[KOLUMNA ALENA ŠĆURICA] Kako se pakirati da ne platite puno zračnoj kompaniji

Vrijeme je godišnjih odmora, ljetnih putovanja, pakiranja sukladno limitima avio-kompanija. A to je istinski stresno, te može izazvati velike financijske gubitke tijekom puta. Stoga sam odlučio ovaj tjedan napisati jedan soft-članak koji će pomoći čitateljima u sezoni povećanih putovanja.

Dok nisu postojala plaćanja za prtljagu, svi smo puno pretjerivali. Danas vidim da sam uvijek nosio bar duplo više nego što mi je bilo potrebno. Činim to i danas kada putujem autom, autobusom, vlakom. No, avio-kompanije su me prisilile da to ne činim kada putujem avionom. Zašto? Vrlo jednostavno, jel ako pretjeram oderu me po džepu. I zato sam naučio sam putovati sa bitno manje stvari.

Manje prtljage jednako manja težina aviona, a to pak znači i bitno manje troškove kompanije, te veći profit. I kompanije kažu, ako već želiš pretjerivati sa prtljagom ili pak moraš nositi bitno više, onda i plati. No, istovremeno sa navikom (prisilom) nošenja manje prtljage trošimo manje goriva, manje zagađujemo, a to je danas istinski bitno. I na kraju, iskreno, od kada ne nosim ogromne kofere, putovanje mi je bitno ugodnije. Ručna prtljaga od 6-7 kg znači da teglim daleko manje, a ovo na predugim putovanjima do, kroz i od terminala, po razno raznim hotelima, stepenicama, preprekama, utovarivanjima, istovarivanjima i pretovarivanjima u aute, autobuse i druga prometala, u predugim redovima na aerodromu i te kako mnogo znači.

Putnici se još nisu navikli na ovaj način putovanja, nemalo ih radi toga snosi financijske posljedice, kako radi neznanja pa plaćaju visoke kazne kod check-ina, tako i radi nepotrebnog plaćanja predane prtljage zbog loših dugogodišnjih navika. Jednako tako veliko je nezadovoljstvo putnika, pa čak i ozbiljne frustracije. No, kao i u svemu drugome, putnici će se naviknuti, takva praksa postat će im normalna, pa će u tome čak i prepoznati benefite koje sam gore spomenuo.

Zašto su avio kompanije krenule naplaćivati prtljagu?

Niskotarifne zrakoplovne tvrke (LCC – Low Cost Carriers) su potpuno izokrenule način poslovanja klasičnih legacy carriera. Pobrojimo samo neke od „izokrenutih“ oblika poslovanja. Dok su legacy naplaćivali „ziheraški danak“ tj. visoke cijene za one koji su kupovali bitno prije leta da budu sigurni da će biti na letu, LCC su takvima davali najniže cijene, te time beskamatno kreditirali svoje poslovanje nekoliko mjeseci, pa čak i više od godine dana. LCC nisu samo ukinuli besplatnu hranu i piće u avionima, nego im je prodaja istoga postala jedan od glavnih izvora prihoda. LCC su ukinuli konekcije i ff progame (iako to sada rapidno uvode). LCC su smanjile troškove zbog toga što nisu članovi međunarodnih sustava, institucija i alijansi, čak su i code-share veliki izuzetak (a sve to im ne treba jer nemaju konekcije). Samim time nema troškova radi neostvarenih konekcija, pa putnici koji samoinicijativno rade konekcije na isti LCC ili više kompanije sami riskiraju neostvarenu konekciju i isto se ne manifestira na kompaniju. LCC koje u posljednje vrijeme uvode konekcije traže bitno duže vrijeme za konekciju (čak i nekoliko sati), te dodatno naplaćuju konekcije, zbog čega mogu i plaćati rerutiranje ili druge troškove neostvarenih konekcije. LCC su ukinuli i business klasu iako sada postoje neki oblici luksuza koji se približavaju premium ekonomskoj usluzi. LCC su uveli i sustav po kome je cijena karte u jednom smjeru ista ili gotovo ista kao i polovica cijene povratne karte, dok je kod legacy carriera jednosmjerna karta bila čak i skuplja od povratne, zbog čega smo nemalo puta kupovali povratne karte, pa onu drugu ne bi iskoristili. LCC u prvom redu pucaju na P2P putnike, kako nemaju konekcije nemaju ni valove, pa samim time uspiju obaviti više letova u danu od legacy carriera. LCC su smanjile troškove i povećale prihode tako što lete na sekundarne aerodrome, što koriste samo jedan tip aviona (eventualno dva), što nabavljaju veliku količinu aviona odjednom, što smanjuju troškove radne snage na razne načine (agencije, otvaranje poduzeća za pilote, ugovori preko Irske, Velike Britanije, čak i zemalja izvan Europe isl.), što ucjenjuju aerodrome da im daju subvencije, ali i što imaju niz alternativnih prihoda poput brda reklama u avionima, prodaju niza usluga i roba povezanih sa letovima, dodatna naplata za bolja mjesta u avionu uključujući i mjesta uz prolaze za nuždu (do nedavno to je bilo besplatno kod legacy carriera, pa smo mi iskusniji putnici uvijek rezervirali ta mjesta), naplata konkretnih mjesta unaprijed kako nas kompjuter ne bi razdvajao od suputnika, razmak sjedala je maksimalno smanjen, tj. avioni u sardina-konfiguraciji mogu primiti više putnika nego kod „luksuznijih“ varijanti legacy carriera idr.

No, za ovaj članak je najbitnije što LCC ne prihvaćaju cargo, a što nije samo olakšalo avion i pojednostavilo te time pojeftinilo operacije, nego je i omogućilo da je LCC na aerodromu (turnaround) provede daleko manje vremena. Legacy carrier za A320 trebaju 45-50 minuta za turnaround, dok LCC to čine za 25-30 minuta. A 25 minuta po jednom turnaroundu znači skoro 4 sata u danu, tj. dodatnu rotaciju aviona u istom vremenu korištenja nego kod legacy carriera. Upravo radi toga LCC su osmislili sustav demotivacije putnika na nošenje velikih kofera, što znači bitno manje iskrcaja i ukrcaja prtljage i omogućava takav kratki turnaround. U isto vrijeme LCC štede na troškovima aerodromskog osoblja, jer većina putnika sami nose svoju prtljagu, tj. nemaju one koju treba henlati aerodromsko osoblje. Demotiviranje se postiglo u prvom redu naplatom takve predane prtljage koja nemalo puta košta više nego sama osnova karta, tj. sam let. Posebno ako niste unaprijed platili predanu prtljagu, jer je „kazna“ za prijavu prtljage na check inu izuzetno visoke i nadasve demotivirajuća. Kažnjava se i prevelika ili preteška prtljaga, posebno ručna, pa će vas u tom slučaju isto koštati istinski mnogo, kompanija će dodatno i ozbiljno zaraditi, a vi ćete ubuduće i te kako paziti da tako što ne napravite.

Stoga je prtljaga putnika postala jedan od glavnih izvora financija LCC. Cijene prtljage, pravila za ručnu i predanu prtljagu, te uvjeti istih su se nekoliko puta mijenjali u povijesti LCC. Wizz Air je čak nekoliko puta u par godina korjenito promijenio kompanijski odnos prema prtljazi, poglavito ručnoj, što je izazvalo istinsko negodovanje putnika, te sve češće probleme i sankcije jer putnici u šumi promjena više ne znaju što smiju, a što ne smiju.

Legacy carrieri su već odavno izgubili bitku sa LCC. Da ne bi potpuno nestali, počeli su se prilagođavati, tj. približavati svoje poslovne modele onima LCC. Tako je naplata prtljage postala redovna praksa kod velike većine legacy carriera.

Prijevoznici na ovaj način ne dobivaju samo visoke dodatne prihode, nego su i bitno smanjili troškove poslovanja. Kao što sam već rekao manje prtljage znači lakši avion, a to pak znači manje troškova. Isto znači i manje potrebnih ljudi za ukrcaj i iskrcaj, kao i manje tehnike potrebno za isto tj. manje novaca koji se plaća aerodromima. Uz to manje je raubanje aviona, tj. troškovi održavanja su manji. Konačno, vrlo je važno i ono što sam prije naglasio, time se omogućuje minimalni turnaround aviona. No, neki prijevoznici su išli i dalje, pa su na ovim pravilima i dodatno povećali prihode. Tako neki LCC prodaju brendirane kofere za ručnu prtljagu koji vam garantiraju da su u propisanim mjerama, tj. ako ga imate isti će uvijek ući u avion bez mjerenje dimenzija i dodatnih troškova (naravno ako težina nije pretjerana).

Ali ovime su si kompanije napravile i dodatne probleme. Naime, kako je predavanje prtljage postalo demotivirajuće i izuzetno skupo, velika većina putnika putuje samo sa ručnom prtljagom i to maksimalnih dimenzija. Dodamo li na to sardina-konfiguraciju kabine, tj. više sjedala i putnika na istu količinu pretinaca iznad sjedala, te ogroman faktor popunjenosti (load faktor) koji LCC imaju (u prosjeku i preko 95%), a i legacy već imaju prosječan faktor popunjenosti preko 85%, doći ćemo do ozbiljnog kaosa koji se stvara u kabini aviona. Legacy su ovaj problem riješili na način da kada je avion pun, putnicima besplatno uzimaju ručnu prtljagu u predanu prtljagu za prtljažnik aviona. Većina putnika je zadovoljna što to može učiniti i ne gnjaviti se sa koferom, poglavito ako imaju konekcije. A oni koji u ručnoj prtljazi imaju vrijedne osobne stvari (npr. laptop) ili pak ne žele istu predati jer ne žele čekati prtljagu na karuselu i time dodatno gubiti vrijeme, i dalje će ga smjestiti u pretince iznad sjedala, no takvih je na ovaj način bitno manje.

LCC ovu praksu u načelu nemaju (meni je poznato da to radi samo Transavia), pa su posegli za nekoliko dodatnih mjera. Kod nekih LCC postalo je doslovce naporno slušati poluvojničke naputke kabinskog osoblja preko razglasa kojim konstantno ponavljaju direktive kako smjestiti prekobrojnu prtljagu. Ovdje je najnaporniji Ryanair. Imam osjećaj da sam došao na mobilizaciju, a ne u avion. Kabinsko osoblje pritom ne samo da pomaže složiti prtljagu tako da ima što manje neiskorištenog prostora, nego doslovce i zapovijeda smještajem prtljage u pretince, uključujući i premještanje iste. Ipak dobar dio kofera, torbica i ostale prtljage ostaje ne smješteno u pretince, pa su putnici prisiljeni smještati ih ispod sjedala i time si dodatno smanjuju udobnost putovanja, koja je već na granici izdržljivosti zbog minimalnog razmaka između sjedala. Neke specifične predmete će vam kabinsko osoblje spremiti u ormar za posadu ili u business klasi, pa sam tako doživio da su mi na taj način spremili etui sa odjelom, sliku u kutiji, suvenire, ogroman meksički šešir, ali nekoliko puta i kofer ručne prtljage. To vam se neće desiti kod LCC.

Ipak sve to nije dovoljno. Pa su neke LCC posegnule za dodatnim demotivacijskim mjerama, među njima Ryanair i Wizz Air. Ove kompanije više ne dozvoljavaju besplatno unošenje standardne ručne prtljage dimenzije 55x40x20 cm, nego je besplatna prtljaga ona 40x25x20 cm (kod Wizz Aira je umjesto 25 cm dozvoljeno 30 cm) i ista se mora smjestiti ispod sjedala. Za „standardnu“ ručnu prtljagu od 55x40x20 cm (kod Wizz Aira posljednja mjera je 23 cm) morate dodatno platiti, najčešće kroz tzv. priority pass u kojem plaćate takav kofer ali i mogućnost da prvi uđete u avion. Naravno, ostali putnici svoje manje kofere mogu smjestiti u pretince iznad sjedala nakon što su svoje veće smjestili prioritetni putnici, a kada više nema mjesta, takvi manji koferi idu ispod sjedala. U nekim državama, npr. Italija, nisu zadovoljni takvim postupkom prema putnicima, pa su pokrenuli zabrane ili sudske postupke da spriječe kompanije u takvom naumu.

Koji su limiti po zračnim kompanijama

I dok putujete na 2-3 dana poslovno ili na short break nećete se puno osvrtati na „nova“ pravila. Jednostavno spakirat ćete se u manji kofer, pripaziti na tekućine i otputovati. Čak štoviše sretni ste što nemate puno prtljage sa kojom se morat hrvati tijekom puta. No, ako idete na više dana ili imate potrebe da prenesete više prtljage (npr. odlazite na studij u drugi grad) tada limiti prtljage i te kako utječu na vašu odluku kojom ćete kompanijom letjeti. Ukoliko vam je potrebno 23 kg prtljage, cijene avionskih karata dviju kompanija su iste, ali jedna od njih daje besplatno predanu prtljagu, sigurno ćete odabrati nju i nećete onoj drugoj platiti dodatnih 50 ili čak više EUR za oba smjera po putniku. Stoga je vrlo bitno komparirati kompanije i na koncu dodati možebitni trošak prtljage na cijenu putovanja, prije odluke kojom ćete kompanijom putovati. Napominjem da su korporativna pravila promjenjiva, pa ovo što ćete pročitati u idućim redcima jest situacija u ovom momentu, no isto ne mora biti tako za mjesec dana, pola godine, godinu, a svakako neće tako biti za par godina. Zato se informirajte neposredno prije puta i konkretne odluke o prijevozniku i vrsti karte.

Neke kompanije umjesto ručne prtljage dozvoljavaju unošenje etuija za odjela dimenzija 57x54x15 cm (126 cm). Tako primjerice putnik u business klasi može unijeti jedan kofer 55x40x20 cm i etui za odjela.

Većina legacy kompanija dozvoljava i dodatne unošenje ručne prtljage i to torbu za laptom, aktovku, ili manji ruksak, ili kameru ili fotoaparat, ili dalekozor, ili osobnu torbicu. Air Serbia limitira ove artikle na maksimalno 1 komad težine do 4 kg. Croatia pak limitira ove artikle na ukupnu dimenziju 40x30x10.

Većina kompanija uz sve to dozvoljava i unos duty free vrećica u avion. Air Serbia to limitira na jednu vrećicu koja ne smije biti u kombinaciji sa nekim od dodatnih predmeta težine do 4 kg (dakle ili takav predmet ili duty free vrećica). No, do sada nisam imao slučaj, pa ni na Air Serbiji, da su me zaustavili ako samo imao više duty free vraćica.

Uz to većina kompanija dozvoljava gratis unos jakne ili kaputa, kišobrana, invalidskih kolica, štaka, štapa ili drugih ortopedskih pomagala, neophodne medikamente, opremu za bebe (nosiljku ili dječja kolica, hranu, piće, pelene). Kompanije dozvoljavaju i tablet, kindle, mobitel, novine i knjige. No neke, poput Air Serbie traže da isto bude upakirano i u težini gornje dodatne ručne prtljage (4 kg).

Ryanair će vam naplatiti za preveliku ručnu prtljagu 50 EUR na aerodromu (predana prtljaga do 20 kg uz naplatu na aerodromu je „samo“ 40 EUR.

Većina legacy kompanija daje gratis predanu prtljagu od 23 kg i do 158 cm u standardnoj i fleksibilnoj tarifi, te 2x 32 kg i do 158 cm u business tarifi. U osnovnoj (basic, light) tarifi isto se naplaćuje od 20 do 30 EUR po smjeru i po komadu prtljage do 23 kg i do 158 cm. LCC obično imaju jeftinije tarife za predanu prtljagu od 10 kg, te cijenu od 20-40 EUR po pravcu za predanu prtljagu do 20 kg, te nakon toga naplaćuju čak 10 EUR za svaki kg iznad toga.

Neke kompanije naplaćuju dodatne „kazne“ ako ne izvršite kupnju prtljage unaprijed. Tako redovna cijena koju Adria naplaćuje za prtljagu je 20 EUR ako prijavite prtljagu 12 i više sati prije puta, no platit ćete 35 EUR ako to učinite u periodu 30 minuta do 12 sati prije puta i 45 EUR ako to učinite u periodu kraćem od 30 minuta (npr. vrate vas sa gatea jer vam je ručna prtljaga prevelika i mora u prtljažnik). Kod Air Serbie platit ćete dodatnih 10 EUR ako prtljagu prijavite 4 sata do 30 dana prije leta, a 20 EUR više ako to učinite u roku kraćem od 4 sata. Croatia će naplatiti 10 EUR više ako se prtljaga prijavi 24 sata prije leta. Ryanair naplaćuje dodatnih 15 EUR za prtljagu koja nije plaćena unaprijed.

Neke kompanije naplaćuju više cijene prtljage u top sezoni, pa je tako kod Air Serbie prtljaga skuplja za 5-10. EUR u periodu od 16.6. do 10.9. Wizz Air u top sezoni (od 16.6. do 22.9, od 19.12. do 13.1. i 15 dana oko Uskrsa) naplaćuje više cijene prtljage za 20-30%.

Neke kompanije dati će vam besplatan jedan komad prtljage ako ste član ff kluba i u osnovnoj (basic) kategoriji cijena (npr. Air France, Adria, Air Serbia, Montenegro, no Croatia samo kod HON Circle, Senator ili Gold članova), a u skupljim tarifama dati će vam i dodatni komad prtljage gratis (Croatia samo kod silver članova).

Limiti na prtljagu su to izražajnije kod dugih interkontinentalnih letova gdje putnici redovno nose daleko više prtljage, kako radi dužine boravka koja je najčešće duže nego ono u Europi, tako i radi specifičnosti putovanja (posjed obitelji i više darova, egzotična putovanja, poslovna putovanja sa uzorcima, grupe sa velikom opremom…). Danas, većina kompanija daje jedan kofer od 23 kg predane prtljage za interkontinentalne letove, neke (posebno LCC) besplatno ne daju niti par kilograma predane prtljage, no neke (npr. Qatar) daje dva kofera sa ukupno 30 kg. Jednako tako zbroj visine, širine i dubine kofera po jednoj stranici smije biti 158 cm kod većine kompanija, no kod Qatara on može biti čak 300 cm. Osobno sam upravo radi ovog odabrao Emirates na zadnjem putu za Shanghai na kojem je moja grupa putovala jer u opremi imamo velike bubnjeve (preko 300 cm) i prosječna težina predanih kofera je bila 28,5 kg. Emirates je bio nešto skuplji, ali je besplatno više prtljage i te kako bio motivirajući faktor i ušteda u konačnici. No, čak i Emirates je ovo promijenio početkom godine, i sada toliko prtljage daje samo kod nekih kategorija avionskih karata. Air Serbia ima velikodušnih 2 kofera od 23 kg i po 158 cm zbroja tri stranice za ekonomsku klasu.  Većina kompanija ima 2 kofere težine do 32 kg i do 158 cm za business klasu.

Jednako tako većina kompanija ima besplatno ručnu prtljagu od 8 kg i 55x40x20 cm (neki 23 cm poput Lufthanse) gratis u ekonomskoj klasi interkontinentalnih letova, a dva takva kofera imaju gratis u business klasi. LCC u osnovnoj (basic) tarifi na interkontinentalnim letovima ne dozvoljavaju predanu prtljagu, nego samo ručnu.

Nadoplata na Air Serbiji za svaki teži kofer u ekonomskoj klasi (do 32 kg) po smjeru je 58 EUR. Ako se doplate za dodatne ili veće komade prtljage plaćaju na aerodromu Air Serbia će za interkontinentalne letove naplatiti dodatno 31 do 138 EUR na „redovne“ cijene, ovisno o težini i dimenzijama.

Kompanije koje imaju premium ekonomsku klasu imaju dodatne privilegije prtljage za istu, slične business klasi, a one koje imaju prvu klasu imaju i bitno veće privilegije prtljage spram business klase.

Uz to kompanije dodatno naplaćuju i nestandardizirani teret koji nose putnici. Tako Lufthansa za light tarifu naplaćuje još i:

I kompanije regije naplaćuju ove dodatne terete:

LCC, naravno, imaju još više razrađen cjenik takvih dodatnih prtljaga, primjerice Ryanair:

Legacy kompanije će vam najčešće tolerirati dodatna 2 kg po koferu (pa i za ručnu prtljagu), posebno ako vas više putuje zajedno (npr. obitelj). Neke kompanije gledaju ukupnu težinu kofera (npr. Interjet) za sve putnike koji putuju zajedno (pa tako tri člana obitelji mogu nositi 69 kg zajedno, neovisno koliko je svaki kofer težak), no to je vrlo rijetka pojava. Velika većina kompanija ne dozvoljava da jedan kofer bude teži od maksimalnog iznosa. Kompanije najčešće ne gledaju težinu ručne prtljage, no oprez, neke to rigorozno provjeravaju. Tako u Paris CDG i Orly mjere svaki kofer ručne prtljage, pa čak i kada ste došli konektiranim letom.

Neke kompanije imaju i mogućnost plaćanja dodatne deklaracije za vrjedniju prtljagu, pa će u slučaju gubitka ili oštećenja i kompanzacija za istu biti bitno viša.

Ne pretjerivati i koristiti maksimalno prava

Da bi ugodnije i brže putovali ne pretjerujte sa prtljagom. Krajnje neugodno, otpada vam rame i ruke kroz predugačak terminal, pa zapinjanje na uskim prolazima u avionu, te neugodnosti sa stavljanjem pretjerane prtljage u prtljažni prostor u kabini, o daljem tegljenju po drugim prijevoznim sredstvima i hotelima da i ne govorimo.

Nemojte sa sobom nositi ručnike, šampone, sapune i ostalo što danas ima svaki hotel sa 3 i više zvjezdica. Neće propasti svijet ako se dva-tri puta ne otuširate sa svojim omiljenim šamponom, nego hotelskim. A i sapuni koji nisu od lavande (upišite ovdje svoj vlastiti odabir) nisu baš toliko loši za kraće korištenje. Hoteli sa 4 i više zvjezdica vam gratis osiguravaju čak i regeneratore, mlijeko za tijelo, paste i četkice za zube, kreme i britvicu za brijanje, štapiće za uši, vatice, spužvice za laštenje cipela (većina hotela ima i one aparate za čišćenje cipela), turpijicu za nokte, češalj, sušilo za kosu, kapu za kupanje, papuče i kućni ogrtač, opremu za šivanje, kemijsku olovku i blokove, čaj i kavu. Te ogromnu količinu ručnika, daleko više nego što vam je potrebno. Konačno, potrošite li, nekim čudom, sve što vam osiguraju u takvom hotelu, spremačica će vam dati nove potrepštine koje ste potrošili. Zašto onda sve to nositi sa sobom. A govorimo o nekoliko kilograma i prilično volumena koje ste uštedjeli ako sve to ne uzimate svoje nego koristite hotelsko.

Ako baš morate, nosite manja pakiranja šampona i ostalih preparata. Što će vam šampon od pola litre. Ovo se posebno odnosi na dame koje sa sobom nose prosječnu kemijsku industriju. Nije baš potrebno imati 5 ruževa, 4 sjenila, 2 pudera, 3 sjajila, 5 olovaka za oči i 28 krema za jutro, dan, večer i noć. Naravno, svi znamo da je konkretan spisak preparata daleko duži.

Čemu dvoje cipele, baš će na sastancima netko gledati imate li drugi dan druge cipele. Ni dva odjela za dva-tri dana nisu potrebna, dovoljno je promijeniti košulju i kravatu, pa da ostavite dojam da niste dva dana u istoj odjeći. Jednako tako ne morate nositi nekoliko sportskih kompleta za teretanu, pet vesta za dva dana (jer tko zna što ćete odjenuti), po dvije t-majice za svaki dan. Nećete promijeniti dvoje gaće i troje čarape svaki dan, a ako vam se baš i desi nesreća da uflekate košulju, dati ćete ju oprati u hotelu, nemojte nositi 2-3 rezervne za takav slučaj koji se desi nikada ili jednom u 1000 putovanja. Od tableta uzmite po par komada, a ne cijele pune kutije od svake vrste tableta.

Ne nosite aktovke nego sve dokumente, pečate, vizitke i ostalo stavite u pretince torbe za laptop (kupite si takvu). Nedavno sam nabavio ruksak za laptop, vrlo praktična stvarčica, koju je daleko lakše nositi nego na ramenu, jer vam i laptop od 3,5 kg sa još 2 kg dodatne opreme nakon višesatnih hodanja terminalom istinski skrši rame. Uostalom u taj ruksak za laptop stane i niz drugih potrepština, poglavito uredskog tipa.

Ako se možete spakirati samo u ručnu prtljagu, učiniti te, pa i po cijenu da na destinaciji imate manje luksuza. Činjenica da ne morate nakon leta čekati prtljagu ogromna je prednost. Inače ćete prtljagu čekati bar 15 minuta, a na nekim aerodromima i preko sat vremena. I to u prostorima koji nikada nemaju dovoljno sjedalica, uz premalo WC-a, bez ugostiteljskih sadržaja i sa ogromnim gužvetinama. Za putovanje od 4-5 dana sigurno se, uz malo kreativnosti, možete spakirati u kofer 50x40x20 i dodatnu torbu za laptop. Ako mogu ja, koji uvijek pretjeram i nosim više nego mi je potrebno, vjerujte mi, onda može svatko.

Kofer od 158 cm i 23 kg je istinski dosta da odete na put od 15 dana i to sa puno pretjeranom prtljagom. No, u povratku ni taj kofer nikada nije dostatan, jer sa turističke destinacije nosite gomilu suvenira, vina, predmeta iz povoljnog shopinga idr. Ili pak u povratku iz domovine (dijaspora, studenti, diplomati), nosite delicije i gomile domaćih specijaliteta kojima su vas opskrbili roditelji i prijatelji. I upravo zato uvijek sa sobom uz ogroman kofer od 158 cm, uzmite i onaj manji od 115 cm, čak i ako u odlasku nemate što u njega staviti, nego ga nosite potpuno praznog (ja obično u njega tada stavim laptop, koji u povratku nosim na ramenima). Supruga mi uvijek kvoca da čemu ti dodatni koferići, no u povratku je zato slatko vratiti joj kvocanjem „i jesam li bio u pravu“? U protivnom ćete na destinaciji morati kupiti jedan takav kada shvatiti da ni izbliza neće sve stati u kofer koji predajete. Nemalo puta sam to ustanovio. U desetodnevni put u Meksiko moja tročlana obitelj je otišao sa 57 kg prtljage i 4 puna kofera, a vratili smo se sa 90 kg i 6 prepunih kofera. A mi iskreno ne pretjerujemo u shopingu. Ima li vaša supruga (pratilja, tajnica, poslovna partnerica) potrebu nositi svoju ženstvenu malu torbicu (a uvijek ima), objasnite joj da to ide u manji ruksak koji smijete nositi uz kofer 55x40x20, jer ne možete si priuštiti luksuz da zbog torbice dimenzija 20x15x5 izgubite još jedan transportni rekvizit.

Stoga razmislite o tome što možete ostaviti na destinaciji. Ostavite iskorištene papire, iznenadit ćete se koliko imate papira za hotel, rent’a’car, avion (karte, boarding passove, uputstva), naputke za turističke izlete i atrakcije, sigurno kilu-dvije onih papira koje ste već „potrošili“. Odreknite se skoro potrošenih šampona, krema, regeneratora i ostalih kozmetičkih preparata čije bočice vam zauzimaju volumen, a unutra imate 10-20% sadržaja. Bacite to, nećete propasti za par EUR, a može vam se desiti da ćete na aerodromu morati baciti nešto vrjednije.

Jednako tako ostavite nepotrebnu ambalažu stvari koje ste kupili. Kartonski omoti, kutije, vrećice, pa čak i zaštita od lomljenja nije vam nužna. U posljednjem slučaju omotajte vino ili suvenire u ručnike, donje rublje, zamazane t-majice, stavite ih u tenisice ili cipele (posebno manje bočice začina ili alkohol) isl. Ovo će smanjiti i težinu, no još više volumen.

Trebate li još prostora ili dodatnih kilograma, kupite suvenire, poglavito boce i cigarete u aerodromskim trgovinama. U jednom od prijašnjih članaka smo naučili da su te trgovine skuplje nego one izvan aerodroma, no ako tako možete dobiti nešto kilograma i volumena, a iskreno tako možete dobiti i do 10 dodatnih kg, onda je to svakako dobra opcija, bitno jeftinija nego da plaćate dodatnu težinu ili morate nešto baciti u otpad jer vam je kofer pretežak ili nemate gdje sa time.

Logično pakiranje je izuzetno važno. Kofer treba pakirati tako da se odjevni predmeti idealno slažu, tj. da nema previše praznog prostora koji smanjuje volumen. Pazite da popunite praznine između konstrukcije kofera (ručke za vuču), sa manjim odjevnim predmetima, a tek kada to poravnate dalje slažite ostalu garderobu. U protivnom ćete izgubiti prilično volumena. Jednako tako treba iskoristiti sve praznine koje troše volumen, pa u cipele ili kape stavite umazani donji veš, čarape, majice, torbicu sa lijekovima isl. Nemojte da to bude prazno. Iznenadit ćete se koliko toga stane u cipele, tenisice, čizme, pancerice, role i ostalu obuću koju nosite sa sobom i koja zauzima volumen kofera. U prosječnu žensku čizmu ne stane samo boca vina, nego uz nju i par čarapa, te nešto donjeg rublja.

Ne ostavljajte remene na hlačama. Oni istinski uništavaju volumen i to ozbiljno. Skinite ih, namotajte koliko možete jako i zauzet će vam tek 2-3 kubična centimetra volumena. Jednako tako namotajte punjače, kablove, odvežite čvorove na kravati isl.

U ispupčenja na koferu uvijek možete staviti donje rublje i druge mekanije manje odjevne predmete koji su prilagodljivi, pa kofer sa tim ispupčenjima više neće biti 55x40x20, nego x30, ali to se neće primijetiti jer je oblik i dalje propisan na većem dijelu. Ako baš i morate takav kofer staviti u okvir za ispitivanje dimenzije, uvijek ćete ga moći nagurati, a to ispupčenje će se modificirati. Samo treba malo veća sila kod uguravanja, a još veća kod vađenja iz okvira. Jednako tako dobra opcija su koferi koji imaju dodatni zatvarač za proširenje. Natiskajte kofer, sjednite na njega i zakopčajte ga, a da se ne uništi, po ulasku u avion, raširite zatvarač i proširite kofer. Nije baš legalno, ali pali. Konačno tada možete u povećani kofer staviti i nešto što ste „skrivali“ u džepovima jakne ili „dodatno“ odjenuli na sebe samo da prođete kontrolu.

Što god možete odjenuti, odjenite. Znam da će koji puta biti čudno da nosite jaknu na sebi, ali tih par minuta znojenja bitno povećava količinu prtljage koju nosite, nego da jaknu stavite u kofer. Ovo se posebno odnosi na opciju kada putujete iz ili na Karibe ili druge dijelove planete gdje je temperatura +30, a u vašem početnom gradu je -20 pa ste morali uzeti zimsku jaknu. Smještanje iste će vam zauzeti 1/4 kofera. Boli vas briga što će vas domorodac gledati koda ste pali sa kruške što imate jaknu na +30. I još prepune džepove svega i svačega. Čim prođete kontrolu, skinut ćete i staviti uz ostalu ručnu prtljagu.

Ovo se posebno odnosi na neke specifične odjevne artikle. Tako sam u Meksiku ove zime kupio ogroman sombrero, u promjeru 80 cm. Naravno, nosio sam ga na glavi. U Meksiko Cityu me nitko nije neuobičajeno gledao, tamo svaki drugi turist to nosi, u Parizu su se ljudi već okretali, u Zagrebu sam bio predmet totalnog interesa, uključujući i carinu. No, tako sam si uštedio ozbiljno volumena, jer iskreno, da sam ga stavio u kofer, ne samo da bi ga uništio, nego bi mi zauzeo bar polovicu volumena kofera.

Na tržištu postoje specijalizirane jakne sa ogromnim i brojnim džepovima dizajnirane za „švercanje“ u LCC, u koje stane do 30 kg stvari, a volumenom kao u prosječan kofer. Ako već nemate takvu jaknu, što vas priječi da džepove svoje jakne napunite stvarima. Ovo nitko ne važe, niti vas mogu ikako limitirati, pa čak kada vam takva prepuna jakna izgleda groteskno, a vaš obujam tri puta veći od realnog, pa u avion ulazite na bok.

Vrlo je bitno logično kombinirati ručnu i predanu prtljagu. U veliki kofer će vam stati neusporedivo više toga nego u onaj ručne prtljage. No, u ovaj veliki smijete staviti tek 23 kg, dok u mali čak 10, skoro pola težine na bitno manje volumena. Stoga u veliki kofer stavljajte stvari koje su volumenom velike, ali nisu teške, dok u mali koncentrirate manje, ali teže stvari.

I imajte sa sobom mobilnu vagu (možete je kupiti na svakom aerodromu za 10-20 EUR), te mjerite kofere dok se pakirate. Nemojte si napraviti da kad dođete na check-in ustanovite kako u malom koferu imate 5 kg, a u velikom 30, jer prepakiravanje kod šaltera je sizifov posao. Nakon puno živciranja i pokušaja da zatvorite kofere, na kraju ćete odlučiti baciti neku bocu ili što drugo, za čim ćete kasnije žaliti mjesecima. A mogli ste sve prenijeti samo da ste me poslušali sa ovim prethodnim savjetom.

Posebno teško je voditi grupe na dalek put, što sam ja više puta iskusio. Što veća grupa, to teže. Moje je pravilo da se grupa mora spakirati dan prije i to maksimalno 15+10 kg, dok je ostalih 10 kg za logistiku tima koja se prevozi. Svi putnici dolaze u naš ured i tamo važemo prtljagu. Istim izbacujemo stvari onih koji su pretjerali, te u sve kofere ubacujemo zajedničku logistiku (manji koferi = teže a volumenom manje stvari) tako da svi imaju 23 + 8 + 4 tolerantna kg, tj. 35 kg sveukupno. Da bi se maksimalno iskoristio kapacitet čak sam kupio kofere ručne prtljage maksimalnih dimenzija za sve putnike. Potom zatvaramo i umotavamo kofere, te više nema ubacivanja ničeg u njih. U povratku se zna tko što nosi, a ako je netko pretjerao sa suvenirima ili će ostaviti nešto od suvenira, ili od odjevnih i kozmetičkih predmeta. To je pravilo, a spremačice u sobama su nakon toga vrlo sretne.

Ako grupa na put nosi sportsku opremu, znanstvene instrumente, glazbala (kao moja grupa) ili nešto slično i ovdje treba voditi računa na limitiranost, pa iskoristiti i same instrumente. Tako mi primjerice sve bubnjeve rastavimo, sve opne stavimo u jednu kutiju, a u stjenke (tijela) većih bubnjeva tako mogu stati manji bubnjevi, čak 4 različite dimenzije jedna u drugu. Između stjenki bubnjeva glazbenici se pakiraju (svi odjevni premeti stanu između). Tako se zaštite stjenke bubnjeva prilikom transporta (u protivnom bi udarale jedne stjenke u druge i oštećivale se), a mi ne trebamo platiti dodatne kofere za osobne stvari bubnjara. U nekim slučajevima je i jeftinije kupiti volumenom veće, a jeftinije stvari (npr. casse) na destinaciji (primjerice Kina), nego ih nositi iz Zagreba i kupovati skupe kutije za njih, te dodatno plaćati predimenzioniranu prtljagu. Po uporabi ih ostavimo u Kini. Konačno, prilikom nabavljanja neke logistike, naručivali smo one manje obujmom i težinom kako bi ih imali za prekoocenaska putovanja avionom.

Ako ste veća grupa neke kompanija će vam tolerirati prelazak pojedinog kofere preko limita ako ukupno svi koferi ne prelaze zajednički limit. No, i ovdje jedan savjet iz iskustva. Ne stavljate one preko limita prve i odjednom. Dajte čovjeku na checki-inu prvo par lakših kofera, pa svako toliko neki prekomjerne težine. Ukoliko ga odmah isprovocirate za 4-5 preteških kofera za redom neće vam dozvoliti isto nego će tražiti da se prepakirate. Ukoliko pak napravite ovako kako sam vam rekao neće se buniti, te isto neće ni primijetiti u svoj gunguli i masi.

Kada kupujete kofere, obavezno kupite one sa kotačićima, još bolje one sa 4 kotača koje možete gurati potpuno okomito. Daleko je lakše i bitno će vam olakšati putovanje. Pazite na činjenicu da vam kotači kofera ulaze u dimenziju prtljage, pa ako kotači nepotrebno vire 5 ili više centimetara za toliko će vam kofer morati biti manji i stati će manje stvari. Ovo je posebno bitno za manje koferiće ručne prtljage koje nosite u kabinu. Na koferićima ručne prtljage kotačići koji vire izvan kofera (a što ulazi u mjeru) mogu odnijeti i do 10% volumena kofera. Ako imate ruksak 50x40x20 cm, istinski preporučam, jer je nošenje ruksaka daleko praktičnije i jednostavnije, a ručke i kotačići ne gube volumen, tj. u ruksak stane daleko više toga.

Nikako nemojte kupovati teške plastične ili čak metalne kofere. Oni platneni su bitno lakši a dovoljno čvrsti, a danas ima i plastičnih kofera od laganije plastike. Naime, kupite li kofer koji u startu ima 5 i više kilograma to će vam biti teže isti nositi i to ćete moći manje stvari spakirati sa sobom. Naravno lakši koferi od slabije plastike ili tkanine će se prije uništiti, no benefite lakšeg kofera, pa mijenjali ga i svake godine kao ja, vrlo ćete brzo ustanoviti i sami. Nedavno sam uspoređivao kofere koje nudi Lufthansa World Shop, gdje kupujem sa miljama koje sam ostvario u Miles and More Lufthansinom ff programu i ustanovio da koferići ručne prtljage dimenzija 55x40x20 imaju težine od 1,7 do čak 4,5 kg. Ako vam takav koferić u startu uzme 4,5 kg, u njega možete staviti samo 3,5 kg vlastitih stvari, što je skoro 3 kg manje nego kod onog najlakšeg. Stoga i te kako treba voditi računa o tome.

Mekane torbe nisu praktične za avion, prvenstveno zato što vam ne štite sadržaj torbe, jer će vam u prtljažniku aviona na toj torbi biti deset i više drugih torbi, pa će i sadržaj vaše torbe doći u dijelovima ili barem potpuno zgužvan. Kofer je ipak obvezan za putovanja, posebno ona duge, interkontinentalna.

U kofer ne stavljajte lomljive stvari. Koliko god se vi trudili zaštiti ih, staviti u sredinu između brda odjeće, sigurno ćete ostati bez dobrog dijela suvenira i drugih lomljivih stvari. Uz svo iskustvo meni preživi tek 50-60% suvenira, no i dalje se nadam da to neće biti tako. Ponavlja, aerodromski radnici vjerojatno imaju nastran hobi da sa vašim koferima igraju ragbi. Jer nakon svakog dužeg leta koferi su mi potpuno zamazani, iznakaženi i oštećeni, a sadržaj je u najmanju ruku razvaljen. Isto tako ako ne morate ne uzimajte boce. Ako ih uzimate obavezno oko njih stavite mrežice za zaštitu (ili ih dobro umotajte u ručnike majice), ali i budite sigurni da su dobro zatvorene. Jer ako vam, uslijed tlaka u avionu (a on je kao na 2.000 metara), ali i turbulencija i igranja ragbija sa vašim stvarima od strane aerodromskog osoblja, neka boca pukne ili joj se odvali čep, budite sigurni da će sadržaj kečapa, ljutog umaka, šampona, regeneratora ili crnog vina napraviti toliko štete da ćete veliku većinu garderobe i ostalog sadržaja kofera moći doslovce baciti. Jel mi se to desilo? O daaa!

Obavezno na kofer stavite svoje podatke: ime i prezime, te preciznu adresu i broj mobitela. Ako se kofer izgubi na ovaj način će vas lakše pronaći nego samo po tegu. Posebno ako vas trebaju kontaktirati na mobitel u hotel da su vam pronašli prtljagu. Označite i kofer sa nekom specifičnom oznakom, npr. trakica sa nacionalnom zastavom, neki mali plišanac ili figurica na zatvaraču, naljepnice isl. Koliko god znali svoj kofer, kada dođete na karusel bar 20 od 50 crvenih kofera će biti slični li isti kao i vaš, ili će vam se tako činiti. Pa ćete u beskraj dizati i pregledavati tuđe kofere, uz ne baš sretne poglede drugih putnika koji su uvjereni da im kradete kofer. Ni vi nećete biti sretni što će netko petljati po vašem sličnom koferu. Na nekom od nedavnih putovanja jedan putnik je uzeo moj kofer ispred Q400 i doslovce sam bio unezvjeren dok sam ga tražio. Na koncu je on sam izašao iz autobusa uvidjevši pogrešku, iako njegov kofer nije bio ni sličan.

Dobra opcija je imati dodatni remen na koferu, najčešće neovisan remen koji kupujete zasebno od kofera. On ima dvojaku funkciju. Prvo, pomoći će vam da se ne raspadne uvijek pretjerano napunjen kofer koji zatvarate krhkim patentnim zatvaračem (ciferšlusom) na način da sjednete na kofer i potom forsirate zatvaranje (v. gore). Kod nimalo nježnog utovara u aviona, doslovce bacanja od strane aerodromskih radnika, desit će se da će zatvarač puknuti, a sadržaj kofera se razletiti po avionu ili na kolicima. Remen će to spriječiti. Konačno i produžit će vam trajanje kofera jer će rasteretiti zatvarač. Drugi razlog je dodatna komplikacija za otvaranje možebitnih lopova među aerodromskim službenicima. Skidanje remena je dodatno vrijeme, pa će potencijalni lopov odabrati ranjiviji kofer od vašeg.

Ali stavljanje lokota sa šifrom ili ključićem ne preporučam. Naime, takav lokot će profesionalac obiti u sekundu-dvije, jednostavnim pajserom (i najjači lokoti pucaju pod pajserom vrlo brzo). A lokot je samo poziv potencijalnim kriminalcima da je unutra nešto vrijedno. Svakako vrijedne stvari ne ostavljajte u predanom koferu. Znam nekoliko primjera laptopa koji su ukradeni na aerodromima u sortirnici iz predanih kofera. Nitko vam neće ukrasti garderobu ili sredstva osobne higijene. Ali vrjedniji suvenir ili drugu vrijednu stvar i te kako hoće.

Upravo zato i koferi ne trebaju biti vrlo skupi i uočljivi. Da, faca ste ako šećete okolo sa Louis Vuitton koferom, ali to je otvoreni poziv lopovima da vas opljačkaju nakon što predate kofer. Ako si netko može priuštiti Louis Vitton, onda je i sadržaj kofera takav da se isplati u njega provaliti. I nikakav lokot vam tu neće pomoći. I u konačnici nećete više biti faca sa Louis Vittonom nego crkveni miš na destinaciji bez ičega. Kompenzacije koje ćete kasnije dobiti niti će vam u potpunosti naknaditi trošak, a još manje će vam pomoći na destinaciji kada ćete biti bez odjeće ili osnovnih potrepština koje ćete teško ili nikako nabaviti u svom hotelu ili okolici.

Na većini aerodroma postoji usluga omatanja kofera. Odlična metoda za zaštitu vašeg kofera, kako od krađe sadržaja (nitko se neće zezati sa odmatanjem ili rezanjem te zaštite jer isto iziskuje puno vremena), tako i od raspadanja i oštećivanja kofera (ta zaštita je vrlo debela pa istinski štiti kofer). Zamatanje rade profesionalci, na posebnom stroju, pa će oni i te kako paziti da vaše oznake i ručke ostanu izvan tog zamatanja, pa vam neće isto predstavljati problem za dalji transport. No, to zamatanje ima dva problema. Prvi je da vrlo mnogo košta i upitno je isplati li vam se to, posebno na kraćim letovima. Sve ovisi o tome što nosite, tj. koja je vrijednost toga i koliko vam je to bitno imati na destinaciji. Bubnjeve koje je moja grupa nosila na turneju u Shanghai zamatali smo jer što bi napravili da se oštete ili nestanu, na čemu bi svirali tamo. Tu je novac bio nebitan. Konačno, ako imate više toga, prethodno se dogovorite sa kompanijom koja će zamatati kofere, pa smo za 30-tak kofera dobili 50% popusta na svaki. Uštedjeti možete tako da sami zamotate kofer širokim selotejpom za pakete. Uzet će vam nešto vremena, no cijena tog selotejpa je istinski zanemariva u komparaciji sa profesionalnim zamatanjem kofera. Ovo će imati jednak efekt, jednako ćete teško isto skinuti kasnije, no iskreno, stvar je bitno jeftinija. Drugi problem je skidanje tog selotejpa ili plastike za omatanje. Istinska pokora. Posebno ako su vaše škare u jednom od kofera zamotane ili na destinaciji ne možete nabaviti škare. Proklet ćete dan kada ste zamotali kofer. Posebno ako prije ili tijekom puta morate uzeti nešto iz kofera.

Neke kompanije toleriraju torbicu koju nosite oko struka, tzv. „pederušu“,  no ako je ne toleriraju, jednostavno je stavite ispod jakne ili majice, i ne mogu vam ništa, jer vas nemaju pravo na gateu pretraživati bez opravdane sumnje, a na bodičeku nemaju pojma sa kojom kompanijom putujete. Na gateu ćete glumiti da ste samo malo deblji, bože sačuvaj da je to od nečega ispod. Većina kompanija će vam tolerirati etui za odijelo, no ne i LCC. Ja sam stoga kupio takav etui za odijelo, da ispred ima tolike džepove da u njega stane čak i laptop sa torbom. Malo je nespretno za nosit, ali iskreno kroz gate ćete proći u par minuta, a onda ga možete izvaditi u samom avionu kada vas ne gleda kabinsko osoblje. Kod izlaska je svejedno, nitko vam ništa neće reći.

Ako često putujete, iskreno preporučam da si napravite manual (uputstvo) za pakiranje. Vrlo često u Zagrebu se samo prepakiram, kako ja kažem „promijenim gače i čarape“, i jurim na iduće putovanje. Pakiranje jest vrlo stresno i uvijek imam osjećaj da sam nešto zaboravio. Upravo zato imam manual, po kojem se pakiram, a na kojem mi je popisano sve što moram uzeti sa sobom od pojedinih komada odjeće, do dokumenata, lokalne valute, vaučera, boarding passova, laptopa, punjača, maske za spavanje, steznika za koljena, tableta idr. Tako dok se pakiram, doslovce pratim manual, i križam ono što ne moram taj puta uzeti, ili ono što sam spakirao. Odličan alat, vjerujte mi spakirat ćete se brže, nećete imati nepotrebnog viška stvari, i uzet ćete sve što vam je potrebno. Moja tajnica ima obvezu isprintati mi taj manual prije puta i dodati na njega još neke specifične detalje za taj put (npr. neke dokumente ili uzorke koje moram uzeti).

Olakšajte si život na aerodromu

U avion je zabranjeno unositi kofere koji imaju alarme, ugrađene litijske baterije ili pirotehničke naprave; eksploziv, pirotehniku, naprave za vatromet i igračke sa sličnim napravama; plin ili zapaljive materijale bilo koje vrste uključujući i benzin za upaljače; naprave za električna iznenađenja; naprave za obranu poput elektrošokera, suzavaca isl.; bilo kakve proizvode koji su zapaljivi uključujući i šibice; proizvode koji oxidiraju poput peroxida isl.; bilo koju vrstu otrova; radioaktivni materijal; korozivne materijale uključujući alkalne baterije; bilo kakve materijale koji šire magnetizam ili su opasnost za druge predmete: predmeti na napuhavanje (lopte isl.) osim ako nisu potpuno ispuhani.

Ograničeno je unošenje u avion i to isključivo u prtljagu koja se predaje za prtljažni prostor (a najstrože je zabranjeno isto unositi u kabinu i ručnu prtljagu): oštrice, noževe, škare isl., te vatreno oružje i municiju. Za ove predmete ili morate posjedovati dodatne dozvole (vatreno oružje), ili će sam djelatnik donijeti subjektivnu ocjenu može li se prevesti avionom.

Uz to u ručnu prtljagu je zabranjeno unositi: oštre predmete uključujući noževe, škarice, švicarske nožiće, pincete, rašpice za nokte isl; toneri za printer i bilo kakve boje; klor i sredstva za čišćenje; zapaljive tekućine, pa čak i aceton; toplomjere sa živom i barometre; vatreno oružje i municiju, te naprave za vatromet; electrolye baterije bilo koje jačine, te litijum baterije koje su jače od 150 Wh.

U kabinu aviona je zabranjeno unošenje tekućina bilo koje vrste u većim količinama, uključujući i vodu za piće, a sve tekućine koje se unose moraju biti zapakirane u vrećicu 20 x 20 cm, koja se može zatvarati sa svih strana (patentnim zatvaračem ili lijepljenjem), a koje se mora moći više puta i to lagano otvoriti ili odlijepiti/zalijepiti, te koja nema zapreminu veću od 1 litre. Ovu vrećicu možete kupiti u nekim trgovinama (npr. dm) ili na samom aerodromu, a neki aerodromi ih dijele besplatno. Postoje i trajni etuiji tih dimenzija, koji su vrlo praktični. Ja sam svoj dobio od Air Francea unutar Blue Biz programa i zapravo ju imam kao toaletnu torbicu, gdje nosim propisane tekućine ako idem samo sa ručnom prtljagom. Sve tekućine u toj torbici moraju biti u pakiranju od 100 ml ili manje (ako je pakiranje veće od 100 ml, pa čak i ako u parkiranju ima manje od 100 ml tekućine biti će vam oduzeto), te sve tekućine u vrećici zajedno ne smiju imati više od 1000 ml sveukupno. Svi predmeti u vrećici moraju imati dovoljno mjesta, tj. ne smiju biti natiskani, te jasno vidljivi. Dozvoljena je najviše jedna vrećica po jednom putniku. Ova vrećica mora se izvaditi iz kofera ili torbice i staviti posebno na skeniranje (ne smije biti u koferu dok se skenira). U vrećicu se smije unositi: gelovi za tuširanje i frizure, losioni poput kreme za sunčanje, dezodoransa, parfema, body losiona, aftershawea, paste poput zubne paste, vazelina, kreme i sprejevi poput kreme za brijanje, kreme za lice, kreme za ruke, sprejeva pod pritiskom, hrana i piće poput sokova, juha, jogurta, sirupa, šminka poput maskare za oči, lipstika, lip glossa, make upa, laka za nokte, upaljač i to najviše jedan komad po osobi (a onaj sa intenzivnim plamenom za cigare samo ako ima poklopac).

U ručnoj prtljazi se mogu neograničeno unositi: lijekovi i medikamenti koji su neophodni za zdravlje tijekom putovanja u količini koja je nužna (samo nužna količina, ne i više od toga), kozmetika koja nije tekuća (u krutom stanju) poput ruževa, dezodorans u stiku, puder… sve tekućine kupljene u duty-free trgovinama i uz to morate imati račun za svaki proizvod, te maksimalno možete unijeti jednu vrećicu po putniku. Dok sam bio na Dukanovoj dijeti morao sam piti po jedan jogurt sa zobenim mekinjama za doručak (što je bilo tijekom interkontinentalnog leta), te sam isto morao objasniti osoblju na bodičeku (jogurt ima više od 100 ml), te tvrdio da je to iz medicinskih razloga. I dozvolili su mi nakon objašnjenja. U svakom slučaju sve ovo ne mora biti u gore opisanoj vrećici, ali se mora posebno naglasiti i pokazati kod skeniranja. I iskreni savjet, u kabinu unesite samo i isključivo ono što vam je stvarno i neophodno nužno, sve ostale tekućine zapakirajte u prtljagu koju predajete u prtljažnik. Život će vam biti puno lakši.

Na bodičeku si možete ovaj proces olakšati i ubrzati. U posebnu posudu stavite tablet, laptop, kindle (naprava za čitanje knjiga) ili sličnu napravu, uz napomenu da isti mora biti izvan torbe ili futrole u kojoj se nalazi. Stavite ga u drugu kutiju, a ne zajedno sa još nečim, jer ovo iz nekog neobjašnjivog razloga jako iritira osiguranje. Vađenje laptopa svakako je jedan od dužih i iritantnijih postupaka, poglavito što uz sebe još imate masu toga, pa je sve skupa jako nespretno. Da bi vam ovo iskustvo bilo manje iritantno, miša, transformator, slušalice, žice i ostale dodatke stavite u jedan od pretinaca laptopa da imate manje borbe sa izvlačenjem laptopa iz torbe, manje rasipanih dijelova po podu i da ubrzate postupak, kao i da vam je kasnije lakše spremiti laptop. Iz istog razloga laptop u torbi za skeniranje ne zatrpavajte printanim dokumentima, boarding passovima i drugim papirima. U nekim zemljama tableti, kindleovi i mobiteli se ne moraju vaditi iz futrola i torbi, ali laptopi moraju. Totalni nonsens i znanstveno neutemeljena glupost.

I važna napomena. Laptop, tablet, kindle, mobitel i slične naprave moraju imati dovoljno električne energije u sebi da djelatnici mogu pregledati sadržaj. Nemaju li dovoljno električne energije, djelatnici vam iste mogu oduzeti. Stoga prilikom dolaska na aerodrom budite sigurno da niste potrošili zadnju električnu energiju na srfanje, nego da imate dovoljno za prolazak sigurnosne kontrole. Nemojte se iznenaditi što na velikoj većini aerodroma neće znati što je to kindle, pa ako vas pitaju, radije kažite tablet, nego da se sa njima objašnjavate, jer ako će im biti čudno da je to elektronička knjiga, poslat će vas na sekundarnu provjeru. Jednako tako ne komplicirajte i za neke specijalizirane elektroničke naprave. Ne zagorčavajte si život.

Jednako tako vrećicu sa svim tekućinama stavite na vrh kofera jer ju morat izvaditi i staviti u posebnu kutiju. Ako vam je zatrpana negdje u sredini proklet ćete sve oko sebe, pa i sebe, jer na skučenom i najčešće neprimjerenom prostoru levitirat ćete sa jednom rukom ispod kofera, a drugom ćete pokušati iskopati vrećicu iz kofera, a da pritom iz njega ne ispadne dobar dio ili čak cijeli sadržaj. Jeste li vi te sreće da vam se pritom okrene kofer i sve izleti van? Što nas je stari dobri Murphy naučio u tim slučajevima? Naravno da će vam sve izletjeti van. I stoga kod pakiranja vrećicu sa tekućinama koje morate pokazati stavite na sam vrh, da samo otvorite poklopac kofera i prebacite je u kutiju za kontrolu.

U svakom slučaju ne nosite nepotrebnu količinu tekućina jer će vam samo zagorčati život pregledavanje istog. Pakirajte tekućinu u predanu prtljagu, a ako je već morate nositi ne pretjerujte. Svaki puta me fascinira količina „nužnih“ tekućina u razno-raznim kozmetičkim pripravcima koje moje suputnice (nikada ne i suputnici) nose sa sobom.

Nosite li manje poznate tekuće lijekove imajte sa sobom potvrdu liječnika na engleskom jeziku da su isti stvarno nužni, ili bar deklaraciju na engleskom (obično je u svakom lijeku u kutiji) kojom se opisuje svrha lijeka. I uzmite za avion minimalnu potrebnu količinu za put, a ne mega-parkiranje koje ostavite u predanoj prtljazi. U protivnom bi mogli bez lijeka ostati, posebno ako je veća tekućina u pitanju. Ako vam je isto egzistencijalno, pa nećete dati da vam lijek oduzmu, kao krajnji rezultat bar ćete izgubiti vrijeme na dokazivanje, srfanje po internetu, ili čak odlazak u aerodromsku ambulantu gdje će vam aerodromski liječnik dati potvrdu da je isto nužno. Stoga bolje da imate potvrdu, poglavito ako putujete daleko, izvan Europe.

Svaka oštrica, nožić, te bilo kakav špičast predmet poput šila, vilice ili turpije, su zabranjeni i biti će vam oduzeti pa bio to i minijaturni Victorinox švicarski nožić. Ja sam do sada tako ostao bez tri komada za koje sam zaboravio da ih imam u torbici, pa su mi bili zaplijenjeni. Ovo je posebno nelogično, uzevši u obzir da u većini duty free shopova možete kupiti takve Victorinox nožiće, a njihovo pakiranje u posebne vrećice zasigurno neće spriječiti potencijalnog terorista da tijekom leta otvori vrećicu i uporabi nož. Jednako tako na aerodromu možete otuđiti nož i vilicu iz nekog od restorana i unijeti ga u avion. Još je iritantnija činjenica da neke kompanije i u ekonomskoj klasi, a uvijek u business i prvoj klasi, imaju metalni pribora za jelo, sa vilicom i nožem koji na jednak način možete uporabiti kao i „zabranjeni“ nožić, turpijicu ili vilicu.

Nasumičnim odabirom, kompjutera ili osoblja, možete biti izdvojeni i radi provjere tragova eksploziva u kojoj osoblje posebnom napravom prelazi preko vašeg tijela i/ili imovine (kofera, laptopa, remena. novčanika idr.) te potom uzorak umeče u stroj za analizu koji ustanovi ima li tragova eksploziva ili ne. I ako se pokaže da imate tragove eksploziva ili droge, ne dramite. Ovo može biti od nekoga tko je imao kontakt sa vama ili vašom prtljagom (taksi vozač, suputnik, aerodromski djelatnik, hotelski nosač idr.). Sekundarna kontrola će pokazati da vi niste uzrok tog traga, a konačno, i djelatnici osiguranja znaju da kad su manje količine prikazane, ili su iste koncentrirane na jedno mjesto, da je vjerojatno uzrok gore opisan. I neće vas pretjerano gnjaviti.

Jednako tako ni psi koji vam nanjuše nešto iz kofera ne moraju biti u pravu. Mene je u Maksiku pas natjerao na sekundarnu kontrolu, a razlog je bio što sam u koferu imao 20 cigara, 2 ciglice domaće kave (to uvijek nosim sa sobom jer ne mi je domaća jutarnja kava jedan od razloga života), nešto slatkiša i jedan kozmetički preparat od bilja. Sve skupa pas je nanjušio kao veliku količinu biološke tvari. Naravno, sekundarna kontrola je brzo ustanovila da nemam ništa nelegalno, a čim su ustanovili kombinaciju ovih bioloških tvari sve im je bilo jasno. Stoga bez drame kada vas pas ili stroj izdvoji.

Sve u svemu, pakirajte se pametno i logično, neka vam pakiranje bude posljednji stres prije zasluženog godišnjeg odmora, te ovi savjeti omoguće da na aerodromu i putu imate manje stresnih situacija. Iskreno vam želim najugodnije i najluđe godišnje odmore, te da napunite baterije za ono što vas čeka u idućih godinu dana. A to znate da će biti naporno. Stoga iskoristite svaku sekundu godišnjeg zbog kojeg se i mrcarimo ostatak godine. Nemojte ga uništiti tako banalnom stvari kao što je loše pakiranje.