[KOLUMNA ALENA ŠĆURICA] Eurowings: Sjena onog što je bio prije

Eurowings je ozbiljno navalio na regiju, masovno otvarao linije, preuzimao tržište, povećavao frekvencije. I dok se Wizz Air koncentrirao na Srbiju, BiH, Makedoniju i Crnu Goru, Eurowings se prvenstveno koncentrirao na Hrvatsku, Kosovo i BiH. Kao što je Wizz Air u drugom krugu širenja skromno krenuo prema Hrvatskoj i Sloveniji, tako je i Eurowings skromno krenuo prema Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori. No, u Srbiji i Makedoniji pritom nije došao dalje od pokušaja, prvih par linija koje je otvorio je vrlo brzo i zatvorio.

Eurowings je alat Lufthanse. Kao takav je akumulirao ogroman gubitak, u prvom redu zato što mu prioritet nisu bile komercijalno isplative linije. No, kada je taj gubitak postao prevelik za Lufthansa Grupu ista je odlučila rezati, te od Eurowingsa napraviti pravi LCC. Isto se, naravno, reflektiralo i na regiju. Ozbiljno reflektiralo.

Kako je nastao Eurowings

Eurowings datira još iz 1994. kada je bila neovisna kompanija, koja je devedesetih blisko surađivala sa KLM-om i bila njihov njemački feeder. Brojne linije iz raznih dijelova Njemačke (Bremen, Hannover, Munster, Dortumnt, Dusseldorf, Cologne, Stuttgart, Nuremberg, Leipzig, Dresden, Paderborn) imale su po dvije do pet dnevnih frekvencija prema Amsterdamu. No, kompanija je imala i nekoliko linija za Paris u code-share sa Air Franceom (Dortumnd, Dresden, Hannover, Munster, Nuremberg, Pedrborn), Milano Malpensu (Cologne, Dortmund, Hannover, Nuremberg), velik broj domaćih linija, kao i nešto linija prema trećim odredištima (Poznan, Wroclaw, Krakow, London Stansted, Mallorca, Zurich, Olbia, Venecija i Rim). U to vrijeme Eurowings je prvenstveno letio sa ATR42 i ATR72, da bi nešto kasnije u flotu dodao BAe 146 i A319.

Lufthansa 2001. kreće sa investicijom u kompaniju (24,9%), da bi 2004. udio povećala na 49%. Deset godina kasnije, 2011. kompanija je potpuno u vlasništvu Lufhanse. Iz kompanije su izdvojeni avioni A320 obitelji i oformljen je LCC Germanwings, dok je Eurowings postao regionalna kompanija i dio Lufthansa Regionala.

Ipak, već 2015. Lufthansa objavljuje ukidanje Germanwingsa, te pretvaranje Eurowingsa u Lufthansin LCC u koji je involvirao cjelokupan Germanwings. Germanwings je istime prestao sa operacijama iako je AOC zadržan sve do 2020, kada ga Lufthansa Grupa u novoj reorganizaciji ukida, obzirom da joj je cilj bio smanjenje broja AOC-a.

Kao dio širenje svog LCC, Lufthansa Grupa je 2015. otvorila novi AOC Eurowings Europe, sa sjedištem u Beču i bazom u Salzburgu. Kompanija u floti ima 19 aviona. Ova kompanija je otvorila i bazu u Palma de Mallorci (Španjolska). No, najnoviji potez je da dio Eurowingsove austrijske flote (4 aviona) pređe u Austrian kome su vraćene linije koje je samo par godina prije preuzeo Eurowings.

Lufthansa je 2017. involvirala čak 33 Airbusa A320 Air Berlina u Eurowings. Lufthansa Grupa je pritom prilično lutala sa Eurowingsom, no o tome nešto kansije.

Eurowings je pregovarao i oko inkorporiranja Brusselsa, Condora i SAS-a u Eurowings, no najavili su i mogućnost kupovine još nekih kompanija i inkorporiranje istih u sustav Eurowingsa. Ipak, za sada je još jedino Condor ostalo kao možebitna akvizicija, SAS i ostali se više ne spominju.

Lufthansina žestoka rezanja Eurowingsa

Iako je posljednje tri godine bio 3. najveći LCC po broju aviona u Europi (iza Ryanaira i easyJeta), nakon Lufthansinih rezanja Eurowings je pao na tek 6. mjesto, prešli su ga i Wizz Air, Vueling, pa čak i Norwegian.

I po broju putnika Eurowings je pao, sa trećeg na četvrto mjesto. Kompanija već dvije godine stagnira, dok konkurencija raste (osim Norwegiana).

Load faktor Eurowingsa je izuzetno nizak, bitno niži od konkurentskih LCC. U stvari je na razini legacy carriera, a ne LCC. Uz to load faktor mu je u 5 godina narastao samo 2,7 postotnih bodova.

Upravo radi toga što je Eurowingsov glavni cilj bio da bude alat Lufthansine konsolidacije, da je toliko skakao u strategiji i taktikama, te da je load faktor bio vrlo nizak za LCC, Eurowingsova financijska slika je bilo lošija od konkurentskih LCC koje su sve bile profitabilne (naravno, uz izuzetak Norwegiana koji je već 2019. bio na rubu bankrota).

Zbog tako loših rezultata i akumuliranih 483 milijuna Eura, Lufthansa je pokrenula projekt restrukturiranja cijele grupacije, a pritom je odlučila najviše izrezati svog najvećeg gubitaša Eurowings. U slučaju Eurowingsa promjene nisu kozmetičke, već je Lufthansa grupa odlučila posegnuti za čvrstim i žestokim mjerama na stvaranje profitabilnosti kompanije.

Eurowings je prije koronakrize odlučio zatvoriti bazu u Minhenu. Ovu bazu Eurowings je pokrenuo 2017. godine. Sa Minhena je Eurowings operirao 32 linije, od kojih je 6 long-haul. U Minhenu Eurowings ima baziranih šest A320. Baza se planira ukinuti sa početkom zimskog reda letenja 2020/21, tj. u listopadu (oktobru), no evidentno je da će se to desiti zapravo odmah, tj. da zbog koronakrize broj letova iz Minhena je tek simboličan.

Potom je Lufthansa krenula koristiti situaciju i rješavati nagomilane probleme. Tako je Lufthansa grupa zatvorila AOC Germanwingsa. Planiralo se da će Germanwings biti zatvoren do 2022. ili kasnije ako dođe do otpora djelatnika, no Lufthansa je iskoristili vrijeme kad se sindikati ne mogu buniti i napravili to dvije godine ranije od planiranog, te na bitno jeftiniji način. Očekuje se skoro zatvaranje i Eurowings Europe (Austrija).

Lufthansa je reagirala i u Austriji. Naime, odlučila je da Austrian kontrolira ekspanziju Eurowingsa Europa, pri čemu će Eurowings ustupiti Austrianu četiri aviona (1 A319 i 3 A320), te 9 linija. Austrian pregovara i o daljem prebacivanju aviona i linija iz Eurowingsa na Austrian. Dakle, prvo je 2015. Lufthansa Grupa otvorila baze u dva austrijska grada (Beč i Salzburg) sa velikim brojem linija, od kojih je dobar dio uzet Austrianu i prebačen Eurowingsu. Potom je samo četiri godine kasnije odlučila dijametralno suprotnu taktiku i vratila linije i frekvencije Austrianu, te ozbiljno smanjila Eurowings u Beču, a tek neznatno povećala u Salzburgu. I pritom potrošila ozbiljan novac za ovo idimi-dođimi.

Eurowings se više neće širiti dok se ne restrukturira, te postane profitabilan. Kompanija je prije koronakrize planirala smanjiti troškove operacija za 15%. Kompanija je definirala baze: Cologne, Dusseldorf, Hamburg, Stuttgart, Dortmunt, Salzburg, Beč, Plama de Mallorca i Priština. Eurowings će iz flote izbaciti starije A319 i A320 te ih zamijeniti sa 20 A320neo. Kompanija planira smanjiti broj aviona koje ima u wet-leasu. Istovremeno Eurowings je i prije koronakrize iz flote planirao izbaciti sve Q400 koje je imao u wet-leasu.

Najveće iznenađenje je bilo da će se svi širokotrupni letovi prebaciti na Lufthansu početkom 2021. Jednako tako SunExpress će prekinuti long-haul letove za Eurowings, koji će se prebaciti na matičnu Lufthansu. I ovdje je Lufthansa lutala, prvo je odlučila da će Eurowings imat long-haul linije, potom je zatvorila Eurowingsovu long-haul bazu u Berlinu, te povećala onu u Dusseldorfu. No, nakon toga je ukinula i long-haul bazu u Dusseldorfu i sve Eurowingsove long-haul letove prebacila na Frankfurt i Minhen. Na koncu je i to ukinula i Eurowingsove long-haul letove prebacila na Lufthansu.

Istovremeno Lufthansa je podnijela sve dokumente za AOC svoje nove podružnice Ocean. Podružnica će obavljati leisure letove, a biti će organizirana po uzoru na Swissov Edelweiss, koji je također u vlasništvu Lufthansa Grupe. Planiran početak letova je 2022. Kompanija će krenuti sa 11 aviona, od čega će bazirati četiri aviona u Frankfurtu i isto toliko u Dusseldorfu, te tri u Minhenu. Nije jasno radi li se o uskotrupcima, širokotrupcima ili kombinaciji ovih aviona. Lufthansa opako šara oko leisure tržišta. Svašta nešto je do sada pokretala da pokrije ovo tržište. Prvo je 2011. krenula sa SunExpress Deutshlanda koji je nedavno ukinula kao brend i kao AOC, te ju stavila u likvidaciju. Osnovna kompanija SunExpress sa sjedištem u Turskoj u kojoj Lufthansa i Turkish imaju po 50% leti i dalje. 2014. kompanija je najavila otvaranje long-haul leisure divizije pod imenom Jump, koja je trebala imati Airbuse A340, no isto se nije realiziralo. Potom je long-haul leisure letove letjela preko regionalnog CityLinea za Eurowings pod brendom Eurowingsa. Istovremeno je koristila i Brussels za te letove, ali je i dio A330 Brusselsa letio za Eurowings. Potom je iste prebacila na Lufthansu uz promjenu baza, te najavila poptuno ukidanje LCC long-haul Eurowingsa. Sada pokreće Ocean uz poslovni model Edelweissa, ali sa dva odvojena brenda i AOC. Zašto kompanija nije objedinila ova dva leisure prijevoznika sa bazama u Njemačkoj i Švicarskoj, poglavito što je odlučila smanjiti količinu AOC-a, te ih ubrzano ukida?

Jednako tako primijenila je strategiju u Belgiji. Izneseni planovi Lufthansa Grupe da inkorporira Brussels u Eurowings su do daljnjega odbačeni, te će Brussels nastaviti kao samostalna kompanija. I u Švicarskoj Lufthansa luta. Iako je najavila mogućnost da bazu u Genevi prebaci na Eurowings ako kompanija ne poveća profitabilnost, a Swiss je još i smanjio prognoze profita za 11%, ipak se predomislila i za sada neće dirati Swiss. Sva ova pokusiranja su gora od Šuvarovih pokusa u obrazovanju, a mislio sam da će to biti nenadmašno.

U tom kontekstu treba gledati i najavu da Lufthansa grupa postajne holding po uzoru na IAG, Ryanair grupu i Air France-KLM. To znači da će holding moći prodavati bitno više dionica nenjemačkim investitorima, ali i da će pojedine kompanije holdinga (Lufthansa, Austrian, Swiss, Brussels, Eurowings, Air Dolomiti) imati veću autonomiju.

Na kraju u priči o Lufthansa grupi treba spomenuti i German Airways, kompaniju nastala spajanjem Zeitfrachtovih dvije kompanije, WDL Aviation i nedavno od Lufthanse kupljen LWG-Luftfahrtgesellschaft Walter u jedan brend. Kompanija je trebala imati tri BAe 146-200 i tri Embraera E190 od WDL-a, te 17 Q400 od LWG-a, tj flotu od 23 aviona, pri čemu je bila u postupku zamjene cijele flote Dash 8-400 za E190, kao i u povlačenju BAe 146 iz flote. Kompanija se bavila ACMI businessom, a letjela i za Eurowings sa Dash 8-400, te je suvlasnik u rumunjskom  LCC Blue Air i nacionalnom prijevozniku Air Moldovi. No, čim je došla koronakriza Lufthansa je odmah prekinula suradnju sa svojim suradnicima i time ih ekspresno odvela u bankrot, što joj nije prvi puta. Samim time, German Airways (LGW) je samo par dana kasnije raspisao stečaj. Istime Eurowings i prije plana više ne leti sa Dash 8-400, i neće letjeti sa E190.

Eurowings je prije koronakrize planirao smanjiti broj ljudi u upravi u Dusseldorfu za 30%, tj. otpustiti 300 od sadašnjih 1000 radnika.

Obzirom na ovu postupanje po načelu „ne znam jel bi piškio i kakio„, toliko promjena, poglavito u Eurowingsu, nije ni čudo da je kompanija u ovakvom stanju. Kako god, sada će Eurowings postati klasičan LCC, sa jedim tipom aviona, europskim P2P letovima i jasnom strategijom razvoja. Kako će Eurowings i dalje zadržati konektiranost preko svojih baza, ali čak i konektiranost Lufthanse, Swissa i Brusselsa na Eurowings isto će biti ozbiljna prednost spram Ryanaira, Wizz Aira i easyJeta koji su tek u povojima konektiranih letova preko svojih baza.

Eurowings rezao u regiji i prije Covida-19

Eurowings napadno rastao i razvijao se u regiji, poglavito u Hrvatskoj. Eurowings je u 2017. otvorio 12 novih linija i to po jednu iz Zagreba, Osijeka, Skopja i Tivta, te po dvije iz Splita, Dubrovnika, Zadra i Pule. Iduće 2018. otvorio je 5 novih linija, dvije iz Mostara, te po jednu iz Prištine, Osijeka i Tivta. Na koncu je 2019. otvorio 3 linije, po jednu iz Sarajeva, Splita i Ohrida.

Eurowings je u regiji prije otvaranja prištinske baze imao 52 linije, od čega 17 cjelogodišnjih. Najviše linija imao je Split, njih 10 (od čega 4 cjelogodišnje), pa Dubrovnik i Zadar.

Kompanije je imala nevjerojatnih 119 tjednih letova. I opet najviše za Split (njih 33), pa Zagreb i Prištinu (po 18 tjednih letova).

Potom je, na iznenađenje struke, Eurowings otvorio bazu u Prištini baziravši jedan A319 (150 sjedala) 18.6.2019. Povećao je broj linija na 8, te broj tjednih letova na čak 60 tjedno. U zimskom redu letenja uveo je i 9. liniju (za Beč). To znači da je u ljeto 2019. Eurowings u regiji imao čak 54 linije i 161 tjedni let (23 dnevno). Ukupno u 3 godine Eurowings je pokrenuo čak 23 nove linije. Istime je Eurowings bio jedna od najvećih kompanija u regiji, a u Hrvatskoj je sa ostalim kompanijama Lufthansa grupe imao više tjednih letove i od same Croatie.

No, početak 2020. bio je hladan tuš za kompaniju zbog već objašnjenog rezanja Luftahansa Grupe u svom LCC. Niz linija je ukinuto, niz frekvencija smanjeno. Ni regija nije bila izuzetak. I prije koronakrize Eurowings je u regiji ukinuo čak 14 linija i to dvije iz Zagreba, Splita, Dubrovnika i Ohrida, te po jednu iz Osijeka, Pule, Rijeke, Zadra, Prištine i Tivta. Uz to kompanija je reducirala frekvencije preostalih linije. Primjerice iz Mostara za Stuttgart je planirala umjesto A319 (150 sjedala) uporabljati Q400 (70 sjedala), te je linija iz Mostara za Dusseldorf trebala biti smanjena sa dva na jedan tjedni let. Istovremeno je planirano smanjenje broj letova iz Splita za Hamburga, te iz Zadra za Berlina i Colognea. Nakon koronavirus preostale linije su doslovce desetkovane.

Ipak, tijekom koronakrize Eurowings je bio jedina kompanija osim Croatie Airlines koja je skoro cijelo vrijeme koronakrize letjela iz Zagreba, jedinog otvorenog aerodroma u regiji. Kompanija je letjela po jednu liniju sa tri frekvencije, koje je kasnije smanjila na dvije, a oko dva tjedna nije letjela ni jedan let. Odmah po otvaranju aerodroma diljem regije Eurowings je među prvima krenuo sa letovima, i konstantno je od lipnja (juna) povećavao broj linija i frekvencija, poglavito u Splitu i Zagrebu.

Kompanija je u kolovozu (augustu) povećala letove prema Hrvatskoj za 12 dodatnih letova (povećanja iz Splita, Zagreba, Rijeke, Zadra), koje je operirala na 14 linija. Početkom kolovoza Eurowings je letio na 22 linija (54 linije u 2019.), dakle smanjenje je 59%. Najviše linija imali su Split i Priština (po 6).

Broj tjednih letova je i bitno manji, pa je Eurowings je imao ukupno 56 tjednih letova (8 dnevno) tek 1/3 od 161 tjedni let iz 2019. (točnije smanjenje je 65%). Najviše letova ovog kolovoza imao je Split (19), pa Priština (17), te Zagreb (8).

U rujnu (septembru) Eurowings pokreće četiri linije za Dubrovnik, iz Colognea, Dusseldorfa, Berlina i Hamburga, sve sa po jednim tjednim letom (nedjeljom). I dok većina kompanija u rujnu (septembru) ozbiljno reže broj linija i frekvencija (najveći broj reže Wizz Air koji je suspendirao čak 28 linija u regiji) Eurowings će letjeti 9% više letova za Hrvatsku nego u kolovozu (augustu). Letjet će 76 tjednih letova od čega više od pola za Split (njih 40) i to na 6 aerodroma (Zagreb, Split, Dubrovnik, Pula, Zadar i Rijeka). No, Eurowings je odlučio prekinuti letove za Osijek, samo mjesec dana od pokretanja linije.

Eurowings ovo ljeto neće letjeti planiranu liniju Stuttgart-Beograd. Ista bi se trebala pokrenuti 1.11. i reducirati na samo dva tjedna leta.

Zračnim lukama je i više nego teško u odabiru kojeg LCC podržati. Naravno, bilo bi najbolje kada bi sve svi LCC ili bar nekoliko njih „potukli“ na pojedinom aerodromu, no kao što znamo to u regiji baš i nije tako. Na velikoj većini aerodroma ili je jedan LCC ekskluzivno prisutan ili bar dominantan. Kada je Wizz Air krenuo sa ekspanzijom u Skopju i Tuzli nije se znalo da iza njih stoji IndigoPartners i J.P. Morgan, te da će ta kompanija vrtoglavo rasti, te ugroziti ne samo easyJet, Norwegian, Eurowings i Vueling, nego i sam Ryanair. I nije djelovalo pametno ući u takve ekskluzivne poslove sa njima. No, sve je godinama bilo bajkovito, Wizz Air je ozbiljno rastao, povećao broj aviona u tri baze u regiji na čak 10. I nakon Covida-19 on je pokrenuo najviše linija i frekvencija u regiji. No, u kolovozu (augustu), a još više u rujnu (septembru) Wizz Air je desetkovao svoje frekvencije u Makedoniji, Srbiji, Crnoj Gori i BiH (suspendirao čak 28 linija). Stoga se sve više postavlja pitanje je li Wizz Air dobra opcija, poglavito ako je isto značilo odustanak od ideje nacionalnog prijevoznika koji su se pokazali nezamjenjivim motorom zrakoplovstva odmah nakon koronakrize.

Ryanair je najveći, najmoćniji, otvara brdo linija u regiji. No, Ryanair ucjenjuje i bez Covida-19, a sada je ispao vrlo nekorektan po Zadar, Banja Luku i Niš kojima je opako smanjio broj linija i frekvencija, posljednja dva aerodroma i potpuno suspendirao u rujnu (septembru). U Zadru je planirao bazu sa 3 aviona i 33 linije u prvom valu najava, no na koncu je sve spalo na 10 linija i 16 tjednih polazaka, a od baze se odustalo.

Norwegian je djelovao kao najbolji odabir, imao je najbolji proizvod, nije ucjenjivao aerodrome, imao je i opciju long-haul linija. I doslovce je bankrotirao, a sada je u hibernaciji iz koje će vjerojatno izaći kao prodana kompanija nekom većem igraču, za što vjerovnici hibernacijom vjerojatno čekaju da se tržište stabilizira.

Ni easyJet nije briljirao u krizi. Zadnji je pokrenuo letove, imao je velika previranja među suvlasnicima, bitno je smanjio flotu, broj djelatnika i baza. Jedini među najvećim LCC.

I tu je Eurowings za neke zračne luke bio izuzetno dobra opcija. Osijek i Mostar su imali svu logiku da uđu u deal sa Eurowingsom. Pa ih je kompanija opako izrezala već prve zime, još više početkom 2020, da sada uopće ne leti na ove aerodrome. I Rijeka i Pula su izgubile obećane zimske letove. Jednako tako Priština je djelovala bajkovito sa bazom Eurowingsa, da bi ista bila opako rezana već početkom 2020, a sada je Eurowingsovo prisustvo na razini Wizz Airovog.

Stoga zračne luke moraju ozbiljno analizirati svakog prijevoznika, truditi se da nemaju ekskluzivitet i dominaciju jednog prijevoznika po onoj staroj „ne sva jaja u jednu košaru„. I konstantno pratiti stanje prijevoznika, financijska izvješća i analizirati poteze. Te, donositi adekvatne i brze odluke. Zrakoplovstvo se vrtoglavo brzo mijenja, situacija među kompanijama još i brže, a zračne luke moraju imati backup planove i reagirati jednako brzo, ako ne i brže.