BEOGRAD – Danas počinjemo sa predstavljanjem naoružanja koje prema javno dostupnim informacijama nosi MiG-29M/M2. U današnjem postu predstavićemo oružja za dejstva vazduh-vazduh a u sledećem vazduh-zemlja.
MiG-29M/M2 može dejstvovati po ciljevima u vazdušnom prostoru na malim, srednji i velikim visinama, u bliskoj manevarskoj vazdušnoj borbi, borbi na malim daljinama kao i na srednjim i velikim daljinama (van vizuelnog dometa). Može istovremeno dejstvovati na 4 cilja a pratiti 10. Nišanjenje topom i infracrveno samonavođenim raketama omogućeno je preko pasivnog osmatračko-nišanskog optoelektronskog sistema OLS-UE. Podatke o početnoj poziciji cilja i radio korekciju, rakete srednjeg dometa (sa aktivnim i poluaktivnim radarskim samonavođenjem) dobijaju od radara Žuk-ME. Rakete vazduh-vazduh može nositi na 8 potkrilnih nosača (po 4 na svakom krilu) dok je top ugrađen u koren levog strejka.
Avion može nositi sledeće kombinacije raketa:
– 8 infracrveno samonavođenih raketa R-73
– 6 inercijalno + aktivno radarski samonavođenih raketa RVV-AE/R-77 (ostaju slobodna dva spoljna nosača)
– 4 inercijalno + poluaktivno radarski samonavođene rakete R-27R ili infracrveno samonavođene R-27T (ostaju slobodna 2-4 spoljna nosača)
Top:
Jednocevni top 9A4071K odnosno Grjazev-Šipunov GŠ-30-1 kalibra 30 mm sa 150 granata AO-18. Top odlikuje visoka preciznost i mala masa.
Proizvođač: Iž-Maš
Masa: 46 kg
Brzina gađanja: 1500 granata u minuti
Brzina granate: 875-900 m/s
Masa granate: 390-405 grama
Dimenzija granate; 30 x 165 mm
Efikasan domet 1200-1800 m
Hlađenje: vodom
Rakete vazduh-vazduh:
Vimpel R-73 (NATO oznaka AA-11 “Archer“) infracrveno samonavođena sverakursna raketa vazduh-vazduh kratkog dometa. Namenjena je za dejstvo po ciljevima u vazdušnom prostoru u bliskoj manevarskoj vazdušnoj borbi i na malim daljinama i to po avionima, helikopterima i krstarećim raketama.
[colored_box color=“ yellow“]TT karakteristike:
Dimenzije:
– dužina 2900 mm
– prečnik 170 mm
– razmah krila 510 mm
Mase:
– 105 kg verzija RMD-1
– 110 kg verzija RMD-2
–
masa bojeve glave RMD-1 8 kg, RMD-2 7,3 kg
Karakteristike:
– maksimalni domet u prednju polusferu verzije RMD-1 20 km, verzije R-73E 30 km, verzije RMD-2 40 km
– maksimalni domet u zadnju polusferu 12 km
– minimalni domet u zadnju polusferu 300 m
– visina na kojoj se nalazi cilj 20 m do 20 km (RMD-1), 5 m do 20 km (RMD-2)
– maksimalno opterećenje cilja 12 G
– maksimalno opterećenje rakete 40 G
– maksimalna brzina cilja 2500 km/h
– maksimalna brzina rakete 2,5 maha
– radijus dejstva bojeve glave 3,5 m
– verovatnoća pogotka jednom raketom 0,6 (RMD-1)
– ugao zahvata glave za samonavođenje +/- 45º RMD-1, +/- 60º RMD-2, +/- 90º R-73M[/colored_box]
Lanser rakete na avionu MiG-29: gredasti lanser P-72 (APU-73-1), P-72-1D (APU-73-1D)
Tip upaljača: blizinski radio
Osnovne verzije: R-73 RMD-1, R-73E (eksportna RMD-1), R-73 RMD-2, R-73L (optički laserski upaljač), R-73EL (izvozna R-73L), RVV-MD, UZR-73 (školski registrator/imitator rakete sa zapisivačem podataka), B-72 gabaritno težinski model
Vimpel R-77/RVV-AE (NATO oznaka AA-12 “Adder“) inercijalno + radio korekcija data linkom + aktivno radarski samonavođena sverakursna raketa vazduh-vazduh srednjeg dometa. Namenjena je za dejstvo po ciljevima u vazdušnom prostoru i to po avionima, helikopterima i krstarećim raketama.
[colored_box color=“ yellow“]TT karakteristike:
Dimenzije:
– dužina 3600 mm
– prečnik 200 mm
– razmah krila 400 mm
Mase:
– 175 kg
– masa bojeve glave 22 kg
Karakteristike:
– maksimalni domet u prednju polusferu 80-100 km
– minimalni domet u zadnju polusferu 300 m
– visina na kojoj se nalazi cilj 20 m do 25 km
– maksimalno opterećenje cilja 12 G
– maksimalna brzina cilja 3600 km/h
– maksimalna brzina rakete 4,5 maha
– radijus dejstva bojeve glave 7 m
– verovatnoća pogotka jednom raketom 0,7[/colored_box]
Lanser rakete na avionu MiG-29: gredasti lanser AKU-170
Tip upaljača: aktivni laserski
Osnovne verzije: RVV-AE (izvozna R-77), RVV-AE-PD (veći domet), R-77M, RVV-SD
Vimpel R-27 (NATO oznaka AA-10 “Alamo“) familija
raketa vazduh-vazduh srednjeg i velikog dometa. Namenjena je za dejstvo po ciljevima u vazdušnom prostoru, avionima, helikopterima i krstarećim raketama. Verzije R-27R i ER imaju inercijalno plus poluaktivno radarsko vođenje dok su verzije R-27T i ET sverakursne infracrveno samonavođene.
[colored_box color=“ yellow“]TT karakteristike:
Dimenzije:
– dužina 4080 mm (R-27R), 3795 mm (R-27T), 4775 (R-27ER), 4490 mm (R-27ET), 4047 (R-27P), 4742 (R-27EP)
– prečnik 230 mm (R-27R/T/P/EP), 260 mm (R-27ER/ET)
– razmah krila 770 mm (R-27R/T), 800 mm (R-27ER/ET)
Mase:
– 253 kg R-27R, 245,5 kg R-27T, 350 kg R-27ER, 343 kg R-27ET, 248 kg R-27P, 346 R-27EP
– masa bojeve glave 39 kg
Karakteristike:
– maksimalni domet u prednju polusferu 60 km (R-27R), 60 km (R-27T), 100 km (R-27ER), 80 km (R-27ET), 72 km (R-27P), 110 km (R-27EP)
– minimalni domet 500 m
– visina na kojoj se nalazi cilj 20 m do 25 km (R-27R), 20 m do 24 km (R-27T), 20 m do 27 km (R-27ER), 20 m do 30 km (R-27ET), 20 m do 20 km (R-27P/EP)
– maksimalno opterećenje cilja 8 G
– maksimalno opterećenje aviona nosača pri lansiranju 5 G
– maksimalna brzina cilja 3500 km/h
– maksimalna brzina rakete 4,5 maha
– ugao zahvata glave za samonavođenje kod R-27R/ER +/-50 stepeni, kod R-27T/ET +/- 50 stepeni
– verovatnoća pogotka jednom raketom 0,8[/colored_box]
Lanser rakete na avionu MiG-29: gredasti lanser APU-470
Tip upaljača: blizinski radio i kontaktni
Osnovne verzije: R-27R (IN+PARS), R-27R1 (izvozna), R-27ER (IN+PARS, veliki domet), R-27ER1 (izvozna), R-27T (ICS), R-27T1 (izvozna), R-27ET (ICS, veći domet), R-27ET1 (izvozna), R-27P (pasivno radarski samonavođena), R-27EP (veći domet), R-27AE (inercijalno i aktivno radarski samonavođena), UZR-27 (školski registrator/imitator rakete sa zapisivačem podataka), gabaritno težinski model rakete R-27.
Krkan
Može li neko da mi objasni razliku između poluaktivno i aktivno navođene rakete ?
Da li kod aktivnih pilot sve vreme mora da drži radarski snop na cilju, odnosno da ga ima u zahvatu od lansiranja do krajnje tačke leta rakete (cilja ili promašaja) ?
Kod poluaktivnih bi pilot po toj logici morao da ostvari zahvat, lansira raketu, drži zahvat do neke određene daljine kada raketa sama preuzima navođenje (i kako se navodi od tog trenutka, IC ili radarski? ) pa pilot može da promeni kurs leta aviona za 180 stepeni ?
I postoje li v-v rakete koje u svojoj glavi za navođenje imaju radar koji ih može navoditi do cilja od samog lansiranja i kog su dometa takve rakete?
Mnogo pitanja znam ali zanimaju me te stvari. Hvala.
Jolle
Poluaktivno navodjene se u danasnjoj tehnologiji naoruzanja veoma malo koristi ili se u sustini izbegava . U vecini slucajeva koristi se za rakete srednjeg i malog dometa. Odlika ovog navodjenja se u glavnom svodi na to da nisanskim radarom osvetlite cilj neposredno pre ispaljivanja ili neposredno pre lansiranja ,ali nedostatak je sto cilj treba drzati dosta dugo u nisanu. Aktivno navodjenje je danas po primeru retko ali sve vise ulazi u primenu . Za razliku od poluaktivnog ovo navodjenje je potpuno autonomno , u stvari svodi se na to da kada uhvatite cilj u nisanskom radaru taj isti cilj uhvati i sam radar koji se nalazi u glavi rakete uz malu korekciju kordinata cilja koja je ponekad potrebna ,posle ispaljivanja raketa se sama navodi po svom radaru. Trenutno se u svetu naoruzanja pokusava razvoj nekog kombinovanog sistema navodjenja koji bi sa sobom nosio vise tipova "vidjenja" cilja od toplotnog odraza ,radarskog navodjenja i jos po nekih dostupnih kombinacija ,sto ovakvom oruziju daju ogromne mogucnosti pronalazenja cilja. Eto otprilike to je nesto sto sam na brzinu mogao da napisem nadam se da je pomoglo.
NIkola
Netacno, tzv. activno navodjena raketa nije potpuno autonomna; posle ispaljivanja rakete, ona se navodi inercijalno, a korekcije se vrse pomocu data-linka. Radar u raketi se aktivira tek u terminalnoj fazi leta. Prekid zahvata pre nego sto se aktivira radar u raketi umanjuje verovatnocu pogotka.
SerbianSabre1
Najzad će i Srbija imati pravo BVR oružije većeg dometa na svojim avionima. R-77 je odlična raketa, namenjena da parira AIM-120ici, i ta trka u razvijanju obe rakete se pretvorila u čisto povećanje dometa, razvoj boljeg aktivnog radara i otpornosti na ometanje. Avioni će se igrati kukavice u toku BVR akcije, kada budu ispaljivali AR navođene rakete jedni na druge, čekati da se uključi samonavođeni radar na raketi, a onda će pokušati da izbegnu nadolazeću neprijateljsku AR raketu. Naravno u ovakvoj situaciji pobednika će odlučiti mnoštvo faktora, npr. AWACS podrška, ili elektronsko ometanje.
presetar
a i otpornost raketa na ometanje,koji je isto jedan vazan faktor,a kao sto znas na tom polju su rakete uznapredovale.a inace slazem se sa onim sto si napisao.
Krkan
Malo sam proguglao i video da su rakete sa aktivnim vodjenjem one kod kojih pilot najpre ostvari radarski zahvat cilja, lansira raketu, vodi je odredjeni vremenski period i kada raketa dodje do odredjene daljine aktivira se njen radar koji automatski preuzima dalje vodjenje rakete te pilot moze da okrene svoj avion nazad ili da se fokusira na neki drugi cilj. (lansiran i zaboravi sistem)
Kod poluaktivnih pilot sve vreme leta rakete mora da zraci cilj svojim, avionskim, radarom. Raketa u sebi ima samo prijemnik signala koji se odbijaju o cilj i pomocu njih se navodi na cilj.
Takodje sam nasao podatak da NATO najvise respekta ima prema R-73 raketi, IC navodjenoj, koja pokriva ne samo malo domet vec dobrano ulazi i u rakete srednjeg dometa.
U sustini danas se vecina borbi zavrsava raketama dugog dometa, aktivno i poluaktivno navodjenim. Ova R-73 i R-60 bi imale svrhu nosenja kad bi se islo na primer 50 aviona protiv 50. Lansiraju svi vec sa 100 km svoje poluaktivno i aktivno navodjene rakete, svako na svakog. Dok dodju jedni do drugih prezivi, lupam, po 5 aviona iz svake grupe i onda nastaje klasican dog-fight 5 na 5. E tu bi jedino ruske rakete, kao i ruski avioni, imali blagu prednost.
SerbianSabre1
Ima još jedna "fora" u toj BVR priči a to je R-27ET – infracrveno navođena, a dugog dometa. Po predanju ovu raketu su Rusi napravili za napad na ciljeve u "begu" , kada im je IR odraz najjači (jer su "banditovi" izduvi okrenuti prema senzorima rakete ili IRST uređaju na avionu).
Dragoljub
Sto se ruske taktike za BVR borbu tice, odlican tekst mozete naci ovde: http://www.ausairpower.net/APA-Rus-BVR-AAM.html
Krkan
Pa da, ali i ona je u prvom delu poluaktivno navodjena. Pilot ostvaruje zahvata radarom, lansira i posle odredjenog vremenskog perioda se aktivira IC glava rakete kada ona pocinje da se samonavodi. Pilot moze da se fokusira na druge ciljeve.
Fora je u tome da pilot aviona na koji se lansira raketa R-27ET u tom pocetnom delu leta kada je raketa navodjena nisanskim radarom sa aviona ima informaciju da je u zahvatu te, verovatno, pokusava da se oslobodi zahvata. Onog trenutka kad raketa preuzme IC navodjenje on vise ne mora biti ozracen, pomislice da je izasao iz zahvata, da je bezbedan i onda samo BOOM, niodkuda :)
rabo
Cini mi se da smo svi selektori bas kao fudbalu. Definitivno: tesko da nam bilo koji tip aviona moze mnogo pomoci u nekom hipotetickom ratu. Sve te price o manevrabilnosti, brzini itd. su bez smisla. Ako uopste dodje do napada, napasce nas opet nesrazmerno jaci protivnik. Nece nam pomoci ni 50 aviona. Para nemamo ni za 5. Dobro organizovan, savremen, viseslojni pvo hoce. Stare neve su nato-u napravile vise stete nego svi avioni zajedno. Jedino ako su tacne one price o napadima na apache u Tirani i Tuzli. Mada, zvanicne potvrde nema pa to lici na spekulaciju. Zato, ako se ne radi o proviziji ili bilo cemu iza kulisa, u sta licno ne verujem, vaznije je kupiti ozbiljan pvo a avione za zastitu neba koliko mora. Nadam se da postoje ozbiljni ljudi koji o tome misle
presetar
rabo pa naravno da je bitnije da imamo sto jace i mobilnije PVO sisteme! avioni ce biti korisceni za patroliranje zato nam je i dovoljna ova mala kolicina valjda 12-ak komada.