Na ovogodišnjem Otvorenom danu 204. vazduhoplovne brigade na aerodromu Batajnica imali smo priliku da pored uobičajne statičke izložbe vazduhoplovne tehnike vidimo i posebnu vrlo zanimljivu stajanku na kojoj se nalazilo pet aviona MiG-21 raznih verzija i podverzija na koje je bila podvešena različita oprema i naoružanje.
Neki od tih aviona odavno više ne lete a neki su relativno skoro prizemljeni. Za neke još ima nade da bi se mogli ponovo vratiti u operativno stanje.
Jedan od najpoznatijih MiG-ova 21 kod nas u poslednjoj deceniji svakako je primerak sa evidencijskim brojem 17163 koji predstavlja varijantu MiG-21bis podverzije Izdelije-75B (službena vojna oznaka L-17, NATO oznaka ‘’Fishbed-N’’). Poznat je po tome što ima posebnu dvobojnu maskirnu šemu farbanja i po tome što je uglavnom taj avion bio prikazivan u statičkim izložbama na domaćim aeromitinzima i otvorenim danima na aerodromu Batajnica. To je ujedno i prvi avion koji je oktobra 2006. godine dobio nove srpske oznake zajedno sa novom maskirnom šemom koja međutim nije prihvaćena kao šema svih aviona tipa MiG-21.

Ovaj avion nikada nije leteo sa novim oznakama a životni vek mu je istekao 2009. godine pošto je proizveden 16.6.1979. godine. Na Otvorenom danu smo ga videli sa podvešenim saćastim lanserima nevođenih raketnih zrna S-5/BR-1/2 kalibra 57 mm i to: na unutrašnjim potkrilnim nosačima 32-cevni lanseri UB-32A a na spoljašnjim 16-cevni lanseri UB-16-57UMP. Na podtrupnom nosaču bio je podvešen rezervoar za gorivo kapaciteta 490 litara goriva.

Pored njega bio je postavljen avion MiG-21bis podverzije Izdelije 75A (službena vojna oznaka L-17K, NATO oznaka ‘’Fishbed-L’’) evidencijskog broja 17232 sa vrlo interesentnim podvesnim teretom. Na unutrašnje nosače bila su postavljena dva skupna nosača bombi MBD-2-67U sa po četiri vežbovne bombe HM-3/23 a na spoljne po jedna vežbovna bomba HM-3/23.
Reklo bi se da i ovaj avion ima interesantnu šemu farbanja ali je to ipak samo posledica naknadnog delimičnog farbanja delova aviona. Avion 232 proizveden je 21.4.1982, i prestao je da leti 2012. godine.

Sledeći u nizu bio je takođe primerak varijante MiG-21bis Izdelije 75A evidencijskog broja 17407 koji je proizveden marta 1983. godine. Na unutrašnjim potkrilnim nosačima imao je postavljene nosače APU-60-2 sa po dva tzv. ‘’pisača’’ tj. UZR-60 (учебно-записывающая с регистратором), školskom varijantom rakete vazduh-vazduh tipa R-60. Na podtrupnom nosaču je bio podvešen rezervoar za 800 litara goriva. Avion 407 je zanimljivo u periodu 2003-2004. bio modifikovan u izviđača ali mu je vremenom, usled smanjenja broja aktivnih aviona MiG-21bis vraćena uloga lovca-presretača. Nakon produžetka životnog veka 2013. dobio je dozvolu da leti oko godinu dana nakon čega je prizemljen 2014. godine.

Pretposlednji avion na ovoj neobičnoj postavci bio je najmlađi jednosedi MiG-21 u inventaru RV i PVO, avion MiG-21bis Izdelije 75A ev. broja 17409 proizveden 25.3.1983. za koga smo već javili da je pre desetak dana prizemljen zbog isteka već produženog životnog veka. Nakon remonta 2005. ovaj avion je zajedno sa primerkom 17407 modifikovan u izviđača ali je kasnije ponovo postao presretač.
Modifikacija se ogledala u intergraciji komandi aero-foto kamera iz kontejnera sa oznakom RP-V-D koji je avion i imao podvešen na otvorenom danu. Ovaj izviđački kontejner je jugoslovenska modifikacija a napravljen je tako što su u rezervoar za gorivo kapaciteta 490 litara smeštene aero-foto kamere Vinten 880 i V-753A. Osim kontejnera RP-V-D na podtrupnom nosaču avion je na spoljašnjim potkrilnim nosačima imao rezervoare za gorivo od po 490 litara a na unutrašnjim nosačima dva ‘’pisača’’ UZR-60.

Za dobre poznavaoce vazduhoplovne tehnike sigurno je najinteresantniji bio poslednji avion u ovom nizu, ujedno i najstariji MiG-21 na stajanci, u varijanti MiG-21M (službena vojna oznaka L-15 i L-15M, NATO oznaka ‘’Fishbed-J’’) evidencijskog broja 22823. Proizveden decembra daleke 1971. godine uveden je u JRV 12. januara 1972.
Ovaj avion je do druge polovine 1990.tih godina korišćen u svojoj osnovnoj nameni a 1998. godine je modifikovan u izviđača tako što je osposobljen za nošenje kontejnera izviđačkog sistema LORAP sa kojim je i pokazan na otvorenom danu. MiG-21M 823 povučen je iz naoružanja 2007. godine. Pored sistema LORAP na podtrupnom nosaču avion je na spoljnim potkrilnim nosačima imao podvešene rezervoare za gorivo od po 490 (480) litara a na unutrašnjim školske varijante rakete R-13M. Više o ovom avionu u jednom od naših narednih tekstova.
Toma sky
Moje pitanje je, voleo bih da mi odgovori neko stručno lice, verujem da interesuje mnoge osim mene,
* Zašto se neko sredstvo, avion ili helikopter, nebitno, trajno prizemlji kada mu isteknu resursi, do remonta ili do starog gvožđa, a generalno je ispravno. Zar nije bolje da npr. polete jednom mesečno na 10-15 min. van naseljenih područja? Nekako mi se čini da bi tada bili spremniji i bolje održavani (bukvalno, čistiš i podmazuješ, bar se to može) u smislu budućeg remonta, nego da od ostavljenog – trulog aviona ili helikoptera kasnije pokušavaš da napraviš operativnog.
Rex
Pa sta znam, oces ti da ga provozas? Ako ces da nosis padobran, ima jedan uz sediste, isto su mu istekli resursi, al sta ima veze? Nece se valjda srusi avion za tih 10 minuta, kako si reko…podmazivanja?