[KOLUMNA ALENA ŠĆURICA] Poraz bitke da se smanji sezonalnost na Jadranu

U prošlom članku o sezonalnosti, od prije godinu dana, sam ustvrdio kako se smanjuje sezonalnost u regiji, pa i na Jadranu, ove godine višegodišnji trud je doživio poraz. I dok se u unutrašnjosti i dalje otvaraju nove linije i povećavaju frekvencije, poglavito u Beogradu,  na Jadranu to nije tako. Gotovo sve zračne luke na Jadranu su doživjele smanjenje broja zimskih linija i letova.

Naravno na ove brojke utječu i domaći prijevoznici regije. Air Serbia je vrtoglavo povećala broj letova ove zime u usporedbi sa prošlom, a povećanje je imao i Montenegro, dok je FlyBosnia nova kompanija na tržištu. S druge strane Trade Air je imao jednak broj letova (jednak broj PSO linija prošle četiri zime), Croatia je neznatno smanjila broj letova, a Adria je bankrotirala.

Air Serbia je ove godine otvorila čak 18 novih linija od kojih će dobar dio biti cjelogodišnji. Nove zimske linije iz Beograda su Barcelona, Cairo, Helsinki, Kiev, Krasnodar, Madrid i Rijeka, iz Niša Baden Baden, Bologna, Friedrichshafen, Gothenburg, Hahn, Hanover, Ljubljana, Nuremberg, Rim i Salzburg, te od prosinca (decembra) iz Morave za Beč. Croatia je ove zime uvela letove za Dublin (do 26.1.), no istovremeno je ukinula jednak broj frekvencija za Lisabon koji je letio prošle zime. Montenegro nema novih linija, dok FlyBosnia leti tri linije ove zime, za London Luton, Rim i Riyadh.

I dok je zračnim lukama unutrašnjosti sezonalnost bitno manje izražena i u načelu omjer broja putnika zimi i ljeti je 1:2, one na Jadranu imaju istinskih problema, a omjer ljetnih i zimskih mjeseci im je u načelu 1:20, u nekima je i veći. Pula ljeti ima skoro 200.000 putnika u udarnom mjesecu, no manje od 1.000 u najlošijem zimskom mjesecu (1:200).

Dubrovnik ukinuo čak dvije linije

Prošle dvije godine Dubrovnik bio jadranski šampion u broju novih zimskih linija i povećanju tjednih letova, te je bio doslovce primjer svim ostalim zračnim lukama. U te dvije godine Dubrovnik je otsvorio fascinantnih 4  nove linije, tj. svoje ljetne linije na zimu je produžio Vueling i to za Barcelonu i za Rim (po 2 tjedna leta), Iberia za Madrid (2 tjedna leta) i LOT (4 tjedna leta), a broj frekvencija povećao je i Turkish (za jedan let tjedno), kao i Croatia (5 tjednih letova), dok je British broj letova smanjio za jedan tjedno. Istime je Dubrovnik u dvije godine, povećao broj letova za čak 15 tjednih letova. Ova brojka je u prosjeku zimskih povećanja zračnih luka u unutrašnjosti. Dubrovnik je uveo duplo više novih linija i letova nego sve ostale jadranske zračne luke zajedno.

No, ove godine sve je stalo. I ne samo stalo. Prvo je stanje trebalo biti gotovo isto kao prošle godine, uz tek jedan let Croatie manje (prema Zagrebu), no što se zima više približavala krenula su otkazivanja. Prvo je LOT otkazao četiri tjedna leta za Varšavu od 1.12. i liniju pretvorio u sezonsku, a potom je i Iberia pretvorila liniju Dubrovnik-Madrid u sezonsku. I British je smanjio broj letova na 1 tjedno u većem dijelu zime, no kako od sredine veljače (februara) povećava na 3 tjedno, a tijekom Božićnih blagdana ima 7 dodatnih letova, ukupan broj letova je gotovo jednak kao i prošle zime (u prosjeku 2 tjedno).

Ove zime u Dubrovnik leti 5 kompanija (2 manje nego prošle), koji u prosjeku ostvare 37 tjednih letova (2 manje nego prošle godine) na 7 linija (2 manje nego prošle godine).

U siječnju (januaru) ove godine Dubrovnik je imao pad prometa od čak 26,5% (sa 26.323 putnika u 2018. na samo 19.338). Osim otkazivanja dvije linije u siječnju spram prošle godine, rezultat ovog smanjenja je da su charteri koje je Dubrovnik imao prošlog siječnja i veljače (februara), a ove godine ih je operirao Freebird u listopadu (oktobru) i studenom (novembru). U tri prva mjeseca zimskog reda letenja (XI, XII i I) Dubrovnik je 2018/19. imao 76.177 putnika, a ove zime 111.087 putnika, povećanje od 45,8%. Djelomično je na ovo povećanje utjecala i obnova uzletno-sletne staze prošlog studenog i prosinca (v. kod Splita). No, obzirom na smanjenja redovnih linija i prebacivanje chartera sa kraja na početak zime, za očekivati je pad i u veljači (februaru) bez obzira što ista ima ove godine jedan dan više nego prošle (29 dana).

Split žrtva financijskih problema Eurowingsa

Split ove godine ima bitno smanjenje Eurowingsa na svim linijama. Eurowings je smanjio po jedan tjedni let na liniji za Cologne i Stuttgert, te na liniji Split-Munich neće prometovati od 11.1. do 9.2., a od 26.12. na liniji za Dusseldorf operira samo 1 tjedni let. Sve ostale linije ostaju nepromijenjene, što pak znači da Split ove godine ima dva tjedna leta manje nego prošle godine, njih sveukupno 58.

Ovo je prvi pad broja letova nakon višegodišnjeg povećanja broja letova i frekvencija zimi i konstantnog porasta broja putnika. No, upravo zato ne treba čuditi da je u studenom (novembru) i prosincu (decembru) broj splitskih putnika pao, a da je ovog siječnja (januara) broj putnika u Splitu stagnirao (porast je samo 1%) nakon konstantnog povećanja broja putnika od 2015. Iduće zime Eurowings neće operirati liniju Split-Munich.

Split je imao značajan pad broja putnika u studenom (novembru) od 16,4% (sa 54.856 na 45.871 putnika) i u prosincu (decembru) od 6,2% (sa 44.072 na 41.357 putnika). Eurowingsova rezanja su imala manjeg utjecaja na pad broja putnika, već je on posljedica prošlogodišnje obnove uzletno-sletne staze u Dubrovniku. Zbog obnove staza je imala ograničenja što je rezultiralo planskim i izvanrednim (klimatski uvjeti) rerutiranjem velikog broja letova sa Dubrovnika na Split. Upravo stoga je Zračna luka Dubrovnik prošlog studenog imala 21,8% smanjenja (sa 34.090 na 26.615), a u prosincu je pad bio 11,5% (sa 26.674 na 23.239). Usporedimo li ovogodišnje rezultate sa 2017. Zračna luka Split imala je značajno povećanje spram 2017.

U Rijeci zimske letove otkazale dvije kompanije

Najave Zračne luke Rijeka za zimu su bile više nego dobre, te je Rijeka bila dobar primjer prevladavanja sezonalnosti. Aerodrom je trebao imati 10 tjednih letova čak 4 kompanije na 5 linija. Samim time Rijeka je trebala biti bitno ispred Pule i Zadra koji zimi imaju vrlo skromnih 6 tjednih letova za Zagreb (Pula još i Trade Air PSO).

No, na koncu je Eurowings ukinuo zimske letove za Dusseldorf (od 18.11.), a potom i iznenadno Air Serbia za Beograd (od 10.12.). Tako je iz Rijeke zimske operacije zadržala jedino Croatia Airlines dva puta tjedno za Munich, te Trade Air po dva puta tjedno za Osijek i za Split-Dubrovnik. Ukupan kapacitet ovih tjednih letova je 220 sjedala tjedno u jednu stranu, na 6 letova.

Kako je Rijeka u prosincu (decembru) imala samo 752 putnika, iako je Air Serbia do u tom mjesecu odradila 3 leta, što znači da je ukupan kapacitet prosinca bio 2376 sjedala, isto znači da je popunjenost letova bila katastrofalnih 31,7%. Koliko znače dva tjedna Eurowingsa (letio do 17.11, tj. ostvario 5 letova) i Air Serbie (letjela cijeli studeni), pokazuje činjenica da je u studenom (novembru) aerodrom imao 2.187 putnika, tj. tri puta više nego u prosincu. Konačno i u prosincu 2018. kada je Eurowings ima dva tjedna leta aerodrom je imao 2.186 putnika i bez Air Serbijinih letova, dočim je promet samo zbog nedostatka Eurowingsa ovog prosinca pao za 65,6%. Tijekom siječnja (januara) i veljače (februara) za očekivati je i još veće smanjenje broja putnika spram prošle godine i lošije brojke nego u prosincu.

Ostali jadranski aerodromi

Iako je Eurowings imao dva tjedna leta iz Pule za Dusseldorf zime 2017/18 istu je, nažalost, već iduće zime ponovo vratio na sezonsku. U Puli se od tada ništa nije promijenilo. Croatia leti 6 tjednih letova za Zagreb preko Zadra, a Trade air po dva tjedna leta za Osijek i za Split. Stoga Pula u zimskim mjesecima ima 783 (veljača) do 1547 putnika (ožujak), tj. tijekom cijele zime ne odradi niti 3% jednog udarnog ljetnih mjeseca, odnosno 18% travanjskog (aprilskog) broja putnika. I ovako skromna brojka putnika, ovog siječnja (januara) pala je sa 961 na samo 874 putnika.

U Zadru je situacija još gora. Iz ovog aerodroma obavlja se samo 6 tjednih letova na liniji Zagreb-Zadar-Pula, dok Trade Air nema PSO letova. U Zadru tijekom zime ima 1418 (veljača) do 3878 (ožujak) putnika mjesečno. Ovaj aerodrom u svim zimskim mjesecima zajedno ne odradi ni 10% broja putnika udarnog ljetnog mjeseca. Ovog siječnja (januara) broj putnika je značajno pao, za 22,1% (sa 2422 na samo 1886 putnika). Iskreno za nadati se da će Lauda koja otvara bazu u Zadru, sukladno svojoj strategiji, neke od linija iz Zadra postaviti kao cjelogodišnje. To je Laudin modus operandi, pa bi Zadar mogao bitno smanjiti sezonalnost i pridružiti se Splitu, Dubrovniku i Tivtu kao aerodromima sa značajnijim zimskim prometom.

Brač i Lošinj nemaju zimskih letova. Obije ove luke imaju toliko skroman promet i to isključivo generalne avijacije da se postavlja pitanje opravdanosti otvorenosti tijekom zimskih mjeseci.

Tivat ove godine nije imao nikakvih novina, kao ni povećanja ili smanjenja linija i frekvencija. Iz Tivta zimi lete Aeroflot, Pobeda, Montenegro i S7 za Moskvu, te Air Serbia i Montenegro za Beograd. Aerodrom ukupno ima 17 tjednih letova za Moskvu i isto toliko za Beograd.

U „jadranske“ aerodrome ubrajam i Mostar koji je svega 68 kilometara od mora, a svakako je turistička sezonska luka. Mostar je imao najave letova Eurowingsa zimi prije dvije godine, ali se isto nije ostvarilo. Stoga mu je tijekom zime ostala jedna subvencionirana linija Croatie za Zagreb sa dva tjedna polaska, kao i novouvedena linija FlyBosnia iz Sarajeva za Rim koja ima stop u Mostaru i operira jednom tjedno od 16.12.

Aerodromi nisu krivi

Sveukupno je na Jadranu ove godine 5 tjednih letova manje (prošle godine 156, ove godine 151), tj. 3,2%. Istovremeno je i 2 linija manje nego prošle godine. I to nakon nekoliko godina značajnog povećanja broja linija i frekvencija zimi.

I tu moramo biti pošteni. Putnika nema, sadašnji broj zimskih linija i frekvencija na Jadranu je prevelik za potražnju u ovom trenutku. Svašta nešto se pokušavalo. Bezuspješno, nakon godinu dana ili manje kompanije su odustajale. Austrian je pokušao sa zimskim letovima za Dubrovnik, Split i Mostar. I nije uspio. A ako nije uspio Austrian, koji je specijalizirao letove za Istočnu i Jugosistočnu Europu, i ima delako više konekcija od LOT-a, Croatie ili Air Serbie onda ne može nitko. Pokušala je i Croatia sa više različitih linija i frekvencija. Čak ni Frankfurt iz Dubrovnika sa skromne tri tjedne frekvencije nije uspio bez poticaja. Eto ne uspijeva ni Eurowings, ni LOT, ni Iberia. Čak ni flydubai ne može održati cjelogodišnju liniju u Dubrovniku ili Tivtu, a oni istinski spuštaju cijene i stvaraju tržište zimi.

Postoji razlog zašto easyJet koji ima 59, Ryanair 45, TUI 30, SAS 26, te Norwegian, Volotea i Jet2 po 24 linije, Lufthansa sa 11, Transavia 10, LOT 8, Enter 7, te Smartwings, Vueling i Condor po 6 linija ljeti, ne želi baš ni jednu liniju produžiti na cjelogodišnju. To je 280 jadranskih linija velikih prijevoznika ljeti, ali ni jedna jedina zimi.

I nisu tu jadranske zračne luke jedine koje imaju problema. Imaju ih i grčke, španjolske, portugalske, talijanske, francuske, bugarske, rumunjske čak i turske turističke zračne luke. Svi oni pokušavaju, raznim mjerama smanjiti sezonalnost. I pritom nemaju velikih uspjeha. Primjerice jedan od najvećih grčkih aerodroma, Rodos (5,5 milijuna putnika godišnje), u kolovozu (augustu) ima preko milijun putnika, ali u veljači (februaru) samo 46.331 putnika, te su mu svi zimski mjeseci malo preko 50.000 putnika.

Većina letove iz Jadrana zimi su zapravo PSO. Ništa od hrvatskih domaćih letova osim Dubrovnik-Zagreb zimi ne bi prošlo bez PSO, a i ova linije ne bi bez PSO imala više od jednog dnevnog leta sa A319 i eventualno još jednog dnevnog leta sa Q400, nikako ne 22 tjedna leta zimi. A tek Split sa 22 tjedna leta? Možda jedan tjedni let sa Q400 i ništa više od toga. Uz te PSO linije tek je par inozemnih linija koje uspijevaju preživjeti na komercijalnim osnovama.

Aerodromi mogu privući kompanije na letove zimi, ali sami ne mogu održati linije. Problem sezonalnosti nije u aerodromima, nego prvenstveno u hotelijerima i turističkim radnicima gradova, široj društvenoj zajednici, gospodarstvenim aktivnostima i drugim aktivnostima organizacija na catchment području aerodroma (sportski susreti, koncerti, kulturološka događanja, političke aktivnosti, znanstvenim institucijama…). Lokalne zajednice imaju niz mjera koje mogu poduzeti da umanje sezonalnost.

Osmisliti turistički proizvod.  To su prvenstveno seminari i kongresi, tradicionalni događaji, jednokratni festivali, mega-koncerti, turniri i natjecanja (posebno velika međunarodna prvenstva kao što su svjetska i europska prvenstva u košarci, vaterpolu, rukometu isl., ali i manja međunarodna prvenstva poput taekwondoa, karatea, stolnog tenisa, mačevanja isl. koji akumuliraju stotine putnika. Posebnu pozornost treba usmjeriti na tradicionalne specijalizirani aranžmani (Nova godina, Božić, Uskrs, Valentinovo, Dan žena, Sisvete idr.). Uz to sami hoteli moraju ponuditi vrhunski wellness i fitness program (za short break), jeftinije aranžmane za umirovljenike, obitelji, učeničke ekskurzije itd., kao i posebne programe (npr. vikend-turniri u bridgeu, vikend-kockanje). Maksimalno treba motivirati sve moguće projekte koji će tijekom hladnijeg i tmurnijeg vremena motivirati turiste, sportaše, poslovnjake (kongresi i seminari), dijasporu i ostale na dolazak. Uz to treba potaknuti zdravstveni turizam, gdje osoba dolazi na zdravstvene tretmane na par dana (dentalni, ginekološki, korektivni i plastično-kirurški isl.) te usput odradi mini-godišnji odmor.

Ovdje prvenstveno treba uloviti lokalnu nišu i jedinstvenu priliku. Koncert poput U2 u Zagrebu privuče i preko 100.000 gledatelja, od kojih je dobar dio doputovao u Zagreba. Tada par dana u Zagrebu nije bilo slobodnog mjesta u hotelima i restoranima, ali ni jedne jedine karte za zrakoplove, vlakove i autobuse. Dobar primjer su „Dani shopinga“ u Istanbulu koji su pokrenuti uz suradnju lokalnih trgovaca, Turkisha, hotelijera i turističkih djelatnika, a sa ciljem da izvan sezone dovuku što više posjetitelja u Istanbul. Jednako tako ekskluzivne mega-izložbe, kulturloški, znanstveni, obrazovni, politički, gastronomski i ini događaji mogu privući manji broj, ali platežno dobrih putnika koji redovno koriste avione.

Prijevoznike treba motivirati na bar dvije frekvencije tjedno jedne destinacije (idealno petak večer, nedjelja večer) koje bi mogle privući short-break putnike. Short-break je danas trend u turističkom svijetu i velika većina današnjih manjih, srednjih i viših managera, te bolje plaćenih stručnjaka ih koristi više puta godišnje, kao trend smanjenja stresa i nadoknade quality time sa obitelji.

Okupiti sve faktore koji utječu na turizam jedne destinacije (turističke organizacije, hotelijeri, aerodrom, restorani, autobusni prijevoznici, taxi i rent’a’car, trgovci, mediji, agencije, organizatori događaja, gradske i županijske uprave, avio-prijevoznike) i koordinirati njihove aktivnosti na dovođenju turista i drugih putnika izvan sezone. Svi oni odricanjem od zarade (rad sa pozitivnom nulom), ali i sinergijom svih aktivnosti moraju raditi na oživljavanju destinacije i privlačnosti potencijalnim putnicima. Ovo već godinama pokušava Dubrovnik, no sa vrlo limitiranim uspjehom.

Posebno poraditi na promotivnim aktivnostima koje ne donose samo trenutne posjetitelje, nego imaju i trajnu promotivnu vrijednost, pa i kasnije dovlače posjetitelja. Ovo su u prvom redu najveća svjetska i europska prvenstva, ali i svakogodišnji turniri poput Snježne Kraljice u Zagrebu. Trend snimanja filmova u Dubrovniku (8. epizoda Zvjezdanih ratova, novi Robin Hood, Game of Thrones) svakako je ogroman motor dolazaka posjetitelja u Dubrovnik i nakon emitiranja filma, a ne samo tijekom njegova snimanja. Jednako tako su i promocije automobila u Dubrovniku koji ne dovlače samo stručnjake, nego i stotine novinara nevjerojatna promocija. Upravo je grad Zagreb uspio privući 100.000 turista godišnje iz Koreje iskoristivši snimanje nekoliko korejskih reality showova, serija i filmova u Hrvatskoj, te u isto vrijeme organiziravši široke akcije promocije na sajmovima i medijima u Koreji, te studijska putovanja turističkih djelatnika i novinara u Zagreb. Danas stotine tisuća korejskih turista koji su bili u Zagrebu i šire svoje zadovoljstvo u svojoj okolini, ali i dalja medijska prisutnosti u Koreji i dalje potiču sve veći broj Koreanaca iako više nema snimanja showova, filmova i serija. Iskorišten je zamašnjak, a potom je kvalitetno nastavljen proizvod: dizajnirani projekti za Koreance, dovođenje prijevoznika poput Koreana, Qatara, Emiratesa, Turkisha koji jednostavno i jeftino dovode daleke Koreance, educiranje kadra koji govore koreanski, motiviranje otvaranja koreanskih restorana, materijali u zagrebačkoj turističkoj zajednici su uvijek i na koreanskom isl. Sjetimo se primjera bojanja aviona u boje Svjetskog prvenstva u nogometu, Hobbita u Novom Zealandu, Etihad u bojama Formule 1 isl.

Jednako tako lokalne zajednice moraju poraditi i na institucijama koje omogućuju dodatne putnike. Ogroman je broj turista koje privlače Disneyland u Parizu, Gardaland u Veroni, Legoland i Madame Tessaund u nekoliko gradova Europe, Vatikanski muzej u Rimu, British museum u Londonu, Louvres u Parizu, Berlinski zoo, Međugorje, Fatima, Lourdes. No, ne trebaju svi projekti biti toliko skupi i megalomanski. Kvalitetan i moderan kongresni centar, velika sportska multifunkcionalna arena, vrhunska koncertna dvorana, ekskluzivni shoping centar sa najskupljim brendovima, specijalizirani kvalitetni muzeji (kvalitetno uređenje Muzeja vazduhoplovstva u Beogradu, otvaranje Muzeja Josipa Broza Tita u Zagrebu, farma Dalmatinera u Splitu isl.) nešto je što može potaknuti lokalna zajednica kroz vlastitu investiciju, javno-privatno partnerstvo ili privatni kapital. A potom će se i hoteli, restorani i drugi manji sadržaji otvarati inercijom.

Način subvencioniranja prijevoznika mora se iz korijena izmijeniti. U Hrvatskoj se trenutno sa višemilijunskim iznosima financiraju prijevoznici radi dovođenja turista (tzv. udruženo oglašavanje). Ovaj projekt financira sa 50% iznosa Hrvatska turistička zajednica, a jednako toliko novaca moraju dati lokalni turistički subjekti. Ovih drugih 50% prikupi od županijske i općinskih (gradskih) turističkih zajednica, hotelijera, turističkih agencija i drugih turističkih subjekata. Svi oni srazmjerno sudjeluju u troškovima prijevoznika (promocije). Od prijevoznika se uvjetuje da lete i tijekom pred i postsezone, a ne samo u dva top mjeseca sezone. Ovo nikako nije dovoljno i subvencija bi morala biti vezana uz cjelogodišnje letenje, na način da se prijevozniku uvjetuje subvencija letenjem i zimi. To se može napraviti na dva načina. Tražiti od prijevoznika da zimi preveze određeni broj putnika ili da tijekom zime mora ostvariti određeni postotak letova. Naravno, umjesto broja linija moguće je ugovor vezati na ukupan broj tjednih letova i npr. 20% obveze letova zimi od ljetnog broja, neovisno o broju linija. U ovom slučaju easyJet bi se npr. mogao odlučiti za ostanak na samo jednoj zimskoj liniji ali istim brojem frekvencija kao i ljeti. Jasno da prijevoznici mogu odlučiti da im se to ne isplati, ali tada ne mogu računati na subvencije.

No, uz to aerodromi mogu prijevoznike motivirati na letove zimi i svojom vlastitom cjenovnom politikom. Tako aerodromi mogu dati posebne zimske popuste i druge privilegije (npr. besplatno noćenje zrakoplova na aerodromu, marketinška aktivnosti, besplatan smještaj posada isl). I dobar dio aerodroma ima ovakvu motivirajuću cjenovnu politiku za letove zimi, neki i financijski pomažu zimske letove.

Posebna aktivnost mora biti na otvaranje dodatnih kapaciteta tijekom novogodišnjih praznika i drugih praznika zimi (državni praznici, skijanje, Uskrs). Ovdje je posebno lako motivirati sezonske prijevoznike koji svoju sezonsku liniju mogu privremeno aktivirati tijekom novogodišnjih praznika. I tu je najbolji primjer Air Serbia koja ima više desetaka letova u 12. i 1. mjesecu.

Aerodrom može politički isforsirati PSO koji mu omogućuje cjelogodišnji promet. PSO je u načelu cjelogodišnja linija i broj frekvencija na PSO linijama se ne smanjuje jednakim intenzitetom kao ostale linije, jer osnovne troškove (do break evena) preuzima država, pa prijevoznik u načelu može letjeti i sa praznim avionom i ne gomilati gubitke. Hrvatska je dobar primjer PSO linija, a ove godine ih je otvorila i Srbija iz Niša i Morave.

I tu se najbolje ogleda koliko neki aerodrom može imati benefita od PSO, spram drugih aerodroma. Zadar je u Hrvatskoj najlošije prošao, a obzirom na ukupan broj linija najbolje prolazi Osijek. Zadar bi samim time trebao više poraditi na lobiranju za adekvatnu liniju prema Osijeku i Dubrovniku Trade Aira, kakvu imaju i drugi aerodromi u Hrvatskoj (bar dva puta tjedno Osijek-Zadar-Dubrovnik).

Posebna mjera je povezanost sa hubom tijekom zime čime se kompenzira nedostatak sezonskih linija. Primjerice linija Beograd-Atena koja zimi akumulira i sve konektirane putnike za grčke otoke (turiste, poslovne putnike u turizmu) koji ljeti putuju direktnim letovima AvioLeta, ili linija Beograd-Moskva koja akumulira i putnike na sezonskoj liniji za St.Petersburg. Ovo je posebno naglašeno u Hrvatskoj gdje većina zimskog prometa iz ostalih luka (Pula, Zadar, Split, Dubrovnik, Osijek) ide preko Zagreba jer se velika većina nonstop linija iz tih luka ukida. Jednako tako crnogorske luke (Tivat i Podgorica) su povezane sa Beogradom. Naravno, isto se odnosi i na povezivanje sa velikim europskim hubom izvan regije, a što danas kod većine jadranskih luka ipak nije pravilo, pa je većina luka i dalje vezana na konekcije preko Beograda ili Zagreba, tek poneke od njih preko Municha (Rijeka, Split), Frankfurta (Split, Dubrovnik), Rima (Split, Dubrovnik), Istanbula (Dubrovnik), Colognea/Stuttgarta (Split), Londona (Dubrovnik) ili Moskve (Tivat). Tako primjerice Split uz veze preko Zagreba ima opciju svakodnevnih ili velikog broja tjednih letova zimi preko Frankfurta, Municha, Rima, Colognea i Stuttgarta.

Split bi svakako morao poraditi na produžavanju ljetne linije Air Serbie za Beograd sa bar tri tjedna leta zimi. Naime, Air Serbia dobro pokriva regiju zimskim letovima, te ima letove na aerodrome tako da je iz svakog grada regije udaljenost do aerodroma sa kojeg operira manja od 200 km ili 2-3 sata vožnje (Venecija, Ljubljana, Zagreb, Beograd, Banja Luka, Sarajevo, Tivat, Podgorica, Skopje, Tirana, Thessaloniki, Sofija). Jedina rupa koja nije pokrivena je upravo hrvatski dio Jadrana. I dok se Dubrovnik može kvalitetno pokriti iz Tivta, čak i Podgorice, a Istra i Kvarner (Rijeka) iz obližnjih Zagreba, Ljubljane i Venecije, prostor Zadar-Split-Makarska nema dobru povezanost. Samim time mora biti interes u prvom redu Air Serbia za pokretanjem ove linije i time pokrivanja zadnjeg nepokrivenog prostora zimi. Preko Splita bi se tako pokrivala cijela regije Zadarske županije, Ličko-senjske, Šibensko-kninske, Splitsko-Dalmatinske, pa i sjeverni dio Dubrovačko-neretvanske županije, kao i Hercegovina.

U regiji ima i primjer domaćih linija koje konekcijom akumuliraju ljetne putnike direktnih linija. Ukidanje direktnih linija zimi indirektno omogućuje isplativije letenje jednakog broja frekvencija ostalih linija iz Osijeka, te letova sa stopovima na te destinacije i zimi.

Aerodrom može višak kapaciteta izvan top sezone iskoristiti za alternativne aktivnosti, aero-mitinge, auto-utrke na pisti i stajankama, strukovna okupljanja i kongrese, okupljanja entuzijasta i aero-rekreativaca (spotera, sportskih i rekreativnih letača, organizirane masovne i pojedinačno bitno jeftinije padobranske skokove angažiranjem specijaliziranih aviona, natjecanja u preciznom letenju ili padobranstvu, maketari  i modelari…), te slične manifestacije (izložbe, prezentacije, ugostiteljske akcije na prostorima aerodroma…) koje ne samo da će povećati prihode zračne luke, nego će donijeti i dodatne putnike koji na takve evente dolaze. Posebna pogodnost su trenažni letovi, školovanje i uvježbavanje posada zimi kakvu praksu najviše ima Zračna luka Pula. Prazna uzletno-sletna staza i zračni prostor aerodroma gotovo cijeli dan, te blaga klima koja omogućuje operacije gotovo cijele zime (nedostatak snijega, a jedini limit je jak vjetar par dana zime) svakako su idealni za niske troškove ovakvih aktivnosti. Ovo nije samo dodatan prihod za aerodrom nego i za lokalnu zajednicu (popunjenost hotela, restorana, autobusnih i taksi prijevoznika, trgovina).

Najsigurniji način osiguravanja cjelogodišnjih linija je baziranje low cost carriera. Bazirani LCC ima tendenciju bazu držati cjelogodišnjom jer sezonska baza jest bitno veći trošak, a ostaje problem i zimskog stacioniranja aviona, ali i dislokacije posada, maintenancea, osoblja za podršku i administracije, neiskorištene logistike. Danas 3 baze u regiji ima Wizzair (Skopje, Tuzla i Beograd), dok Ryanairova Lauda pokreće bazu u Zadru. LCC tijekom zime toliko smanjuju cijene da doslovce stvaraju novu kategoriju putnika koji na destinaciju dolaze radi „uštede“ (turist ili dijaspora koja iz svojih skupih zapadnih zemalja odlazi na nekoliko dana u jeftinije turističke destinacije radi provoda i jeftinijih usluga poput zdravstvenih, kozmetičkih, servisnih, ali i shopinga). No, takva linija, kada već postoji, omogućava i poslovnim putnicima, kao i drugim segmentima putnika (sportaši, političari, znanstvenici, vojnici, vjerski službenici, studenti i profesori, mediji, estrada, udruge i savezi, razmjene poglavito u Europskoj uniji koja isto ima institucionalizirano i obilno financira…) da jeftinije i bitno češće putuju, te ostvare svoje poslove koje inače radi skupoće konektirane karte ne ostvare ili ostvare u manjem obujmu (rjeđe putovanje, alternativna jeftinija prijevozna sredstva, alternativni oblici komunikacije…). Ipak LCC izbjegavaju cjelogodišnje baze u turističkim središtima, pa ili ne otvaraju baze iako imaju velik broj linija ili čak kao izuzetak otvaraju sezonske baze. Ryanair primjerice na bazi u Krfu ima samo sezonske letove, a isto je imao u bazi u Zadru. Ipak u Ibizi je od 30 linija, uspio 5 produžiti na cjelogodišnje, a dobar dio cjelogodišnjih linija ima iz talijanskih Catanie, Cagliaria, Lamezia Terme, Palerma i Pescare; portugalskog Fara i Porta; španjolske Malage, Palma de Mallorce, Seville, Santiago de Compostele i Valencije; ciparskog Pahosa, te Malte.

Smanjenje sezonalnosti isplativo je svima. Zračnim lukama, avio prijevoznicima, lokalnim zajednicama, turističim zajednicama i agencijama, turoperatorima, hotelima, restoranima, autobusnim prijevoznicima, taksistima, trgovinama, prodavačima suvenira, pružateljima usluga idr. Stoga svi oni trebaju zajedno ulagati u smanjenje sezonalnosti, odreći se profita zimi, te time smanjiti zimske gubitke (hladni pogon, neiskorišteni kapaciteti, skupa nazaposlena radna snaga, režije idr.). Bez zajedničke aktivnosti svih navedenih faktora neće biti smanjenja sezonalnosti. A zračne luke mogu svako toliko imati iskorak (kao prošlih par godina), ali sve će to biti kratkog daha. Prijevoznici će pokušati i vrlo brzo odustati. Jer kompanije neće ostati samo radi želje zračnih luka ili lokalne zajednice, nego ako će imati dovoljno putnika. Putnika koje mogu dovesti i zadržati samo svi faktori zajedno.