Izreka kaže “What comes up, must come down”. Može se protumačiti na različite načine, ali avio-industrija će je svakako shvatiti dvosmisleno.
Bezbednost vazdušnog saobraćaja je svakako jedan od najbitnijih aspekata poslovanja jednog komercijalnog avio-prevoznika. Avio-industrija je uvek učila na teži način. Mnoge avio-kompanije su skupo plaćale greške. Ali što je najbitnije, te greške se nisu više javljale, po sreću putnika.
Koliko se Vas pitalo ulaskom u avion, šta ako padne avion, šta ako mu se nešto desi? Gremlini koji skidaju delove aviona samo se mogu videti u crtanim filmovima. Ali da li je strah od pada aviona opravdan?
Na gore pomenuto pitanje, svakako je teško odgovoriti. Neko bi rekao, dešava se i najboljima.
Ali krenimo od avio-nesreća koje su svakako izmenile industriju od pravljenja aviona do procedura koje su danas opšte prihvaćene.
Tenerife
27. Marta, 1977. godine dogodila se najveća nesreća u istoriji komercijalne avijacije u kojoj su učestvovala dva Boeing-a 747 američkog Pan Am-a i holandskog KLM-a. Oba aviona su se našla igrom slučaja Tenerifama. Krajnja destinacija za putinke KLM-a i Pan Am-a je bio aerodrom Las Palmas, Gran Kanarija. Budući da je tamo ekspodirala bomba, oba aviona zajedno sa ostalim na putu za Gran Kanariju su bila preusmerena na manji aerodrom Los Rodeos.
Oba aviona su se istovremeno spremala da polete, KLM-ov Boeing 747 rulao je pistom pripremajući se za poletanje. Pan Am-ov Boeing 747 „Clipper Victor“ je krenuo da rula istom pistom pošto mu je dato odobrenje sa kontrolnog tornja. Avio-nesreći koja je usledila u 17 časova 6 miniuta i 56 sekundi pri lokalnom vremenu svakako je doprinela gusta magla, koja je otežala vizuelni kontakt tornja i aviona. Piloti aviona su se zbog loše vidljivosti pre svega oslanjali na instrukcije kontrolora leta. Kako je KLM-ov 747 bio spreman za poletanje, kapetan holandskog avio-prevoznika je bio svestan kretanja Pan Am-ovog aviona u suprotnom pravcu, ali nije imao vizuelnu potvrdu da avion taksira po pisti. Misleći da je avion van piste, KLM-ov kapetan je dao pun potisak i krenuo da poleće, iako mu prethodno toranj nije dao dozvolu. Lošu komunikaciju je skupo platilo 583 ljudi, dok je samo 61 preživelo. KLM-ovi putnici i članovi posade su poginuli, ukupno 248, dok je na Pan Am-ovom letu preživelo 61 putnik, a 355 je izgubilo život.
Narevučenije ove nesreće je očigledno. ICAO uvodi izmene u komunikaciji, u vidu standardnih fraza na Engleskom jeziku, kao opšte prihvaćenom međunarodnom radnom jeziku. Primera radi, na instrukcije tornja posada aviona je dužna da odgovori punom rečenicom, koja sadrži instruckiju kontrolora koja osigurava razumevanje naredbe.
Planina Fudži
Tragedija koja je zadesila Japan odigrala se 12. Avgusta, 1985. godine. Boeing 747 Japan Air Lines-a koji je leteo na liniji Tokio-Osaka je udario u Planinu Fudži – 520 ljudi je poginulo, a 4 četvoro putnika je čudom preživelo nesreću.
Najvećoj avio-nesreći jedne putničke letelice je prethodio incident kada je pomenuti avion udario repom u pistu pri čemu se oštetio rep aviona koji se kasnije pokazao da je bio fatalan faktor. Zadnja pregrada za pritisak u avionu je posle remonta bila ojačana samo jednim redom zakivaka, umesto dva kako je propisao Boeing. Na nesreću posade i putnika, zbog previda menadžera održavanje koji je izvršio samoubistvo, vertikalni stabilizator je pukao što je izazvalo dekompresiju u avionu i nemogućnost upravljanja letelicom. Tadašnji predsednik JAL-a je dao ostavku.
Kao rezultat, putnici više nisu verovali JAL-u zbog previda, tako da 2/3 putnika je počelo da leti All Nippon Airways-om (ANA). Najbitnije, tehnička kontrola aviona značajno je unapređena.
Inženjerski previdi proizvođača aviona i nemari avio-kompanija
Nekoliko avio-nesreća je svakako uticalo i na dizajn aviona velikih proizvođača Boeing-a i McDonnell Douglas-a (danas deo Boeing-a).
Prva velika nesreća dogodila se blizu Senlia u Francuskoj, kada je posada DC-10 Turkish Airlines-a izgubila kontrolu nad letelicom usled dekompresije u zadnjem delu kargo prostora. 3. Marta, 1974. godine 346 ljudi je poginulo usled loše obuke i nepoštovanja procedura McDonnell Douglas-a koji je bio svestan problema i obavestio svoje klijente o električnom kvaru na vratima kargo dela. Posle nesreće, čitav mehanizam zatvaranja vrata je promenjen, uključujući pored DC-10 i Boeing-ov 747 i Lockheed Martinov L-1011. Nesreći je prethodio sličan incident, 12. Juna, 1972. godine, American Airlines-a, gde je isti avion bezbedno sleteo nakon dekompresije zadnjeg kargo dela iznad Vindzora u Kanadi.
1979. godine, tačnije 25. Maja, American Airlines-ov DC-10 se srušio odmah posle poletanja sa aerodrom O’Hare u Čikagu. 258 ljudi je poginulo usled pada aviona zbog odvajanja nosača levog motora aviona. Previd je prepisan proizvođaču McDonnell Douglas-u.
24. Februara, 1989. godine slična nesreća se dogodila na letu Honolulu-Okland. Iznad Pacifičkog okeana kargo vrata su se bukvalno odvalila usled lošeg mehanizma u prednjem delu trupa. 9 ljudi je pratilo previd Boeing-ovih inženjera.
Iste godine, 19. Jula United Airlines je imao još jednu nesreću koja je rezultirala smrću 111 putnika, dok je 184 ljudi preživelo pad aviona DC-10. Disk aviona je eksplodirao tokom leta, pri tome je uspelo da ošteti rep aviona. Ljudi su preživeli zavhaljujući odličnoj reakciji posade aviona.
Lockheed Martinov L-1011 Saudijskog nacionalnog prevoznika je 19. Avgusta 1980, prijavio požar tokom leta. Avion su bezbedno spustili, međutim zbog loše reakcije posade i nepoštovanja procedure usred požara u avionu 301 putnik i članova posade je tragično nastradalo u prestonici Rijadu.
Boeing 737-200 Havajske avio-kompanije Aloha Airlines je 28. Aprila 1988. godine uzled zamora materijala i prečestog korišćenja pomenute letelice je pretrpeo ozbiljnu štetu prouzrokovanu eksplozivnom dekompresijom tokom leta. Posada je bezbedno prizemljila avion. Tragično je nastradala perserka, dok je 65 od 94 preživelih bilo povređeno.
Sudari u vazduhu – ljudski faktor
Sudari aviona u vazduhu usled nepoštovanja procedura i ljudskih grešaka takođe su bili jedan od ključnih faktora u kome je veliki broj ljudi izgubio živote.
Tako je 12. Novembra. 1996. godine 349 ljudi izgubilo život kada su se sudarili Iljušin IL-76 i Saudi Arabian Arilines-ov Boeing 747. Posada Kazahstanskog nije poslušala upute kontrolore leta. Tragedija je još veća jer ni jedan od aviona nije bio opremljen sa tehnologijom za izbegavanja sudara.
Prvog Jula, 2002. godine, Tupoljev Tu-154 Bashkirian Airlines-a i DHL-ov Boeing 757 sudarili su se iznad gradova Ovingena i Iberlingena u Nemačkoj. Tragedija je veća je jer na letu ruske avio-kompanije bilo 60 putnika od kojih su 45 bili deca školskog uzrasta na putu za Španiju. Greška je prepisana problemima sa sistemom vazdušne kontrole i sistema za upozorenje za sudar. Dve godine kasnije, tačnije 24. frebruara, 2004 godine, kontrolor Peter Nielsen, koji je bio dežuran tokom incidenta u švajcarskom SkyGuide-u zaduženom za kontrolu leta tog dela Evrope, ubijen od strane Vitalija Kalojeva, čija su žena i dva detata poginula u sudaru dve letelice.
Terorizam – ultimativni ljudski faktor
Terorizam je reč koja se svakodnevno može čuti. Avio-kompanije su često bile žrtve terorista koji su ih koristili kao sredstva prilikom ostvarivanja svojih krajnjih ciljeva.
Najpoznatiji slučaj je svakako Lokerbi. Pan Am-ov Boeing 747 ekspodirao je iznad Lokerbija u Škotskoj. Bomba u avionu ubila je 243 putnika i 15 članova posade. 11 ljudi na zemlji je poginulo usled pada ostataka aviona. 2003. godine, Libija je zvanično priznala postavljanje bombi na avion 21. Decembra, 1988. godine. “Torba bez putnika” koja se našla sa preostalim prtljagom je sadržala bombu koju su postavila dva Libijca. Danas, ukoliko se desi da se među prtljagom nalazi torba, a njen vlasnik se nije ukrcao na let, avion neće napustiti aerodrom.
Tri godine ranije, 23. Juna, Boeing 747 indijskog nacionalnog avio-prevoznika Air India eksplodirao je tokom leta iznad mora nedaleko od Irske. 329 ljudi je izgubilo život. Bombu su podmetnuli ekstremisti. Sutradan je demontirana još jedna bomba u Tokiju u još jednom Boeing-u 747 indijske Air India.
9/11. Jedan je od ključnih datuma u istoriji avio-industrije i svetske istorije. Četiri aviona je bilo oteto od strane 19 terorista Al-Kaide, gde konačan bilans žrtava iznosi oko 3.000, a povređenih 6.000. U terostičkoj akciji su srušene 2 kule Svetskog Trgovinskog Centra sa četiri aviona American Airlines-a i United Airlines-a. Proceduralne posledice putovanja ka Sjedinjim Državama mogu svakodnevno da osete putnici koji su izloženi mnogo strožijoj kontroli prtljaga, takozvanog screeninga.
Nepoštovanje međunarodnog vazdušnog prostora i faktor greške ratnih vazduhoplovstava
Ljudske greške su česte. Ali koliko često su komercijalni avioni predstavljali pretnju (ne računajući 9/11).
Boeing 747 Korean Air Lines-a je 10. Septembra 1983 godine oboren od strane ruskog lovca, pošto je posada aviona izašla izvan vazdušnog koridora u sovjetski vazdušni prostor. Krivica je prepisana korejskim pilotima zbog nemarnosti.
7. Jula, 1988. godine, Američka mornarica je “greškom” oborila Airbus A300 Iran Air-a sa dve rakete “zemlja-vaduh”, smatrajući ga za neprijateljski vojni vazduhoplov. 290 ljudi je izgubilo život usled “distrakcije” zbog razmene vatre američkih vojnih snaga.
Lekcije
Na nesreću putnika, avionskih nesreća je bilo previše. Iz svake se naučila vredna lekcija. Neke su se ponovljale, ali je bitno da su sprečene. Air Canada je 2. Juna, 1983 godine imala nesreću sa DC-9. Tokom leta, u avionu se pojavio požar koji je primorao posadu da prizemlji avion. Nakon sletanja aviona, zbog gustine dima i neutreniranosti posade, život je izgubilo 23 putnika od 41 putnika i članova posade. Budići da je glavni krivac bio gusti dim, jedan od novih propisa koji je obavezan jeste instalacija jakih svetala u prolazu između sedišta aviona koji vode ka izlazima za opasnost.
Statistika pokazuje da je veća verovatnoća da ćete poginuti u automobilskoj nego u avionskoj nesreći. Bez obzira na statistiku, tokom poletanja, za svaki slučaj, iako često letite, poslušajte bezbednosna uputsva ljubazne posade.