BEG airport status
Prvi let novog ruskog transportnog aviona Il-112V Il-112V je prvenstveno konstruisan kao zamena za avion An-26 / Foto: PAO ''Il''

Prvi let novog ruskog transportnog aviona Il-112V

Kako je saopšteno iz Javnog akcionarskog društva PAO “Il“, sa aerodroma Voronjež-Pridača koji koristi preduzeće PAO “VASO“ (nalazi se u sastavu Odeljenja za transportnu avijaciju Ujedinjene vazduhoplovne korporacije), danas je obavljen prvi let prvog prototipa ruskog lakog transportnog aviona Il-112V (fabrički broj 01-01) koji je konstruisan po ugovoru potpisanim sa ruskim Ministarstvom odbrane. Posadom je komandovao glavni pilot PAO “Il“ nosilac zvanja Heroj Rusije Nikolaj Kuimov a navedeno je da je let prošao u normalnom režimu.

Let je trajao 45 minuta, ostvarena je maksimalna brzina od 250 km/h, napravljena su tri kruga oko aerodroma i izvršene dve simulacije sletanja. U pratnji Il-112V leteo je avion laboratorija Il-114LL čija je posada pratila parametre prvog leta novog ruskog transportnog aviona. Prvom letu prethodila su ispitivanja na zemlji tokom kojih su testirani sistemi aviona, na pisti su izvršena rulanja sa zaletima i kočenjima kao i delimična odlepljivanja od tla. Nakon što se komisija uverila da svi sistemi normalno funkcionišu, odobren je početak letnih ispitivanja.

Generalni direktor PAO “Il“ Aleksej Rogozin izjavio je da je Il-112V je prvi vojni transportni avion koji je stvoren od nule u post-sovjetskom periodu i da će ovaj avion pomoći rešavanju mnogih problema, kako u oblasti vojne logistike tako i u civilnom sektoru. On je dodao i da predstoji izvršenje ključnih i važnih zadataka letačkih testova koji će se obaviti u Voronježu a naglasio je i da je 100 posto delova i agregata Il-112V ruske proizvodnje odnosno da je većina proizvedena u Državnoj korporaciji “Rosteh“.

Projekat ovog aviona započet je u prvoj polovini 90-tih godina 20. veka finansijskim sredstvima tadašnjeg Avijacijskog kompleksa koji nosi ime S. V. Iljušina a prvobitno je avion predstavljen kao civilni putnički vazduhoplov. Planovi da se projekat finansira iz prodaje nafte kao i da serijska proizvodnja počne već 1994. godine nisu realizovani. U tu svrhu bilo je stvoreno preduzeće “ll-Baškirija“, postojale su namere da se proizvodnja organizuje u preduzeću KumAPP, Kumertau ali je kasnije odlučeno da to ipak bude kompanija VASO iz Voronježa.

Usled nedostatka novca projekat nije mogao biti završen a tek aprila 2004. godine projekat Il-112V izabran je u konkursu Ministarstva odbrane za razvoj novog lakog transportnog aviona. Najave da prototip poleti 2006. a da serijska proizvodnja započne 2007. takođe se nisu ostvarile. Potom je ovaj projekat uvršten u Državni program za naoružanje u periodu od 2011-2020. sa planom da se ugovor potpiše 2015. godine. Konstrukcija prvog prototipa započeta je avgusta 2010. ali je maja 2011. Ministarstvo odbrane odustalo od Il-112V i umesto toga je odlučilo da kupi 7 An-140 pa su jula iste godine radovi na proizvodnji prvog prototipa obustavljeni.

Avgusta 2013. zvanično je saopšteno da je projekat Il-112V obnovljen a ugovor sa Ministarstvom odbrane za razvoj novog transportnog aviona potpisan je decembra 2014. godine. Pripreme za proizvodnju započele su januara 2016. a u decembru iste godine je sastavljen trup prvog prototipa. Tokom 2017. izvršena je predaja krila i njegovo spajanje sa trupom, montiran je eksperimentalni proceduralni trenažer i započeta su ispitivanja sistema aviona. Krajem novembra prošle godine avion Il-112V predat je u letno-ispitnu stanicu kompanije VASO. Prvi let Il-112V je do sada više puta odlagan, prvo za kraj 2018., potom za početak ove godine a u medijima je obično navođeno da postoje problemi sa motorima.

Decembra 2018. u institut CAGI koji nosi ime N. E. Žukovskog dostavljen je drugi prototip koji će služiti za statičko ispitivanje resursa. Pre nekoliko godina Ministarstvo odbrane iskazalo je potrebu za 60 Il-112V koji bi u vazduhoplovni jedinicama zamenilo avione An-26 a u kompaniji VASO se pripremaju za serijsku proizvodnju do 12 aviona godišnje. Trenutno vojne vazduhoplovne snage Rusije koriste oko 72 An-26 različitih verzija a do 2030. godine polovina celokupne flote vojnih i civilnih An-26 će biti prizemljena dok će do 2032. 90 procenata ovh aviona biti povučeno iz upotrebe. Il-112V bi mogao da doživi i lep izvozni uspeh, postoji velika potražnja za avionom te kategorije a familiju aviona An-26, 30 i 32 u svetu još uvek koristi oko 38 Ratnih vazduhoplovstava.

 

[easy-social-share buttons="facebook,twitter,google,pocket,linkedin,mail" counters="1" counter_pos="inside" total_counter_pos="none" fullwidth="yes"]

Komentari

Mi

Da li postoje REALNE sanse da ovo bude nasa transportna avijacija u buducnosti? Naravno ako se ovaj projekat ostvari

Odgovori
Д

Можда ће овај са ознакама Ил 112 имати више среће од почетих и незавршених пројеката: Ан 70, Ан-140 и Ан-148. Серија од 12 комада годишње је мало и за почетак. Али надајмо се да ће једном да им крене како треба. У совјетско време су били много озбиљнији. Овај подтак да су Ан 26 планирани да живе до 2030 нас може само да охрабри да ћемо и ми можда успети да спасимо минимум транспортне авиације.

Odgovori
Ž

Авиони које сте поменули су ипак рађени у сарадњи са Украјином а сви знамо како се то завршило. И да кажем да су Ан-140 и Ан-148 уврштени у састав руских ваздухопловних снага.

Пројекат Ил-112В је веома важан јер нема друге замене за остареле Ан-26 а видели смо информацију да је то 100 процената руски авион.

Il

Realnije je nabaviti neki od modernijih, proverenih i zapadnih aviona.

Odgovori
Ba

@Ilja

Kao C-27 Spartan? Odličan avion- potpuno provjeren, a i zapadni! Samo da ne duva bočni vjetar kada poleće- to se da rješiti izgradnjom visokih zidova sa lijeve i desne strane piste. Osim što ćemo te barijere graditi od zapadnih meterijala, nikako od cigli iz Rusije, Turske ili tako nešto- iste dobro dođu i da „poprave“ avion kad isti hoće da se izvrne na pisti. To izvrtanje se nikako ne preporučuje jer može da ošteti led ekrane u njegovom cool glass cockpit-u designed by Pininfarina, a može i posada da izgine.

Mada i smrt je bolja nego da voze avion koji ima samo 12 multifunkcionalnih ekrana umjesto standardnih 16 kada prevoze municiju, hranu i ranjenike negdje na liniju. O nedostatku grijanih sjedišta i kuhala za čaj tek nebih! Prosto- zezala bi ih druga djeca na velikom odmoru.

To je mali transportni avion Iljo. Treba da bude rentabilan, lak za letenje i održavanje, svaka jednostavnost u pogledu činjenice da može da se popravi ključem 12-kom i onom žicom iz ofingera je samo veliki plus. Treba da bude jeftin i da radi posao- tako da možemo, kao vojno neutralna zemlja da kupimo 3 neka umjesto dva ili 1 nekih drugih. A to da li je zapadni, istočni, sjeverni ili južni- zaista nije bitno.

AL

Ima tu puno opcija od velikih, preko srednjih do „manjih“. Airbuss, Embraer, C-130 itd. itd.
Posaljes komisiju strucnjaka, oni procene i uzmu, „nista lakse“ sto bi se reklo, pod uslovom da se ima para. Ali da nam treba, treba nam

Da

Oko 90% letova transportne vojne avijacije na zapadu je na komercijalnoj osnovi a ostatak su letovi za potrebe vojske ( vežbe, ratovi, tehničke probe i sl.). U VS je to obrnuto( bez ratova) pa i nepovoljnije. Najčešće leti posada obuku, a po nekad odlete, ili ti „otidnu“ npr. sa a.Bt u Niš po neki rezervni deo mase maksimalno par kila, pošto im popa osvešta najsavremenijim tehnologijama 21.veka avion (jedini u eskadrili) posle povremenog pregleda . Da mi smo zemlja u kojoj transportna avijacija je čitava eskadrila koju sleduju dva transpotrtna aviona a ima jedan i koja može da vežba „masovne nalete u grupama od po jednog aviona“ u podršci 63. padobranskom bataljonu koji je valjda nabavio padobrane od SAD. Isto kao oni što imaju Spartane zar ne. Bilo bi zanimljivo čuti podatak kako se i po kojim kriterijumima koristi vojna transportna avijacija na bratskom istoku bližem i dalekom. Kad god se narod sa ovih prostora okrenuo istoku tražeći i oslanjajući se na vekovnu bratsku pomoć epilog je bio neki rat u kome nas je taj isti istok ostavio na cedili kao poslednji put od 91. do 99. Ne daj bože više takve bratske pomoći koju inače uvek debelo naplate kao npr. ćelije za akumulatore za legendarne migove po skoro 1500 eura po komadu (a na jedan avion idu dva akumulatora po 15 ćelija što je negde cirka 45000 eurića po avionu). Ili ti legedarne 17-stice koje su bile oko 18 miliona po komadu ( početna cena 26 miliona čak su i grejač putničke kabine Ko 50 ponudili kao dodatnu opremu po ceni od 250000 eura) a zapadne komšije dobile 10 komada za 60 miliona na račun klirniškog duga itd. itd. Što bi neki rekli nismo dovoljno bogati da kupujemo jeftine stvari. Manimo se ideologije i strasti. U medjunarodnim odnosima ne postoji ništa drugo osim interesa a mi kao po pravili najčešće budemo na onoj strani koja n….e da prostite. Ili što bi rekao jedan naš vazduhoplovni inženjer ekonomski iseljenik na truli zapad nije avijacija za gologuziju spakovao kofere i otišao i air canadu.

AL

@Daleko je Sunce
Slazem se da treba da se komercijalizuje teretna komponenta zbog troskova, pa cak i mnogo vise da se potencira u drzavi, ali ovo filozofiranje „istok zapad“ je bas bespotrebno. Podseticu da su Francuzi sa svoju pomoc tokom velikog rata uzeli rudnike, pertlu svaku su naplatili! „Kretala se ladja“ tek kad je ruski car zapretio da ce izaci iz rata i sl. situacije.
A Rusima se drzava raspala te iste ’91, da su mogli sebi bi valjda pomogli?
Naravno da guraju svoj interes, svako to radi, samo nacin na koji to rade je trenutno korektniji, a sto se tice kupovine opreme: Raspises tender, postavis uslove i kupis cemu filozofiranje?
Ili ako bas neces tender, odes i kupis kao H145m….sta nas treba da interesuje jel sa „istoka“ ili „zapada“…Nismo duzni nikome nista!

Al

@Daleko je Sunce
Rusija se raspadala tokom 90tih. Ruska ekonomija nije postojala 90tih. Al logikom nekih ljudi Rusija je trebalo da gine za nas, jer istovremeno izgleda nije ginula dovoljno u Čečeniji. Al sa ostatkom komentara se slažem.

@Daleko je Sunce
Veci deo teksta koji ste napisali je ok. Ne razumem potrebu da potkrepljujete tekst netacnim informacijama. Mi-17 nisu kostali 18 miliona po komadu a tek pocetna cena nije bila 26 miliona po komadu. Prve dve su kupljene za nesto vise od 26 miliona ukupno. Druga tura je skuplja zbog vise opreme a u nabavku je ukljuceno naoruzanje kako za nove tako i za postojeca dva Mi-17. Nisam do sada video Mi-17 bez Ko 50 pa ne znam kako je neko mogao da trazi za njih 250000. Cene akumulatora ne znam. Nabavka Mi-17 za RH se desila mnogo pre nabavke za RS u drugacijim uslovima po tada vazecim cenama za datu konfiguraciju helikoptera pa ne bih poredio te dve nabavke.

ID

Popravka vazduhoplova u 21, veku žicom iz ofingera(aufinger za neupućene) i ključem 12?
Dobra provala!

So

Lep avion, puno uspeha želim

Odgovori
Du

Videcemo koliko ce novi Rus kostati, kakve ce resurse imati, jer je konkurencija u toj klasi zestoka (C295, Spartan). Ukoliko Vojska Srbije odluci da zameni An-26 „glava za glavu“, ulogu front-runnera verovatno ce imati Airbus C295, a ne ruski IL112V.
Opet, kupovati mali transportni avion bas i nema smisla za drzavu velicine Srbije. Za takticki transport velikih tereta, mozda je bolje dokupiti jos Mi17.
Druga solucija bila bi kupovina 2-3 velika transportna aviona klase Il-76/A400/C130 Hercules, koji bi vecinu vremena leteli kao civilna transportna sluzba.

Odgovori
Mi

Vama treba crtati da je Spartana Italijan polomio na Batjnici da su Bugari takodje svoje bukvalno skrsili o pistu. Ameri imaju jako malo Spartana. Sve veliki avio strucnjaci.

Aman kakva civilna transortna sluzba. Nas trgovac oruzijem ima nekoliko IL76 i ne vozi nista civilima. Ne sedi vise u Srbiji gde ga zahebavaju za racun zapada.

А

Јел неко зна који је оно праисториски аутомобил на коме потписују папире на почетку видеа?

Odgovori
iv

Volga.

ni

Bili bi dobra zamena za an26 koji su vec zastareli a posto smo dobri sa Rusijom mozda ga povoljnije uzmemo nama ionako ne treba mnogo mozda par komada

Odgovori
iv

Vecina sovjetskih aviona je meni sto se tice dizajna bilo odvratno, nista ruznije od Mi-8 ali vremena se menjaju , neznam kako ce se pokazati al ako nista drugo lep je. To bi trebao da bude dobar znak.

Odgovori
re

A što su ruski piloti onako debeli, ona sedmorica nesretnika u žutim prslucima krenuše tradicinalno da bacaju u vazduh onog krkana probnog pilota pa se baš dobro iskilaviše, jeste da je pilot kargo aviona ali :)

Odgovori
Do

Dvanaest aviona godisnje, a jos ga planiraju i za izvoz. Meni ovo zvuci smesno – bez uvrede.

Odgovori
BB

Malo mi bez veze ime PAO IL ili PAO VASO za avion/projekt/institut…
A inače dobro mi izgleda.

Odgovori
ID

Iznuđen potez zbog Ukraijine, valjda će biti uspešan i dobra alternativa za An26. Rusi su snimili da se otvara tržište za zamenu Antonova. Samo se mora raditi o ozbiljnoj produkciji. Valjda neki nov avion ove veličine dođe i do nas.
Zanimljivo je da avion nije ofarban.

Odgovori

Prilikom komentarisanja tekstova na portalu molimo vas da se držite isključivo vazduhoplovnih tema. Svako pominjanje politike, nacionalnih i drugih odrednica koje nemaju veze sa vazduhoplovstvom biće moderisano bez izuzetka.

Svi komentari na portalu su predmoderisani, odobravanje bilo kog komentara bilo kog značenja ne odražava stav redakcije i redakcija se ne može smatrati odgovornom za njihov sadržaj, značenje ili eventualne posledice.

Tango Six portal, osim gore navedenih opštih smernica, ne komentariše privatno niti javno svoju politiku moderisanja

Ostavite odgovor

Najnoviji komentari

Nenad Hr na: Argentina konačno rešila problem supersonične vojne avijacije, od Danske nabavljeni američki F-16

Dobar posao za Argentinu ma što tko mislio . 18 jednosjeda i 6 dvosjeda plus ostalo uključujući naoružanje . Sigurnosno , financijski i politički korektna odluka Argentine.

20. Apr 2024.Pogledaj

алекса na: Argentina konačno rešila problem supersonične vojne avijacije, od Danske nabavljeni američki F-16

Све и да им сутра дају 100 авиона одакле им пилоти, механичари. Да направиш способног пешадинца треба ти време а камо ли пилота.

20. Apr 2024.Pogledaj

Kontrolor na: [POSLEDNJA VEST] SMATSA smanjila horizontalno razdvajanje putničkih aviona u području aerodroma „Nikola Tesla“ sa 5 na 3 nautičke milje

Naravno da je potrebno. Uzmimo primer dolazećeg talasa izmedju 16-17h kada na aerodrom beograd sleće prosečno oko 20 aviona na sat. Ako je razdvajanje prethodno bilo 5-6 NM to znači da je sletanje tih 20 aviona trajalo u proseku 50minuta. Sada kada će razdvajanje biti 3NM sletanje 20 aviona će prosečno biti 23 minuta. Prema…

20. Apr 2024.Pogledaj