Prva polovina sedamdesetih godina bila je nesretna za Jugoslovenski Aerotransport. Bomba (ili obaranje) iznad Čehoslovačke, Maganik, Aden. Bilo je to doba na prekretnici između dve filosofije interakcije i procedura unutar kokpita koje je docnije rezultiralo pravljenjem odlučnog reza i odlukom JAT-a da u Vršcu započne obuku svojih kadrova „od nule“.
Najbizarnija od svih nesreća verovatno je bila ona u kojoj je stradao avion DC-9-32 registarske oznake YU-AJN. Letelica koja je formalno pripadala Inex-Adriji ali je te godine iznajmljena JAT-u.
Juliet November u potpunosti je uništen negde blizu Ledina, oko 2570 metara ispred piste tada „Aerodroma Beograd, Surčin“ a sama lokacija nazvana je interno u kompaniji – „Mićunovo oranje“.

Prvi put, u novoj knjizi Tango Six Publishinga „Zaboravljeni album“, imate prilike da vidite fotografije udesa „Devetke“ sa lica mesta kao i da pročitate izuzetno zanimljivu priču i splet okolnosti koji je doveo do ove nesreće. Ne tragedije, jer su srećnim okolnostima putnici i posada preživeli.
„Zaboravljeni album“ pored vojnih tema ima i znatan broj priča i fotografija iz istorije našeg civilnog vazduhoplovstva. Nesreća na Ledinama svakako je jedna od interesantnijih.
Ukoliko do sada niste, naručite knjigu „Zaboravljeni album“ preko ovog linka. Ukoliko živite u Srbiji mi snosimo troškove poštarine, vi plaćate poštaru po isporuci na vašu kućnu adresu.
Maja
Naslov „oranje“ nije bas prigodan. Verujem da je taj deo Ledina tako nazivan, jer je to nasa malo losa osobina da volimo da se salimo na racun tudje nevolje.
U odnosu na tadasnju opremu aviona i opremu na zemlji i FOM, udes je bio za ocekivati.
Predrag
Svaka cast za komentar!
Sloba
Ne bi se bas slozio sa komentarom. Procedure su postajale od kada je i civilni vazdusni saobracaj poceo da se primenjuje u YU. Da se posada pridrzavala svih procedura prilikom IFR/VFR prilaza, verovatno se taj incident nebi ni dogodio.