U okviru svojih redovnih aktivnosti „European Aviation Crisis Coordination Center“ (EACCC) održao je radionicu u Srbiji na kome su osim predstavnika domaćih vazduhoplovnih institucija i firmi učestvovali i predstavnici vazduhoplovnih vlasti iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Ciljevi skupa bili su bliže upoznavanje sa značajem i samim radom EACCC-a, međusobno upoznavanje sa procedurama reagovanja u vanrednim situacijama u zemljama regiona, analiziranje problema u ovim sistemima i podsticanje na saradnju na nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou.
EACCC kao savetodavno telo pruža pomoć EUROCONTROL-u u kriznim situacijama. Iako je nastalo 2010. godine, još uvek se smatra relativno mladim telom i sa njegovim radom još uvek u potpunosti nisu upoznati ni vazduhoplovni stručnjaci, ali ni državne vlasti. Međutim, upravo je ono imalo važnu ulogu prilikom napada na Briselskom aerodromu i Germanwings nesreći, a njegova uloga bila bi značajna i u kordinisanju kriznih situacija koje indirektno utiču na avio-saobraćaj – oružanih sukoba, prirodnih i nuklearnih katastrofa, objasnio je Karlo Verelst u ime EACCC.
Sedište EACCC-a je u Briselu gde trenutno radi desetak ljudi. U slučaju kriznih situacija koje mogu da utiču na avio saobraćaj njihov zadatak je da prikupe informacje o tome kako će svaka od evropskih zemalja reagovati na nju i na osnovu toga predlože mere koje treba preduzeti.
U tome im pomaže „State Fockal Point“ (SFP) svake od država tj. unapred određena osoba jedne zemlje čiji je zadatak da od nadležnih državnih institucija prikupi informacije o reagovanju i merama koje će biti preduzete. Ovo uključuje međusobno dobru saradnju institucija koje nisu striktno vezane samo za vazduhoplovstvo, kao i imenik važnih ljudi i brojeva telefona, što, iako čini osnovnu svega, često predstavlja problem, zaključeno je na treningu. Jedan od ciljeva EACCC skupa u Beogradu upravo je i bilo podsećanje da se ne zanemari pravljenje ove liste, s obzirom na to da su sve aktivnosti u vezi sa EACCC saradnjom nisu deo redovnih aktivnosti zaposlenih u vazduhoplvonim institucijama i često iziskuju dodatno vreme.
To ali i mnogo važnije – nedostatak komunikacije među institucijama najveći su problemi u radu na nacionalnom nivou. U ovom su bili saglasni svi učesnici treninga – predstavnici Direktorata civilnog vazduhoplovstva, vazduhoplovnih vlasti Crne Gore, Bosne i Hercegovine, SMATSA-e, kompanija Er Srbija (Air Serbia), Aerodroma Nikola Tesla, Agencijije za zaštitu od jonizirajućeg zračenja i nuklearnu sigurnost.
Problem nastaje jer osoba koja je SFP nije deo sistema bezbednosti države, a dostavljanje informacije EACCC-u podrazumeva da se upravo njoj iznesu podaci, planovi, odluke, i ostale poverljive informacije što nadležne službe odbijaju iz bezbednosnih razloga. Iako je rad Srbije, odnosno DCV-a i njenog pomoćnika direktora, Predraga Jovanovića, koji je SFP za našu zemlju, na ovom planu ocenjen kao najbolji u regionu, s obzirom na povezanost i sa SMATSA-om, ali i Hidrometeorološkim zavodom, Agencijom za zaštitu od jonizirajućeg zračenja i nuklearnu sigurnost, imenik, brojevi, kao i sradanja sa sektorom za vanredne situacije još uvek mogu da predstavljaju problem.

U slučaju vanrednih situacija, naročito onih koje nisu direktno povezane sa avio-saobraćajem, vazduhoplovni sektor se često izopšti ili zanemari. Međutim, često ni vazduhoplovni stručnjaci nisu upoznati sa radom, značajem i procedurama evropskog tela za kordinaciju krizama u vazdušnom saobraćaju, objasnio je Žarko Sivčev, u ime EACCC-a i dodao da se treninzi i različite radionice organizuju baš u tom cilju.
U tom kontekstu on je naglasio da niti EACCC, niti SFP-i nemaju moć da donesu bilo kakvu odluku, te poslednju reč uvek daji političari i da je zbog toga važno napraviti dobru saradnju na toj relaciji i steći poverenje pre nego što dođe do nekog incidenta. Jer kako je i objasnio Sivčev, većina treninga i simulacija koje se širom Evrope izvode odnose se upravo na situacije za koje niko ne veruje da će se desiti, ali koje su ipak moguće. Studija slučaja sa simulacija u jednoj prilici bila je gotovo identična incidentu koji se kasnije dogodio u Briselu, što je pomoglo bržoj kordinaciji, objasnio je Sivčev.
On je podvukao i da se simulacije ne završavaju rešavanjem krize u idealnim okolnostima, već analizom toga na šta su zemlje, ali i Evropa, spremne a na šta ne. Uspešan je i onaj trening gde se otkriju slabosti sistema na hipotetičkim slučajevima o kojima države i ne razmišjaju. Zadatak EACCC na simulacijama upravo i jeste da smisle dovoljno težak izazov koji niko ne želi, ali koji nije nemoguć i da se ispitaju mogućnosti nacionalnih sistema, i evropskog u celini, rečeno je na radionici.
U tom smislu, EACCC-a treba da bude podrška i koordinator pre potencijalnog incidenta, za vreme, ali i nakon njega, a sve to sa idejom da se kriza u radu avio-saobraća svede na minimum, zaključio je Karlo Verelst u ime EACCC.
slaven
Zar skupu nije trebao da prisustvuje i Centar za istrazivanje nesreca u saobracaju Republike Srbije?! Ili neko iz ministarstva saobracaja?!
I sta je sa Planom hitnih mera koji je donet ove godine?!
Izgleda da su DCV, AS, SMATSA i aerodrom drzava za sebe…