Emiratska kompanija Kalidus ponovo je izložila svoj B-250 na IDEX-u i ponovo komunicirala svoje ambiciozne razvojne planove.
Projekat aviona koji smo imali priliku da pratimo na nekoliko sajmova u ovoj zemlji interesantan je i po tome što su u njegovom razvoju učestvovali i srpski vazduhoplovni profesionalci – vazduhoplovni inženjeri i jedan opitni pilot.
Kalidus ima pet razvojnih prototipova B-250, tri prototipa se trenutno nalaze u raznim fazama proizvodnje u njihovom postrojenju u Al Ainu, označeni kao CS003, CS004 i CS005. Kako je kompanija saopštila na ovogodišnjem IDEX-u, očekuje se skora sertifikacija sistema za borbne misije i integracija ubojnih sredstava.
B-250 je bio deo programa pod nazivom „Bader“ koji je započet 2015. godine u saradnji sa brazilskom kompanijom „Novaer“ koja je bila zadužena za projektovanje, i američkom firmom „Rockwell Collins“ koja je obezbedila paket elektronske opreme „Pro Line Fusion“. Spoljašnjim izgledom veoma je sličan brazilskom turboelisnom avionu Embraer EMB-312 „Tucano“, sasvim sigurno zbog činjenice da obe letelice dele glavnog inženjera i projektanta, Brazilca Džosefa Kovača.
Prvi prototip je poleteo jula 2017. godine. Na aeromitingu „Dubai Airshow“ su novembra iste godine prikazana oba prototipa, a u međuvremenu je u Al Ainu izgrađen proizvodni pogon. B-250 je namenjen za protivpobunjeničku borbu (COIN), blisku vazduhoplovnu podršku (CAS), prikupljanje obaveštajnih podataka, osmatranje i izviđanje (ISR), traganje i spasavanje (SAR), kao i za naprednu obuku. Avion je dvosed sa tandem rasporedom sedišta, niskokrilac, za pogon koristi turboelisni motor „Pratt & Whitney Canada“ PT6 u verziji PT6A-68 snage 1.600 KS. Prema proizvođaču, letelica će moći da ostvari maksimalni dolet u preletu od 4.445 km pri brzini od 557 km/h, vrhunac leta iznosiće oko 9.144 m, sa autonomijom od 12 časova. B-250 je dugačak 10,88 m, razmah krila je 12,1 m, visina 3,79 m.

Iz kompanije Kalidus reklamiraju da je to prvi avion u ovoj kategoriji koji je u potpunosti napravljen od kompozitnog materijala što je znatno smanjilo masu letelice, povećalo žilavost, životni vek i, kako tvrde, olakšalo održavanje. Planira se da će izrada letelice od ovog materijala uticati i na cenu nabavke, ali i na troškove eksploatacije aviona.
Avion je opremljen sa „Pro Line Fusion“ avionikom koja obuhvata digitalni elektro-optički gornji pokazivač (HUD), višenamenske donje pokazivače velikih dimenzija (MFD) i automatski meteo-radar „MultiScan“. Navedeno letelici omogućuje upotrebu danju i noću u gotovo svim vremenskim uslovima i, kako proizvođač poručuje, pilotima daje značajno unapređenje situacione svesnosti u svim fazama leta. Optoelektronski sistem je „Wescam“ MX-15.

Prvi naručilac aviona u lakoj jurišnoj verziji B-250LA (Light Attack) je ratno vazduhoplovstvo Ujedinjenih Arapskih Emirata koje je na sajmu „Dubai Airshow“ 2019. godine potisalo ugovor za 12 aviona u paketu vrednom 620 miliona dolara, uz opciju narudžbine dodatnih 12 primeraka. Prvi let serijskog B-250LA se očekuje kasnije ove godine i kako je potvrđeno na ovogodišnjem IDEX-u, tri prototipa će poslužiti za sertifikaciju sistema za protivelektronsku borbu, sistema za upravljanje podacima, i integraciju naoružanja.
Još osam aviona B-250 je trenutno u proizvodnji, u interesantnoj konfiguraciji WX-80 namenjenoj za zasejavanje oblaka i stvaranju kišnih vremenskih uslova. Na sajmu u Dubaiju 2013. UAE RV je naručilo i 40 aviona u varijanti za obuku B-250T koja takođe može biti naoružana. Isporuka prvih B-250T za RV i PVO UAE planirana je za sredinu 2026. godine. Proizvođač do kraja ove godine očekuje i značajnu prvu stranu narudžbinu, ime države iz Afrike nije međutim saopšteno. Pored dve pomenute verzije razvija se i mornarička prema specifikacijama vojnih vazduhoplovnih snaga Indonezije.
Projekat računa na integraciju lokalnog originalnog i licencno proizvođenog naoružanja.

Tu su planirajuće bombe koje proizvodi „Al Tariq“, deo EDGE konglomerata. Prva je „Desert Sting“ 16 (DS-16) mase 23 kg, sa bojevom glavom mase 12 kg, dometa do 15 km, vođenje može biti samo inercijalno (INS) uz primenu satelitske navigacije (GPS), ili kombinovano INS/GPS uz poluaktivni laserski tragač, i kružnom greškom od 3 m (GPS/INS + tragač) i 10 m samo sa INS/GPS vođenjem.
„Desert Sting“ 25 (DS-25) je mase 47 kg, sa bojevom glavom mase 24 kg, dometa do 24 km, vođenje može biti samo inercijalno (INS) uz primenu satelitske navigacije (GPS), ili kombinovano INS/GPS uz poluaktivni laserski tragač, i kružnom greškom od 3 m (GPS/INS + tragač) i 10 m samo sa INS/GPS vođenjem.
B-250 može biti naoružan i vođenim bombama Halcon „Thunder“ P-31 i P-32 (proizvođač je takođe „Al Tariq“). Radi se zapravo o kitovima koji se postavljaju na američke avio-bombe opšte namene Mk81 i Mk82 kojim one postaju vođene. Obe imaju inercijalno (INS) vođenje uz primenu satelitske navigacije (GPS), kombinovano INS/GPS vođenje uz poluaktivni laserski tragač (SAL), ili samo SAL. Isto tako, kod obe bombe je kružna greška 3 m (GPS/INS + tragač) i 10 m samo sa INS/GPS vođenjem. Masa P-31 je 140 kg, masa bojeve glave 110 kg, domet je do 20 km, dok je kod P-32 masa 240 kg, masa bojeve glave 209 kg, domet takođe do 20 km.
Sam Kalidus proizvodi raketu „Alheda“ koju je razvio „Tawazun Technology and Innovation (TTI)“. To je raketa kratkog dometa kalibra 140 mm, dužine 1,8 m, mase 37 kg, i dometa do 10 km. Bojeva glava može biti visokoeksplozivna ili protivoklopna, tragač poluaktivno-laserski i IIR (imaging-infrared) uz primenu inercijalnog vođenja na srednjem delu putanje rakete.
Danilo
Meni Spitfire ili Meseršmit izgledaju mnogo moćnije od ovakvih aviona :-) Samo da se naoružaju i opreme istim sredstvima.
Perko
Pa jesu bili moćniji ali su to avioni potpuno druge uloge, drugačijih zahteva itd. Kao da kažeš da je kamion Mercedes jači od traktora Fergusona 533, jeste ali ajd ori sa kamionom.
Perko
Meni ovde jasno bode oči razlika u pristupu u projektovanju „preko“ i kod nas. Ovako smo i mi ponekad radili u SFRJ ali sad kao da grebemo sa dna kace kao da sve sami završimo pa razvlačimo u nedogled. Preko odmah nađu jasnog partnera za pojedine oblasti/elemente projekta i prozvod brzo izađe,
Dragan
„4.445 km pri brzini od 557 km/h, vrhunac leta iznosiće oko 9.144 m, sa autonomijom od 12 časova“
Pa nije to ni loše, recimo kao neka vrsta Makine za vježbanje ili obuke.
Samo me cijena malo muči od 51 mil. je puno, što je sve u tom paketu ?
Realni
12 aviona 620 miliona ??? Neka hvala.
J22
Ovaj mi previse lici na nas propali „Kobac“
Miloš77
Ne verujem u koncept COIN aviona, (pa ni koncept Bitcoin-a)
Jedino kao besposadna varijanta! Em jako skupo em jako rizicno u danasnje vreme.
Perko
Ovo je jako skupo, jedina mana, ali kao trenažni OK. Inače, ima mnogo mesta na svetu gde COIN priča pije vodu. Kičma Iračke avijacije u prvom otporu protiv ISISA bile naoružane Laste jer ostalo nije bilo dostupno. I funkcionisalo.
Miloš77
Gde se pojavi COIN,tu se veoma brzo pojavi i laki PVO. Taj pvo ne mora da bude bog zna šta za tu klasu sporih propelerca, i relativno brzo se prenese u zonu denstva. Taj aviončić nikad neće moći da pakuje sisteme upozorenja a kamoli samozštite koje A-10 ili Su-25 nose, pa čak i manji a avioni kao Orao 2 ili neki u klasi G-4.
Nikola P.
Ovo su skoro idealne mete za obaranje sa raznim strelama/iglama/stingerima/mistralima i sl., kada sidju ispod 5000m visine
goran
Klade se na vodjene bombe dometa do 20 km. Nije baš tako prosto.
Mile Tranzicija
Ovakvi COIN avioni verovatno negde mogu da nađu primenu ali na evropskom ratištu, sumnjam. Ono je previše zasićeno PVO sredstvima svih dometa po visini. Ne bi se ti aviončići naleteli iznad Evrope (tu podrazumevam i Rusiju).
Neću da tvrdim da je projektovanje i proizvodnja ovakvih aviona bacanje para, ali ja bih (to je i pokušano 60-tih) preprojektova P51 Mustang, dao mu jak turbo motor i dobio avion koji je bolji po svim parametrima od ovih COIN aviončića (brzina, dolet, nosivost ubojnih sredstava, brzina penjanja, dolet).
Srbofil
@Mile Tranzicija
Ovde je cilj spojiti efikasnost(što je na strani dronova) sa što većom vatrenom moći(što je na strani mlaznih borbenih aviona) za protiv pobunjeničku borbu, zato se i zove counter insurgency = COIN. Samo se postavlja pitanje da li postoji potreba za većim ubojnim sredstvima od onih koje se kače na dronove poput Hellfire, a dronovi ipak mogu po 12h da lete.