Kada su ministarstva odbrana i vojske u pitanju javne kritike i priznavanja lošeg stanja i rada gotovo da se nikada ne dešavaju. Sve je u vojnim organizacijama uvek savršeno, ljudi su visoko motivisani, ni jedna vojna vežba nikada nije doživela neuspeh. Baš zbog ove, gotovo genetske, odlike da se sve stavlja pod tepih dok ne propadne, priznanje da nešto ne valja odjekne.
Poslednji ovakav odjek zabeležen je javnom prozivkom predsednika Srbije sredinom decembra – on je tada medijima saopštio ne da Vazduhoplovni zavod „Moma Stanojlović“ loše radi, nego da su u stanju da remontuju „samo tri Orla za dve godine“. Ipak, kako Tango Six saznaje, „Moma“ je do sada bila u stanju da remontuje jedan Orao za 3, nekada i 4-5 godina.
Svejedno, ovaj retko javno zabeleženi blam u kulturi komunikacije koja nikada javno ne priznaje svoje greške nastao je posle sastanka na kojem je odlučeno da se u zavod uloži ne bi li se isti primakao 21. veku koliko je to moguće. Pored projekta Orao 2.0, „Moma“ će uskoro ući u drugu fazu industrijske saradnje sa Erbasom koja će po nivou tehnologija biti nezabeležena u njegovoj istoriji. Radi se o planiranoj integraciji domaćih vođenih raketa Pauk sa Erbasovim helikopterima H145M koji će u srpskom RV i PVO od sada biti većinski opremljeni „HForce 3“ standardom softvera za kontrolu naoružanja.

Kako bi se ova dva ključna i još nekoliko ne manje bitnih projekata osigurali, „Moma“ će dobiti 8,5 miliona evra. Novac će, kako je juče prilikom obilaska zavoda izjavio ministar odbrane dr Nebojša Stefanović, biti iskorišćen za unapređenje kapaciteta i proizvodnih procesa:
– Remontno vazduhoplovni zavod „Moma Stanojlović“ jedan je od najstarijih u našoj zemlji, sa počecima koji sežu čak u vreme Prvog svetskog rata. Ono što danas Vazduhoplovni zavod radi je remont naših aviona koje koristi Ratno vazduhoplovstvo, pre svega aviona tipa Orao i Super Galeb, ali i remont helikoptera tipa Gazela. Ono što hoćemo da uradimo ovde i nakon sastanka sa predsednikom Vučićem dogovorili smo da se odvoje sredstva od oko osam i po miliona evra, koja će biti iskorišćena za unapređenje kapaciteta, renoviranja hale koja služi za vazduhoplovni program, za remont i popravku aviona i helikoptera, ali i za završetak farbare i unapređenja proizvodnih procesa. – rekao je Stefanović.
Prema njegovim rečima, jedan od ključnih problema je nedovoljna popunjenost kadrom, koja će se rešavati u narednom periodu.
– Zahvaljujući predsedniku Vučiću, uspeli smo sa januarskom platom da dobijemo treće povećanje za pripadnike Vojske, ali, naravno, ja ću se truditi da sa kolegama iz Ministarstva pronađemo načine da dodatno stimulišemo pre svega ljude koji rade u ovom remontnom zavodu, baš kao što smo to uradili u Vojnotehničkom institutu, kao što ćemo to uraditi i u remontnim zavodima u Čačku i u Кragujevcu.
Hoćemo da pokažemo da vodimo računa o radnicima, o onima sa srednjom stručnom spremom i o inženjerima, jer su oni esencija razvoja svih novih sredstava i remonta onih koje već imamo. Da bismo imali kvalitetnu upotrebu naših sredstava moramo da investiramo u održavanje. To pre svega podrazumeva kadar i zato ćemo pokazati da o ovim ljudima izuzetno brinemo. Takođe, zahvalan sam predsedniku na sredstvima koja su odvojena i koja će u naredne dve godine biti zajednički pokretač novog duha ovog Zavoda koji je, da kažem, jedan od blaga naše Vojske
Očekujem da zavod dođe do kapaciteta da može da „izbacuje“, da tako kažem žargonski, bar dva do tri Orla godišnje, dakle, da remontuje na takav način avione i tako ćemo imati pun kapacitet sa sa gotovo 500 radnika možemo da vratimo nekadašnju staru slavu „Mome Stanojlovića“, a ovi ljudi koji imaju ogromno iskustvo jedno su od blaga naše Vojske koje ne smemo nikada da izgubimo. – izjavio je Stefanović.
Perica
E sad je valjda jasno zašto male zemlje ne mogu sam da rade veće projekte, i kada bi napravile nešto što valja, problem je proizvodnja. To traje dok država daje svoje novce i pokriva troškove. Zato se hrvatska vojna industrije ne može uspoređivati sa srpskom, jer je srpska većinom u državnom vlasništvu i država pokriva sve gubitke. Dok je hrvatska vojna industrija većinom u privatnom vlasništvu i nemaju taj luksuz da će im netko drugi pokriti gubitke, zato rade jednostavnije proizvode, koja ne traže ogromna ulaganja, i koja se lakše prodaju na tržištu i tako opstaju generirajući profite.
Zulum
Jednostavnije proizvode kao robote za razminiravanje i ophodne brodove. :)
Josip
Hrvatska i Srbija se ne mogu porediti. Hrvatska je u EU gde nema granica, a Srbija nije,a opet već od januara 2022.smo po BDP ispred njih. Hrvatska nema VTI,kako da ima vojnu industriju? Obe države su iste, plutaju na nasleđu JNA. Vlast u Srbiji ulaže samo onda kada ima pogođen neki dil u inostranstvu (da zašvercuje, zamrči,zamaže neki keš za ljubavnice i ljubavnike i njihove stanove i nova kola ). Tako je i u ovom slučaju. Gde je vlast bila zadnjih 10 godina? Sad su se odjednom probudili iz sna i ulažu u Momu, a 10 godina svake godine dolaze da se slikaju ,objavljuju te slike kako veliki uspeh (u čemu im i ovaj medij pomaže ) ,a nikada nisu realni. Predsednik za sebe kaže da je pesimista,pa I radnici Mome su. Da je realista bilo bi mogo bolje. Ne bi bilo kao do sada. Zamajavaju narod godinama, a onda kada prodaju unapred rakete Alas, Ralas I Pauk nekome, e tada se sete da ulože 8,5 miliona i da kukaju kako im trebaju hitno radnici da to završe. Ali ni radnici nisu više ono što su bili. Ovako isto je i u FAPu, Zastavi Tervo, Zastava Oružiju…. Samo ler, a na TV samo gas,gas… Zato neće biti na izborima Glas!
Danilo
Koje ophodne brodove? Misliš na one koji su trebali bit gotovi još prije 5 godina, a pošto nisu sad se uzimaju strani projektanti i pomoć kako bi se završili..
Zulum
https://www.youtube.com/watch?v=7zaC83ZOMvA
20 Tehnomontovih za Rumunjsku, 10 PV30-LS za Libiju, 5 OOB-31 za Egipat…
Davor
Josip mislite na visinu BDP-a po stanovniku?
Davor
Danilo OOB radi privatna firma i zašto bi bila sramota unajmiti strane stručnjake? Kada već spominješ molim te da i pojasnio. Zanima me.
K
Ophodni brodovi klase Omiš su državno financirana katastrofa od projekta. Evo pred tjedan dana Vlada RH ubacila dodatne milijune u projekt i primila na znanje da on opet kasni. Vojno-pomorska industrija u Hrvatskoj je u ovih 25 godina vegetiranja potpuno propala, izgleda prilično nepovratno.
Čini mi se istinitim da ona poduzeća koja Hrvatska ima (Šestan-Busch, HS Produkt i DOK-ing da nabrojimo najveće) zaista jesu konkurentnija na tržištu, jer su se u kapitalizmu rodila i procvala, ne oslanjajući se na škrte državne narudžbe. No to nije samo po sebi neki veliki plus za hrvatske oružane snage, jer je teško u zemljama naše veličine privatno-kapitalistički organizirati i pokrenuti išta kompleksnije od tih firmi. Dok Srbija javnim novcima uzdržava prilično opsežan kompleks javnih i javno-privatnih poduzeća naslijeđenih od Jugoslavije koja pokrivaju i značajno ozbiljnija oružana sredstva od bilo čega čime se firme u Hrvatskoj bave. Zato su i podložnija truleži i propadanju iza fasade savršenog stanja (kao što članak ističe), ali barem i dalje postoje u određenom stanju ograničene funkcionalnosti. Što se recimo za ZTC u Velikoj Gorici ne može reći.
Zulum
„The PV-43-HRM Naval Vessel Project is based on the Croatian Navy OOB-31 patrol vessel design with an approximate displacement of 270 tons. It has been showcased with two different configuration, the first for a patrol boat, equipped with 2× 12.7mm guns and a light naval gun which is mainly a remotely-controlled 30mm gun, electro-optical surveillance system, 1× RHIB for 6 crew, launch and recovery system, also it has NBC protection, while the second configuration for the Egyptian Navy will be as a missile boat, which has the same specifications of the patrol boat but with some more additions and special modifications as a surveillance radar, ECM system, a digital combat management system C4I, 4× Remotely-controlled Stations (RWS) to offer close protection from aerial threats and two launchers for Anti-ship missiles, probably Exocet or Marte missiles.“
https://www.defenseworld.net/news/30928/Egypt_to_Build_Naval_Combatants__Offshore_Patrol_Vessels#.YcrnrlnTWhc
chillax
Pa Srbija ima 7.5x veci BDP i od Monaka. To sigurno znaci da je toliko i bogatija od knezevine, jel da?
V-K-O-K
K, to sto si napisao nema veze s iskustvima zapovijednika broda.
Clanovi posade Omisa, koje osobno poznajem, nemaju zamjerki na karakteristike i plovne sposobnosti broda.
Dapace, samo rijeci hvale.
Trenutno imas 4 broda u gradnji.
Zooro
@Perica
Tako je. Kratko i jasno. Ne podržavamo gubitaše nego za taj novac kupimo proizvod koji trebamo na svjetskom tržištu ( Rafali , Patria , haubice… )
Kada nam je trebalo ( devedesetih za vrijeme rata ) naše su firme proizvodile i VBR-ove i minobacače.
Realnost je “a kome treba VBR iz HR“ kada na tržištu ?kupiš bolji i jeftiniji ?
Ako se pojavi kvalitetan proizvođač HR će mu pomoći da stane na noge kao npr HS Produkt iz Karlovca
Vlad
Josip,
Zulum,
V-K-O-K,
Koje avione vi sada remontujete u Zagrebu? Koliko se sećam, pre rata su se tamo radili remonti mig-ova 21, čak i Mig-ova 23. Ah, da, vaše namiguše remontujete u Ukrajni. A ukrajinski remont vaših Mig-ova 21 i dokup dodatnih aviona su tek ispali pravi cirkus. Sa tim remontom postali ste knjiški primer korupcije. Nastavak filma ste gledali sa burecima.
Sa pravljenja fregati, torpednih čamaca, podmornica, remonta LA i pravljenja tenkova spali ste na proizvodnju puški i brodova koji su nešto veći od naših rečnih minolovaca. Imali ste 5 velikih brodogradilišta, koja su bila među najjačim u svetu. A gde ste danas?
Do sada bi trebalo nosače aviona i krstarice da proizvodite, a ne da se mučite 10 godina sa projektom broda deplasmana 270 tona.
Sofronije
@zulum: Pokusaj da pratis hrvatsku stampu umesto maketa i placenih objava trgovaca oruzjem. „Obhodni“ brod je vracen na doradu zbog velikog broja ozbiljnih primedbi, a da li ce i kada biti prihvacen taj jedini primerak, veliko je pitanje. Sa druge strane, jednostavnija oruzja zaista beleze izvozne uspehe.
K
@V-K-O-K
Hvala bogu pa nisam pisao o iskustvima zapovjednika broda i posade, ili uopće o performansama broda, nego „samo“ o čitavom projektu (razvoju i brojnim preinakama usred izgradnje prototipa kojima je bio izložen) i proizvodnji te klase broda – koja užasno kasni i konstantno probija procijene troškova. Kad si se već dotakao ta četiri trupa u izgradnji, sjetiti ćeš se sigurno da je ugovor o izgradnji cijele serije od pet brodova potpisan još davne 2014., kada je ugovoreno da će prvi brod iz serije biti dovršen do 2016! No zbog zaista beskonačnog niza odgoda, preinaka, testiranja i novih preinaka, brod je ušao u službu tek 2020.
Znači čitavom tom institucionalnom kompleksu MORH-HRM-Brodosplit-Brodarski Institut (u međuvremenu likvidiran radi svog atraktivnog zemljišta usred Zagreba) je trebalo 6 godina da proizvedu jedan jednostavni mali obalni ophodni brod od 270 tona istisnine – u kojem je elektronika i naoružanje (što su oni kompleksni dijelovi broda) ionako stranog porijekla i kupljeno gotovo. A u to sve onda ni ne uračunavamo godine potraćene na razvoj tog dizajna u Brodarskom Institutu koje su tome prethodile.
Ta činjenica je potpuno porazna i savršeno ilustrira potpuno odumiranje hrvatske vojno-pomorske industrije nakon propasti Jugoslavije. Ne može država ostaviti firme i institut bez projekata i izvora novca praktički 20 godina, i onda očekivati da će te institucije zadržati sposobnosti razvoja vojno-pomorskih projekata. Ljudi, stručnjaci koji stoje iza tih sposobnosti su odavno otišli, a nitko ih nije imao zamijeniti.
Umjesto da se pravimo glupi i puzajući fijasko gradnje jedne klase jednostavnog, minijaturnog i praktički nevojnog ophodnog broda slavimo kao nekakav trijumf domaće pameti, trebali bi biti svjesni problema i ustrajati na traženju rješenja. Ne dozvoliti MORHu da sad potrati još 20 godina na ništa, nego inzistirati da se nastavi sa projektima i gradnjom nove klase većeg izvanobalnog ophodnog broda koji je HRM prijeko potreban. I ne padati usput na fore o tome da će to biti korveta – neće, ne može i ne mora. Za domaći razvoj korvete nema znanja i potrebnog iskustva, a pogotovo nema novaca – to je tek, optimistično, korak nakon IOB-a, preferabilno uz pomoć neke strane firme (poput Naval Groupa). U međuvremenu na bazi mukom razvijane Omiš klase treba razviti i izgraditi novu seriju od 5 (ili koliko god HRM zaključi da joj treba) raketnih topovnjača da zamjene ove polu-funkcionalne olupine koje su sada u službi. Itd, mogli bi sada navoditi kritične projekte do sutra.
V-K-O-K
Vlad,
Kad je Hrvatska usla u posjed Zmaja, nakon povlacenja JNA iz njega, ostali su samo goli zidovi.
I uticnuce sa zidova su poskidali.
K
Prototip je upravo to, trials & errors.
Tome i sluzi.
Omis je, uvijetno receno, kada.
To Greben od plexiglasa izbaci kad se sjeti.
Kljucna stavka ne Institut, status istoga.
Kao i ZTC, u drzavnom vlasnistvu.
Vrijeme ga je pregazilo.
Nema sta drzava u uvijetima trzisna gospodarstva raditi u vlasnickim strukturama bilo kojeg poduzeca od kojeg se ocekuje da funkcionira na trzisnim osnovama.
ZTC, Brodarski, Imunoloski……..nista od toga potencijala dok god drzava ima iti 0.1% utjecaja u njima.
evroprc
Te dve vojne industrije ni sustinski ne po kompleksitetu nemogu da se usporede. Srbija pravi mnogo komplikovanije proizvode iz sirokog spektra od Baretke do dronova. Naravno da tu nemoze svaki pokusaj da bude odmah pogodak i mora da bude neka ideja i napustena jer ne zadovoljava neki kriterium, to nije ali gubitak kao takav, uvek je iskustvo steceno a to i kosta i traje. Uzgred budi receno firme iz namenske industrije domace su sve vise i privatne, cak se nedavno i ukinula jedna uredba koja je do sada to ogranicavala. Veliki i kompleksni sistemi koji se vec razvijaju i proizvode moraju ostati drzavni, posistemi i pojedini proizvodi dolaze sve vise iz privatnih firmi (EDEPRO, Green Power, Mile Dragic…..)
evroprc
cas za sve iz vojne industrije:
1.Nemoze vojna industrija da izbacuje super proizvode bez obzira ko je gazda.
2. Da bi vojna industrija izbacivala super proizvode i u kadrove i u Hale i u opremu i u transfer tehnologija se mora ulagati- o tome se u slucaju remontnih zavoda sada radi ( Farbare, alati mazine , materijali).
3. Uz sve to uz izkustvo ( ponekad uspesno ponekad i ne ) mora da se stice, parama i vremenom.
4. Nakon tacaka 1-3 u prvom krugu, tacke 1-3 neprestano u na primer 5to godisnjim intervalima moraju da budu ponovljeni.
5. Sto vise uspesno razvijenih proizvoda moraju periodicno da budu kupljeni od strane domace vojske pa onda i stranih vojski.
6. Drzavna i privatna preduzeca moraju ravnopravno da budu ukljucena i podrzana.
7.Prednosti se ovde daju domacoj industriji pa onda gde je to korisnije inostranim dobavljacima.
8. Mora da postoj i jaka inicijativa ka izvozu u one zemlje i u onom tehnoloskom nivou koj ne ugrozava nacionalni interes.
9.Vojna industrija treba da bude dobro koordinisan sistem institucija i preduzeca radi finansiske i vremenske efikasnosti i bezbednosti.
10.Vojni razvoj mora da se podeli na nove strateske projekte i unapredjenje postojecih projekata i proizvoda.
11. Vojna industrija mora dodatno da spreci odliv kapitala i znanja, i omoguci dodatne efekte rentabilnosti, pa cak u drugom redu gde moguce da pomogne da tu i tamo i civilni sektor dobije nov proizvod.
12.Nacelo funcionisanje Vojne industrije mora da bude u osnovi trzisno ali istovremneo i odbranbeno, sto znaci da ponekad ako se sve zavrsi na nuli u smislu profita ili u izuzetnim slucajevima u minusu to ne treba da bude razlog uvek da se ne ulazi u neki razvoj.
13. Univerziteti i instituti moraju svi , gde je to korisno za odbranu da budu ukljuceni u projekte.
+++++ ima jos toga ali da skratim.
cini mi se na vise strane da idemo polako ali sigurno u tom pravcu.
Feline
@ Zulum & Josip
Hrvatska je u ex-YU bila “nosilac”
domaće vojno-pomorske proizvodnje, I to se i vidi – nasledili su Brodarski Institut u Splitu, i to se i vidi – prave patrolne (pardon ophodne) brodove, ali su sebi dozvolili da potpuno zapostave podmornice, a kad se jednom rad na tako složenom sistemu zaustavi, veoma se teško pokreće – isto kao Srbija, Žarkovo i nesuđeni Novi Avion – da bi lovce proizvodili sumnjam, ali jurišnike i lovce-bombardere – nešto kao Gripen, samo sa bitno manjim ambicijama što se tiče borbe V-V možda i bi, ali, posle političke odluke je došao poznati balkanski javašluk + demoralizacije i defetizam, i eto “rezultata” – sad je “vest” da je “remontovano čak nekoliko jurišnih aviona” – Srbijo, na šta si spala!!!
Digresija, Gripen je priča za sebe – motor je “po licenci” američki, radar Designed & Made in Italy – Leonardo, a za avioniku se grebu po celoj EU – dakle 100% domaći, Švedski proizvod. Cena, prava sitnica, što bi rek’o Alan Ford…
Milomir
Bacanje para u bunar bez dna javna preduzeća niti imaju motiva, znanja i efikasnost da bilo šta rade.Proćiće još dve godine i neće se desiti ništa.Ovo više deluje kao majstorska garaža sa kadrovima pred penziju.Manite se tog Moma Stanojlovića daj te to privatnom sektoru da proba da popravi stanje.
Petar
Kako radi privatni sektor u Americi, lobira, potplaćuje i na kraju mnogo više para dadoše na avione koji su nepouzdani. Ogroman budžet koji ne donosi benefit.
Dušan
Nije bitno da li je nešto javno ili privatno, bitno je kako se rukovodi.
Rasipništvo itekako postoji u privatnim firmama javnim novcem u javnim projektima…
resurs
Ne samo Moma, i ostali remontni zavodi ista priča, dotrajale musave hale iz JNA perioda, sa majstorima u ranim 60im godinama. Decenijama se nije vodilo računa o ljudima, a sistem je sa olakšanjem dočekivao svaki odlazak nekog majstora. Niko nije ni pomišljao da taj majstor nekoliko godina pred penziju treba da uvede u posao svog naslednika i prenese mu iskustva. Svojevremeno je skoro svaka jedinica imala radionicu, a sad se šalju vozila u civilne servise i za najmanju interveciju.
Davor
K. Pišete o OOB, a ne znate ništa! Rasprava je uglavnom tko ima većega.
Mile Tranzicija
Bravo!
Ovo su zapravo 2 vesti u jednoj:
Prva je, ono sta smo svi znali, da je iz „Mome“ otisao svako ko iole vredi i da je „Momi“ kao najveca vrednost ostalo samo nekada davno poznato ime! Sa 8,5 miliona evra tesko da nesto ozbiljno moze da se uradi: mozes da kupis masine, opremu, ali ljude, tesko! One koji imaju znanje, da bi dosli da rade u „Momi“ moras ozbiljno da platis! Da rezimiram prvu vest: Lose je to da je „Moma Stanojlovic“ bespovratno propao!
Druga, dobra vest je ta da od MODERNIZACIJE, BUDZENJA ORLA NA NEKAKAV 2.0 STANDARD NECE BITI NISTA! NEMA KO TO DA URADI, DZABE SILOVANJE ORLA OD STRANE MISLIOCA IZ SDPR-a!
Eto, svako lose ima u sebi i nesto dobro, ili obrnuto, kako se kome svidja!
Vlad
Pre nego što cenjena gospoda trolovi počnu da troluju, pljuju i prozivaju, da sačekamo neko vreme i vidimo kako se troši novac i obavlja planirano. Da sačekamo malo i vidimo i na koji način se vrši izbor i zapošljavanje potrebnih kadrova za ostvarivanje zamišljenog.
Davno se kukalo na problem sa farbarom. Sada će i to biti rešeno. Hala se da lako srediti (ofarba, uradi izolacija, srede prateće prostorije). Međutim, ljudi i njihovo znanje su bitni. A to se gradi i prikuplja godinama. Treba biti realan i prihvatiti da se nekadašnja slava ne može vratiti za 2 godine. Ali zato se može trasirati put…
Dusan Pavlovic
@Vlad
Apsolutno se slazem i sa ovim a i sa ostalim Vasim postovima, ovde ima mnogo komentatora koji sve pljuju, pa ljudi nesto se pokusava uraditi od nule, i nije lako, ali se pokusava
Гале
Јавно признање да ни један МиГ 29 није урађен у Моми. А шта су наши медији раније објављивали? Не помињу се МИ 17 и МИ 35, да ли то значи да ће то бити одржавано ван наших граница. МИ 8 је стандардно рађен раније у Моми. А радови на АН 26 и ЈАК 40 су већ историја. 8.5 милиона Евра је ипак мало, брзо ће се топоказати.
Šone burazer
U Zavod se decenijama primaju ljudi koji nisu stručni da bi tu radili. Uglavnom su to članovi porodica nastradalih kolega ili aktivnih vojnih lica.
U potpunosti podržavam pomaganje porodicama vojnih lica, ali na neki drugi način.
Ovako smo samo sebi učinili medveđu uslugu.
Kadar, u kvalitativnom i kvantitativnom smislu, je mnogo veći problem, koji se ne može rešiti preko noći.
Samo čekamo da se otvori fabrika MTU u Pazovi sledeće godine pa da odu i ovi što znaju nešto da rade.
Sve veći kadrovski problemi će dočekati i ostale sektore vojske, posebno RVa, koji se ne mogu brzo rešiti.
Petar
Potreban je kadar, obrazovan, stručan, ambiciozan. Hala manje više, nek prošire proizvodnju pa će napraviti i halu….
Stojko
Znaci za 2-3 godine ce moci da remontuju 2-3 Orla godisnje, mozda?
A za koliko godina ce na red doci Orao 2.0 i integracija raketa na H145? 10? 15?
Ovo da remontuju godinama smo znali i ranije. Onaj poslednji Mig-21 su remontovali 6 godina, pa je posle remonta opet prizemljen.
Feline
Morace doticni da otvore vise proizvodnih linija, na vise razlicitih mesta – nepozeljno je da budu sve zajedno, jedna propisna bomba i dobro podesen sistem za nisanjenje/autonavodjenje, i ode sve odjednom, da ne pominjem mogucnost pozara, razdvajanja tajnh projekata na manje potprojekte – veoma je pozeljno, a i moguce je (desava se desava) da se radi na necemu a da se pojma nema da je to samo mali delic ukupnog projekta…
Razdvojiti helikoptere i avione (po tipovima, nadam se!) inace se ocas posla napravi usko grlo – isti ljudi popravljaju razne stvari – Majstor Pera ima laku ruku, sad ce on to, da vidis kako je sam sklopio pola helikoptera s samo je jednom usput gledao kako se to radi.. a ostali hvataju zjale… Onda „radi ustede“ se specijalizovani alati kupe u celom jednom primerku, pa se razvlace okolo, i dok se jedno ne zavrsi drugo naravno stoji, posle se utvrdjuje da je „modernizacija“ vec zastarela, pa rasturaj opet, najzad je kupljen kritican deo.
Problem bas SVIH iz ex-YU je javasluk. Nzm samo da li su ga Turci ovamo doneli, ili im se svideo pa odneli u miraz, lepo se vidi po „dostignucima“….
Ozbiljno – neophodno je da se od namenske industrije napravi pravi pravcati konzorcijum, tj da se imaju specijalizovane firme-cerke (funkcionalnost na vise delova, sa tendencijom povecanja redundanse do toga da se ima po dva ili tri kompletna nezavisna lanca proizvodnje svega, inace ima da se sedne pa da se place!) I to nekoliko drzavnih konzorcijuma. Pare koje drzava zaradi prodajom oruzja – deo nazad u amortizaciju i prosirenje proizvodnje koja se fino plasira, a polovina od svega u one manje razvijene delove – nema NISTA bez ZAOKRUZENOG proizvodnog ciklusa. Plate za vojsku iz posebnog budzeta, kao i investicije potrebne da se stvori ozbiljna vojna industrija, budzet za odbranu striktno deliti na pola – pola za nabavke iz inostranstva (avijacija, PVO), 35% domace narudzbine, 15% popravke i remonti – moze i drugacije, dok se ne remontuje i modernizuje ono sto je decenijama dotrajavalo i sutirano po kasarnama, jer „sta ce to nama.“ Moglo bi da se razmotri cak i jos neki manevar, tipa podizanje posebnih fabrika i pogona za proizvodnju za izvoz – ako situacija pocne da se komplikuje da se moze da za kratko vreme proizvede dovoljno municije – ne samo puscane, artiljerijske, projektila, bombi, naoruzanja za dronove i sl…
Vojni budzet moze da ide i do 2.5 – 3.5 a da ne ugrozi rast privrede Akt se radi kako treba – za to mora da se ima volje da se naprave posebni pogoni za izvoz, onda jedno dve-tri godine skladistiti proizvedeno, a posle prodavati samo koliko se proizvede te godine, ili i manje, i konstantno imati rastuce rezerve municije za nepredvidjene okolnosti – ne mora da bude nista lose (po nas), mozda se otvori neka prilika da se moze da proda odjednom muniucije i oruzja (nekih tipova) koliko se proizvede za nekoliko godina – neko resi da se naoruzava, ili neka od bogatih zalivskih zemalja ili pocne da sponzorise koga, ili da se naoruzava…
Ne more se brzo napred ako se radi kako rade drugi, mora se sopstvenim putem. A puta (do uspeha) NEMA, put se pravi hodanjem – to nisam rekao ja, nego Henri Kisindzer.
Amat Victoria Curam!
Blagoje
Nije nam ni ostatak industrije nogo bolji. Raketa Pauk se po sajmovima prikazuje od 2015. i evo skoro7 godina kasnije jos uvek nista.
Dušan
Moma neće DOBITI nego će valjda biti PLAĆEN te novce.
Davanje se pokazalo uspešnim do sada valjda pa treba još rasipati?
Nebojsa
Remont Orlova je oduvek bio spor proces,od prvih IJ 22 koji su usli u zavod krajem 80tih.Poslednjih 20 godina zavod izbaci u najboljem slucaju jedan avion godisnje a cesto se desi i ni jedan.Kao sto je i napisano ti avioni provedu u zavodu po 3-4 godine.U kakvim uslovima ti ljudi rade svaka im cast i na tome.Pogledajte samo ofarbane avione.Sve je odradjeno pedantno,a radjene su i specijalne seme.A sve to uz pomoc stapa i kanapa i bez farbare koja je unistena 1999.Na zalost manjak ljudi i forsiranje Orla posledicno se oseca kod G 4 o kom vise niko i ne govori.Predsednik bolje da je apostrofirao a koliko je G 4 uradjeno prethodnih godina ili jos bolje koliko smo “ispravnih” cetvorki imali 2012 a koliko sad.Taj avion uz Lastu treba da bude osnova podmladjivanja kadra a ostao je poslednjih godina u zapecku.Jos su i dve katastrofe pogorsale dodatno situaciju
Andrija
Da li ja grešim, ili to znači da od skoro samog početka remont jednog Orla traje duže nego proizvodnja jednog Orla? Mislim svakako je to slučaj sada, sa jednim Orlom u 5 godina, ali i jedan Orao godišnje je sporije od proizvodnje, zar ne? Ako je tako, može li neko da mi objasni zašto je tako? Da li je zbog toga što je avion jednostavno loše konstruisan?
Što više čitam o detaljima eksploatacije Orla to više stičem utisak da je Orao od početka kao neka omča oko vrata našem RV, i da bi ova najavljena modernizacija bila samo produžetak agonije.
Nebojsa
Nije nista neobicno da remont aviona bilo gde u svetu traje duze nego proizvodnja novog,sto je i normalno
Ovde je problem sto je to “duze”,mnogo duze.U pocetku je RV planiralo da remont traje tri meseca ali se to oduzilo zbog problema sa delovima tako da je i prvi remontovani Orao s pocetka 90tih proveo cetiri godine u zavodu.Kasnije se to smanjilo ali uvek su u pitanju bile godine(sem u nekim specificnim slucajevima-remont 207 na primer)
evroprc
Andrija
Slazem se, sa tim motorom i bez radara, nula bodova.
Po meni ipak dobro iskustvo, ali kako se nije gotovo odmah islo dalje Orao je ostao Premalo, Prekasno….
Sada ali on moze da pomogne domacim firmama pa onda i vojsci da na primeru jednog , po mom misljenu, jos uvek demostratora, pokrene mnoge procese sa mrtve tacke. Ako iz toga nastane neko korisno sredstvo jos bolje, ako ne, sa necim je trebalo poceti ipak.
Jovan
Da sam bliže išao bih da volontiram tamo
NN
I onda dodju ljudi i kazu
„mi bi mogli da proizvodimo svoj avion“ i ti se zaledis kada to procitas. Koliko to nema dodira sa realnoscu.
Dok se zaposljava preko reda, a ne hvataju se mladi ljudi na fakultetu i uz njih stariji iskusni inzenjeri sa velikim platama i perspektivom od tog nema nista, dzaba hale i farbare. Plata je najveca motivacija,tu i ulazite.
Jovan
Nema šta da se lediš,sad je neuporedivo lakše proizvesti Orla ili nešto slično nego onda kad je napravljen.Znanja je neuporedivo više,tehnologija je znatno naprednija,novih materijala je više dostupniji su i jeftiniji su.Nekada su za svaki nestandardni deo pravili alate za njegovu proizvodnju sad se gomila toga jednostavno odštampa na 3D
štampačima ili napravi u obradnim centrima.Inžinjeri su provodili godine za crtaćim tablama . Sad specijalizovani softver omogućava neuporedivo brže projektovanje,ispitivanje i proizvodnju nego nekada
Алекса
@Jovan
Све то стоји. Али итекако треба бити свестан да је српска ваздухопловна индустрија измештањем индустрије ван њене територије, ратовима и санкција сведена на почетак. И да њена обнова захтева и државну помоћ и приватну акцију.
Vlad
Jovan,
Potpuno ste u pravu. Dodao bi na to i:
Da bi proizvodnja bila rentabilna potrebna je dovoljno velika serija. Iz tog razloga mali broj država i proizvodi avione…
Andrija
@Jovan
Neuporedivo lakše je možda da se proizvede u Americi ili Kini.
Kod nas, u Srbiji, je neuporedivo teže, jer smo mi izgubili kadar i industriju raspadom SFRJ a onda i uništenjem zemlje 90ih, pa kljakavim oporavkom 2000ih. Orao je napravila jedna jugoslovenska industrija koja je pre toga napravila Jastreba i Galeba i razne druge eksperimentalne projekte, pa je opet veliku muku mučila da iznese projekat Orla do kraja i to uz veliku injekciju tehnologije iz inostranstva a na kraju sa avionom koji u suštini nije ispunjavao TTZ postavljene na početku projekta.
Npr, Jugoslavija nije nikada iznedrila svoj avionski motor – za Orla i G4 je osvojena licencna proizvodnja RR mlaznjaka (opet, teškom mukom) ali nikada niko nije isprojektovao u Jugoslaviji mlazni motor za serijsku proizvodnju. I sad džaba tu 3D štampači i softveri kada ne postoje – ljudi. 3D štampač je alat, softver je alat i to sve ubrzava posao ali neko mora da upravlja tim alatom a mi to nemamo, i ne možemo da stvorimo preko noći. Kadrovi se stvaraju decenijama. Pogledajmo Kinu, i koliko je njima trebalo, uz sva ulaganja novčana i tehnološka, svo ljudstvo, ogroman trud, i sve 3D štampače, softvere i CNC mašine ovog sveta da uhvate priključak sa Rusima i Amerikancima po pitanju vojne vazduhoplovne industrije (a još uvek nisu sa njima izjednačeni).
Yoda
Ne postoji nerešiv problem – pa i da se od Mome za relativno kratko vreme napravi centar pun stručnih i mladih kadrova potpuno kompetentnih da odrade svaki posao koji im se zada…
Ako se npr. opredelimo za novi Rafal – neko pomenu i u svetlu dovršetka ex-SFRJ projekta NA koji bi mu bio kompatibilan i verovatno modifikovanog prema aktuelnim potrebama (projektovan je davno sa Francuzima) – dovoljno je možda svake godine slati 10-ak mladih inžinjera u Daso (na plaćenu npr. 3-4-god. praxu ili kako već), da tamo provedu 3-4 meseca na različitim pozicijama – počev od nižih pa do svog ranga npr. godinu-dve (za to vreme možda završe i neke specijalizovane postdiplomske studije) – Rafale će ovde dočekati ekipa najsteučnijeg mogućeg mladog kadra.
Naravno – to podrazumeva i dodatno ulaganje u infrastrukturu, mašine i dr. opremu u zemlji u međuvremenu.
Slično se može uraditi za bespilotne, radare, pvo itd. – nezavisno od zemlje dobavljača.
Time bi pribavili sposobnost da u budućnosti budemo što je moguće samodovoljniji po pitanju odbrane.
Kako će se takav kadar postaviti kada mu priđe neki muljator – nadajmo se da nećemo čitati u novinama. To bi mogao biti najveći problem modernizacije odbrambene industrije, ali uopšte nije teško rešiv.
A ako neko postavi pitanje zašto Srbija toliko polaže na odbranu – pa prosto im pomenuti brojke žrtava u 2 sv. rata unazad u 100 godina, pa i skepsu u njihove sposobnosti da vode svet u bilo kom drugom smeru do samouništenja…
evroprc
Da li mi treba od nule da budemo u stanju da proizvodimo ceo avion je upitno.
Moj predlog je ovo:
Dronove , za njih pogosku grupu , radare i avioniku, kao i naoruzanje verovatno da. Tu mislim da nismo toliko daleko kao na primer kod visenamskog aviona.
Pseudosatelit… isto mozda interesantno.
Da skratim, ako uopste domaci avion, onda pod licencom i u potpuno novoj fabrici, da li bi se to nama isplatilo onda, nisam siguran.
Trundle
Jos kad bi od tih 8,5m sve otislo tamo gde treba, a ne na kojekakva ugradjivanja. Svi znamo kako se radi, verovatno ce Moma dobiti ono sto je potrebno, ali po samo duplo vecoj ceni. E to je problem ove drzave i svih institucija u njoj. Para ima, ali dok se svi ugrade narod posle kuka. Navescu primer jednog doma zdravlja, posle raspisanog tendera dobije racunare od 200e po ceni od 500e. E zato se ja plasim svega sto nasi prave, modernizuju itd itd
Robi
500 zaposlenih za remont 2-3 orla godišnje??? I održavanje par MI8…
Zar to nije predimenzionirano, preskupo…?
Mada, bez tog Zavoda morali biste prizemljiti orlove i galebove…
Koliko onda ispada sat naleta orla i osmice, ako zbog tog naleta treba održavati ovakav sustav???
Yoda
Najbolje pojačanje vojske u svetlu povećanja kapaciteta vojne industrije, modernizacije vojske, pa i izbora naslednika MIG 29 bi možda bilo – angažovanje profesora Zeca ili sl. neukaljanog ekonomiste.
On ne bi mogao da zaustavi ili ukloni parazitarenje – to je posao za druge – ali bi mogao da pomogne da se od navedenih procesa osmisli i napravi profitabilan model, a kada je profitabilan, onda može biti i efikasan koliko je potrebno…
Čovek zna i dijagnozu i terapiju, ali ga niko ne konstatuje.
Naprotiv, forsira se medijski fenserajski upakovana „agenda“ stagnacije i propadanja, a što je još gore – to je globalni trend ma koliko brojke kod nekih velikih ukazivale drugačije…
Dusan Pavlovic
Je l se meni ovo čini, ili na prvoj slici je orao sa deponije muzeja vazduhoplovstva?
Nebojsa
Kamo srece.Ovaj na fotografiji je pregurao dobar deo remonta pa bi do proleca mogao i da poleti
Oni iz muzeja su daleko od toga.Vidi se jedan u pozadini na jednoj od fotografija,tek u prvoj fazi,go prednji deo zmaja
Dusan Pavlovic
@Nebojsa
Pa na taj i mislim na velikoj, naslovnoj slici, gde se vidi samo prednji deo aviona sa izduvnicima motora. Ovaj koji je skoro zavrsen je neki 2.0 Orao, vidi se po pito cevi koja je izmeštena na gore
Nebojsa
Taj je 25507,nije iz muzeja.Koriscen je 2016 kao pokazni model kako bi modernizovani Orao trebao da izgleda
Onaj na kom se radi a koji ima izmenjen nos je 99 posto 25531.On bi trebao biti obrazac kako ce ostali modernizovani izgledati .Ocigledno je da se i dalje radi nesto na njemu jer je on prakticno u fazi ispitivanja.Leteo je na jesenjoj vezbi na Pesteru
Nebojsa
Evo ga pocetkom 2016 kao maneken
https://tangosix.rs/2016/16/04/ekskluzivno-orao-2-0-izbliza/
Sest godina od prvobitne ideje i mislim da je sem kapaciteta lutanje sta bi i kako trebalo da izgleda najveci problem u celoj prici
Dusan
@Nebosa
Hvala na pojasnjenju, ali nisam uspeo da na slikama vidim taj iz muzeja, i meni je bilo cudno da su vec u toj fazi , a kad smo kod toga u kojoj su fazi, i da li se sva 4 rade?
Nebojsa
Ima ga na video snimcima posete ministra.Vidi se u pozadini ovog 507 u jednom trenutku prednji kraj trupa
Koliko sam video to je jos uvek prva faza gde se sam zmaj dovodi u red,grubi radovi.Koliko sam ja video samo jedan muzejski je u toku
Miloš77
Hvala Tangosix! Iskreno i bez omaložavanja.
Trebaće tu daleko više novca da se uloži. Ipak ništa bez motivisanog kadra.
Jovan
Znanje je ključ svega i tu ne treba štedeti,radionica se lako opremi prema
potrebama
pp5d6
Moma je izgleda na istoj razini kao ZTC u Velikoj Gorici.
Tko je boji slaba je utjeha. Tako biva kad država upravlja i postavlja. Pardon, kad vlada partitokracija.
Glede OOB-a; koji kao ne valjaju i promašaj su.
Samo za upućene- slijedeće 2022. biti će isporučena 3 broda za HRM.
Sada je već taj proizvod našao dva strana kupca. Jedan će kupiti 10 komada a drugi 5.
Brodosplit je privatna tvrtka.
Vlad
pp5d6,
Za brodove verujem da je sve što ste naveli istina. Ali, mučiti se 10 godina sa projektom broda koji je nešto veći od naših minolovaca?
U Hrvatskoj bilo 5 velikih i u svetu cenjenih brodogradilišta koja su proizvodila između ostalih brodova i fregate i podmornice. Šta imate danas. Ugasili ste brodogradilište sa tradicijom dužom od 250 godina. Ugasili ste jedan Uljanik. Da ste nastavili razvoj ranijim tempom, danas bi radili krstarice i nosače helikoptera. Tim pre me jako čudi što se danas hvalite sa ovakvim „čamčićima“…
I nemojte misliti da ste jedini. U staroj Jugoslaviji je postojala podela da se na moru grade pripadajući brodovi dok se rečni rade u Beogradskom brodogradilištu. E, i ono vam je prošlo poput Kraljevice…
Dusan Pavlovic
@Vlad
Bilo je jedno ozbiljno brodogradilište u Novom Sadu, na Limanu, ali je prodato radi zemljišta privatnom vlasniku, a radilo je i ogromne brodove do 300m
Маре
Шта се десило са причом приликом прве куповине нових Ми-17, да ће Мома постати сервисни центар за њих…? То више нико и не помиње колико видим.
Nebojsa
Evo ga pocetkom 2016 kao maneken
https://tangosix.rs/2016/16/04/ekskluzivno-orao-2-0-izbliza/
Sest godina od prvobitne ideje i mislim da je sem kapaciteta lutanje sta bi i kako trebalo da izgleda najveci problem u celoj prici
Nebojsa
Greskom sam ovde poslao odgovor za Dusana Pavlovica.Sto se tice servisnog centra za Ruske helikoptere i to je prica od jedno pre sest godina.Od tada su u zavodu radili samo kao podizvodjaci za Makedonske i to je sve.Cak i onaj nas jedan Mi17 vec godinama stoji.Posle toga je bilo price o centru za Airbus helikoptere.U svakom slucaju nista od toga do sada nije ostvareno
Milovanov Srbislav
Postovana gospodo dokle god se pomocnik ministra vojnog ministarstva pita za sve a niko nemoze nista uraditi u Zavodu bez SDPR a Zavodova perspektiva je neizvesna Postovani gospodin pod nadimkom Baca inace bivsi inzinjer i rukovodilac SDPRaMraci i oblaci nasom vojnom industrijom pa tako i Zavodom Moma Stanojlivic odgovorno tvrdim da Zavod moze da radi provitabilno pod pravom organizacijom Prvo da pocne da radi Vojni i Civilni program Drugo da ima ne zavisni svoj poslovni racun kao svi privredni subjekti Trece da se dohodovno privrednicki ponasaju Cervrto da im Generali i Pukovnici ne rukovode i ne kroje kapu Jer oni o privradi nista neznaju sto je i normalno jer su obucavani da cuvaju bezbednost Zemlje i eventualno da ratuju Peto dovedite nekog ko zna kako organizovati rad takvog jos uvek za ove prosrore Balkana giganta pa ce te videti Sesto radnici moraju biti placeni prema ostvarenom dohotku Zavoda a ne prema standarnizovanim platama u Vojsci Sedmo iskolovati ljude i licencirati ih ne samo po vojnim standardima nego i po civilnim Drugim recima da imaju civilne licence Osmo osvajati odrzavanje i civilnih letilica /mislim i na avione i helikoptere Naravno ova moja konstatacija nece se svideti odredjenom Vojnom kadru jel gube svoje zagarantovane privilegije Zamislite kad bi servisi tog kapaciteta bilo gde na Zapadu a sad i na Isroku remontovali jedan ili dva aviona godisnje posle dav meseca bi propali Skoro pedeset godina sam u Vazduhoplovstvu Uvek u svojstvu privatnika a od osamdesetih godina i kao vlasnik aviona /Cesna 310/ pa preko prve privatne vazduhoplovne konpanije od 89 godine Svo vreme sam pratio rad u vazduhoplovstvu pa samim tim i rad zavoda I dalje tvrdim da je to Zavod sa najvecim pontecijalom neuporedivo vecim od Jat Tehnike pogotovo sto sad imamo i EMTU Potrebno je samo da Predsednik to shvati odnosno da dobije prave informacije a ne od doktora Stefanovica i doktora pseudomim Baca i Moma bi procvetao Molio bi urednistvo TANGO SIX a da objavi ovaj moj odgovor U napred zahvalan
PSA
Lepe price. Potreban je program oporavka zavoda jer ovakav na trzistu ne moze da opstane. Probali su pre 20 godina. Pootpustali ljude, zaboravili koliko je Zavod ostecen 99. i kao snađite se na tržištu pa ga brže bolje vratili pod MO. Lepe priče su samo lepe priče ako nema ozbiljnog plana.
dembelan
Prva fotografija sve govori. Svi majstori 50+. E to je problem Mome
Nebojsa
Ima i starijih.Bilo je vec negde reci da su na radovima angazovani ljudi iz penzije,rade po ugovoru.Ovi koji su zaposleni su 50+
Nex
Kada sam svojevremeno konkurisao u Momi pre neku godinu, kao dipl. masinski inzenjer vazduhoplovstva, samo su mi posle nekog vremana poslali dokumentaciju natrag, bez ikakvog odgovora ili poziva bar za razgovor. Njima ne trebaju kadrovi izgleda vec poslusnici, a vidi se da i tekst naginje ka tome , podsecame sve vise na kurir vesti pogodite zasto!
Milos S
@Nex nažalost svuda je takvo stanje nije samo u Momi . I tome nema spasa!!! Takav je nakaradan sistem već 20 godina i više. Ostali su samo ljudi kojima je ostalo još malo do penzije i kojima je cilj samo da je se dočepaju. Iskustva tu nema . Kakvo mogu iskustvo imati kad za 20godina remonovali jedno 5 aviona??? Svi koji tu imaju neko znanje su NEPOŽELJNI!!! Jer odmah ugrožavaju nekog koji nema veze sa poslom ali je politički i rodbinski podoban i uglavnom je nekakav Šef. I tako je svuda i polako to izlazi na površinu!!! Uskoro nećemo imati profesionalce u ničemu!!!!
ID
Treba imati na umu koliko je avoina posle remonta u „Momi“ palo?
Mnogo, zastrašujuće ako se gleda u procentima. Istina nikada se nisu objavili razlozi pada… Za G4 postoji snimak da je stao motor, remontovan. Mislim da se samo valja šuplja priča. Nije stvar para. Kadrovi i to visokospecijalozovani, obučeni, da ne pričam o iskustvu se NE MOGU naći brzo. Pitanje je da li mogu ikako, a ako i mogu trebaju godine.
Posle 30 godina se neko seti da trebaju obučeni, školovani ljudi. Da ne pričamo sada kako su se školovali ti što donose odluke.
Nebojsa
Najveci broj udesa i katastrofa poslednjih 10-15 godina je posledica lose procene posade,zatim losa procena u sklopu sa nekim otkazom i na kraju u najmanjoj meri cist otkaz tehnike.Slab nalet ali na zalost dovoljno veliki za lazno samopouzdanje je glavni krivac.Naravno da su gotovo sve letelice koje su pale remontovane u Momi.Da nisu ne bi imalo sta ni da leti.To bi bilo isto kao da smo mi prozivali Sovjetsku fabriku zbog svakog pada 21ice kod nas pre prvog remonta
Dusan Pavlovic
@ID
Nista vise nego u bilo kom vazduhoplovstvu sveta, štaviše i manje aviona pada kod nas u procentima
ID
@Nebojša
Nemam taj podatak da su greške posade. Jedino je sigurno za G4 koji je pao kod Šapca da je otkazao motor ima i snimak, Orao u Barandi isto motor i Orao u Gružanskom jezeru stajni trap pa je spušten na jezero prinudno. Ostalo ne znam.
@ Dusan Pavlovic
Potpuno netačno moja gruba računica (pre par godina) je pokazivala da je 20% aviona palo posle remonta. OK mali je broj aviona, pa su procenti ogromni. Ali, zar to nije zvono za uzbinu?
BSD
Kada sam ja ovde pisao da Miloradoviceve price o moderniaciji Orla do kraja te neke godine ne piju vodu i da i ako mu daju pare za to da ce poslednji avion docekati obelezavanje stogodisnjice od pocetka drugog svetskog rata ili sam obrisan ili su mi dezurni objasnjavali kako to nije tako i slicno. Sada dodjosmo da sam ministar u stvari kaze to isto, hvala mu. Nije to mnogo komplikovano i prosto je, stvar je u shvatanjima problema. Sava Pustinja im je rekao to sto im je direktor Dasaoa rekao u PPT Namenskoj „sve je ovo gospodo odlicno ali nije isto avion i kamion, linija delova za tenk ne sme da bude cak ni u istom krugu linije za avione”. Oni su to shvatili da je to kao automehanicar, das mu otkaz i iza ugla imas sledeceg. Interesantno je da nam komsiluk dosta posecuje sve tekstove, teme, ako, tako i treba, nije sramota uciti od jednih medju prvima u Evropi i svetu. Ipak se ovde predaje avijatika od 1919. godine, a evo 90 godina katedre koja je izmedju ostalog i mnogih velikih ljudi u vazduhoplovstvu izbacila coveka koji je cirilicom potpisao odobrenje za poletanje Arijane u svemir. Citajte, pratite i ucite, uvek se tako skromno pocinjalo kao udruzenje ljubitelja, interesenata, akro-grupe, svaki pocetak je tezak.
Zoran
Kao bivsi radnik Mome moram prokomentarisati Nista nije ulozeno u zavod posle bombardovanja a slabo i pre toga sistemski su terani ljudi da daju otkaze nismo ni plate dobijali kasnile mesecima alati stari masine dotrajale a da ne pricamo pocetkom bombardovanja da je svako uzeo i ono malo sto je vredelo jer je bilo na izvolte i baceno na poljanu
Mihailo
A posle se neko zaleće sa pričom da razvijamo NA avion…
Miladojka Youneed
Citava prica ocigledno pre vrsi neku socijalno marketinsku funkciju, da se ocuva „zavod“, tj, radionica sa kobajagi dobrom reputacijom (niko za njega realno nije cuo). Da se posao zaista zeli uraditi 8 miliona bi se dale pravoj privatnoj firmi koja bi po trzisnim uslovima angarzovala personal, organizovala projekt i stvar zavrsila relativno brzo – ako projekt zaista postoji i ne treba se just in time izmisljati sta da se modernizuje. Dajte meni 8 miliona, ja cu napraviti firmu, raspitati se ko je u Srbiji ostao a da je dobar inzenjer/majstor, dobar trag je ako je bio izbacen, zanemaren, ponizen, to je sigurno indikacija da se radi o strucnjaku, i ako ne bi popunio ekipu kod kuce nasao bi u Ukrajini ili Rusiji ljudi koji bi za dobru zaradu neko vreme radili u Srbiji. Ovo sto se vidi na slici sve matori ljudi, i ja sam mator ali kod nas na zalost ta je generacija previse istrosena, zagadjena zivotna sredina, lose navike, ratovi, 3 decenije stresa, sta ocekivati od njih? Ali avaj, ja nisam jedan od 700-800K…
hind
„Dajte meni 8 miliona, ja ću napraviti firmu..“. Hmm, kako mali Perica zamišlja vođenje posla. Zanomljivo..
Miladojka Youneed
Inzenjer eektrotehnike, 20 godina radnog skustva, 3 firme osnovao, radio na projektima sa Eurocontrol, ucestvovao u SESAR projektu, ratni veteran (PVO)… Ja sam dakle Perica, ok, ko ste vi? Koje reference vi imate?
Jovan
Proizveli smo Utvu75.Lastu,prikraju je i Turbolasta,Kobac je u razvoju
Svi ti avioni su naš proizvod i omogućavaju jeftinu i dobru obuku naših pilota bez da smo zavisni od ikog
Imamo planove za G4 i Orla,uraditi reviziju tih planova,uneti moguća
poboljšanja i pokrenuti proizvodnju novih.Dobiješ avijaciju u dovoljnom
kapacitetu koja jeftino leti.Istovremeno značajno podigneš nivo industrije
obrazuješ kadrove digneš nivo BDP-a.
Davor
Jovan za Lastu i Kobca treba pronaći tržište. Nije dovoljno imati dobar proizvod i ne proizvoditi ga u većim količinama. Ako se proizvodi u malim količinama za vlastite potrebe mislim da je to gubitak. Vremena su danas takva da moraš biti konkurentan na tržištu ili pripadaš. Bolje je razviti projekt sa privatnim sektorom koji bi bio ekonomski isplativ bez državnih subvencija. Sposobnost umjesto podobnosti daje rezultate.
Nebojsa
Od svega pobrojanog jedino je Lasta uz velike muke realizovana
Utva 75 je produkt SFRJ
Kobac obicna maketa koja je vec usla u tinejdzerske godine
I na kraju turboLasta,ideja tek u povoju u fazi ni maketa ni avion
Kakva crna proizvodnja Orla i G4.Pojedini ovde pominju 3D stampace.Ocigledno ne znaju za standarde u proizvodnji delova za vazduhoplove i mogucnosti pomenutog stampaca
Mi smo 1992 uz velike muke sklopili onih par Orlova i G4 koji su stigli nedovrseni iz .Znaci zapoceti avioni,u vreme kada smo imali bazu delovaza njih neuporedivu sa sadasnjim stanjem
Na kraju je vecina tih aviona zbog problema zavrsila u Voc-u da se ne bi patili po jedinicama sa njima
Da smo iole sposobni za nesto takvo prvi pokazatelj bi bio zavrsetak nedovrsenih G4 koji su camili u Utvi i u skladistu u Pancevu
Kako stvari stoje njima se radovao ili ce se radovati otpad u Temerinu
Andrija
I Lasta je proizvod SFRJ, prvi prototip poleteo je 1985. Pa sad vidite koliko nam je trebalo vremena da završimo projekat započet u prvoj polovini 80ih.
Jedini srpski avioni koji su stvoreni u postjugoslovenskom periodu su ultralaki SILA modeli, i oni su nastali u privatnoj režiji bez ikakve veze sa vojnom ili državnom vazduhoplovnom industrijom (a vojska ih u potpunosti ignoriše).
Zivojin
Andrija
Lasta-95 je ipak dosta drugačija od Laste 1 i 2.
Tako da V-54 nije započet u SFRJ.
evroprc
Jovane
Slazem se potpuno, raditi sve ono sto se moze uz dalje ulaganje.
Generalno, za sredstva domace proizvodnje, remont raditi kod proizvodjaca domaceg.
Za sredstva inostrane proizvodnje omoguciti gde moze da se strane komponente zamene domacim proizvodom.
Samo sve ostalo raditi u obnovljenim i osposobljem remontnim kapacitetima koji su u svakom slucaju krucijalni i neophodni.
Da li objedinjenje svih remontnih zavoda sa jasnijom raspodelom kompetecija pomoglo, i samo jednim Direktorom (smanjenje administrcije i troskova) to bi isto trebalo sagledati.
hind
Dva , tri Orla godišnje uopšte nije loše!
Jovan
3D štampom se rade i najzahtevniji delovi kao na primer lopatice turbina
Miki
Tužno…. Realnost Srbije.
tandara mandara
Evo malo podataka o firmi.
-u firmi radi oko 30 penzionera koji su I nosioci posla
-preko 90% zaposlenih ima vise od 50 godina
– mladjih od 30 godina ima 5-6
-oko 95% zaposlenih su “vrtaci palceva”,oni dodju na posao,budu tu 8 sati,ne mrdnu iz kancelarije I odu kuci
-od ovih 5% koji nesta “rade” ,stvarno radi njih desetak jer su to “novi radnici” koji su dosli pre 4-5 godina
-ovi ostali “radnici” koji su u firmi preko 30 godina bicuju ove koji stvarno rade
-hangar prokisnjava,ustvari ne prokisnjava nego sa njega curi voda kao iz tusa
-u pogonu kamiondzija je mracno kao u pecini
-veceovi smrde toliko da grize za oci
-svi iz upravne zgrade imaju diplome sa sega-mega fakulteta i kod njih radi grejanje od 7 do 3
-u hangaru nema grejanja,oni pokrenu duvaljke ali ih ugase u 9 sati i sto si se grejao do 3 sata grejao si se
-u hangaru je ispravno samo 20% uticnica za struju i to svaki dan neka druga,avantura je da se nadje ispravna
-u hangaru je neispravna svaka druga sijalica za osvetljenje sa plafona
-radnicima koji rade na avijaciji je ukinut beneficirani radni staz 1999.godine,kakva ironija
-ne dobijaju topli obrok niti bilo kakvu 13. I 14.platu
-dobijaju novac za prevoz
-rols rojs motori zrace I to su vojska I VTI krili ko zmija noge, pa zbog toga radnici koji rade na njima imaju skraceno radno vreme za sat vremena I produzeni godisnji odmor
-za ovo prethodno je zasluzan vojni sindikat nakon borbe od 15 godina sa vojskom
tandara mandara
Nastavak.
-za razliku od vojnih lica majstorima civilima se smanjuje plata za 35% kada su na bolovanju,pa se cesto desava da neko neide na bolovanje da bi dobio celu platu
-plate mehanicara su u rasponu od 45000-60000,sto zavisi od postavljenja,platne grupe i srednje ili vise skole
tandara mandara
Ima jos.
-merdevine,stepenice i platforme su iz 70-tih i 80-tih godina,ljuljaju se i raspadaju,apsolutno su nebezbedne,popravljane su i varene bezbroj puta,ali nikakva vajda
-pre par godina su kupljene 4 ogromne platforme u Holandiji od kojih nema apsolutno nikakve koristi jer nisu predvidjene za rad na avijaciji,cijena prava sitnica (26000 evra) i niko ih ne koristi
-vodu za pice radnici sami kupuju kod privatnika,firma nece da ucestvuje u toj prici niti ju interesuje
-hidraulicke dizalice rade na parove razbrojs,znaci svaka druga je “ispravna”,od tih ispravnih ni jedna nije skroz ispravna,neke sporo dizu,neke se zaglavljuju,neke cure,neke nece da se spuste itd
-mehanicke dizalice se ponasaju bukvalno isto kao i hidraulicke
-naravno,tockici na njima uglavnom ne rade
-elektricni izvori napajanja su takodje stari oko 50 godina,oko pola njih uopste ne radi,oni koji „rade“ kao da imaju gremline u sebi,tokom rada se iznenada iskljuce pa opet ukljuce itd
-od dva hidraulicka agregata radi samo jedan,i on ima 50 godina,cesto se kvari,ne rade mu sve funkcije itd
-u poslednjih par godina zaposleno je mnogo zena I cerki od vojnih lica,vrtacice palceva,ne sluze ama bas nicemu
Boža M
Verujem Vam.
Zaista tužno. Juče sam upoznao dečka koji je otišao iz JAT tehnike zbog male plate posle privatizacije.
Kaže- nove gazde htele da najure stranačke kadrove, ali ovi ne odlaze, a odlaze ovi što znaju nešto.
Zoran
VZ će dobiti 8.5 mil evra, s recimo Đuro Đaković iz Slavonskog Broda 47 mil evra…velika je to razlika. VZ sa tim parama ne može uraditi puno..eventualno dva namenska objekta tipa farbara i nešto pored..350 ljudi na materijalu ne može puno učiniti, ostali su u administraciji.