Sukob sarajevskog analitičara i Wizz Air-a: Štedi li se na bezbednosti?

Da li low-cost kompanije štede i na bezbednosti letenja? Rasprava na tu temu razvila se nakon priče na portalu Al Jazeera Balkans, između analitičara i istražitelja avionskih nesreća Omera Kulića i kompanije Wizz Air. Dodatno nepoverenje u low-cost kompanije izrazio je i nekadašnji hrvatski glavni istražitelj vazduhoplovnih nesreća Dinko Vodanović.

– Kada avion poleti, bez obzira da li je u pitanju low-cost kompanija ili ‘normalna’ kompanija, količina novca uložena u avione i posadu mora biti ista. Postoje troškovi koji se moraju platiti – gorivo, usluge polijetanja i slijetanja i navigacioni troškovi. – rekao je Omer Kulić, čovek koji je bio zadužen i za istragu kontroverzne nesreće aviona u kojem je nastradao makedonski predsednik Boris Trajkovski.

Poznato je, kaže Kulić za Al Jazeera Balkans, da low-cost kompanije krše pravila, tako što ne poštuju vreme rada (duty time), a time je i posada više opterećena:

– Razlika između ‘normalnih’ i low-cost kompanija je da u ovim prvim lete mladi piloti koji stječu iskustvo da bi otišli u neke ‘ozbiljnije’ kompanije. Dakle, prvi aspekt (ne)sigurnosti letenja s low-cost kompanijama je posada, odnosno piloti. Oni tu faktički nisu za stalno, jer u takvim kompanijama ljudi stalno odlaze i dolaze. S takvim pilotima je na određen način i sigurnost ugrožena. – smatra Kulić.

– Sve strukture koje se bave sigurnošću letenja su propisale vrijeme rada i vrijeme odmora posada. Većina low-cost kompanija pokušava eliminirati ovo vrijeme odmora kako bi njihovi avioni što više letjeli i da bi izvukle što veći profit. Interesantno je da low-cost kompanije traže od aerodroma na koje slijeću određene benefite, posebno kada se radi o aerodromima manje razvijenih država. Ovi benefiti se mogu odnositi na različita polja, odnosno segmente letenja. Primjera radi, ako je cijena tone goriva 1.000 dolara, oni traže da za tu količinu plate 600 do 700 dolara, a onda traže od lokalnih zajednica da tu razliku izjednače. Oni kažu – mi ćemo vama osigurati toliko putnika, a vi platite dio cijene goriva. Lokalne zajednice nemaju, objektivno, ništa od tolikog broja putnika. – smatra Kulić.

Kao primer Kulić navodi low-cost kompaniju Wizz Air, koja odnedavno leti sa aerodroma u Tuzli:

– Ova kompanija je pokušala doći u Sarajevo, ali mi smo je ‘otjerali’, jer je jedna od kompanija koje su remetilački faktor, ne samo na polju sigurnosti letenja nego i na drugim poljima. Te kompanije lete samo onda kada jedino one profitiraju. Njih ne zanima da osiguraju stabilnost zračne plovidbe. Kada vide da je putnika, primjerice, manje ili da ih nema nikako, one jednostavno odlaze, dok velike kompanije, kao što je, primjerice, Lufthansa, ne odlaze tako lako. – istakao je on.

Očekivano, Wizz Air reagovao je na ovakve stavove Omera Kulića, stručnjaka za vazdušni saobraćaj, a njegove tvrdnje vezane za bezbednost naziva lažnim:

– Isti zakoni i pravila koji se odnose na tehničke provere i bezbednost aviona se primenjuju na sve aviokompanije podjednako. Sve aviokompanije se temeljno prate i proveravaju od strane relevantnih organa. Lažne i klevetničke tvrdnje gospodina Kulića podstaknute tragedijom u kojoj su ljudi izgubili živote moraju biti osuđene, a Wizz Air razmatra i pokretanje pravnog postupka kako bi opovrgao ove lažne optužbe. – stoji u pismenom reagovanju ove aviokompanije.

Upitan da li bi se ukidanjem low-cost kompanija smanjio broj nesreća u svetu sam Kulić rekao je da to ne bi bilo pametno, jer te kompanije nisu glavni uzrok nesreća:

– Nisam upoznat sa statistikom koja detaljno analizira ulogu low-cost kompanija u avionskim nesrećama. Ali može se konstatirati da su imale svoju ulogu u avionskim nesrećama u svijetu. Recimo u azijskim zemljama, gdje je velika ekspanzija avionskog saobraćaja i gdje ima mnogo low-cost kompanija, jer ljudi nemaju novca, sigurnost saobraćaja je itekako ugrožena. – zaključio je Kulić.

Bivši hrvatski glavni istražitelj vazduhoplovnih nesreća Dinko Vodanović tvrdi kako se Ujedinjene nacije moraju uključiti u taj proces:

– Osobno mislim da na sigurnosnom segmentu letenja mora poraditi Međunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo i da pritisak mora napraviti UN, jer su dopustili takozvanu deregulaciju prometa. Dopustili su da se osnuju kompanije koje prividno održavaju svu potrebnu dokumentaciju i ljudstvo pod propisanim uvjetima. U svakoj normalnoj kompaniji mora postojati safety managment sustav, koji kontrolira odozgo prema dole. On mora do kraja biti razrađen, a kod brojnih aviokompanija on nije razrađen. – upozorio je Vodanović, koji takođe smatra da low-cost kompanije ne poštuju vreme za odmor posada što je, kaže, jedan od faktora učestalih avionskih nesreća.