na vašim sledećim sastancima to da predložite vlastodršcima u exYu državicama :-).

A

Dax, jednu stvar sam ustanovio. Koliko god im netko govorio, oni jednostavno ne slušaju. I nije ih briga. Daju neku paru, bitno je da to dobro izgleda prema glasačima i to je to. Nitko ne želi razbijati glavu.

M

Iskreno, sve odvratije izgleda balada o EU avio-prevoznicima.

Ne postoji nista gore od onog improvizovanog WIZZ-ovog satora u Budimpesti.
Po kisi i snegu smrznuti ljudi provode pola sata cekajuci u satoru. Do aviona preko piste po kisi iako postoje normalni mostovi koje WIZZ nece da plati.

A to izgleda da postaje „standard“. Lufthansa, Swiss,… prosto kao da se takmice ko ce vise putnika da nagura u a320 i b737. I ta bolestina ide do 200putnika u najnovijem pretrpavanju!

Ako je u normalnim Etihadovim, Aeroflotovim ili Turkishevim 320-icama bilo po 145 do 155 putnika – pa da li je normanlo isti avion trpati sa maltene 200 ljudi?

Koji je to nekomfor za noge! Svako ko je vislji od metar i po nece imati dovoljno mesta i sedece u nenormalno ispravljenom polozaju kako bi uposte mogao da smesti noge u taj bedni prostor! Bole ledja od tog polozaja vec posle sat vremena leta!

Pice i hranu ne komentarisem. Nisu toliko bitni spram nekomfora koji je evidentan!
Takodje – ako je u ostavama iznad glava putnika bilo jedva dovoljno mesta za rucni prtljag 150 ljudi – kako ce tek nemoguca misija biti smestiti u isti prostor rucni prtljag od 200 ljudi?

Ja razumem potrebu raznih EXEL-laptop menadzera da naprave sto veci profit od koga ce bogati investitori kupovati jahte i vile.
Ali tesko je razumeti da putnici u EU pristaju da budu tretirani kao stoka da bi se neko jos vise obogatio. Guraju se i smrzavaju kao stoka na raznim neuslovnim i improvizovanim „terminalima“ loukost aerodroma, pesace preko pista po kisi i snegu, sede satima u nekonfornom prostoru, placaju toplu vodu i toplo pivo, nemaju gde rucni prtljag da odloze, i jos im pritom naplate i obicnu vodu!

Cudi me da se neki genije u Ryanairu nije setio da pocne da naplacuje i odlazak u WC. Pa posebna tarifa za WC papir i veliku nuzdu! Uz moto – u g…nima je nas profit!

Ponovicu – neverovatno je da isti ti EU konzumenti koji traze od WV-a da ima vise mesta za noge u novom Golfu, i pritom su to spremni da plate cenom visom od 20.000eur, sa druge strane prihvataju ovakva cigancenja zarad ustede od (za njih) bednih 50-100 evra na kartama?

Tragikomicno!

Odgovori
A

Da, o tom šatoru sam pisao dva tjedna kada sam pisao štiklece o aerodromima Europe.

I da slažem se za ovaj nekonfor, ali o tome već vodimo raspravu malo niže, pa da se ne ponavljamo. Stoga Vas molim da tu raspravu nastavimo na tom mjestu. Hvala.

Niz komapnija radi „motivacije“ da se nosi samo ručna prtljaga ustanovili su problem kojeg prije nije bilo, a to je da ne stane sve u pretince iznad glave. Pa sada veće komade ručne prtljage možete predati na check-inu gratis (ponude Vam to), ili prije ulaska u avion (pa ih i pokupite pri izlasku). Neke LCC su radi toga uvele dodatne restrikcije jer shvačaju da jednostavno sve ne stane u kabinu.

Da, očito je da su ljudi spremi na to. I dok su spremni na to da bi uštedjeli par EUR ima onih koji će im to i prodati. Eto, osobno izbjegavam neke kompanije. I morale bi te kompanije biti bitno jeftinije ili drugačije povoljnije (destinacija koja mi odgovara, bitno kraće vrijeme puta) da se odlučim na njih. Zbog 50-60 EUR razlike, čak i 100 u nekim slučajevima, sigurno da neću. No, ako vam je 100 EUR mnogo, onda pristajete na tako što.

IndigoPartnersov CEO je izjavio „mi ne konkuriramo drugim avio prijevoznicima, mi konkuriramo autobusima“. I budimo realni, u autobusima razmak između stolica je katastrofalan, kao i u avionima. Samo put umjesto sat i pola traje 9-10 sati. I onda putnik radije odabire avion sa istim nekonforom, ali manje sati patnje.

Ohohoho, pa Vi ne znate da je prije par godina O’Leary mrtvo ozbiljno htio uvesti napatu korištenja WC-a. Na vrata je planirao postaviti apartić u koji morate gurnuti 1 EUR ili GBP da bi mogli ući unutra. Uz to je rekao da oni zapravo ne želie da putnici koristite WC u avionu, pa čak i da ga plačaju, nego da obave nuždu na aerodromu prije ulaska u avion, jer ako svi obave nuždu prije, avion će bit lakši 150 kg. Uz to komanija bi tada nosila manje vode u avionu koja se koristi za ispiranje WC-a i pranje ruku, manje sapuna, WC-papira, ubrusa za ruke, manje bi trošila na čišćenje toaleta. Uz to mogao bi u avionu, tada, biti jedan WC manje (2 umjesto sadašnja 3), a što je dodatnih 3 sjedala koja se mogu staviti u avion na mjesto tog WC-a, što je dodatna zarada po svakom letu.

Palo je na pamet O’Learyu i da napravi stajaća mjesta u avionu (svaki putnik bi bio u stanovitom oklopu gdje bi se vezao na tri točke kod polijetanja i slijetanja, a u visini stražnjice bi imao malenu izbočinu na kojoj bi se mogao nasloniti, da mu je lakše). Izračunao je koliko bi putnika više moglo tako biti u avionu!?!?!?! Mislite da ne bi bilo ljudi koji bi bili spremni stajati 2 sata za manje novaca?

d

Negde sam čitao da se avion uvek tako konstruiše da zadati broj putnika može da izađe u datom vremenu u hitnom slučaju. I tek posle takvog testa avion dobija dozvolu za upotrebu. To je valjda dugo bio problem tokom rada na A380.
Nema šanse da oni toliko povećani broj putnika kroz isti broj otvora na avionu mogu da provuku. A da ne pominjem šta ako se stvarno nešto desi :-).
Hajde neko stručniji nešto na ovu temu da kaže.

A

Da avioni se certificiraju za određeni broj ljudi sukladno mogućnosti evakuacija. No, zbog kompanija koje su tražile sardina-konfiguracije smišljena su rješenja na njihov zahtjev (naravno uz garanciju kopovina par stotina aviona). Pa su tako avioni na krilima dobili 4 umjesto 2 izlaza i povećana su širina vrata što je povećalo kapacitet putnika u izlasku. Na taj je način smišljen i 737MAX200, inačica 737MAX8 koja smije primiti maksimlano 210 putnika (toliki je kapacitet izlaza za nuždu), iako će većina naručitelja imati konfiguraciju od 200 mjesta, umjesto 162 u normalnoj konfiguraciji dvije klase. Naravno, 135 ovih aviona u konfiguraciji od 197 sjedala je naručio Ryanair.

S

Zašto volim Ryanair i jako poštujem CEO Majkla O Lirija?
Pre nekoliko godina CEO pozove javnost da predloži načine za povećanje prihoda RYR.
Najbolji predlozi će biti novčano nagrađeni.
1000€ nagrada:
“ Predlažem da RYR uvede prodaju toalet papira na ulazu u WC. Evro rolna. A na toalet papiru da bude slika Majkla O Lirija sa isplaženim jezikom (ready to lick) “

E sad zamislite naše partijske idijote na mestima CEO da tako nešto urade. Jasno je da od toga nema ništa. A i oni su „ready to lick“.

Sve je to naravno jedan drugačiji pristup poslu, model koji je Ryanair savršeno prihvatio i u praksi primenio. Zato i jeste u vrhu po bezbednosti ( što je glavna svrha aviokompanije) a o poslovnoj uspešnosti vam predlažem da pročitate sekciju Corporate Investitors pa da vidite koliko je isplaćeno dividendi i koliko vrede akcije ( naročito obratite pažnju na detalj – istorijsko kretanje akcija)

I na kraju kako se na srpskohrvatskom kaže Corporate investors information? Sve sam otvarao na sajtovima AS, CTN, ali nikako ne mogu da pronađem… 😊

V

Singapurćanac,

Taj pojam ne postoji u rečnicima balkanski banana Država.

Šator više ne postoji u Budimpešti. Sveža vest od juče uveče. Leteo sam FR8371/8369, nema šatora!

O cattle class za putnike se slažem, ali sami smo za to krivi. Daj kartu jeftino, sedeće i na krilu držeći se zubima.

O idejama za naplatu toaleta i stajaćim putnicima, samo jedna rečenica. Sve je to bilo deo marketinga. Jeftina reklama. Nije bilo jednog medija koji nije za džaba pisao o Rayaniru danima. Hvala još jednom!

Ako bude putnici želeli da plate taj novac za lik Majkla na toalet papiru verujte mi da će On prvi podržati da se njima to i ponudi. To je Majkl. Možeš ga voleti, možeš ga ne voleti, ali ga ne možeš ignorisati.

Niti jedan avion ne bi poleteo da postoji makar sumnja da ima nedovoljan broj izlaza u slučaju opasnosti. Nemaj te brige oko toga. Jedino treba slušati uputstva posade i biti brz. Za sve ostalo je MasterCard dovoljan na avionima Ryanaira. (Ne odbijamo ni Visa kartice)

A

Rekao je O’Leary tom prilikom „ako trebam putnicima i brisat guzu, a to će donijet prihod kompaniji, ja ću brisat guzu“. OK, lik je doktor znanosti za medijsku pozornost. Brdo je on nonsensa rekao samo zato da dođe u medije (npr. ono o jednom pilotu i perserici koja bi bila zamjena u slučaju nužde, o putnicima koji bi utovarivali avione, pa i ovo o mjestima za stajanje u avionu…). Koji puta je bio istinski bezobrazan, ali da zna privuči pozornost medija zna. Malo je u tome i pretjerao, pa ga je sad upravo stavila malo dalje od kamera, jer je postalo kontraproduktivno.

O tom drugačijem poslu, neki ljudi iz firme, pa i redovni sudionici rasprava na ovom forumu, imaju drugačije mišljenje i smatraju da takvi manageri uništavaju business i da su štetočine. Svašta nešto su o tome napisali.

V

Alene,

Da ne neuništava, da nije štetočina, da li bi ga sklonili iz medija, oduzeli mu većinu ovlašćenja?

Sutra, petak, imamo radni sastanak, ko zna koji po redu u vezi sa B737Max ulaskom u saobraćaj Maja ove godine. Redovno On dolazi na te sastanke, koji su otprilike svake dve nedelje unazad tri meseca. Ranije kad je dolazio NG od njega se nije moglo doći do reči. Sve je znao, pa i kako se menjaju svećice na motoru. Zadnje vreme, ćuti, sluša, ubaci po koju, ali se iz aviona vidi da se više ne pita o tome.

Pre deset godina i više On se pitao za sve. Ama baš sve. Danas su mu oduzeti PR, Finansije, Operativno rukovođenje, Perosnalno, a nakon čuvenog gafa sa Gdanjskom razvoj linija i destinacija.

Možda zato što je dobar? Nisam u biznisu i ne razumem njegova pravila.

M

Kad Majkl izigrava klovna, Ryanair dzabe dobija medijski prostor i paznju i dopire do miliona ljudi. Koka-Kola za to placa ozbiljan novac. Na isti nacin se ponasaju i rijaliti „zvezde“. Valjda to pali kod sirokih krugova konzumenata…

Opet – vracam se na putnike. Vec duze vremena zapadni konzumenti gutaju da ih veliki investitori trpaju po 200 komada u male a320 i b737-800 kao u stocne vagone, bez imalo komfora, bez mesta za rucni prtljag. Teraju ih da pesace po pistama po kisi i snegu, trpalu ih u neuslovne prostorije (iliti torove – ako tako smem da ih nazovem).
Vracaju ih desetlecima nazad u vreme kad nisu postojali mostovi i klimatizovani terminali.

I sve to zapadni konzument guta i ne buni se. On misli da stedi 50-100evra. Pri cemu ako lou kostu doplati sve ono sto je nekada imao kod legacy cariera doci ce do cifre koja je veca od normalne karte kod Turkisha ili Quatara ili Aeroflota.

Pritom isti taj zapadni moron nesvesno unistava normalne kompanije u svom okruzenju i ceo avionski transport se unazadjuje.

Koliko zaista tom moronu u zivotu znaci tih 50-100 evra koliko misli da je ustedeo na svakom od svojih 2-3 godisnjih putovanja?
Isti taj moron pritom prihvata da mu je novi VW skuplji u startu za 2-3000eura a da mu pritom omogucava bolji komfor i normalna sedista sa normalnim razmakom za kolena.

Kako su veliki investitori uspeli da im prodaju ovakvu jednu idiotsku pricu?

A

Vladimire, čovijek je od dvije linije i dva rabljena i iznamljena 737-200 kompaniju doveo do broj 2 u Europi i broj 2 LCC u svijetu, koji je u top 10 kompanija u svijeta. 468 aviona, 90 baza, 139,2 milijuna putnika u sve četiri kompanije prošle godine. Kompanija je promijenila način razmišljanja EUB3 i ostalih, stegla ih za jaja, kad Ryanair prdne svi dižu glave, svi ih se boje, napali čak i Lufthansu i Air France paralelno, jaki su do boli. Profit je debelo preko milijardu EUR, dividende ogromne, vrijednost dionica otišla u nebesa.

I ti ga stvarno smatraš nesposobnim?

Miroslave, da upravo tako. Reklama bez i eura investiranja. I da to pali! Ako imaš živaca radit od sebe klauna.

Kako su to prodali? Pa ljudi su voljni to kupiti! Vrlo jednostavno.

Ne može se uspoređivati VW skuplji 2.000 EUR jer u avionu ste 2 sata, par puta godišnje, u istom VW ste 10 godina svaki dan.

m

gospodine Miroslave. Ovo sto ste napisali je cisto preuvelicavanje koje ljudi iz mejnstrim kompanija pokusavaju da opravdaju svoje prenapumpane cene:

„Vec duze vremena zapadni konzumenti gutaju da ih veliki investitori trpaju po 200 komada u male a320 i b737-800 kao u stocne vagone, bez imalo komfora, bez mesta za rucni prtljag. Teraju ih da pesace po pistama po kisi i snegu, trpalu ih u neuslovne prostorije (iliti torove – ako tako smem da ih nazovem).
Vracaju ih desetlecima nazad u vreme kad nisu postojali mostovi i klimatizovani terminali.“

Jeste prostor malo manji, ali je cena mnogostruko niza. Putovanje je svakako neprijatno, stisnete se sat-dva i stigli ste :). Opet bolje biti na moru posle 2 sata malo manje komotnog leta nego kod kuce mastati o istom….

V

Alene,

Ovo više ne postaje komično, ovo jeste komično.

Objašnjavaš mi šta se desilo unazad preko 20 godina u Kompaniji u kojoj radim i živim. Opisuješ mi Čoveka koga nikad nisi sreo u životu, a Ja ga viđam bar jednom u dve nedelje na radnim sastancima na kojima se oblikuje politika Kompanije iz ugla Operativnih poslova, Školovanja posada i Safety odelenja. Komedija apsurda!

To šta je Majkl bio nikad nisam osporio. Pišem šta je danas. Prošlo vreme, sadašnje vreme, razmak 20 plus godina.

A

Pa ne mislim da mainsream sebe time pravdaju, jer ni oni nisu više ništa bolji. Imaju isto tako sardina-konfiguracije.

Marko, postoje argumenti za i protiv:
– LCC kažu da su oni konkurencija autobusu i da uz uslugu autobusa skračuju put za više sati (ovo piše i u tekstu)
– ipak sve postaje puno pretjerano, ali puno pretjerano (posebno ovo sa novim pravilima prtljage u Wizzu i Ryanairu) i tome treba stati na kraj, negdje mora biti minimum uvjeta, u protivnom ćemo stvarno stajati u avionu, sami tovariti prtljažnike, plačati WC, jer „bolje i tako ali da letim, nego da maštam o tome kod kuće“.
– no ipak ne treba ni pretjerivati. Ja sa 184 cm (što smatram prosječnom visinom muškarca) nemam nekih pretjeranih problema sa mjestom za noge ni u najgorim LCC (žene imaju još manje problema, dakle 80% stanovništva putuje dovoljno konforno), no ako se nastavi smanjivati…
– a tko želi više konfora neka to i plati ili neka ne koristi Wizz Air i slične, pa nitko Vam ne zavrče ruke i prijeti streljanjem ako ne letite sa njima, zar ne?

M

Da, Alene, kupuju ljudi. Ljudi i gledaju rijaliti, kupuju price o Kim Kardasijan…
Nekada sam mislio da je to stvar ukusa. Danas mislim da je taj ukus kreiran, da neki investitor tacno ima plan kako da kreira potrebe. Marketing ce konzumentima objasniti da je bas to sto njima treba, precutace im sta sve gube, a potencirati nisku cenu.
I kao gotov proizvod imamo tipicnog EU idiota koji pase ono sto mu je servirano.
Sjajno odradjen posao! Jos deset milijardi eura za investitore u Rajaneru ili WIZZu. Dok se konzumenti budu gurali, pesacili po pistama, smrzavali po satorima, svadjali oko mesta za rucni prtljag – Milijarderi iz JP Morgana i HSBC-a ce se voziti jos skupljim privatnim avionima i kupovati palate vredne stotine miliona dolara koje im donose oni sto se guraju!

Pitamo se kako je to moguce da su gradjani EU sebi dozvolili da se njima ovako neko poigrava. Zapadna civilizacija koja je na pocetku ovog veka bila okrenuta individualizmu, pravima pojedinca, zastiti coveka i njegove okoline i podsmevala se Kineskom i Ruskom standardu i prevoznim sredstvima – popasla je nesto sto cak ni kod Rusa i Kineza ne prolazi…

M

Marko,

Nije cena mnogostruko niza. Pogledaj kao primer – koliko kosta POVRATNA karta Wizza iz Beograda za Maltu ili Kipar za Juli ili Avgust?

A onda dodaj jedan kabinski prtljag i jedan cekirani. Dodaj rezervaciju za normalno mesto sa 32-inca mesta za noge. I racunaj da pojedes sendvic i popijes kafu i sok ili pivo. Sve ovo imas kod normalnih kompanija uracunato u cenu.

Povratna karta ce te izaci oko 250-300eura!

Dobices cenu koja je veca nego kod Turkisha, Katara ili Aeroflota za destinacije iste kilometraze!

Za tvoju informaciju – ja sam placao karte Aeroflota, Etihada i Turkisha od Beograda do Hong Konga i Shanghaia ispod 500 eura!
Sa po 2 kompletna obroka u avionu (predjelo, glavno jelo i dezert), neograniceno alkoholnih i bezalkoholnih pica i kafa, cekiranim prtljagom, kabinskim plus laptop tasna!

Sta je tu skuplje?

v

Vladimire ,Alen puno cita o avijaciji on ne radi u avijaciji zato i zna tako mnogo na tu temu.

A

Vesko:
Odakle Vama da ja ne radim u avijaciji?

Već milijun puta sam objavio svoju biografiju. Nije točno ovo što ste rekli. Koja kompanija i ja osobno sam odradio velik broj projekata za najveće institucije regije i šire, za najveće aerodrome, zrakoplovne kuće, državne institucije… Osim mene na tim projektima radi niz eminentnih stručnjaka u zrakoplovstvu regije.

m

Miroslave – drago mi je što ste naveli primer leta za Maltu. Prošle godine sam 3 povratne karte do iste platio 150e. Sasvim smo se fino spakovali u 3 ručna prtljaga. Takodje tri povratne karte do kipra plaćene 200e. Dakle, mnogostruko jeftinije u odnosu na domaće prevoznike ako se blagovremeno kupuje i izbegne špic sezone.

Alene, ja sam izgleda jedini koji nema ništa protiv nove polise za ručni prtljag wizzaira. Ukrcavanje je mnogo brze i veća je šansa da u kasetu ubacite prtljag nego kad svi nose velike ručne prtljage pa se onda pobiju oko kasete ili prepakuju pola sata da bi se udenuli. A cekirani prtljag manjih dimenzije je prilično jeftin kome treba…

Ja svakako nosim ranac – a rance, naravno, niko ne meri (((:

A

E pa bogami ja sam ozbiljno isfrustriran. Toliko isfrustriran da mi je Wizz Air posljednja kompanija sa kojom bi letio. Upravo u Meksiku nisam uzeo kartu kod Volarisa, jer znam da su od istog vlasnika pa je vjerojatnoi ova usluga ista! Dakle moja frustracija je zbog:

1. Ovo je već 4. puta da mijenjaju cijene i uvjete prtljage u kratko vrijeme. Pa što ću ja svaki puta proučavati nova pravila ili se nasanjkavati mislivši da su na snazi ona od prije 3 mjeseca ili prije godinu i pola, pa će me to koštati?

2. Taman sam nabavio kofer koji ulazi u ove njihove preglupo mjere koje su bile po 5 cm manje od ostalih prijevoznika, i sad si mogu sa njim guzicu brisat. Moram nabavit kofer 40x30x20 koji ne da nemam, nego mi ni za što drugo ne treba nego za Wizz, a u koji mi stane što? Gače i trenirka, te toaletni pribor. U 55x40x25 cm mi je stalo sve za 4 dana, uključujući i odjelo i cipele. A ako hoću priority boarding sa tim malim koferčićem to moram platiti 5-17 EUR. Dakle, do je 10+ EUR po legu! Malo li je? Za pišljivu torbicu koju svi drugi imaju gratis.

3. Cijena predanog kofera od 10 kg je 12-27 EUR po legu, dakle čitajte 20 EUR. Sorry, to nije jeftino. 20 kg je 15-44 EUR, ili ti u načelu 30 EUR, što je više nego kod prosječnog legacy carierra! Protiv pameti!!! Ako Vi to smatrate jeftinim, čestitam.

Iskreno, kada čovijek ukalkulira ove nove troškove ULCC više nisu ni u ludilu toliko jeftini. Iskreno, nemalo puta su mi legacy carrieri bili jeftiniji i ne pamtim kada sam zadnji puta letio sa LCC. Eto čak i u Meksiku gdje su dva velika LCC, nisu bili najjaftinija opcija, a čak su bili vrlo blizu i samom Air Mexicu. Za tu sitnu razliku u cijeni uzeo bi Air Mexico, da mi InterJet nije bio toliko jeftiniji.

t

Vozio sam se nedavno prvi put Norwegianom na povratku s Gran Canarie dok sam tamo letio Ryanom, let HAM-LPA kao i povratni je oko 4,5 sata, ja sam 195 cm, i već po dolasku na LPA sam rekao ženi nikad više Ryanair! Razmak za noge nikakav, napadno prodavanje srećaka, usluga počinje već u usponu tako da se kolica s repa aviona moraju svojski gurati uzbrdo a ova s pramca zaustavljati da ne otkližu, uglavnom tokom cijelog leta neko smaranje. Povratak Norwegianom s većim razmakom za noge, usluga odlična ali ne dosadna, besplatan Wi-Fi u zraku sa solidnom brzinom (bez problema praćenje na flightradar24.com) ali i dosta praznih sjedala bez obzira na solidan LF (tip preko puta prolaza se ispružio na sva tri sjedala na pr.) dok je Ryanov let bio prepun, kao i svaki moj Ryanov let do sada. Avioni su oba 737. E sad, čitamo ovdje da je Ryan prejak a Norwegian u egzistencijalnim problemima. Da li to može biti upravo zbog ovakvih sitnica koje možda i nisu sitnice? Di bi Ryan dao besplatan net i veći razmak? S tim što se u temu teksta uklapaju samo srećke i besplatan net, ne i gušći raspored sjedala jer to nije dodatna usluga iako je dodatna zarada. Što se mene tiče long live Norwegian ali da li je održiv s takvim modelom? Na letu od 4,5 sata bi dao 50 eura više ako ne i 100 za Norwegian umjesto Ryana. I tako se vratim s godišnjeg na kojem sam sam sebi a i ženi obećao nikad više Ryan jel ne pristajem na maltretažu (tek taj vječni strah oće mi primit ovo, oće me zezat zbog onog..:), skontam da je FR uveo let HAM-ZAD i da je dostupan u terminu u kojem već dvije godine putujem u Berlin zbog jeftine karte i naravno rezerviram dvije povratne plus jedan priority za 100 €. Šta više reć :)

S

jedno glupavo pitanje za „eksperte“.
A što je drama da se ručni prtljag mora staviti u onu ladicu iznad glave?
Potpuno je legalno staviti torbu i ispod sedišta.
Em brže izvadiš, em ti je na vidiku.
Još izuješ cipele pre nego što zaspiš, a onako smrdljive ih staviš pored torbe, niko ti torbu neće ukrasti.
I još lakše izvadiš sarmu koju si od kuće poneo, sa renom, domaći hleb, malo zalošiš dok pilot ne nabode Kanare.
Ništa lakše i lepše.

Tačno trebate svi leteti Air Korejeanom . Mnogo ste nekreativni.
:)

M

Marko,

Ovakve su momentalne cene na WIZZ-ovoj relaciji Beograd-Larnaca:

from
‎​din​34,999
SUN 23, JUN
No flight
MON 24, JUN
No flight
TUE 25, JUN
from
‎​din​19,499
WED 26, JUN
No flight
THU 27, JUN
No flight
FRI 28, JUN
No flight
SAT 29, JUN
from
‎​din​34,999
SUN 30, JUN
No flight
JULY
MON 01, JUL
No flight
TUE 02, JUL
from
‎​din​19,499
WED 03, JUL
No flight
THU 04, JUL
No flight
FRI 05, JUL
No flight
SAT 06, JUL
from
‎​din​34,999
SUN 07, JUL
No flight
MON 08, JUL
No flight
TUE 09, JUL
from
‎​din​21,499

Povratak:
from
‎​din​34,999
SUN 14, JUL
No flight
MON 15, JUL
No flight
TUE 16, JUL
from
‎​din​34,999
WED 17, JUL
No flight
THU 18, JUL
No flight
FRI 19, JUL
No flight
SAT 20, JUL
from
‎​din​34,999

To je sa WIZZovog sjajta. Kad doplatis sve ono sto imas kod Turkisha, Katara ili Aeroflota, dodjes do cene koja je vece nego legacy.
Sledeci put barem se potrudi da proveris pre nego sto nesto napises.

Pozdrav !

A

touchmeduza
Potpuno potpisujem. Vidim da dijelimo ista iskustva sa Ryanaira i da se potpuno slažemo oko Ryanaira i Norwegiana. Sa Ryanairom samo u krajnjoj nuždi. Ali da, avioni su im prepuni. I da, očito je da ovaj poslovni model Norwegiana, koliko god ga mi hvalili, nije uspješan. Ryanair je jedan od kandidata za preuzimanje Norwegiana. Desi li se to, prvo će se izgubiti usluga i širi razmak sjedala u Norwegianovim avionima.

Singapurcanac:
U stvari ste u pravu, posebno ovo sa sarmom. :-)
Iskreno ne volim da mi toba smeta pod nogama, i ovako se teško rastegnem sa nogama ispred prednjeg sjedala, a ako je torba ispod njega…

Miroslave, upravo to stalno napominjem, nemalo puta, posebno u zadnje vrijeme, LCC nisu jeftiniji od legacy. Jest ako putujete samo sa omanjom najlonskom vrećicom, bosi, goli, ako nemate više od 39,6 kg tjelesne težine, ako nećete piškiti tijekom puta i nećete disati prilikom leta tj. koristiti kisik u avionu, onda još i možda (kažem možda) prođete jeftinije. No, ako želite imat gače na sebi, ili nedaj bože čarape, ili imate bolesnu potrebu udisati i izdisati zrak, eeeeee… :-) (naravno šala za one koji bi me mogli shvatiti ozbiljno).

M

Tacno tako, Alene!

A najodvratnije je kad ti neko vredja inteligenciju i objasnjava ti da je jedino bitno otici na letovanje, gurati se, znojiti, sedeti kao sardina da bi se ustedelo 50 evra!

Pa ne volimo bas svi da se hranimo u najjeftinijem restoranu, ne dopadaju se bas svima najjeftinije cipele i pantalone, ne odsedamo bas svi u nejjeftinijem hotelu!

Ima nas i kojima je more ili planina odmor! Ima nas i koji zelimo da ponesemo dovoljno garderobe, foto aparat, svoj peskir za plazu, opremu za snorkanje, patike za planinarenje, sandale i papuce, i vise majica, sortseva i gaca – da ne bi tamo smrdeli ili prali umesto da uzivamo u odmoru!

I nikakav Majk O’Liri mi ne moze objasniti da treba da imam sedam putnika u kolima iz D segmenta i po skolski rancic kako bi nam put bio jeftiniji!
Ne zelim da se odreknem komfora, cistoce i civilizacijskih normi zarad 50-100eura!

Pa nije valjda srebroljupstvo EU zapada dovelo do tolikog srozavanja licnog integriteta – da ljudi koji zaradjuju godisnje 20-35.000eura u proseku budu spremni da svoje vreme i svoj licni odmor koji jednom ili dva puta godisnje imaju da otputuju skrnave ovakvim kompromisima zarad 100 eura!
Ako jeste – onda mi nije zao sto sam ih nazvao pogrdnim imenima ;)

Na kraju krajeva i ta prica o tzv ustedi vredja inteligenciju! Nije LouKost jeftiniji za onog ko zeli da kao covek ode na more ili planinu i da se tamo ljudski odmori! On moze biti jeftiniji samo ako si spreman da te neko transportuje kao reponju papkara…

V

LCC je degradacija ljudske rase.

Koliko je vremena prošlo od kada je gore pomenuti Majkl O’Leary javno izjavio za svoje putnike, da ga jedino interesuje da dišu i da imaju otvoren novčanik?

Da li je neko rekao neću da budem objekt sprdnje? Nije. Skoro 130 miliona prošle godine ne da nije reklo ne, nego je reklo da!

Ko je kriv? Ljudska pohlepa i glupost.

A

Miroslave, ali tada jednostavno ne koristitite LCC. Zanemarite da postoje. A oni putnici koji su na to spremni radi uštede od 50-100 EUR će ih koristiti. Ne smatram ih manje vrijednim ili inteligentnim radi toga. Bože sačuvaj.

Upravo tako Vladimire, samo nije skoro 130, nego skoro 140 milijuna, točnije 139,2 milijuna reklo je „da“. I još nekoiko puta toliko u Wizz Airu, Norwegianu, Eurowingsu, Vuelingu, Volotei, Blue Airu, Pegasusu, Levelu, Joonu, Transaviji, Wowu…

V

Alene,

Nekad davno, neko pametan je izjavio:
„Ljudska glupost i Svemir su bezgranični. Kad malo dublje razmislim, za Svemir nisam siguran.“

Da skoro 140, u pravu si.

M

I, mislite da nekakve brojke govore o kvalitetu usluga? Ili hocete da kazete da svi treba da se vozimo u tom cirkusu zato sto se vec milioni voze?

Mene cela ta O’Lirijeva lakrdija podseca na kafanu u kojoj gazda reklamira da toci najjeftinije vino.

A kad udjete unutra, najpre zapazite da je guzva kakvu niste ni mogli da zamislite. Zatim shvatite da cete morati da doplatite za iole pristojan sto. Ako hocete da stavite kaput na civiluk – i to cete da doplatite. Takodje cete morati da doplatite da svoju tasnu smestite u garderobu. Kad narucite vino – kazu vam da cete morati i za casu i salvetu da doplatite! Ake ne doplatite casu – pijete vino iz flase.
Ako su vas u dobrim kafanama razmazili, pa trazite da gricnete nesto uz bocu vina – neljubazno vam odbruse da se ovde to doplacuje.
Kad sve ono sto je normalno da imate u normalnoj kafani doplatite dodjete do cene koja je SKUPLJA nego da ste popili normalno vino u normalnoj kafani! A vi sedite u guzvi u najjeftinijoj kafani i pijete najjeftinije vino!
Usput vas sve vreme konobari gnjave pokusavajuci da vam prodaju lutriju i razne druge gluposti koje vam ne trebaju.

Ako krenete da negodujete, uvek ce vas ukoriti neko od gostiju kome je savrseno OK da se gura i pije najjeftinije vino iz flase, drzi kaput u krilu i izbegava da ide u WC, posto je i tamo guzva, pa se ceka red!

Usput na izlazu cujete da se gazda kafane sprda na racun gostiju kako je njemu bitno samo da disu i imaju otvorene novcanike.

Pa, ako imate poriv da se neko sprda sa vama – dodjite ponovo!

M

Da, Vladimire, Ljudska pohlepa.

Manjak inteligencije.

Majkl ismeva idiotizam svojih klijenata. Monti Pajton Flying Circus! Majkl i pravi sprdnju! I usput zgrce milijarde.

Investitori zadovoljni! Zaradjuju se vrtoglave cifre. Menadzeri takodje.

A

Vadimire, to što si napisao je jedna od pametnih misli navećeg svjetskog genijalca nakon Leondarda da Vincia, a to je Albert Einstein. Ta misao je moja najdraža misao i glavna misao kao temelj mog postupanja u životu. Moj br. 1 :-)

Miroslave ne govori brojka o kvaliteti usuge nego da 140 milijuna ljudi i još nekoliko puta ta brojka kod ostalih LCC smatra da je usluga iznad minimuma ljudskog dostojanstva, da je dovoljno dobar odnos onog što pruža i cijene, te zato to kupuju. Opet kažem ti putnici biraju između autobusa koji je još manje luksuzan (još manje mjesta, nema WC-a, nema mogućnosti posluge pića i jela jel nema ni mjesta za galley). A put traje sat i pola umjesto osam sati. Još jednom naglašavam misao LCC maga Williama Augustsa Frankea (suosnivač IndigoPartnersa, tj. Wizz, Frontier, Volaris… jedan od glavnih direktora u firmi), koji je rekao:

„Mi se generalno fokusiramo na ona mjesta gdje putnici žele napustiti autobuse I vlakove te priječi na avione, a razlog zašto to već nisu učinili je visoka cijena avio karata“

A ako biram za gotovo isti novac drndanje u autobusu od leta koji je isto neluksuzan i neudoban (a u konačnici avion jest udobniji i luksuzniji od autobusa) onda sigurno biram LCC. Miroslave gledate stvari sa krive premise, kao čovijek koji bira između dvije avio kompanije i bus mu nije ni u primozgu (kao ni meni, autobus nikada i ni na koji način, avion, automobil, vlak u 1. razredu, ali bus nikada). Većina putnika LCC su ljudi koji biraju između autobusa i LCC.

Manjak inteligencije? Nopotreban uvreda stotina tisuća putnika. Pa eto i mene. Da, meni nije potrebno letjeti sa LCC. Zarađujem opak novac, moja dvojba jest business karat ili ekonomska, a ne legacy ili LCC. Zarađujem daleko više nego što je odlična managerska plaća na zapadu. Imam super život, veliku kuću, veliku vikendicu, ogroman auto i još dva manja, vrhunske godišnje odmore, proputovao sam cijeli svijet… Ali svejedno koristim LCC kada on znači brže putovanje (npr. direktan LCC let umjesto presjedanja sa legacy), ali kada to znači ozbiljnu uštedu novaca. Jer ako 3-4 putnika na moj račun (moji djelatnici ili moja obitelj) uštede 3×100 EUR, onda sorry, rađe ću taj novac potrošit na hotel od 5***** tih par dana, ili na provod, shoping, čak i bolji rent’a’car (u kojem sam u par dana jako puno sati)… nego na aviona u kojem sam 2 sata i koji mi ne predstavlja bog zna kakav problem. Svakako je udobnije putovat u takvom avionu nego čak i u mom velikom terencu.

Malo pretjereujete sa tim „katastrofalnim neluksuzom“. Iskreno bolje je i luksuznije putovat u easyJetu nego Crotiji ili Air Serbiji. Oni na A320 imaju 180 mjesta, Croatia i Air Serbia imaju 174 mjesta (dakle jedan red više). Pazi, velikog problema i razlike. A o usluzi, neusporedivo boljem kabinskom osoblju (daleko uslužnijim, šale tijekom najava, pristojnijem), daleko novijim avionima, boljoj mreži… da ne govorimo.

Hvala što ste uvrijedili moju inteligenciju, ali i inteligenciju stotina milijuna ljudi.

V

Miroslave,

Davnih dana kada je ideja LCC zaživela u Ryanair-u, postojala je razlika u gledanju na nivo minimalnih usluga koji bi se ponudio putnicima. U borbi mišljenja, pobedila je struja koju je zastupa Majkl, a čiji moto je „threat people as sh.t, because every humane have urge to proof He/She is not sh.t“.

Drugim rečima dovedi Čoveka u situaciju da se oseća „posr.no“ pa će se Ćovek potruditi da dokaže da to nije.

Kako će se potruditi?

Ako je zaposlen u takvoj Kompaniji radiće više, bolje, prilježnije za iste pare. Vlasnicima jedino važno. Kad toj osobi pukne film, daće ili dobiće otkaz, zaposliće se nova za manje para i idemo Jovo na novo.

Ako je putnik, platiće ekstra da se odvoji od mase i pokaže kako nije isti. Opet jedino važno vlasnicima.

Iza ovog „projekta“ svakodnevno radi i stoji stotine stručnjaka iz sfere psihologije, sociologije, prava, marketinga i slično.

Da podsetim, ovde pišem isključivo o Ryanair-u, danas i unazad 20+ godina.

M

Alene,

Cemu toliko dokazivanje i razmetanje samim sobom?

Sta reci o coveku koji izjavi:

„Zarađujem opak novac, moja dvojba jest business karat ili ekonomska, a ne legacy ili LCC. Zarađujem daleko više nego što je odlična managerska plaća na zapadu. Imam super život, veliku kuću, veliku vikendicu, ogroman auto i još dva manja, vrhunske godišnje odmore, proputovao sam cijeli svijet““

Mislite da, kad ovo izjavite, vase tvrdnje dobijaju na tezini? Hmmm…kako da vam objasnim a da se ne uvredite ponovo?
OK. Izbeci cu objasnjavanje. Zelim vam da se i ubuduce osecate podjednako dobro. Pozdrav :)

M

Vladimire,

Da, to je ta brutalna banalizacija zivota. Pretpostavljam da slicne stavove imaju milioneri iz Teksasa ili gangsteri iz Las Vegasa.

Al Pacino bi se dobro snasao u takvoj ulozi ;)

Sedis u svom kancu u fotelji Herman Milera i definises zivote onih koji su ispod tebe.

Ah, da, dvadeset prvi vek. Znaci – da dodas projektu na ozbiljnosti – angajuzes laptop menazere, pojacah ih ekspertima. Best that money can buy.
Ponekad mozes sebi da das na volju da ismejes svoje putnike, ismejes gradove u kojima otvaras baze.

sto bi klinci rekli – brutalan trip :)

V

Miroslave,

Majkov nadimak zadnjih nekoliko godina je One trick Pony.

A

Miroslave htio sam pokazati da mi nije novac problem pa ipak povremeno koristim LCC (napisao sam u kojim slučajevima). I pustite mene, eto, ako Vam je lakše, ja sam egotrip. I nimalo bitan u ovoj rapspravi. Ja nisam predmet rasprave.

A što je onda sa ljudima koji nemaju novaca i „prisiljeni“ su birati između autobusa i LCC. Zašto ste taj bitna argument u mom postu izostavili?

No, najbitnije je sa ste Vi ste ovdje ustvrdili da sam ja, a i ostalih par stotina milijuna manje inteligentni jer koristimo LCC. Stav koji nema baš nikakvog rezona, a ni uporišta u nikakvog racionalnoj zbilji. I time ste uvrijedili velik broj ljudi.

Odakle potreba da takve ljude okarakterizirate kao neinteligentne. Pobogu? Temeljem čega? I tko je Vama dao za pravo da karakterizirate ljude po nivou inteligencije?

M

Pa sami ste sebe ucinili predmetom rasprave svojim hvalisanjem, Alene. Jel tako?

Al vratimo se na temu:
Mislim da ne stoji vasa teorija : „“ljudima koji nemaju novaca i „prisiljeni“ su birati između autobusa i LCC““

Prvo – Najvece Ryanovo trziste su GB i Irska. Najjace njihove linije su ka Spaniji, Italiji i sl (odnosno Mediteranu i Atlantiku). Tesko da mozete da mi objasnite da bi ti ljudi na tim relacijama putovali autobusom.

A

Miroslave, ja sam svoj novac stekao sa svoje dvije ruke, nisam ga stekao u pretvorbi, nitko mi nikada ništa nije poklonio, roditelji mi nisu ništa dali „za početak“, nisam digao ni lipe kredita… I ponosan sam na to. Ali još jednom, znate dobro koja je svrha bila toga što sam napisao. I ja nisam jedini. Zavidno velik broj poslovnih ljudi leti Rynaiarom. Provjerite malo statistiku

No, još jednom ja sam tu samo primjer i niša više. „Slučaj“ ste napravili Vi, da odmaknete raspravu sa ove dvije činjenice koje sam ja istaknuo.

Dakle, svaki LCC ima svoje putnike od leissure, preko short break, dijaspore, mogranata, poslovnjaka… Naravno da oni nisu isti i da sve linije tih kompanija nisu iste. Kada je Ryanair pokretao sezonske (zimske) linije prema skijalištima dao je gratis prijevoz skija (koja inače ozbiljno naplačuje) samo da zaposli kapacitete zimi i makne skijaše od korištenja automobila i autobusa.

I Ryanair i drugi, a najviše Wizz Air, imaju ovu strategiju „rata sa autobusnim prijevoznicima“. To je najbolje vidljivo u npr. Nišu, Beogradu, Budimpešti ili Skopju. No, to i redovno izjavljuju njihovi manageri. Jedan citat imate i gore naveden. Naravno da to ne isključuje leisure i druge linije, pobogu. Ali da je to modus operandi ovog modela diljem svijeta, jest.

No, svakako nije modus operandi „iskorištavati neinteligentne (i priproste) putnike“. Čak štoviše, mislim da je upravo suprotno.

M

One trick Pony :D
Sjajno!

Negde sam procitao da je Ryan (odnosno fondovi) pazario Boeing sa oko 70% popusta.

Ostali erlajneri pazare sa 30-50% kaze se u istom clanku.

To je vec u startu ogromna prednost. Maltene na nivou monopola! Ako i odrzavanje ide sa takvim popustima, onda treba biti idiot u rukovodjenju pa da ne napravis profit.

A da ne komentarisem Air Serbijinu „kupovinu a320NEO“ od 10 aviona po ceni od 100miliona svaki. Pored toliko pregovaracnog „umeca“ prosto je sreca sto su otkazani :)

V

Miroslave,

Nije baš 70%, ali nije ni daleko od tog popusta. Da Ryanair 2001 nije poručio onaj veliki broj B737-800, Boeing bi prestao da proizvodu B737-800, jer je bio pre zatvaranjem proizvodne linije. Drugim rečima Ryanair je „spasao“ B737-800. Naravno, za lepe i korisne popuste i ostalo pride što uz to ide.

Majk jeste bio među glavnima oko stvaranja i implementacije te odluke o kupovini u vreme kada su svi drugi odustajali. Da podsetim, pre 11/09/2001, Ryanair je imao naručenih 20 B737-800. Nakon svega toga došla je narudžbina od 150 aviona.

I ako je Majkl bio među prvima, ipak nije bio sam. Uz njega su bili Connor McCarthy, kao drugi čovek Ryanaira tada i Morrice O’Connor, kao treći čovek Ryanaira. Indikativno je da su obadvojica relativno brzo došla u sukob sa Majklom oko nekih „privatnih“ stvari i oba su napustila Ryanair. Ono što je bitno, ostali su kao Shareholders.

Najvažniji za tu istorijsku kupovinu je bio i ostao Fond imena Texas Pacific Group, danas preimenovan u TPG. Jedan od najvećih investicionih fondova na Svetu. I njegov „Upravnik“ David Bonderman.

Dugačka je to priča, pa da skratim oko održavanja. U jednom periodu Boeing je davao besplatno trogodišnje održavanje aviona, line and heavy maintnance, kao i stock rezervnih delova za prve tri godine održavanja svakog aviona do aviona broj 200, ako se ne varam.

Ima toga na tone, no Majklu se ne može oduzeti mesto koje mu zasluženo pripada. Bilo u poztivnom, bilo u negativnom kontekstu.

M

Alene,

Postoji i lepsi i manje hvalisav nacin da se nesto saopsti.

„Ja, pa ja i opet ja“ – je jako neukusno. Razumete sta hocu da vam kazem? Jel vam neko jednom ovde dobiju nadimak JAPA(JA)NAC?

Poznajem ljude koji su daleko (ali daleko, daleko i treci put daleko) vise uspeli od vas pa su ostali skromni. Izvinite, ali nisam ljubitelj balkanskih hvalisavaca.

Vratimo se na temu – Vi kao da niste procitali sta sam vam napisao. Najfrekventnije LOW cost linije u Evropi idu od GB, Irske, ili Skandinavskih zemalja – ka Portugaliji, Spaniji, Italiji, Grckoj, Maroku.
Tesko da mozete da ustvrdite da su putnici na tim relacijama pretezno putovali autobusima. Slazemo li se?

A

Miroslave kad sam pisao o LCC, napisao sam da je jedna od bitnijih stavki ovog poslovnog modela, narudžbe nekoliko stotina aviona uz enormne popuste, koji se nakon par godina rabanja pojedinačno prodaju za višu ili istu cijenu od nabavne. I time zapravo dobivaju avione gratis, nema troška nabave.

Prednost? A tko brani Croatiji ili Air Serbiji da kupe 200 aviona odjednom i da imaju poslovni model u kojima će ih zaposliti. Nije Ryanairu nitko poklonio ovu mogućnost nabave tolko aviona uz tako velike popuste. Nego hrabar i dobar poslovni model. Još jednom bih Vas podsjetio da su krenuli sa samo dva rabljenja i iznajmljena 737-200. Daleko manje nego sa koliko je krenula Croatia ili Air Serbia, zar ne?

Monopol? Pa iste popuste ima i easyJet, Wizz Air (on zapravo i veće jer je IndigoParners napravio najveću narudžbu u povijesti planete), Norwegian, Vueling (IAG), Turkish, Lufthansa grupa… Kako onda to može biti monopol ako postoji bar 6 kompanija u Europi koja ima iste ili veće popuste od Ryanairovih?

A

Miroslave okanite se mene. Rekao sam Vam da sam ja nebitan, a Vi se vračate na mene i ponovo i ponovo.

Očito Vi mene niste pročitali što sam ja napisao, pa ću ponovo napisati samo tu rečenicu:

Dakle, svaki LCC ima svoje putnike od leissure, preko short break, dijaspore, mogranata, poslovnjaka… Naravno da oni nisu isti i da sve linije tih kompanija nisu iste.

I Ryanair i drugi, a najviše Wizz Air, imaju ovu strategiju „rata sa autobusnim prijevoznicima“. To je najbolje vidljivo u npr. Nišu, Beogradu, Budimpešti ili Skopju.

Naravno da to ne isključuje leisure i druge linije, pobogu. Ali da je to modus operandi ovog modela diljem svijeta, jest.

Pa da još pojednostavim
1. Modus operandi LCC je autobusna usluga u letu koji je kraći. Glavna konkurencija su autobusu, vlaku i automobilu. Ovo konstantno ponavljaju.

2. Naravno da su nakon nekog vremena otvorili i leisure linije prema udaljenim destinacijama. Logično da jesu i uzeli ovaj više nego vrijedan dio kolača. To ne isključuje tezu broj 1 nego je nadopunjuje.

3. Rynair je otvorio čistu leisure kompaniju Ryanair Sun, te je kupio još jednu takvu Laudamotion. Naravno da radi toga što te dvije kompanije lete leisure linije Ryanair nije prestao biti LCC i postao charteras/lisure.

M

Alene,

Vi ste se ubacili u moju prepisku sa Vladimirom.

Na vas komentar ja sam odgovorio:
Postoji i lepsi i manje hvalisav nacin da se nesto saopsti.

„Ja, pa ja i opet ja“ – je jako neukusno. Razumete sta hocu da vam kazem? Oni koji se tako ponasaju dobiju nadimak JAPA(JA)NAC?

Poznajem ljude koji su daleko (ali daleko, daleko i treci put daleko) vise uspeli od vas pa su ostali skromni. Imam prijatelja koji je vlasnik firme koja prometuje negde oko 200miliona eura godisnje. I nikada ga necete cuti da se hvalise kao sto to vi radite. Skroman, odmeren i srdacan covek srednjih godina.

Izvinite, ali nisam ljubitelj balkanskih hvalisavaca.

Vratimo se na temu – Vi kao da niste procitali sta sam vam napisao. Najfrekventnije LOW cost linije u Evropi idu od GB, Irske, ili Skandinavskih zemalja – ka Portugaliji, Spaniji, Italiji, Grckoj, Maroku.
Tesko da mozete da ustvrdite da su putnici na tim relacijama pretezno putovali autobusima. Slazemo li se?

M

Nis, Skoplje itd nisu ni stoti deo prometa Ryanaira. A I Wizz, ako zeli da zaposli stotine aviona, bezace od Balkana I autobus tura I hvatace linije sa severa ka mediteranu isto kao Ryan I Easy Jet… Samo veliko I platezno sposobno trziste moze uposliti stotine aviona.

A

Koja je svrha Miroslave, ponavljana posta? Ja shvačam da Vam je sada neugodno što ste dobar dio ovog foruma, koji putuje sa LCC, nazvali manje intelignentnima, ali ne pretjerujte sa odvim odvračanjem pozornosti.

Konačno, niste ni izbliza u poziciji da mi perete nos. Ne samo radi uvrede koju ste dali stotinama milijuna ljudi, a što najblje govori o Vašem karakteru, nego jednostavno ne dajem Vam za pravo da mi držite moralne lekcije. Vi i ja nemamo nikakve privatne ili službene odnose, pa to pravo ni na koji način nemate, osim ako si ga uzimate protivno svim ususima dobrog ponašanja. A to je u skladu sa etiketiranjem većine stanovništva ovih krajeva, pa i Europe, koji putuju LCC, a Vi ih proglašavate kao osobe sa nedostatkom inteligencije. „Vulpes pilum mutat non mores“

Istina da Niš i Skopje nisu ni stoti dio prometa Ryanaira. Ali Sofija, Bucharest, Atena, Varšava, Berlin, Bolonja, Bratislava, Brussels, Cologne, Frankfurt, Milano, Prag, Vilnijus i barem 30-tak baza iz koji se vuku prvenstveno linije koje su alternativa jesu. Naravno da Vam je jasno da sam ovdje dao primjer Niša i Sofije (Banja Luke, Beograda) samo kao primjer i ništa drugo.

I da skratimo, pročitajte moje analize Ryanaira i IndigoPartnersa, proučite strategiju Ryanaira, pročitajte izjave glavnih osoba LCC-a, pa možemo dalje raspravljati. Do tada ova rasprava je pusto naglabanje.

IndigoParners, vlasnik Wizz Aira, je treća najveća LCC na svijetu. No, možda da im se javite pa da ih naučite poslu. Za sada su znali što rade, zaposlili par stotina aviona, eto naručili 600+ aviona, ali sigurno će propasti sa ovom strategijom „alternative autobusu“ koju su zapisali kao osnovnim postulat. Spasite ih Miroslave!

M

Jedno mozda naivno pitanje. Naveli ste da u VIP terminalima „postupak check-ina i graničnih formalnosti je bez čekanja, brži i bitno ugodniji (osoblje je posebno istrenirano za ljubaznost i pristupačnost)“

Zasto ne moze sve bezbednosno osoblje na aerodromima da bude istrenirano za ljubaznost i pristupacnost?!? Ipak i ja, koji nisam VIP, tu njihovu uslugu placam te ocekujem da budem tretiran kao covek!

Odgovori
A

Pa trebalo bi, zar ne? Potpuno se slažem sa Vama.

Ali ako već (iz razno-raznih razloga) to niste u mogućnosti, onda „the best of the best“ staviti na tu poziciju. A i drugima bi to trebalo biti poticaj da budu najbolji i odlaze na VIP terminal.

P

Manjkavost, danasnjih LOW COST, koji lete po EU sto za kucne ljubimce je ogranicen brojem, tezinom… neke od njih razmisljaju da prosire ponudu, jer dosada bilo ograniceno jedan kavez po letu, max tezine (?!?) kg…

Pre 10-tak god. ;ovde gde zivim, tip je osnovao avio kompaniju iskljucivo za kucne ljubimce. Da se voze-transportuju iskljucivo u putnickoj kabini-gospodski.

U prvoj god. od osnivanja; rezervacije su bile rasprodate unapred za narednih 8 meseci.

Odgovori
A

Nisam znao da postoje takva ograničenja. Iskreno, to nisam pročitao baš ni na jednoj stranici LCC. Znam da Crotia ima ograničenje za jednu životinju do 10 kg u kabini (jedan pas i/ili mačka). Ali da postoje ograničenja u prtljažniku to nisam znao.

Ova kompanija koju spominjete, dozvoljava više od jedne životinje u kabini? Zar to nije sigurnosni rizik koji se ne dozvoljava zbog univerzalnih zrakoplovnih pravila?

Prilikom komentarisanja tekstova na portalu molimo vas da se držite isključivo vazduhoplovnih tema. Svako pominjanje politike, nacionalnih i drugih odrednica koje nemaju veze sa vazduhoplovstvom biće moderisano bez izuzetka.

Svi komentari na portalu su predmoderisani, odobravanje bilo kog komentara bilo kog značenja ne odražava stav redakcije i redakcija se ne može smatrati odgovornom za njihov sadržaj, značenje ili eventualne posledice.

Tango Six portal, osim gore navedenih opštih smernica, ne komentariše privatno niti javno svoju politiku moderisanja

Ostavite odgovor

Najnoviji komentari

AL-41F1 na: [POSLEDNJA VEST] Vučić: Helikopterska jedinica MUP-a Srbije dobija tri Erbasova helikoptera H215 Super Puma

@Direktor Ili ja ne znam da citam ovu listu(moguce) ili Mi-17 od 2017. ima EASA sertifikat? https://www.easa.europa.eu/download/typerating-lists/EASA-T_R_List_Helicopter.pdf a koliko ovde pise https://www.easa.europa.eu/easa-and-you/international-cooperation/easa-by-country?easa_relationship%5B0%5D=field_easa_country_mbmo_target_id mi uopste nismo EASA "member state" i ne podlezemo njihovim pravilima, posto sigurno helikopter policije ne planiramo koristiti na terotiriji EU. Mi-17 u civilne svrhe koristi 15 zemalja, to nije malo.

16. Feb 2019.Pogledaj

Spectator na: [POSLEDNJA VEST] Er Srbijin A330 dobio novu šemu bojenja – reklamu „Serbia Creates“ Vlade Srbije

Pantelija trebalo je na ruskoj cirilici I ruskom jeziku da orgazmiras bosanche?

16. Feb 2019.Pogledaj

Blagoje Krstic na: [POSLEDNJA VEST] Er Srbijin A330 dobio novu šemu bojenja – reklamu „Serbia Creates“ Vlade Srbije

Al se skupila negativna energija jedno cudo. Dal je ostalo u Srbiji bar malo pozitivne energije? Dobro je da se radio na nesto, a kritika je uvek dobro doshla, ali ovi komentari to je jedno cudo negativnosti malicioznosti prezira... Pozdrav iz Majedonije

16. Feb 2019.Pogledaj

Send this to a friend