Šta je HEMS, šta je SAR, da li su u Hrvatskoj i drugim državama adekvatno riješeni?

HEMS (Helicopter Emergency Medical Service) ili HHMS (Helikopterska Hitna Medicinska Služba) je važan segment u izvođenju hitne medicinske pomoći. U avio i medicinskim krugovima poznata je uzrečica da „HEMS nije tehnološko, več birokratsko čudo“. U EU i u svijetu postoje različiti sistemi helikopterskog spašavanja. Helikopteri u službi HMP djeluju po svijetu u ruralnim i urbanim sredinama.

Helikopter ima puno prednosti u usporedbi  sa klasičnom zemaljskom (vozilo hitne medicinske pomoći – skraćeno HMP) službom, jer mogu sletjeti van aerodroma, na cestama, planinama, mogu letjeti na razne lokacije, brzi su (brži od sanitetskog vozila), nema brzih ubrzanja i kočenja, što je bitno kod transporta pacijenta sa izoliranom ozlijedom glave ili ozlijede kralježnice, mogu lebdjeti i u slučaju spašavanja na moru ili ako je slijetanje nemoguće, mogu se poslužiti upotrebom elektromotornog vitla (HHO-Helicopter Hoist Operation). Za helikopter zastoj na državnom putu ili autoputu ne postoji i bez problema postiže „Zlatni sat“ po pravilu 3×20 minuta. Što znači to pravilo? Definiše da se 20 minuta leti do ugroženog, 20 minuta do bolnice, 15 minuta se radi zbrinjavanje na mjestu događaja dok je 5 minuta potrebno za aktivaciju i polijetanje.

Raditi se može po danu i po noći. Naravno, kod operacija poštuju se propisana pravila. Letenje noću traži dva pilota i upotrebu NVG (Night Vision Goggles). Svaki helikopter bilo kojeg operatera ima u operativnom priručniku za izvođenje letačkih operacija propisano, u kakvim vremenskim uslovima može letjeti. Komentari da mali helikopteri ne lete po buri nisu baš na mjestu i vjerovatno su ti komentari produkt laične populacije, koja ne poznaje područje avijacije i strogih propisa. Helikopter leti u limitima koji se postavljaju na osnovu performansa helikoptera i procjene sigurnosti izvođenja zračnih operacija koje su bazirane na iskustvu i generalnim procjenama sigurnosti koje donosi država u svom sistemu managementa sigurnosti (SSP – State Safety Programme).

I veliki vojni helikopter, kada je brzina vjetra prevelika ostaje na zemlji. Polijetanje u extremnim uvijetima, koji prelaze granicu procjene sigurnosti, nije dozvoljeno, jer je opasnost za život putnika i posade prevelika, a mogućnost, da će osoba biti spašena iz toga ugla gledanja premala. Tu mjesta za herojstvo nema. Takođe, komentari da se za vrijeme pilot projekta Helikopterske službe spašavanja u Republici Hrvatskoj (RH) 2015. godine koji je trajao 4 mjeseca iz baza Krk i Brač nije letjelo noću nisu baš na mjestu. Naravno da se nije letjelo noću, kada je tender izričito tražio izvođenje operacija po danu. Takav je bio i ugovor potpisan sa strane Ministarstva zdravlja i operatera koji je bio najbolji ponuđač. Dobra i sigurna služba je ona, koja poštuje pravila, ugovore i procedure, i uspješno završi akciju.

Kako to rade ostali u EU i svijetu?

Otkrivanje tople vode tu nije potrebno. Naglašavam, da je sigurnost u komercijalnom svijetu letačkih operacija uvijek na prvom mjestu, naravno, da se tom prilikom vodi računa i o troškovima. Največa je umjetnost uz normalne troškove postignuti najvišu moguću mjeru sigurnosti. Važno je, da služba (helikopterski operater) koja izvodi helikopterske prijevoze poštuje propise, funkcionira u prvu ruku za dobrobit građana, da je služba brza, pouzdana, sigurna i na kraju ne baš najbitnije, ali za sve građane i državu je dosta važno da se vodi računa o troškovima odnosno da služba nije preskupa.

Možda je na ovom mjestu potrebno napomenuti, da zakoni ekonomije podjednako važe za privatne tvrtke i za državne prijevoznike. To što u nekim zemljama (Hrvatska, Slovenija) tvrde, da je servis vojske bestplatan – to je velika laž. I takozvane „državne zrakoplove“ vozi netko, tko prima plaču i prošao je kroz proces školovanja, koji nikad ne prestaje, a to nije besplatno. Istovremeno helikopteri se kupuju, a ne dobijaju, održavanje helikoptera, oprema i gorivo kupuju se na tržištu, tako da u suštini velike razlike između državnih operatera i komercijalnih tvrtki i nema, osim izgleda, naravno.

Prvo i osnovno pravilo na teritoriju Europske unije je regulativa EU 965/2012, koja definira izvođenje komercijalnih letačkih operacija. Komercijalno uvijek zvuči negativno pa to treba opisati malo bolje. Regulativa EU 965/2012 dio je europske letačke legislature i njezina je osnovna namjera, da svi ukrcani u komercijalnim letovima na teritoriju EU imaju isti stupanj sigurnosti, bilo da lete Airbusom na Tenerife ili da lete na nosilima sa Velebita u bolnicu. Osnovna uredba 216/2008 (sa svim izmjenama) u svom članu 2. (2)(f) govori i o „level playing field“, dakle „osigurati jednak tretman za sve sudionike na unutrašnjem (EU) zrakoplovnom tržištu“. Sama regulativa nema veze sa ekonomskim razumijevanjem komercijalnog izvođenja letačkih operacija i ne govori o putu novčanih tokova, nego samo o sigurnosnim uvjetima koje mora ispunjavati onaj koji želi vršiti prijevoz civilnih putnika na teritoriju Evropske unije. Regulativa je jednostavna, namijenjena stručnjacima pilotima ili letačima i čita se manje više kao kuharski recept. Sve ostale špekulacije, da ta regulativa forsira privatnike ili komercijalne opratere je izvrtanje činjenica.

Policija ukoliko zadovolji oba zahtjeva, može legalno raditi HEMS. Vojska na žalost ne može dobiti CAT AOC (dozvolu za izvođenje letačkih aktivnosti po uvijetima civilnog komercijalnog zrakoplovstva), jer su vojni zrakoplovi i izvođenje letova van nadležnosti i kontrole civilnih letačkih vlasti i zbog toga one ni ne mogu garantirati potreban nivo sigurnosti i izdavati potvrde u obliku EASA (European Aviation Safety Agency) sertifikata o plovidbenosti za zrakoplove i CAT AOC za hrvatsku vojsku. Tu nadležnost ima nacionalno vojno letačko nadzorno tjelo, čije potvrde u civilnom svijetu nažalost ne vrijede. Stvar je potpuno jasna. Da biste radili HEMS morate imati uslove koji su napisani u Regulativi 965/2012, Annex V.; Poddio J; SPA.HEMS.100 koji traži da operator ima:

– Sertifikat zračnog operatera, koji vrijedi za izvođenje komercijalnog zračnog transporta CAT-AOC (Air Operation Certificate).

– Te da je operater sposoban nacionalnim letačkim vlastima (CAA) dokazati, da uz postignuti CAT AOC, izvodi svoje operacije prema minimumima koji stoje u Pododjelu J; tako se traži da helikopter ima EASA sertifikate (Type Certificate – tipski sertifikat i Airworthiness Review Certificate (ARC) – sertifikat o pregledu plovidbenosti ), koji zbog teških uvijeta rada postiže performanse klase 1, da ima sertifikovanu opremu za izvođenje HEMS i osposobljenu posadu itd.

Ukoliko bilo koji od ova dva uslova operater nema, ne može raditi HHMS prema pravilima koje važe na teritoriju Evropske unije i time je pregažena regulativa EU 965/2012. U svijetu postoje brojni sistemi, ali svi poštuju ta pravila. Postoji i varijanta Civil Registrated – Army Operated, sve samo da se udovolji tim uslovima iz regulative EU 965/2012, koji su propisani.

Šta je to SAR (Search And Rescue)?

Obično se mešaju HEMS i SAR.

SAR je zadatak traženja i spašavanja, što znači da tražite nekoga na moru, planini, regiji, jer ne znate njegovu lokaciju. I to je u većini država zadatak vojske, obalne straže, policije, civilne zaštite. A čim je lokacija ugroženog poznata i vi točno znate gdje se ugroženi nalazi, ne treba se aktivirati cijeli SAR sustav, koji puno košta, nego je to HEMS akcija, koja je brža, efikasnija i jeftinija. HEMS akcija je svakodnevni događaj, dok je SAR akcija obično vanredni događaj, koji se koordinira iz nekog centra npr. 112 (DUZS) ili 195 (Nacionalna središnjica za traganje i spašavanje na moru). Kod SAR akcija nivo sigurnosti operacija nije isti kao kod HEMS akcija. SAR obično radi vojska zato su minimumi sigurnosti operacija obično ispod (ako su uopše regulisani) ovih za CAT HEMS. Takođe nivo medicinskog zbrinjavanja obično nije na tako visokom nivou kao kod HEMS akcija. Naime kod SAR akcija obično liječnik nije u helikopteru, naravno postoje iznimke.

Šta bi morala imati dobra i moderna HHMS služba?

Dobra i moderna HHMS služba bi morala imati i poštovati:

– Helikopterski operater mora pratiti i poštivati regulativu EU 965/2012.

– Helikopter za HHMS je namijenjen samo spašavanju ugroženih helikopterom. To ne može biti višenamjenski helikopter, gdje se danas vozi ozlijeđeni, a sutra s njim vojska vježba desantiranje ili vozi eksploziv ili u koji navrat i životinje, strojeve, kemikalije i slično. HHMS helikopter je sanitetsko vozilo koje leti. HHMS  helikopter mora imati EASA certifikat o plovidbenosti, znači i helikopter i prenamjena u medicinski helikopter, takozvani „HEMS KIT“ mora imati sertifikat, koji se izdaje prema zahtjevima EU regulativa i uputama EASE.

– HHMS baze moraju biti integrirane u sistem HMS (Hitne Medicinske Službe), aktivaciju izvode regionalni dispečerski centri. Vrijeme od dojave do polijetanja max 3-5 minuta.

– Aktivacija helikoptera mora se obaviti direktno, bez raznih autorizacija po vertikali, a kontrola letenja mora dati HHMS zadatku apsolutni prioritet kod polijetanja. Slično kao kad dispečerski centar aktivira vozilo HMP. Helikopter i vozilo HMP su resurs hitne medicinske službe.

– Članovi HHMS tima dežuraju blizu helikoptera, da se može postići traženo vrijeme polijetanja.

– Razmak između HHMS baza je najviše 90 kilometara. Svaka baza pokriva otprilike 10.000 kvadratnih kilometara. Što na primer u slučaju Republike Hrvatske znači sistem sa 5 aktivnih baza. Na taj način u RH može se ostvariti „zlatni sat“. (Zlatni sat je vrijeme od kada je nastalo hitno stanje/životna ugroza do dolazka u bolnicu).

– Preporučljivo je (nije obavezno), da ekipa u helikopteru ima mogućnost upotrebe elektromotornog vitla. To je standardna procedura HHO (Helicopter Hoist Operation), koja ima svoje minimume i zahtjeve deklarirane u istoj Regulativi 965/2012 u Pododjelu I. Naravno te stvari moraju biti uvježbane i uigrane (trenaža). Helikopterske operacije sa vitlom nikako nisu rezervirane samo za gorsku službu spašavanja. Na taj način HHMS služba je korisna i na mjestu gdje se možda ne može sletjeti, ili se može podići nekoga sa broda, trajekta, šume, planine ili sa balkona kuće koja gori. HHO je standardna procedura kod HHMS akcija.

– U HHMS službi se upotrebljavaju suvremeni helikopteri, koji omogućavaju „brzi start“, sve sa ciljem da se postigne vrijeme polijetanja od 3-5 minuta. Po performansama helikopteri moraju odgovarati propisu „performance class 1“.

– Načini finansiranja su različiti. Sa postavljanjem efikasne službe po EU standardima, moglo bi se dobiti sredstva iz EU fondova. Dok tu službu obavljaju vojska ili policija, ti novci se ne mogu dobiti iz EU fondova. O finansiranju i raznim kombinacijama ne bih gubio vrijeme, jer ih je bezbroj.

Cijena HHMS baze u EU godišnje iznosi 2-2,5 milijuna eura. U toj cijeni su svi fiksni i varijabilni troškovi. Ako računamo da je vrijednost ljudskog života u EU izračunata i bazira se na bruto državnom proizvodu po stanovniku, to iznosi oko 1 milijun eura i znači da svaka baza poslije treće uspješne intervencije fiktivno državi donosi profit.

Koliko košta kada lete veliki vojni helikopteri, prepuštam da si svaki izračuna sam. Kao osobe obično funkcioniramo tako, da ukoliko nam netko direktno ne izvlači eure iz novčanika, sa troškovima se ne opterećujemo, jer nas se to kao ne tiče.

Slijedeći problem mogao bi nastati, ako bi se ne daj bože dogodilo, da vojni helikopter sa stranim civilnim putnikom ima nesreću, a da je helikopter bio uključen u letačke operacije HHMS koje se na cjelokupnom teritoriju Evropske unije tretiraju kao civilne i pod kontrolom civilnih letačkih vlasti. Odmah imate međunarodni problem i puno pitanja, tko bi istraživao nesreću? Vojni organi, jer je letjela vojska ili civilni organi, jer je u helikopteru bio civil? Tko ima kontrolu nad plovidbenošću, održavanjem, čije licence imaju piloti, tko ih kontrolira i po kakvim standardima/minimumima lete, itd. Naravno u slučaju vremenskih katastrofa, zemljotresa, poplava, požara, kada Vlada RH proglasi izvanredno stanje, onda se dižu svi postojeći resursi sve u svrhu spasiti što se spasiti može. Tada bi se aktivirala i sanitetska služba vojske u svrhu spašavanja civilnog stanovništva. U mirnodopskim uvijetima helikoptersko spašavanje se radi po pravilima civilne letačke regulative, a na području HHMS to je regulativa EU 965/2012.

Osnovni je problem, koji proizlazi iz sistema, koji želi iskoristiti što više državnih resursa, da je HHMP u Hrvatskoj u nadležnosti minimalno 5 ministarstava, a možda i više (sa sličnim se poteškoćama susrećemo i u Sloveniji):

MORH, MUP, Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo prometa, Ministarstvo finansija, Ministarstvo turizma, Ministarstvo regionalnog razvoja.

Čim je neki problem, a nadležno je više ministarstava, to je zadatak kojeg je teško ili ga je gotovo nemoguće riješiti.

Ovim člankom ne želim diskreditirati odlične hrvatske pilote (vojne i policijske) i ekipe, koji se trude i vrhunski odrađuju zadatke u svrhu helikopterskog spašavanja. Problem je što sustav HHMS ne funkcionira kako bi trebao, star je i nije napravljen nikakav razvoj. Ovom prilikom dižem palac gore i dajem svu počast za sve pilote i posade te djelatnike HZHM koji se trude da i sa zastarijelom tehnikom i improvizacijom odrade maksimalno što se odradit može.

Ne mogu si zamisliti Hrvatsku, kao turističku zemlju i zemlju sa mnogo otoka, gdje živi preko 130.000 stanovnika, a da taj sistem nije riješen. Ukoliko ne razmišljamo o turizmu uz more, imamo cijeli Gorski Kotar i cijelu Podravinu i Posavinu, Slavoniju, gdje još ima stanovnika koji trebaju pomoć, a o njima kao da niko ne vodi računa.

Prvenstveno bi paralelno trebalo razmišljati i napraviti helidrome kod bolnica, također po standardima EU regulativa, koji bi bili aktivni 24/7.

U Hrvatskoj su bili pokušaji da se naprave takvi objekti ali na žalost nisu realizirani.

Robert Sabol je zadužen za razvoj poslovanja u kompaniji Eliadriatik.