HEMS ili nešto drugo: Gde su helikopteri bivše Jugoslavije u COVID-19 krizi?

Postoji ova druga, uvijek druga, kategorija vazduhoplova o kojoj se nije previše pisalo kod nas od početka marta, svega u nekoliko navrata od uvođenja vanrednog stanja širom svijeta, a i to na bitno drugačiju temu, iako sam siguran da i u ovom trenutku helikopterima treba da bude data i veća pažnja od, na primer, upotrebe putničkih aviona za prevoz robe. O helikopterima se, potpuno nepravedno, najviše govori ili piše kada se dese nesreće, kakva je bila nedavno ona sa udesom košarkaške zvijezde Kobija Brajanta ili ona sa udesom Mi-17 Vojske Srbije marta 2015.

Evo već drugi mjesec traje borba na evropskom kontinentu (a i ostrvima) protiv ovog, takovzanog, „smiješnog virusa“ koji je sebi našao put i do engleskog premijera. Ovaj virus mi je potreban samo kao uvod u temu – upotreba helikoptera u svakodnevne poslove ili u normalne, ljudske svrhe. Da odmah razjasnim, neću pisati o herojima, spasiocima, pregaocima, mojim kolegama pilotima helikoptera, kako ih obično javnost nepotrebno uzdiže (zbog toga što im je to posao, prije bi trebalo da ih, kao i druge koji profesionalno rade visokostručne poslove, kao npr. doktori, pogotovo u ovim  teškim prilikama, da ih slavimo kao heroje koji to rade za male plate i uz ogromno lično odricanje), namjera je da upoređivanjem pokušam da promijenim percepciju o načinu upotrebe helikoptera, od trenutno preovladavajuće, u našoj regiji.

Vidljivo je ipak, da neću moći bez virusa i opasnosti, jer kakva bi to priča bila u ove dane, kad ne bi imala bar neki takav virozni, maliciozni detalj u sebi.

Helikopterske Korona misije u Evropi

Dakle, mnogo je helikoptera koji i u ovom trenutku dok čitate ovaj tekst lete nad našim kontinentom i najčešće ih ovih dana koriste za prevoz upravo pacijenata sa potvrđenim nalazom ili pak sa razumnom sumnjom da su pozitivni na virus. Neki od tih primjera su SAMU u Francuskoj, kao specifičan sistem hitne pomoći koji angažuje odnosno ugovara i javne i privatne helikopetre za prevoz pacijenata u sklopu sistema zdravstvene zaštite, ali i prilikom spašavanja, na primer u Alpima, ili kad je to potrebno.

Drugi primjeri su ANWB u Holandiji, ADAC i DRF u Njemačkoj, OAMTC u Austriji, ali brojni drugi operatori helikoptera, koji svi od reda, u Austriji pogotovo, moraju imati posebno odobrenje za izvođenje takvih letova, odobrenje HEMS (Helicopter Emergency Helicopter Service), dok ponegdje (Finska, Francuska, Španija, Švedska, Portugal, Italija, Velika Britanija i Norveška) čitava grupacija operatora, u privatnom vlasništvu, po imenu Babcock (prije 2014 Inaer, Bond, Norsk) vrši i HEMS, gašenje požara, civilnu zaštitu, off-shore (naftne platforme) i SAR (Search and Rescue) pa i vojni SAR/MEDEVAC ponegdje na osnovu ugovora sa ministarstvima odbrane.

Čekajte malo, zar nije obrnuto, vojska/ratno vazduhoplovstvo/policija, zar ne rade oni to? Jesu radili, ponegdje i do 100% do 1990ih, a od tada, polagano ali sigurno, čitav taj segment usluga helikopterom se prenio na nevojne, nejavne, nedržavne dakle, DA na komercijalne, pretežno privatne operatore, sa javno (ne samo, ali i sa novcem poreskih obveznika) ugovorenim i plaćenim uslugama, sa jasnim opisom, obimom, DOSTUPNOŠĆU i KVALITETOM usluga. Ima još tu i tamo nekoliko izuzetaka, ali nigdje takvog monopola nema na helikopterske operacije kao u našem regionu, a od strane vojske, policije i drugih vladinih službi i servisa opštih i specijalnih namjena.

Potrebno je naglasiti, ipak istine radi, da nije u pitanju stručnost ljudi koji lete ili održavaju helikoptere, ne to nikako, njihova stručnost u 90% slučajeva izvire upravo u vojskama i policijama odakle su (smo) i potekli svi piloti helikoptera, a tek rijetki operatori poput Bristow Helicopters imaju stipendiranje u procesu školovanja u okviru grupacije, u kojoj komercijalno, dakle uz realnu cijenu usluge školuju/obučavaju profesionalne pilote, pa probrane angažuju za svoj posao. Dakle, u pitanju je prije način upravljanja javnim zdravstvenim sistemima i odgovarajućim resursima ili mogućnost da se interdisciplinarno razmišlja, a da to u isto vrijeme ne znači da sve može stati pod jednu kapu.

Tako smo ovih dana svjedoci da su upravo ti privatni operatori Babcock u Italiji, CHC u svojim bazama na Sjevernom moru  (Holandija i Velika Britanija), Bristow u Velikoj Britaniji (ali i u Meksičkom zalivu, Gvajani ili Trinidadu i Tobagu, gdje imaju svoje baze) ili Luftransport u Norveškoj prvi izašli sa rješenjima za prevoz pacijenata koji su zaraženi virusom, upotrebom inovativnih rješenja u HEMS operacijama, ali i operatori koji su u javnom vlasništvu, sa HEMS odobrenjem opet, ADAC ili DRF u Njemačkoj, ali kojim se upravlja kroz organizacije Auto-moto saveza i Crvenog krsta, a koje se finansira kroz donacije ili sponzorstvo ili od sopstvenih prihoda, ali na transparetan i domaćinski način, a ne kroz ministarstva ili kabinete – sjetimo se nes(p)retnog lanca komandovanja u slučaju helikopter u Srbiji 2015.

U svakom slučaju, možda je ova neprilika, vanredno stanje usljed ovog „smiješnog“ virusa, ustvari dobra prilika da razmotrimo zašto nam nedostaje ovakvih vijesti u regionu, upoređujući podatke o našim „herojima“, „spasiocima“ i ostalim medijskim zloupotrebama helikoptera, posada i ostalog osoblja koje učestvuje u operacijama u našem regionu, sa podacima o ovim operatorima koji to rade u sklopu velikih ugovora, obezbjeđujući usluga prevoza bilo putnika ili pacijenata na kritične tačke (naftne platforme ili bolnice) i u toku stanja opasnosti ili vanrednog stanja, kako gdje već.

We cannot say this enough – a huge thank you to all the emergency medical service and para-public operators out there on the front line and to all the doctors, nurses, and health service providers working so tirelessly in response to #Covid19. #HEMS #AirAmbulance #EMS 🌎🌍🌏🚁🚑 pic.twitter.com/fvRV2BEM41

— Airbus Helicopters (@AirbusHeli) April 10, 2020

Naravno, možemo se bazirati na podacima dostupnim iz svih otvorenih izvora, pa je tako iz jednog izvora možemo vidjeti da je samo jedan operator u Italiji, i to baš sad u jeku pandemije, od 21. februara do 22. marta, izvršio 1257 časova leta i prevezao 2615 pacijenata bilo u HEMS ili spasilačkim misijama (zar to nije isto, pitate li se? – drugom prilikom ćemo o tome), da bi od 26. marta počeo sa prevozom i COVID-19 pacijenata, dakle zaraženih, koristeći tzv. PIU (Personal Isolation Unit) IsoArk N36-2 i N36-4, koji su dizajnirani i upotrebljavani prvi put u civilnim helikopterima kod epidemije ebole u Africi 2014-15. Iznenađujuće brza je bila i reakcija ENAC, italijanske vazduhoplovne vlasti, koja je već 02.04. objavila i uputstvo za primjenu ovog PIU na helikopterima AW139 i AW169, i to na engleskom(!), 3 dana negoli je EASA, Evropska agencija za bezbjednost vazduhoplovstva, objavila svoje uputstvo vazduhoplovnim vlastima i operatorima (koje iako ima datum 03.04, a stvarno se pojavilo 05. u distiribuciji nacionalnim vazduhoplovnim vlastima na evropskom kontinentu, a tek 06.04. na samom sajtu Agencije – i autor ovog teksta je bio učesnik konsultacija), kad i uputstvo o plovidbenim aspektima ovakvih instalacija.  Dalje, i proizvođači vazduhoplova/helikoptera, opet dva vodeća evropska Airbus i Leonardo, takođe su stavili svoje kapacitete na raspolaganje, bilo dajući podršku stavljajući u pogon svoje vazduhoplove na kritičnim lokacijama, bilo izradom obavještenja kako na bezbjedan (i legalan) način postaviti ovu ili sličnu (izolaciona/transparentna pregrada između pilotskog i putničkog dijela kabine) opremu u helikoptere, Leonardo sa svojim AIRW/2020/07 za AW139 i AW169, Airbus Helicopters sa svojim IN 3492-I-25 za H135 i BK117C2/D2 (BK117D2=H145T2).

Bivša Jugoslavija

Osim ranije navedenog događaja o kojem je pisao i Tango Six objavljene su u medijima i vijesti o aktivnostima helikoptera u Beogradu, Banja Luci, Zagrebu, Sarajevu. Uz malo više informacija sa Flighradar24 tamo gdje su dostupne, ili kroz razgovor sa kolegama, ne može se zaključuti da je od proglašavanja vanrednih situacija ili stanja, bilo mnogo medicinskih letova, prevoza pacijenta ili evakuacija COVID.

Dva u BiH, Helikopterski servis RS sa B206 i EUFOR COVID MEDEVAC sa Blackhawk S-70 helikopterom iz Sarajeva za Austriju, jedan u Crnoj Gori, Vojska CG, o ostalima (izuzev Slovenije gdje Slovenska vojska radi gotovo svakodnevno sekundarne transporte pacijenata) nema vijesti, dok je daleko više operacija kao što su letovi policijske namjene u noćnom izviđanju (Srbija i BiH/Republika Srpska), podršci drugim policijskim jedinicama (Slovenska Vojska), prevoz policijskih službenika odnosno nadzoru granice (Hrvatska, Policija). S obzirom da operatori nisu opremljeni na odgovarajući način za prevoz u uslovima pandemije, u ovom slučaju je ovakava odluka za pohvalu, a imajući u vidu rizik da zbog infekcija posada ili ostalog osoblja moraju obustaviti i akcije višeg prioriteta, dakle policijske, prevoz VIP u BiH ili Srbiji , jasno je da su se operatori odlučili za konzervativniji pristup, imajući pred sobom nepoznatog i nevidljivog neprijatelja, i osim navedenih zadataka visokog prioriteta odlučili ove HEMS, MEDEVAC, SAR, Rescue letove zasad obustaviti ili ne baš žurno prihvatati. Teško je vjerovati da potrebe nikako nije bilo, baš u ovoj ovako teškoj medicinsko-epidemiološkoj situaciji?

Sa aspekta odluke u procjeni rizika ovakve opasnosti, za svaku pohvalu, imajući u vidu nedostatak zaštitne opreme i slabost sistema zdravstvene zaštite, generalno. Sa aspekta cjelokupnog sistema gdje se vojni, policijski, državni, entitetski, sutra možda i županijski, kantonalni, sreski, gradski i helikopteri drugih organa uprave koriste kako za sve gore pobrojane potrebe plus i za obuku sopstvenog letačkog osoblja, prevoz premijera i ministara, generala, predsjednika i potpredsjednika skupština, ili onih kojima ovi isti odobre, odnosno za borbenu obuku, nadzor državne granice kod prevencije ilegalnog prelaska migranata, pa da ne zaboravimo gašenje požara, tužno se nameće zaključak da HEMS operacije NE MOGU biti KVALITETNO i KONTINUIRANO obavljane na ovakav način, budući da je takav sistem neodrživ i nije primjeren stvarnim potrebama 24/7/365 ni kad nema pandemije, a kamoli u vanrednom stanju, gdje je logično da se angažuju sva raspoloživa sredstva u spašavanju ugoženih života, osim redovnih aktivnosti zdravstvene zaštite.

Jasno je da bismo analizom prioriteta znali gdje obično ide prvo let, da se ne lažemo.

Rješenja su veoma jednostavna, investicijom u HEMS helikoptere i osoblje, njihove operativne baze pravilno raspoređene uz odgovarajuće trauma centre, pokrivajući odgovarajući prostor i broj stanovnika, a koji će obavljati ISKLJUČIVO HEMS letove, baš kao što imamo vozila koja su isključivo namijenjena za prevoz bolesnika u drumskom saobraćaju, vozila hitne pomoći. Pa ni tu ne koristimo vozila za prevoz predsjednika, premijera, niti policijska vozila za patroliranje i ostale policijske zadatke, za hitni prevoz bolesnika u bolnicu, osim ako nije sam predsjednik, premijer ili policijski službenik u pitanju, zar ne?

Investicije u takav sistem su dugoročno opravdane kroz uštede u vremenu oporavka onih pacijenata koji u „zlatnom satu“ (prvi sat poslije teških trauma je najvažniji za preživljavanje i smanjenje kasnijih komplikacija, uključujući i invaliditete) stignu da najbolje moguće njege upravo u tom vremenu, a smanjujući to vrijeme (upotrebom helikoptera) povećava se broj preživjelih u traumama kod udesa ili hitnih koronarnih stanja. Život znamo nema cijenu, iako u ovakvim studijama se koriste i odgovarajući iznosi da bi se bolje kvantifikovali indikatori, a kako bi se isti mogli postaviti i pratiti i mjeriti, realno preispitivati u redovnom objektivnom procesu nazvanom upravljanjem kvalitetom.

Naravno kroz sistem zdravstvene zašitite gdje se hitna medicinska pomoć nalazi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, u većini država regiona, bez odgovarajuće postavljenih trauma centara, i sa vizijom vojske ili policije kao jedinih koji to znaju, mogu i moraju, trebaju, nošeni zabludom da i ne koštaju posebno (ali i ne pružaju kvalitet i dostupnost poput HEMS operartora), još ćemo se izgleda načekati da obim ove usluge bude primijenjen poput ovih pomenutih u tekstu na zapadnijim ili sjevernijim koordinatama našeg kontinenta.

Ako tome dodamo naše granice (državne, entitetske, županijske, kantonalne, gradske) koje su danas tako neprobojne za međusobnu saradnju po pitanju zdravstvene zaštite, a tako porozne za viruse, migrante i nedozvoljene trgovine i slične poduhvate, siguran sam da nam u ovom bitnom segmentu zdravstvene zaštite sa upotrebom helikoptera u hitnoj medicinskoj pomoći niko ne može pomoći ako i dalje budemo gledali na to kao dosad.

Dakle, leti se i bez aviona. Ako imate helikopter!

Autor je pilot helikoptera.