Javna tribina „U predvečerje rata“ povodom obeležavanja godišnjice od početka NATO bombardovanja SRJ održana je u petak u Muzeju vazduhoplovstva.
Prisutnima su o svojim iskustvima i sećanjima govorili predsednik vlade Savezne Republike Jugoslavije Momir Bulatović, komandant 549. mehanizovane brigade general Božidar Delić, kao i pripadnik 127. lovačke eskadrile i jedan od prvih pilota koji je poleteo 24. marta 1999. godine Nebojša Nikolić.
– Eskadrila je tog dana ranom zorom preletela i zaposela četiri aerodroma na čitavoj teritoriji tadašnje SRJ. Po dva aviona na svakom aerodromu, izuzev na Batajnici četiri. – rekao je Nikolić prisećajući se dana kada je bombardovanje počelo.
Kako je istakao, tadašnja eskadrila bila je na izmaku resursa, a oni su bili produžavani potpisima odgovornih starešina čak tri godine. U takvom stanju flota je dočekala NATO bombardovanje, pri čemu je na raspolaganju bilo svega deset aviona, objasnio je Nikolić i ispričao pod kakvim je uslovima bio prinuđen da poleti:
– Kada sam pokrenuo avion ustanovio sam kvar na jednom od veoma značajnih uređaja, posebno za noćno letenje – nije mi radila kursna sistema. Javio sam preko radio-stanice o toj neispravnosti, a komandant je rekao da imam magnetni kompas koji služi za krajnju nuždu kod MiG-a 29. Rekao mi je da u Vojvodini ima veliki broj ciljeva, da što pre poletim na 3000 metara i zauzmem zonu očekivanja Zrenjanin-Bečej. –
Nikolić je tada po naređenju poleteo, ali je nedugo zatim bio primoran da se katapultira nakon što je pogođen je od strane neprijateljskih snaga.

O situaciji na zemlji govorio je tadašnji general Delić. On je objasnio na koji način je tokom rata funkcionisala pešadija, sa kakvim se poteškoćama suočavala na terenu:
– Nedelju dana pre agresije nama je stigao jedan uređaj – APP (Automatski prijem podataka). Tada smo po prvi put imali uređaj i ekran gde smo na nivou brigade mogli da pratimo situaciju u vazdušnom prostoru – sve avione u blizini Savezne Republike Jugoslavije ili ako samo gledamo Kosovo, sve što leti iznad Grčke, iznad Jadrana, sve što je neprijateljsko i sve naše što leti. –
Taj uređaj bio je samo još jedno od sredstava koje je vojska koristila kako bi predvidela napade i zaštitila glavne ciljeve. Međutim, vojska je i sama bila veoma inventivna kada je reč o maskiranju meta i varanju neprijateljskih snaga, istakao je Delić i objasnio na koji način su čuvani mostovi:
– Mostove smo štitili, jer su nam oni bili mnogo važni preko Drima. Ako ih poruše, vojska koja nam je na granici bila bi odsečena po pitanju snabdevanja i svega ostalog. Radarske reflektore postavljali smo tako da pilot vidi most, ali njegova radarski vođena raketa vidi nepostojeći most. Dakle, on gađa most, ali ga ne pogađa. Radili smo i maskiranja mostova i mislim da sve to što smo radili, radili smo vrlo uspešno. –
Više o pokušajima tadašnje vlasti da izbegne bombardovanje, diverzijama i „varkama“ koje je pešadija izvodila na terenu, kao i tome kako je pilot Nikolić uspeo da se bez navigacije i navođenja suoči sa 24 protivnička aviona i preživi, pogledajte na sledećem video snimku:
Sveta
Potrebno je, makar i danas, pokrenuti pitanje priprema za odbranu zemlje i normativno održavcanje borbene tehnike. Nije mi jasno, kada se očekivao rat, da RV i PVO ima toliko neispravne tehnike u prvom ešalonu i to u elitnim jedinicama. Naročito to važi za borbene avione ako se zna da svaki avion ima tehničku knjižicu u kojoj se upisuju svi mehaničari koji vrše održavanje, onda ekipa pre poletanja, pilot isto pre poletanja. Siguran sam da je bilo diverzije i sabotaže ali ko je to vršio i u čije ime trebaju utvrditi nadležne službe. To nije potrebno radi mene već radi svih onih ljudi, poginule dece, ranjenih i invalida kojih bi bilo manje da je borbena tehnika koja se upotrebljava bila ispravna. To je dug i prema poginulim rodoljubima jer se na njihovoj smrti neki pojedinac obogatio…..
Nislija
slazem se, takodje ispitati sabotazu pvo sistema Dvina, koji je b52 mogao da izbusi kao prepelicu
Drago
Svojevremeno je Gospodin drug Moma ucesnik na ovoj tribini izjavio kao je na konto duga za zito SSSR-a, Rusija nudila(pokusacu da citiram) -zastarele sisteme PVO iz 80 -tih godina , te da je nafta u tom trenutku bila logicno resenje – Inace ko se seca iste je u tom periodu 95/98 redovno bilo par meseci godisnje na Jugopetrolovim pumpama a flasicama je bila dostupna 365 dana godisnje . Nadam se da sam ti bar malo odgovrio na pitanje.
mikicar
U rat se nije smelo uci, nikako bez nekog jakog saveznika (Rusija, Kina). Ne bi nam mnogo pomoglo ni da smo imali taj S-300 pa ni 100 aviona Su-27. Gotovo je nemoguce ratovati kad je protivnik ekonomski i vojno toliko nadmocan. Jedino da smo imali neki nuklearni glavic pa da nas ne diraju, ali bi nas u svakom slucaju ekonomskim izolacijama rastrgli.
Veliki poraz nase spoljne politike, i junacko drzanje nase vojske u ovakvim uslovima.
Ранђа26
Слажем се да нам је тада требао неко јачи да нам чува леђа. Русија то није тада била, а ни Кина. Међутим, никако не могу да се отргнем мишљењу да је било зацртано да будемо бомбардовани.
mateus
Mikicar kako bi ste ga vi izbegli?
josip broj
mogla bi i pokoja tribina o dejstvu RV u drugim zemljama ;)