Svake godine grad napravi u Srbiji višemilionsku štetu. Pored poljoprivrede, značajnu štetu pretrpe i domaćinstva. Srbija već decenijama ima protivgradnu zaštitu zasnovanu na raketama punjenim srebro-jodidom.
Prekjuče su, nakon novosađana, i beograđani mogli da iskuse još jednu konvektivnu letnju oluju, vide koliko odvodni kanali ne funkcionišu i šokiraju se materijalnom štetom koja, čini se, svaki put biva sve veća. Posebno od grada. Bio on realan ili izmišljen.
Šta je grad i kako nastaje?
Grad nastaje u oblacima sa konvektivnim razvitkom, najopasnijim metorološkim fenomenom i u vazduhoplovstvu – Kumulonimbusima. Ovi oblaci imaju jake uspone i nispone struje. Ove struje odvuku vodene kapi u više slojeve gde je temperatura niža. U višim slojevima dolazi do stvaranja ledenih kuglica i kada vazdušna struja više ne može da nosi njihovu masu kuglice počinju da padaju.
Veličina grada zavisi od više faktora: temperature, nadmorske visine i snage vazdušnih struja. Najčešće, ledene kuglice nisu veće od 5 milimetara ali se dešava da imaju prečnik više centimetara i onda prave značajnu štetu. U Bangladešu 1986. godine zabeležena je najveća masa ledene kugle do sada – 13,6 kilograma. Mediji su često na muci kako da opišu veći grad: „veličine jajeta“, „mandarine“.
Ljudi su oduvek pokušavali da smanje štetno dejstvo grada. U srednjem veku su verovali da zvonjava sa crkvenih tornjeva može oterati grad. U Italiji su u 16. veku verovali da topovska paljba može uništiti gradonosne oblake. Na univerzitetu u Beču je krajem 19. veka razvijena metoda ubacivanja dima i prašine u olujne gradonosne oblake i koristila se u Evropi do Prvog svetskog rata.

Alber Stiger 1892. godine konstruiše top u obliku džinovskog megafona. Top je proizvodio krugove od dima koji su dostizali visinu do 300 metara. Između dva svetska rata eksperimentisalo se i sa smesom naelektrisanih čestica peska, ugljen dioksida u čvrstom stanju, usitnjenim ledom i kalcijum hloridom.
Značajan napredak u borbi protiv grada predstavljalo je otkriće meteorološkog radara nakon Drugog svetskog rata. Prvu protivgradnu raketu koja je u sebi nosila srebro-jodid konstruisao je francuski general Rubin 1948. godine. Tokom 50-tih i 60-tih Sovjeti i Amerikanci eksperimentišu zasejavanjem gradonosnih oblaka reagensima iz topova, raketama i iz aviona.
Krajem 60-tih i u SFRJ počinje organizovana borba protiv grada. Najpre 1967. u Srbiji i Hrvatskoj a od 1971. i u BiH i Makedoniji.
„PVO“
Do danas, čovečanstvo nije uspelo da pronađe metodu koja je 100% uspešna u borbi protiv ovog fenomena. Nikada nije tačno utvrđeno koliko je protivgradna zaštita raketama delotvorna a prema nekim izveštajima ona iznosi oko 40%.
Najveći broj zemalja danas ne koristi protivgradne rakete za odbranu od grada. Protivgradne rakete koriste se još samo u zemljama bivšeg sovjetskog saveza i zemljama bivše SFRJ. Hrvatska je pre par godina napustila ovaj model odbrane od grada. U Srbiji postoji više proizvođača protivgradnih raketa: Trayal, Polies, EDePro.
Sve protivgradne rakete rade po sličnom principu i koriste istu tehnologiju. Po izlasku rakete iz lansirnog kontejnera, opruge otvaraju krilca i raketa počinje da rotira radi veće preciznosti. Dok raketa leti kroz naciljani oblak iz otvora na raketi izlaze reagensi i tako ga zasejavaju. Posle dogorevanja reagensa, počinje samolikvidacija rakete.

Srbija je poslednjih godina uložila značajna sredstva u modernizaciju radara i automatizaciju protivgradnih stanica. Direktor RHMZ Jugoslav Nikolić kaže da su potrebne ozbiljne naučne analize koje bi dokazale da li protivgradne rakete imaju efekta ili ne. Svake godine se ulažu velika sredstva u protivgradni sistem a šteta nanesena gradom se ne smanjuje.
Iako ne postoje naučne činjenice koje govore u korist protivgradne zaštite, Srbija je poslednjih decenija proširila teritoriju dejstva i uložila značajna sredstva u radare i automatizaciju ovog sistema. Pre četrdesetak godina u Zapadnoj Evropi je organizovan višegodišnji naučni eksperiment pod nazivom Veliki poduhvat (Grossversuch) radi ocene učinkovitosti protivgradne zaštite. Sličan eksperiment je sproveden i u SAD, pod nazivom NHRS (National Hail Research Experiment). U oba slučaja je trebalo ispitati šta se dešava u oblaku zasutim srebro-jodidom. Oba eksperimenta su pokazala da nema statistički značajnih razlika u pojavljivanju grada u zasejavanim i ne zasejavanim oblacima.
U Srbiji je rađeno nekoliko studija o učinkovitosti protivgradnih raketa. Neke su zaključile da je efikasnost sistema između 10 i 20 odsto. Jedno istraživanje (od strane prof dr Vlade Vučkovića iz 2003. godine) je čak i konstatovalo da je „unos reagensa u oblak manji nego što bi trebalo te se kao posledica nedovoljnog zasejavanja oblaka javlja podsticanje pojave grada“.
Mnoge evropske države su posle ovih eksperimenata zaključile da se zasejavanjem oblaka ne mogu modifikovati meteo prilike. Na državnom nivou, ni jedna država u EU ne sprovodi organizovanu zaštitu od grada osim Mađarske i Bugarske. Sve ovo, kao i drugi razlozi, naveli su Svetsku meteorološku organizaciju da ne preporučuje zasejavanje gradonosnih oblaka srebro-jodidom.
U Srbiji je od 1967. od kada je počela organizovana protivgradna zaštita ispaljeno preko 400.000 raketa i utrošeno 160.000kg srebro-jodida. Od 2011. Zakonom o ministarstvima, poslovi protivgradne zaštite su preneti u nadležnost MUP-a Srbije.
Protivgradnu zaštitu u Srbiji je do pre desetak godina činilo 220 stalno zaposlenih, 3.500 honorano zaposlenih, 1.650 raketnih stanica, 13 radarskih centara, 40 repetitora, nekoliko desetina vozila i 12.000 ispaljenih raketa godišnje čija je pojedinačna cena između 270 i 300 evra. Procena je da se iz budžeta Srbije za protivgradnu zaštitu godišnje izdvoji 10 milona evra sa dugoročnim planom Ministarstva poljoprivrede ka dodatnom jačanju, što automatizovanijeg, sistema protivgradne odbrane.
Yoda
Nisam stručan, ali verovatno ne postoji nikakvo adekvatno rešenje kada se gradonosni oblaci već formiraju – bilo da se gađaju raketama ili zasejavaju iz aviona.
Mi navodno imamo i još veći problem – povećava se količina padavina, ali nam se smanjuje količina vlage u zemljištu jer se većina tih padavina dešava leti, ali letnje, olujne padavine prosto oteku dalje u reke ne uspevajući da dovoljno natope zemljište – pa se smanjuje i količina podzemnih voda – i lagano se pretvaramo u pustinju…
Znači – imamo više problema koje treba rešiti kada su padavine u pitanju.
Možda treba različito tretirati različite vrste oblaka, možda treba raditi i na veštačkom izazivanju kiša u letnjim mesecima pre nego se ogromna količina vodene pare iz Sredozemlja susretne sa hladnijim vazdušnim strujama na Alpima i dublje u Evropi…
Saudijci, navodno, veštački izazivaju kiše i oluje u svojoj pustinji čim vlažnost vazduha pređe 30% – znači da tehnologija postoji – pa bolje da veštački izazovemo kontrolisane padavine na vreme, nego da čekamo da se toliko nakupi vlage u vazduhu pa se formira grad prečnika 15-20 cm koji će nam tu istu vlagu isporučiti na mnogo razorniji način.
I nije tu samo šteta od grada – vodotokovi su nam deponije koje treba urediti i očistiti kako bi smanjili rizik od poplava itd.
Totalni sam laik, ali je očigledno da ovo što sada imamo i radimo – ne radi posao…
Jadran
Samo masovno osiguranje.
Yoda
@Jadran
Osiguranje će isplaćivati štete – dok može, ali nam neće rešiti problem postepenog, ali kontinuiranog isušivanja tla, kao ni eventualnih pogibija usled oluja, poplava i – nemara…
Treba nam sistem koji će što efikasnije delovati i preventivno, ali i smanjivati intenzitet i štetu kada već nastupe elementarne nepogode.
Naravno da su osiguranja važna, ali možemo mi i svuda postavljati Grčiće i sl. i da punimo parama osiguravajuća društva, ali to ne menja ništa u suštini…
PSA
@Yoda
Nema ništa od kontrole vremena. Neke stvari se praktično nikada neće moći regulisati. Naročito kada se radi o globalnim kretanjima vazdušnih masa i drugim stvarima, osim u filmovima naravno. Na lokalu se mogu preduzimati druge mere od pošumljavanja do regulisanja vodotokova.
Yoda
@PSA
Ma nisam mislio na kontrolu vremena, naročito ne na širem području, već na lokalno izazivanje padavina tokom leta, valjda baš zasejavanjem oblaka nečim što se već uspešno radi…
Srbija nikada neće biti žedna, ali pre kraja veka neće imati dovoljno vode da proizvodi hranu za sebe – ako se ništa ne preduzme. To je procena stručnjaka i po njima je neophodno već sada krenuti u projektovanje i izgradnju sistema za navodnjavanje koji će skladištiti ovakve olujne i sl. kiše u te svrhe.
Klima se menja, biće toplije, oluje će biti češće i jače, olujnih padavina će biti više – ali će sa vetrom spirati i razmisliti plodni sloj obradive zemlje i tu i pošumljavanje – koje je neophodno iz mnogo razloga – samo može donekle usporiti proces u ranijoj fazi.
Na svemu tome moramo što pre da poradimo – i pošumljavanje i regulisanje vodotokova i pravljenje sistema velikih rezervoara za olujne kiše i otopljeni sneg – ali nam trebaju i povoljne atmosferske padavine koje bar ne bi nanosile štetu, a optimalno donosile korist…
YPT
@Yoda
Lokalnim delovanjem ne bi dobili ništa, jer sve velike vremenske nepogode nama dolaze preko granica, a retko koja se formira iznad Srbije.
Vlada Kovačević
Bogami,ideja na mestu!
PSA
Formiranje grada i ne zavisi od neke vlage tamo negde. Ove nagle promene vremenskih prilika nije moguće kompenzovati a protivgradna je ograničeno efikasna. Deluje na oblake u formiranju i to je to. To ne znači da je treba ukinuti već obaviti naučno istraživačke radove da bi se povećala efikasnost, povećati preciznost i automatizaciju sistema. Jeste trošak ali ni oslanjanje na osiguranje nije jedini lek.
Predrag Vučetić
Upravo su istraživanja i dovela razvijene zemlje do zaključka da je zasejavanje oblaka potpuno beskorisno. Svetska meteorološka organizacija ne preporučuje ovu metodu u borbi protiv grada.
PSA
@Predrag Vučetić
Pitanje je kako su istraživanja sprovedena, odnosno pitanje njihove metodologije. Koliko vidim, generalno su testirali sovjetske pretpostavke i modele. Košta lokalno istraživanje kako god ali mislim da bi trebalo uložiti u to. Sad je kud i kamo lakše sa modernim sredstvima.
Predrag Vučetić
Testiranja su bila vrlo opsežna i dugotrajna (više godina). Nije istraživan “sovjetski model” nego njihov sopstveni, zasejavanje raketama i iz aviona. Nije bilo statistički bitne razlike između zasejanih i ne zasejanih gradinosnih oblaka.
PSA
Prelistao Grossversuch IV o istraživanjima od 1977–82. U Švajcarskoj. To je taj?
Nesa
Prakticno samo one plasticne mreze protiv grada preko vocnjaka?
Predrag Vučetić
Tako je.
rale_1
U Bosni i Herecegovini protivgradna zastita je besmislena. Prvo PGZ nije automatizovana, vec su lokalni mjestani zaduzeni za pripremu i dejstvo sa lansirnih stanica, koji u vecini slucajeva zakasne sa dejstvom ili totalno promase gradonosni oblak. Tako da isto smatram da je efekat zastite jako nizak i da se samo dzabe trose novcana sredstva.
PeleBC
Nisam siguran, mislim da u Federaciji BiH ne postoji organizovana protivgradna zastita. RS i Brcko Distrikt imaju lokalne stanice gdje je osoba zaduzena za lansiranje raketa obicno predsjednik lokalne MZ, dakle ne strucno lice nego „osposobljeno lice“.
Prakticno, znam da se komsije iz Gradacca i Srebrenika (FBiH) zale na posavske opstine (RS i BC) da nakon njihovog dejstva raketama gradonosni oblaci ne budu razbijeni, nego pomjereni na teren gdje se ne djeluje, u ovom slucaju juznije.
YPT
@PeleBC
Biće da Republika Srpska raspolaže tehnologijom za pomeranje oblaka kakvu nema ni jedna druga zemlja… Ili je jednostavno lakše okriviti nekoga drugog.
PeleBC
@YPT
Ja bih prije rekao da je povrsno poznavanje materije.
Kad ti se grad istrese i nanese stetu, radije bi da si probao da ispucas rakete, makar i samo 10% bile efikasne. Ako je komsija to radio, a ti nisi,….
Bor
Protiv štete u poljoprivedi efikasne su samo pritivgradne mreže
dembelan
Protivgradne rakete nisu sigurno rješenje, nije Bog zna kako efikasno, ali bolje rješenje sad za sad nemamo.
Ono što se godinama pokušava uraditi jeste tv osiguranje usjeva i protivgradna mreža. E sad neka bilo ko razapne protivgradnu mrežu preko 150 heltara kukuruza.
Besmisleno je.
Takođe osiguranje kao vid zaštite je… nije faktički zaštita kulture koja je zasađena nego zaštita poljoprivrenika što je u krajnjem slučaju besmisleno kada se gleda širi cilj. Džaba novac ako nema npr kukuruza. Odaklew ga kupiti kad ga nema.
I dok je tako… ili smisliti nešto novo ili dejstvovati ovako.
YPT
Pa nemaju gradonosni oblaci prečnik od 500 km. I kada grad pogodi neko selo i atar, ne strada sve baš u tom selu i ataru. Kako se oblaci pomeraju tako i „šaraju“ pa ko kako u kom okrugu prođe. Neko prođe dobro, neko malo lošije, a neko ima totalnu štetu. Ne sećam je ni jednom da je grad pogodio čitavu Srbiju i da nije bilo kukuruza da se kupi. Čak i tada bi bilo moguće uvesti iz okolnih zemalja.
Poenta osiguranja je da omogući poljoprivredniku da nadoknadi uložene resurse i povrati deo izgubljene dobiti, kako bi i sledeće godine mogao da obavi setvu.
Ilija
Rezultati i iskustva pokazuju da treba tražiti nova rešenja
Jedno od njih je svakako protivgradni top koji ispaljujući smešu acetilena i kiseonika toplotnim udarom topi čestice leda koje padaju u obliku kiše
Štiti površinu od oko 80 ha
Aktivira se putem mobilnog telefona
Napajanje električnom energijom je preko sopstvenog kolektora
Mobilan je tako da se može po završetku sezone garažirati
Za upotrebu nije potrebna dozvola vazduhoplovnih vlasti
Mnoge zemlje u Evropi i Aziji ga uspešno koriste
Pera
A koliko megatona razvija taj top u proseku?
PSA
Nema tu megatona. Radi po principu „bu nemo’ se formiraš“ ili „bu razbi se“. Ne topi ništa toplotom. Pokušavaju da zvukom izazovu neka talasanja i razbiju grad. Što je poodavno odbačeno kao rešenje jer je nelogično i neefikasno. Kritičari kažu da grom proizvodi mnogo jači zvuk i udar od tog sredstva pa grad i dalje pada. Pokušavaju i dalje, ima i kod nas likova koji to prave.
LingLi
U Austriji, Stajerska, zasejavaju tuconosne oblake iz aviona.
Imaju flotu od mislim 6 Cessna opremljenih uredjajem za rasprshivanje tog srebrnog jodida. Polecu iz Graza. Osobno se uverio pred dve godine. Mada me je grad uvatio na avtoputu svejedno, i na dva mesta dobro chvoknulo krov i haubu. Popravka 300 eura.
Predrag Vučetić
Radi se zasejavanje u par zemalja EU, pored Austrije i u Grčkoj ali to ne radi država nego privatne kompanije.
Ivkos
Mene zanima da li Srbija ove protivgradne rakete i lansere moze u nekoj eventualnoj odbrani da koristi, kao sredstvo PVO. Neke modifikacije raketa, a lanseri isti da ostanu. Ugradnja termovizije, malo budzenje dometa?
PSA
Niti može niti treba. Zamislite da je to 99. korišćeno (sve i da nešto vredi a ne vredi). Ostali bi bez meteo radara koji su fiksni (i ne, ne mogu biti mobilni zbog konzistentnosti dobijenih podataka, na novoj lokaciji bi morali da stoje bar 10 godina da bi dali upotrebljive podatke), strelci bi ili izginuli ili ne bi ni došli itd. Preciznost da ne pominjemo. Te rakete treba da pogode oblak a ne visoko manevrišuću metu.
Ivkos
Pa kad ne razmisljamo kao Svajcarci. Trebali bi sve e te sisteme u slucaju potrebe i da upotrebimo za odbranu. Verujem da bi ispaljivanje 10 takvih raketica unelo pometnje vise nego ispaljivanje jedbe rakete Strele 10
C4ISR
@PSA … Obrada signala kod meteo-radara je napravljena tako da ne detektuje brze ciljeve (kakve su letelice) … isto kao sto se i kod PVO radara eliminise sve sto se sporo krece (odnosno atmosferske pojave). I jedna i druga klasa radara ono sto ih „ne zanima“ tretiraju kao „clutter“-e. Doduse bilo bi moguce modifikovati obradu signala (bilo je nekih govorkanja tokom ’99-te da su probavali tako da detektuju „nevidljive“ letelice) ali naravno cemu?! Slazem se … civilnu infrastrukturu ostaviti samo za civilne upotrebe.
@Ivkos … PVO rakete i sistemi su znatno slozenije (i skuplje) „igracke“ … osim osmatrackih radara (koji nadgledaju neko sire podrucje) postoje i nisanski (koji se „zakljucaju“ na metu) a i same rakete imaju samonavodjenje. Sem toga valjda smo nesto i naucili ’99-te (tj. da se sa jacim ne treba kaciti ako nemas jakog „mentora“) tako da ove ONO&DSZ modifikacije niti su nam potrebne niti bi bile efikasne (a imali bismo samo lazni „osecaj sigurnosti“ da kao nesto mozemo da uradimo)
neko
Obicna glupost koju je napustio skoro celi civilizovan svet.
Ovakvi problemi se resavaju osiguranjem i mrezama.
Semberec
Pa ljudi moji ako to rade samo Srbija, Bosna, Rusija , Madjarska i Bugarska, neznam imali koristi od toga ako to neradi sav ostatak svijeta mozda ikod nas je to kontraproduktivno TREBA RAZMISLITI …
Meteor
Pocetkom 70-ih zbog sumnje u protivgradnu obranu WMO (World Metorologycal Organization) sastavila tim strucnjaka koji su uradili tri medjunarodna eksperimenta u SAD-u, Svicarskoj i Kanadi. Iako je svaki od tih eksperimenata trajao cak pet godina, nije se uspelo dokazati da srebrni-jodid, na kojem se temelji cela teorija obrane od grada, pomaze u sprecavanju grada ili ne. Istrazivanja su, stovise, samo pojacala sumnje da obrana od grada zapravo moze uticati na povecanje padanja grada i prouzrociti vece stete. Precizne eksperimente o ovoj problematici zapravo je i nemoguce sprovesti jer ne postoje dva jednaka oblaka niti se nad vremenskim prilikama mogu sprovoditi tipicni eksperimenti zato sto ih ne mozete posmatrati u kontrolisanim uslovima. Rezultati jednostavno nisu uporedivi. Postoji beskrajno mnogo varijacija u oblacima i morfologijama vazdusnih struja i nemoguce ih je sve predvideti i ispitati.