[KOLUMNA ALENA ŠĆURICA] Zagrebački terminal godinu dana kasnije

Koncesiju sam vrlo žestoko kritizirao, nisam štedio niti terminal prilikom otvaranja, još sam kritičniji bio zbog nemilih događaja na početku ljeta. No, nakon godinu dana vidljiv je ogroman napredak. Još uvijek ima stvari koje treba izmijeniti, no, novi terminal je preživio porođajne muke, koncesionar je velik broj nedostataka uspio izmijeniti.

Nakon godinu dana ocjena je vrlo dobra četvorka. Neusporedivo više dobrog nego lošeg. Daleko bolje nego prije godinu dana. Još uvijek nije savršeno, ali bitno bolje nego niz aerodroma na kojima sam bio.

Ova analiza temeljit će se na osobnom iskustvu, tj. na velikom broju letova koje sam u prošlih godina dana imao sa novog terminala. Nekoliko puta od toga sam slijetao i polijetao iz kokpita, pa mogu svjedočiti i provedbi operacija ground handlinga iz prve ruke. No, još više iskustva stekao sam na dvotjednom cjelodnevnom boravku na novom terminalu tijekom siječnja (januara) ove godine dok sam vodio ured welcome-a (dočeka) VIP osoba i reprezentacija Europskog rukometnog prvenstva. Dočekali smo stotine osoba, boravili desetke sati i upoznali svaki kutak novog terminala. Kako sam ovaj posao radio na nizu drugih aerodroma diljem Europe, ali i nekoliko stotina puta na starom terminalu, istinski mogu usporediti novi terminal i „iza kulisa“. Da bi članak bio što objektivniji pitanja sam postavio i samoj MZLZ, stoga sam dobio odgovore i iz prve ruke koji su sastavni dio ovog teksta.

Analiza će kritizirati gdje kritizirati treba, ali i pohvaliti gdje je to Međunarodna Zračna Luka Zagreb (MZLZ) zaslužila.

Odlazni hol

Terminal je istinski fascinantan, odlično osvijetljen, uz velik broj najsuvremenijih digitalnih displeja. Terminal je fascinantan danju, ali noću putnike ostavlja bez daha. Istinski wooow efekt.

Kritike su da putnici kisnu kada dođu na dolaznu platformu na 2. katu ako se zaustavljaju na lijevoj strani koja je namijenjena civilnim automobilima, pošto je desna, bliža terminalu, namijenjena istovaru taxija i autobusa. Nekoliko puta sam došao po kiši, i iskreno nikada nisam imao takva iskustva. Možebitno je to tako u slučaju ogromnih kiša i jakog vjetra, no, to je onda ipak izuzetak koji bi bilo koja nadstrešnica teško riješila.

I ovdje je jedna od većih nelogičnosti novog terminala. Naime uz istovarni prostor su stavljene jedine stepenice i liftovi koji povezuju prizemlje i 2. kat. I oni su na otvorenom prostoru. Svaki dan sam višekratno tijekom siječnja (januara) koristio ovaj jedini prolaz i pitao sam se, zašto su, dovraga, arhitekti stepenice i lift stavili izvan zgrade. Zašto putnici iz toplog/klimatiziranog prostora dolaska, preko otvorenog prostora na temperaturama i 10 stupnjeva ispod nula i vjetru ili 40 iznad nule ljeti, moraju se smrzavati ili doživjeti toplinski šok da bi ponovo ušli u odlazni grijani/klimatizirani prostor. Ovo je ekstremno neudobno, a isto se moglo izbjeći pomicanjem staklene stijene za samo 4 metra.

Druga nelogičnost je premalen restoran Cakes and Bakes u glavnom holu. Da se razumijemo, prostor je izuzetno udoban, ima „dnevni boravak“ sa zgodnim izborom knjiga za čitanje, koji je bio stalna baza mom timu tijekom siječnja. Sve pohvale. No, ne mogu shvatiti zašto u njemu nema dovoljno stolica. Naime, kada je u siječnju polazio Emiratesov avion sve klupe dolaznog hola, te stolovi i stolice Cakes and Bakesa na 1. katu, ali i Caffe Nera u prizemlju bile su zauzete putnicima, a deseci putnika, voljnih trošenja nisu imali gdje sjesti i potrošiti novac u ugostiteljskim objektima, pisac ovog članka također. Lokal ima 97 sjedećih mjesta, no dobar dio njih je na otvorenoj terasi koja se ne koristi na temperaturama ispod nule. Nije mi jasno zašto se većina tih stolica i stolova ne unese u ogroman prazan prostor uz Cakes and Bakes na kojem će se u budućnosti dograditi dodatnih 30 chack-in šaltera, a sada je sterilno bijel i potpuno prazan. Prostor veličine više stotina kvadratnih metara i mogao bi ugostiti bar tisuća gostiju. Kada sam zadnji puta letio prije par dana u ožujku (martu) svi stolovi su bili popunjeni i bez Emiratesa. Ljeti je terasa prepuna, a i te kako ima mjesta da se ista proširi. Ne mogu shvatiti zašto MZLZ ne želi uzeti novac putnicima.

Inače Cakes and Bakes radi 24 sata dnevno, jedini je lokal MZLZ koji je otvoren non-stop. Hvale vrijedno. Lokal tijekom noći opslužuje noćne djelatnike (MZLZ, Tehnike Croatie Airlines, policije i carine, obližnje zrakoplovne baze, carga i pratećih špedicija), pokojeg poslovnog putnika, chartere i kasnonoćne letove, namjernika iz okolnih mjesta koji nemaju lokale otvorene cijelu noć, te konektirane putnike koji se ne odluče za odlazak u hotel.

U odlaznom holu povećan je broj self check-in strojeva sa 6 na 8, no na njima je mogućnost chekiranja samo za Croatiu, Air France i KLM, a od 25.3. tu opciju ima i Air Canada. Ova opcija ne postoji čak ni za Lufthansa grupu koja ima 10 dnevnih polazaka iz Zagreba (imala je tu opciju na starom terminalu). U zapadnim zračnim lukama većina kompanija se više ne može niti isčekirati na šalterima nego putnik to mora napraviti na self check-inu, te odlazi na drop off. I u Dubrovniku i Splitu na self check-inima može se čekirati za sve kompanije koje imaju više polazaka tjedno. Odgovor MZLZ je da je to odluka prijevoznika. Jasno da je, ali prijevoznik će ovu uslugu koristiti ako će biti motiviran, financijski motiviran. A MZLZ bi na ovaj način smanjila broj djelatnika na klasičnom check-inu, te smanjila troškove. U konačnici i uz popuste kompanijama za korištenje self check-ina, MZLZ bi zaradila. Nikako mi nije jasno zašto MZLZ to ne napravi barem za kompanije koje imaju više tjednih frekvencija (Lufthansa, Austrian, Eurowings, Emirates, Qatar, Turkish, British, Aeroflot, Air Serbia, Brussels, Swiss, ČSA, Iberia, LOT, Norwegian).

Ovo još više frustrira uzmemo li u obzir da je tijekom godine bilo više primjera velikih redova za check-in, pa i putnika koji su zbog dugog čekanja zakasnili na let. Osobno sam čekao u redu za Norwegian skoro sat i pola, koji se protegao sve do ulaznih vrata u glavni hol i blokirao prolaz svim ostalim šalterima, dok su istovremeno na nekim šalterima uz Norwegian djelatnici sjedili nezaposleni. Na moj tadašnji upit objašnjeno mi je da kompanije same odlučuju koliko će šaltera otvoriti za putnike (više šaltera = viša cijena). Mogu i to prihvatiti, ali tu bi MZLZ morala postaviti minimalne standarde sukladno broju putnika (primjerice 1 šalter na svakih 60 putnika). Zamislite da Air Transat za svoj A330 na liniji za Toronto zbog uštede otvori samo jedan šalter, a MZLZ ga pritom ne spriječi svojim pravilima. Konačno financijska motivacija kompanijama na korištenje self check-in kioska smanjila bi ovaj problem. OK, budimo pošteni, na dobrom dijelu aerodroma naviknuti smo dolaziti bitno prije. Ja sam osobno na Paris CDG nekoliko puta čekao i preko sat vremena, a jednom na Orlyu i dva sata. No, upravo MZLZ ne smije imati ovakvu praksu i biti konkurentna u činjenici da u njoj nema čekanja, da putnik prolazi sa manje stresa i brže nego na ogromnim europskim hubovima. Bolja i jeftinija usluga privući će P2P putnika i omogućiti više linija. Pa to i jest najozbiljnija prednost malih zračnih luka koja privlači potencijalne putnike.

Ipak moram istaći i pozitivan primjer. Kada su na terminal došli funkcioneri Europskog rukometnog saveza za Croatijin let prema Splitu (otvaranje Europskog prvenstva) doslovce su odmah dotrčali dodatni ljudi sa drugih šaltera i otvorili tri dodatna šaltera za registraciju, te ishendlali 40-tak ljudi u roku od par minuta, iako je bilo više od sat vremena do polaska aviona i svi bi se stigli ishendladi na jednom šaleru.

U odlaznom holu vidljivo je da ima manje poslovnica avio-kompanija nego što ih je bilo na starom terminalu. Poslovnice imaju samo Croatia Airlines, Turkish, Qatar i Aeroflot, dok su na starom terminalu poslovnice imali i Lufthansa, Air Serbia, te Air France. I to nikako nije dobro. Tijekom Europskog prvenstva u rukometu informacije o rerutiranju putnika sam dobivao na šalteru Croatie Airlines i za putnike koji su bili drugih kompanija, u prvom redu zahvaljujući izuzetnoj kooperativnosti i snalažljivosti njihova osoblja, dok sam prije te informacije dobivao na šalterima samih kompanija, bitno jednostavnije i lakše. No, to i nije toliko bitno, koliko je bitno da putnici većine kompanija koje putuju sa MZLZ nemaju mjesto gdje mogu kupiti kartu, promijeniti kartu ili dobiti asistenciju kod problema. Mislim da bi MZLZ trebala cjenovnom politikom motivirati otvaranje bitno više poslovnica u glavnom holu.

Velika zamjerka putnika je bila da nedostaju bankomati na drugom katu. I to nije velik problem sam po sebi. Nije smak svijeta što putnici moraju otići u prizemlje na bankomat, konačno daleko logičnije je da bankomati budu u prizemlju, jer dolaznim putnicima gotovina, posebno u lokalnoj valuti, daleko je potrebnija. No, moja opservacija je bila da nedostaje bankomata pojedinih banaka. ATM uređaji nikako nisu dobra opcija obzirom da imaju neprihvatljivu proviziju i svakako mi ni nakraj pameti nije bilo dizati novac na taj način. No, i ovdje je MZLZ pokazala da prisluškuje prigovore putnika i početkom veljače (februara) je dozvolila postavljanje bankomata najvećih poslovnih banaka u dolaznom holu na 2. katu, kod Tiska.

U doglednoj budućnosti, kada se broj putnika poveća, MZLZ bi u dolaznom holu morala otvoriti neki restoran brze hrane (fast food) što bi bitno poboljšalo uslugu na terminalu.

Postavljanjem reklama, reklamnih displeja i reklamiranjem automobila prostor se donekle oživio i smanjena je sterilnost. Tijekom nove godine kaskadne lampice iznad check-in otoka bile su pun pogodak koji je nevjerojatno poboljšao doživljaj prostora. No, još uvijek prostor je velik, prazan i puno previše sterilan. Ogromne puste bijele površine krajnje su nepotrebne. MZLZ bi ovdje mogla dozvoliti Turističkoj zajednici Zagreba i/ili Hrvatske izložbu fotografija i drugih promotivnih rekvizita, mogla bi se napraviti prezentacija najboljih zagrebačkih muzeja izlaganjem dijela fundusa, na ogromne bijele površine turistička zajednica mogla bi prelijepiti banere o Zagrebu, poput onih na londonskim aerodromima pod zajedničkim nazivom „Duh Londona“ gdje plakati promoviraju najpoznatije landmarkove Londona. MZLZ svakako može samo profitirati od toga da takva izložba i/ili plakati privuku turiste na ponovni dolazak u Zagreb ili motivira nove turiste na dolazak (usmena predaja postojećih, poslovnjaci, političari, studenti, sportaši i drugi putnici koji se vračaju u grad kao turisti). Uostalom ovdje se može mobilizirati i zrakoplovne maketare i modelare da izlože svoje makete i modele, kao i avio-spotere da objave svoje fotografije. Dodatna pogodnost koja MZLZ ne bi koštala gotovo ništa.

To je i prostor na kojem je moguća dodatna zarada. Prostor se može ustupiti poduzećima za reklamiranje svojih proizvoda. Ogroman je i mogućnosti su stvarno velike. Ugodno me iznenadilo postavljanje televizora visoke rezolucije uz Cakes and Bakes koji emitira dokumentarce i dobra je zabava putnicima koji čekaju. No, kada se zagledate u ekran, shvatite da je to zapravo reklama za proizvođača vrhunskih televizora jer ispod ekrana stoji reklama „ovu kristalnu sliku omogućava vam…“. Svaka čast. Upravo o tome govorim. Toga treba više.

Na koncu sterilnost i praznina prostora bi se mogli smanjiti većom količinom zelenila na aerodromu, što nije skupo, a vrlo je efektno. Možda da management ponovo razmisli o originalnom projektu zelenih oaza, barem u smanjenom obliku, samo iznad oba check-in otoka.

Vrlo bi efektno bilo postavljanje replika ili restauriranih aviona u glavni hol. Na području MZLZ je nekoliko takvih restauriranih aviona. Unutar stajanke je Aero Commander 500U Pan Adrie (YU-BCR). Šteta je da ovaj avion nitko ne vidi jer je u vrlo zabačenom kutu zračne luke, te da propada na otvorenom kada bi mogao visjeti sa krova glavnog hola. Uz hangar Croatie Airlines je Cessna 310R (9A-DFO) kojom je Croatia letjela prve letove. Uvjeren sam da bi Croatia više nego sretno prihvatila da ovaj avion reklamira kompaniju u glavnom holu. Ispred Zrakoplovne škole nalazi se Utva 66 u hidro-varijanti iz 60-tih, te još jedan stari dvomotorac. Uz Zrakoplovno tehički zavod ima velik broj starih olupina. Uvjeren sam da bi zrakoplovni entuzijasti sami obnovili bar jedan od tih aviona za displej u glavnom holu. Nešto od tih aviona moglo bi se staviti i na veliku platformu ispred dolazaka. Mjesta ima stvarno puno, a avioni bi bili zaštićeni od kiše, snijega i direktnog utjecaja sunca.

Kontrola putnika

Sve su glasnija negodovanja zbog toga što putnici moraju na 3. kat kako bi tamo izvršili bodiček, te carinsku i policijsku kontrolu. Ova negodovanja su krajnje neprimjerena i jedino što mogu reći je da nemaju osnove i da su čisto zanovijetanje, kvocanje samo radi kvocanja. Ne velikoj većini aerodroma morate prolaziti brojne stepenice, hodnike, skretanja i vraćanja koja putnicima izgledaju nelogična. Mene daleko više iritiraju oni mostovi na bečkom aerodromu koji prolaze iznad otvorenih površina sa pogledom na podrum, jer radi njih moram raditi dodatne stotine metara da dođem na željenu poziciju. Ili one silne ukrštene stepenice na CDG teminalu 1, ili prolasci gore-dolje na Gatwicku između pojedinih terminala, ili one ograde za LCC na Budimpešti, ili odvojenost minijaturnih zona uz nekoliko gateova na Orlyu, ili ugostiteljski objekti kat ispod čekaonica odlaznog hola na CDG sa stepenicama za dva objekta, pa ako ih hoćete sve obići nahodate se po stepenicama, ili „kružni tok“ na Tegelu i ugostiteljski objekti na nekoliko katova jedan iznad drugog, ili uski i depresivni mostovi između terminala na Fumicinu, ili čekanje vlakova da dođem iz terminala 2 na terminal 5 Heathrowa kako bih unovčio Oyster karticu. Mogao bih satima nabrajati loše primjere brojnih aerodroma.

Činjenica je da je kontrola putnika brza, efikasna i dobro organizirana, da ima dovoljno i strojeva i radnika, te prostora za slaganje stvari za bodiček i kasnije preuzimanje istih. Jednako tako broj šaltera za kontrolu putovnica je dovoljan i nema velikih redova.

Nešto je lošija kontrola putnika koji transferiraju u Zagrebu na konektirane letove, putnici se žale na lošu komunikaciju, dugotrajan postupak i nedostatak dovoljnog broja radnika. Na tom prostoru su dva bodičeka, pa kad istovremeno dođu avioni iz Skopja i Sarajeva sa preko 200 putnika u top sezoni, i kada su oba bodičeka otvorena čeka se i do pola sata na pregled. Puno previše i svakako problematično za konekcije kojih u Zagrebu ima po tridesetak minuta. Povećanjem broja feeding linija (ove godine Mostar, u budućnosti neke druge linije) ovaj problem će se povećavati.

U dolascima kontrola putnika je također brza i dobro organizirana, a sve tri linije carine (plava EU linija, zelena bez prijave i crvena sa prijavom) su jasno označene, te ih carina vrlo dobro provodi, tj. trakama promptno zatvaraju i otvaraju pojedine linije ovisno o vrsti leta, a i asistiraju putnicima ovisno o tegovima koji su na njihovoj prtljazi.

To što se putnici u odlasku penju na 3. kat, pa ponovno spuštaju na 2, te u dolasku penju na 1. i ponovo spuštaju u prizemlje stvarno nije neki problem. Pokretne stepenice i liftovi su na dispoziciji, put nije dug, ni zakrčen. Ovdje zanovijetaju samo krajnje zlobne osobe.

No za razliku od ovog bezrazložnog zanovijetanja, posade imaju krajnje nelogičan način dolaska do i odaska sa aviona, koji ovisi o nizu faktora i za sve njih postoje različite procedure. Naime, za razliku od putnika koji iz aviona zračnim mostom dolaze do kontrole putovnica i izlaza, posade na to nemaju pravo, nego prolaze daleko kompliciraniji i duži okolni put. U dobrom dijelu slučajeva prolaze kontrolu putovnica i bodiček dva puta. Zbog toga posade moraju dolaziti na Zagrebački aerodrom 15 minuta prije nego na druge hrvatske (Split, Dubrovnik idr.), ali i Europske aerodrome.

Gateovi

Prostor odlaznih gateova dovoljno je prostran, udoban i ugodan. Ugostiteljskih objekata ima dovoljno kapacitetom, no mislim da jako nedostaje restoran sa domaćim, hrvatskim i zagrebačkim specijalitetima. Ovo je turistička zemlja, poznata po svojoj gastronomiji, ljudi su tijekom boravka u Zagrebu svjedočili tome i svakako bi pun pogodak i sa promotivnog efekta Zagreba i Hrvatske, ali i sa efekta zarade MZLZ bio otvaranje „nacionalnog restorana“ u međunarodnim odlascima.

I trgovina ima dovoljno, no mislim da je dio sa nacionalnim specifičnostima premalen. Nedostaje ozbiljna suvenirnica, kao i prodavaonica sportskih suvenira (posebno nogometne, rukometne i vaterpolske reprezentacije, te Dinama i Hajduka). Zagreb ima 1,3 milijuna turista, Hrvatska 18,5 milijuna. Dobar dio putnika kroz MZLZ su upravo turisti. Stoga je ozbiljna suvenirnica nešto što koncesionar mora otvoriti brzo, još prije početka ovegodišnje sezone.

Business loža nije ništa posebno, nije previše prostrana, relativno je ugodna i ima limitirane sadržaje. Vidio sam daleko boljih, ali i daleko lošijih. Rekao bih, dovoljno za zagrebačke potrebe. Primjedba da nedostaje Lufthansina ili Croatijina loža ne stoji, jer jednostavno Zagreb nema dovoljno putnika za tako što. Na starom terminalu postojala je Dinersova loža, no razumijem da koncesionar nije želio tako što na novom terminalu jel bi isto nepotrebno smanjilo broj korisnika njegove lože. Ukoliko Diners ima komercijalnih razloga pružati takvu uslugu tako nešto mora i ozbiljno platiti.

Zatvaranjem starog terminala MZLZ je izgubila uslugu VIP lože i mogućnosti iznajmljivanja kongresnog prostora, obzirom da isti prostor nije otvoren na novom terminalu, a stari prostor se više ne koristi za tu nakanu. Iskreno čudno da MZLZ nije odmah napravila alternativnu VIP ložu, poglavito zbog ogromnih praznih prostora kojima raspolaže. Konačno, kroz Zagreb prolaze brojne visoke političke delegacije, čelnici najviših sportskih, kulturnih, znanstvenih i drugih institucija, glumci, estradne zvijezde, te ostalih VIP osoba koje su koristile ovaj prostor prilično često. U MZLZ me uvjeravaju da je otvaranje VIP lože u postupku rješavanja, te da se već zna i lokacija za istu. Iskreno, nešto što je stvarno potrebno Zagrebu i MZLZ već ozbiljno kasni sa rješavanjem ovog prostora. To se moralo otvoriti prvog dana od otvaranja novog terminala.

Sjedalica na gateovima nema dovoljno, čak ni izvan sezone. Prošli tjedan sam putovao za Dubrovnik, i 134 putnika je zauzelo sjedalice dva gatea, pri čemu su neki putnici bili prisiljeni stajati. Na istom broju stolica usred sezone uz paralelno dva aviona na dva gatea ovo je istinski neprihvatljiva opcija. MZLZ bi hitno morala poraditi na povećanju sjedalica posebno na gateovima 21 i 22, te 27 i 28, a za koje ima mjesta.

Koncesionar je obećao postaviti kabine za pušaće odmah po otvaranju terminala. No, isto se nije desilo već godinu dana, a na mjestu gdje bi trebale biti ove kabine stoji natpis „radovi u tijeku“. MZLZ mi je izjavila da se kabine za pušaće otvaraju početkom travnja (aprila) ove godine i to njih tri, dvije na međunarodnim odlascima i jedna na domaćim odlascima. Ovo bi bila prihvatljiva brojka, a na nemalo aerodroma u svijetu ove kabine postavljaju sami proizvođači cigareta gdje reklamiraju svoje proizvode i za to poprilično plaćaju.

Dva gatea za domaće odlaske većih aviona 21 i 22 dovoljni su za sadašnje dvije takve linije (Dubrovnik i Split). Gateovi 10 i 11, za domaće odlaske manjih aviona su dovoljni za sadašnje potrebe MZLZ. Iako takvih linija ima 4 (Pula-Zadar, Osijek, Lošinj i Brač) nikada više od dvije istovremeno ne lete. No, eventualnim razdvajanjem Pule i Zadra, te povećanjem broja frekvencija na ovim linijama (stvaranjem istinskih valova Croatie takvih linija u valu bilo bi najmanje 3) biti će potrebe za otvaranjem dodatnih gateova. U samom planu postoji gate 12 iako on nije u funkciji, a na istom prostoru moguće je otvaranje još dva gatea, tj. ukupno 5 (suprotno od gatea 10 i te okomito između gatea 11 i 12).

Usprkos kritikama pokazalo se da je ponuda ugostiteljstva na domaćim odlascima dostatna za broj putnika koji ga koristi.

I ukupan broj avio mostova (8) je prihvatljiv, pri čemu je gate 28 namijenjen širokotrupcima. Iako je po projekciji broja putnika širenje piera prema zapadu bilo predviđeno za 2024, MZLZ je nedavno najavila širenje istih već 2019. Time bi se dobili dodatna dva zračna mosta. No, MZLZ je najavila da će ti mostovi biti za uskotrupce, dočim će se izgubiti širokotrupni gate. Kako Zagreb već sada ima svakog dana sezone po dva širokotrupca (na linijama Emiratesa, Air Canade Rouge, Koreana i Air Transata) bilo bi upitno da barem jedan gate bude i dalje širokotrupni, ako ne i dva, obzirom na najave daljih povećanja broja interkontinentalnih linija. Stoji argument da je veći dio dana gate ipak okupiran sa uskotrupcima, pa je logično da je proširenje dizajnirano za njih, dok se kod dolaska širokotrupca blokiraju dva gatea. No, posljednji gate, kao i sada je stvar samo malo većeg razmicanja čime se dobiva širokotrupni gate. U ovom momentu kada dva širokotrupca borave istovremeno na terminalu jedan se postavlja na gate 28, a drugi na gate 25, pri čemu se ne koristi gate 26. U tom momentu na mostovima može biti istovremeno 7 aviona (uskotrupci na gateovima 21, 22, 23, 24 i 27, te širokotrupci na gateu 25/26 i 28).

Zračni mostovi bez staklenih dijelova su vrlo loše rješenje, a isto je posebno nezgodno kada vas djelatnici MZLZ zaborave u zračnom mostu, tj. ne otvore vrata prema terminalu, kao što se desilo na letu Air Serbije Beograd-Ljubljana-Zagreb-Beograd kada su putnici A319 15-tak minuta čekali u klaustrofobičnom zračnom mostu. I dok ostale zračne luke mijenjaju oplate na zračnim mostovima da bi putniku stvorili doživljaj odlaska na avion, u Zagrebu su takvi zatvoreni mostovi postavljeni iako su bili novi. Nadam se da će bar na dva nova gatea, 2019, postaviti zračne mostove sa staklenim površinama.

Broj međunarodnih bus gateova u prizemlju za manje avione nikako nije prihvatljiv. Tamo postoje tri gatea (16, 17 i 18) što je definitivno premalen broj. Stoga se nemalo puta turbopropni avioni postavljaju na pozicije uz avio-mostove, a putnici koriste stepenice da dođu do njih. Ukupan broj gateova na novom terminalu je za dva manji od starog terminala (sada 14). Mislim da je i koncesionar sam uvidio da u vršnom opterećenju jako teško na kraj izlazi sa samo 14 gateova, pa je ranije kretanje u realizaciju proširenja upravo rezultat tog razloga. Poglavito što bus gateove operater može koristiti svakih pola sata, za silu i svakih 20 minuta, ali mostove ne može koristiti dok god je avion na njemu, a što je u prosjeku sat vremena, niz njih i više (Emirates, Qatar, Air Canada Rouge, Air Transat idr.). U svakom slučaju na trenutnim bus gateovima mogao bi se za silu napraviti još jedan do dva gatea, ali za dalje povećanje potrebno je proširenje ovog prostora. Ukoliko je uz povećanja dva dodatna mosta istovremeno planirano i povećanje broja bus gateova ispod tog prostora isto bi bilo dobro rješenje uz mogućnost velikog broja takvih gateova na tom prostoru.

Podizanje prtljage

Prostor podizanja prtljage je prazan. Samo tri linije za preuzimanje prtljage (belta) i gomila praznog prostora. Ovdje još više, nego na glavnom (odlaznom) holu treba iznaći materijala za „popunjavanje“ prostora od turističke zajednice, spotera, maketara i modelara, muzeja, komercijalnih sadržaja (automobila, reklama…). Prostor je hladan, pun betona i prazan. Nepotrebno prazan.

Tri linije za prtljagu su u ovom momentu dostatne, iako je to jedna manje nego na starom terminalu. Povećanjem broja putnika morati će se povećati i broj beltova. Prostora ima za još 4 belta bez širenja glavne terminalne zgrade.

Na desnoj strani je ured za izgubljeno-nađeno. Prostor nije nešto posebno estetski riješen, ali je vrlo funkcionalan. Konačno, to je i bitno za takav prostor.

U ovom prostoru postoji ozbiljan nedostatak toaleta, pa su gužve na istima česte. MZLZ bi morala jasno označiti da postoje toaleti i na suprotnoj strani (praznoj) uz izgubljeno-nađeno, da se rasterete ovi premali sanitarni čvorovi. No, kada se broj putnika poveća, pa se iskoristi i desna strana sa beltovima, ovo će biti ozbiljan problem.

U prostoru nedostaje i sjedalica. Mjesta ima, samo treba povećati broj sjedećih mjesta. Ovo je veći problem u vršnom opterećenju kada je na prostoru velik broj putnika, a tada se i prtljaga čeka bitno duže.

Česte su primjedbe putnika po javnim forumima i medijima da se prtljaga dugo čeka. Ja u desetak letova iz MZLZ u prošlih godina dana tih problema stvarno nisam imao. Prtljaga ili je čekala mene ili je došla vrlo brzo. Jasno je da se u top sezoni produžuje vrijeme čekanja na prtljagu, no ovo je odlika svih zračnih luka kada je promet povećan. U Paris CDG redovno čekam prtljagu po 45 minuta, jednako tako u MUC, AMS, VIE, ZRH. Koji puta i duže od sat vremena. Čak i u manjim zračnim lukama imao sam vrlo neugodna iskustva. O redovima na imigraciji London Heathrowa da ne govorim. Tamo sam znao čekati i duže od sat i pola, a kada imigraciju prođem u manje od sat vremena smatram se sretnim.

Predstavnik sindikata MZLZ je javno rekao da sortirnica nije high-tech kako se prezentiralo medijima, nego da se sve selektira ručno i bez velike pomoći kompjutera, što iziskuje velik broj radnika. No, MZLZ mi je ovu izjavu demantirala. Sustav prijenosnih traka jest amortiziran te kroz opto senzore sortira prtljagu. Istovremeno X-ray (EDS) uređaj za detekciju eksploziva vrši automatsku provjeru prtljage. Od 11.000 torbi dnevno koliko prolazi kroz MZLZ samo 250 torbi se kompjuterski izdvoji za ručno selektiranje (čitanje bar coda), što je tek 2,3% prometa prtljage. Sustav je na izvrsnih 99,95% dostupnosti, što dokazuje njegovu kvalitetu.

Dolazni hol

Dolazni hol je vrlo ugodan i funkcionalan. Uz sam izlaz nalazi se informativni ured Turističke zajednice grada Zagreba sa zavidnim brojem materijala. Broj ugostiteljskih objekata i ovdje je dostatan, osim u vrijeme kada dođe Emirates, te bi ovdje trebalo povećati broj stolica u Caffe Nero. Šteta što Caffe Nero nema terasu kao i Cakes and Bakes iznad njega, jer prostora za terasu ima i više nego dovoljno. Mislim da bi MZLZ o ovome trebala istinski razmisliti posebno radi našeg mentaliteta u kojem je sjedenje na terasi i ispijanje kave uz cigaretu dio nacionalnog korpusa, svakodnevne navike. To bi zasigurno povećalo prihode objekta. Toviše što je stalna slika nemalo ljudi koji ispred terminala puše uz pepeljare.

Evidentno je da projektanti nisu napravili dovoljno prostora za rent’a’car poslovnice (trenutno ih ima 15). Postojeće poslovnice su vrlo stisnute i sve su u obliku šaltera, osim jedne koja ima stvarni ured (Sixt). No, i to nije bilo dovoljno pa je povećanu potražnju MZLZ privremeno riješila provizornim šalterima od šperploče za četiri kompanije, postavljene uz izlaz iz terminala. Vrlo ružno, neprofesionalno i nadasve nefunkcionalno.

Očito je da su arhitekti podcijenili rent’a’car u Zagrebu, pošto su predvidjeli i premalo poslovnica, ali i puno premalen prostor rent’a’car parkirališta. Kako god MZLZ nema rješenje širenja broja rent’a car poslovnica na postojećem prostoru, osim ako ne premjesti info-ured na zapadnu stranu, a na tom mjestu otvori dodatnih 3-4 rent’a’car poslovnice. Poslovnice se mogu smjestiti i na zapadnom zidu dolaznog hola od naplate parkiranja do sanitarnog čvora. Na ovom prostoru ima mjesta za 10-15 poslovnica rent’a’cara, a prostor dolaznog hola bi se zanemarivo smanjio. Konačno na ovom prostoru nema gotovo nikakvih objekata, dočim je i prostor manje iskorišten nego istočna strana hola.

Zagrebu ozbiljno nedostaje pošta ili banka. I jedno i drugo je imao na starom terminalu, na novom nema ni jedno od toga. I dok se novac može promijeniti u dvije mjenjačnice, stanovite administrativne uplate (carina) u poslovnici tiska, neke kompliciranije uplate nije moguće napraviti u zračnoj luci nego putnici moraju odlaziti sve do Velike Gorice da bi izvršili uplatu. Putnici koji nemaju na dispoziciji automobil i ne snalaze se u stranom gradu. Nepotrebno frustrirajuće.

Metalne klupe postavljene ne ovom prostoru su vrlo loše rješenje. Čak i ako pod sebe stavite karton ni nakon pola sata sjedenja ne uspijete zagrijati ovu klupu, nego hladnoća probija do kosti. Naprosto ne možete sjediti na ovim prehladnim klupama više od par minuta. MZLZ bi napravila dobru stvar da ove klupe preseli kod prijema prtljage, gdje ih nedostaje, a ovdje stavi tapicirane klupe iz starog terminala. Uvjeren sam da sami arhitekti ne bi imali ništa protiv toga da i sami probaju koliko su ove klupe neudobne i prehladne.

Povezanost aerodroma

Otvaranjem novog terminala uz liniju Pleso prijevoza do terminala na središnjem Autobusnom kolodvoru, otvorena je i linija javnog gradskog prijevoza ZET-a (broj 290) koja prometuje do Kvaternikovog trga prema Zagrebu, te produžuje nakon terminala do Velike Gorice. Ovaj autobus polazi svakih 35 minuta između 5:20 i ponoći. Linija je izuzetno prihvaćena i popunjena, a ne povezuje Zračnu luku samo sa Zagrebom i Velikom Goricom, nego i sa okolnim naseljima zračne luke, te same objekte unutar zračne luke gdje ima čak 3 stanice (novi terminal, Zrakoplovna škola/Tehnika Croatia Airlinesa, stari terminal). Na ovu liniju nadovezuje se i 20 ZET-ovih linija iz okolnih naselja Velike Gorice, te Žitnjaka kojih stanovnici sada mogu vrlo lako i brzo doći do MZLZ uz samo jedno presjedanje. Na liniju se nadovezuje i 12 tramvajskih linija.

I na stanicama ove linije ne postoje nadstrešnice, te je iste potrebno hitno postaviti, kao i na stanici Pleso prijevoza (v. dolje). Bilo bi uputno da ju grada Zagreb opskrbi i sa displejom GPS praćenja autobusa kakve ima dobar dio autobusnih stanica u Zagrebu, a koje obavještavaju putnika za koliko minuta će autobus doći na stanicu.

Grad Zagreb je prvotno planirao napraviti lakotračnu željeznicu (brzi tramvaj) do Kvaternikovog trga (vožnja od 40 minuta), no u posljednje vrijeme gradonačelnik spominje produžavanje željezničke pruge od Ranžirnog kolodvora koji je udaljen manje od 1,5 km od aerodroma, a kojom bi se u manje od 15 minuta došlo do centra grada. Neusporedivo brže rješenje, koje dolazi do samog centra, a ne centru udaljenog Kvaternikovog trga, te na koncu i jeftinije rješenje jer se na ogromnom dijelu koristi postojeća željeznička infrastruktura.

Do aerodroma se sada dolazi sa dvije strane: iz zapada, sa Velike Gorice pokraj starog terminala i kroz novi podvožnjak koji ide ispod vojne rulnice, te prema istočnoj strani i Radničkoj cesti, uz produžetak na novu suvremenu prometnicu do Velike Gorice. Ova prometnica sada preuzima najveći dio prometa prema centru Zagreba i postala je usko grlo. Grad Zagreb je već dogotovio novi nadvožnjak iznad željezničke pruge na Žitnjaku, te je u posljednjoj 4. fazi pristupio rekonstrukciji starog nadvožnjaka, punog profila prometnice i nadvožnjaka kod Petruševca. Radovi koštaju 150 milijuna kuna (20 milijuna EUR), prometnica će biti puštena u promet do kraja ove godine, a kada bude dogotovljena imat će 6 traka i biti će najprometniji ulaz u grad, te najbrži dolazak do Zračne luke. Ova prometnica spaja i sve autoputeve kojima je Zračna luka postala središnja točka, njih 6:

• A1 (Zadar-Split-Dubrovnik, uz spojnicu na A6 Rijeka-Pula-Italija),
• A2 (Krapina-Slovenija-Austrija),
• A3 istok (Slavonija-Srbija/BiH)
• A3 zapad (Samobor-Slovenija)
• A4 (Varaždin-Čakovec-Mađarska)
• A11 (Sisak-BiH)

Grad Velika Gorica obećao je otvoriti i treću prometnicu prema naseljima Pleso i Kobilić, kojim bi lokalno stanovništvo moglo brzo i efikasno doći do MZLZ.

Dobar sustav parkirališta, ali loše pozicije za autobuse

Sustav parkirališta, usprkos kritikama prvenstveno nenaviknutih putnika koji ne prihvaćaju novine, jest dobar i vrlo praktičan. MZLZ ima različite vrste parkirališta koje zadovoljavaju sve kategorije putnika, a razlikuju se po cijeni. Najskuplje parkiranje je na premium parkingu (40% skuplji) koji sam koristio tijekom Europskog rukometnog prvenstva. Parkiralište je najbliže terminalu, putnici do njega idu natkrivenom nadstrešnicom, mjesta uvijek ima. Uz premium parking je ukrcajna zona, a ista takva iskrcajna zona postoji na odlascima na 2. katu. Ovdje je zaustavljanje gratis do 10 minuta (30 minuta za autobuse), što je stvarno dovoljno da se putnik istovari i pozdravi, te da vozilo napusti prostor. Ukoliko se duže zadržite isto ćete platiti kao i premium parkiranje. Parkiralište ima 1.100 mjesta, a postoji i posebno parkiralište za motore, bicikle (gratis), kampere, invalidne osobe sa posebnim rampama za savladavanje visinskih razlika, kao i parkiralište za ugovorne korisnike, te autobuse.

Naravno da će cijena usluga na zračnoj luci biti bitno skuplja nego drugdje, čak i u centru grada. No, dok putnik ne mora kupiti preskupu kavu ili sendvič ako si ga ne može priuštiti, trošak parkiranja će teško izbjeći (taxi je najčešće skuplja opcija, autobus nepraktična i spora). I ovdje MZLZ mora biti konkurentna cijenom. Cijena sata parkiranja jest prevelika u usporedbi sa neposrednom konkurencijom sa koje putuju zagrebački putnici i morala bi se smanjiti da Zagreb postane konkurentniji (sve cijene su u EUR):

Zagrebačke cijene su gotovo identične bečkima (na parkiralištu C), nešto jeftinije od Venecije, ali bitno skuplje od Beograda, Budimpešte, Zadra, Ljubljane i Trevisa. Parkiranje po satu u MZLZ je 7 puta skuplje nego u garažama u centru Zagreba (0,53 EUR/sat). Stoga se cijena parkiranja mora smanjiti. Posebno izvan sezone.

Cijena se može smanjiti i long term parkiralištem koje je uvijek udaljenije od terminala, ali zato je cijena bitno niža za višednevna parkiranja. MZLZ mi je izjavila da će organizirati long term parkiralište, no isto neće biti uz stari terminal, nego unutar glavnog parkirališta uz novi terminal. Na ovom long term parkiralištu biti će popusti od 50%.

Rent’a’car parkiralište je puno premaleno. Prošle godine bio je doslovce kaos na njemu. Automobili su bili parkirani po pješačkim pločnicima, na zelenim površinama, parkirali su se u dvije, čak i tri kolone uz parkirane automobile, nemoguće je bilo isparkirati automobile i prolaziti parkiralištem. Parkiralište je premaleno čak i tijekom zime. No MZLZ je uvidjela problem, interventno prenamijenila obližnji prostor kao „vatrogasnu mjeru“ (iako nedostatnu), te tijekom zime krenula sa dogradnjom rent’a’car parkirališta. Novo parkiralište biti će trostruko veće od sadašnjeg i uskoro će se otvoriti. MZLZ tvrdi da će isto biti dostatno za potrebe rent’a’cara.

Neke rent’a’car kuće bile su, zbog limitiranosti rent’a’car parkirališta, prisiljene koristiti zakupljena parkirališta izvan aerodroma. I osobno sam po automobil Fleeta išao na parkiralište u naselje Pleso (iza Hrvatske kontrole zračne plovidbe). Zbog toga je MZLZ aktivirala i remote parkirališta koja se nalaze uz stari terminal. Isto bi trebalo privući te „odseljene“ rent’a’carove i ubrzati dostavu vozila. Nije jasno zašto MZLZ to nije napravila odmah. I ne bi bila jedina koja bi imala deponije automobila udaljene od terminala. Na Heathrowu sam svaki puta shuttleom išao do deponija i to nekoliko rent’a’car poduzeća, među kojima i onih najvećih (Avis, Hertz, Budget). Put do tih deponija shuttleom traje 10 do 15 minuta. I nisam to doživio tragično.

MZLZ uvodi još jednu praktičnu novinu, a to su vanjske rent’a’car kućice. Na ovaj način unutar terminala biti će pick up zona, dok će drop off zona biti izvan terminala, direktno uz parkiralište. Identično rješenje ADP (jedan od koncesionara MZLZ) ima na svom najvećem aerodromu Paris CDG i kroz osobno iskustvo moram priznati da je vrlo praktično i odlično za putnike.

Stara parkirališta P1, P2 i P3 nisu bila iskorištena tijekom prošle godine. I sama MZLZ je uvidjela da treba prilagoditi sustav i ova parkirališta više iskoristit. Stoga je MZLZ je odlučila iste koristiti kao već spomenuti remote za rent’a’carove, te za potrebe djelatnika i zakupnika ureda na MZLZ. MZLZ ne vidi dobru opciju za long term na ovim parkiralištima obzirom da je postojeće parkiralište dovoljno veliko i tamo će omogućiti long term sa posebnim popustima.

Rješenje za taxije kopirano je od Orlya, sa izdvojenim ugibalištima za svaki pojedini taxi, no taxisti ga ne koriste, nego su sami oformili jednu kolonu, a ugibališta za svaki automobil stoje prazna i neiskorištena. Sada je postojeće rješenje još gore jer otežava pristup putnika taxiju.

MZLZ, u suradnji sa gradovima Velikom Goricom i Zagrebom morati riješiti i problem velikogoričkog taxija koji ima ekskluzivno pravo prometovanja za MZLZ. Ovo taxi udruženje je puno preskupo, duplo skuplje od zagrebačkih taxija, koji nemaju pravo prometovanja sa MZLZ. Krajnje nelogično i nimalo dobro, niti po putnike, ali ni po konkurentnost same MZLZ.

Istovremeno ni taxiji, ali, još gore, ni autobusi Pleso prijevoza, kao i ugibališta ZET-ove linije, nemaju nadstrešnice. Tijekom zime, snijega i kiša putnici su otvoreno negodovali zbog istoga, pošto pokisnu dok utovaruju prtljagu i ulaze u autobus. MZLZ je još prije pola godine izjavila da će nadstrešnicu izgraditi u najkraćem mogućem roku, te da je postupak u tijeku. Radovi još nisu počeli, a nisam uspio dobiti precizniju informaciju.

Nevjerojatno nelogično rješenje napravljeno je u pješačkom prolazu do rent’a’cara. Dio ovog prostora natkriven je automobilskom platformom koja ide na 2. kat (odlaske) i ovdje korisnici po suhom prolaze 25% puta do rent’a’cara. No, potom pješačka staza nerazumno skreće prema sjeveru i ide paralelno uz automobilski nadvožnjak, dok je ispod nadvožnjaka krupno ukrasno kamenje po kojem se ne može prolaziti. Dok mokri i pokisli prolazite ovim putem (a dobar dio korisnika rent’a’cara nema kišobrane sa sobom po izlasku iz aviona), pitate se kako arhitektima nije palo na pamet stazu napraviti ispod 6 metara širokog nadvožnjaka. Staza ispod nadvožnjaka do visine dok se nadvožnjak spušta na minimalnu visinu za pješake (2,3 metara) je vrlo dugačak i pokrio bi 75% puta do rent’a’cara po suhom, a tek potom je staza trebala izaći na „mokar“ dio. Iskreno bio sam vrlo frustriran ovim krajnje nelogičnim rješenjem kada sam prošli puta pokisnuo do gole kože hodajući od rent’a’cara uz nadvožnjak i gledajući suho ukrasno kamenje. Ovo je vrlo jednostavno, jeftino i lako rješivo, dodatnim proširenjem postojeće staze na prostoru ispod nadvožnjaka, širine samo 2 metra.

Peroni za charter autobuse su na najdaljoj poziciji parkirališta uz samu prometnicu koja povezuje dva rotora. Do tih pozicija ima vrlo mnogo pješačenja. Odvođenje reprezentacija Europskog rukometnog prvenstva do te pozicije bilo je vrlo neugodno po hladnoći i snijegu, a predstavljalo je i bitan sigurnosni rizik. Sve te reprezentacije bile su praćene od policije (štićene osobe) no do tamo se kolona sportaša od terminala razvlačila i po deset minuta sa brojnom i teškom opremom. Stoga su reprezentacije i VIP putnici ozbiljno negodovali radi ovakve prakse. Iskreno ovako nešto nisam doživio na drugim svjetskim terminalima gdje autobusi imaju poziciju vrlo blizu uz terminal, najčešće najbliže terminalu. Konačno takva praksa nije bila na starom terminalu, gdje su charter autobusi bili neposredno uz terminal. Istovremeno, velik broj automobila je parkiran uz terminal, između taxija i charter autobusa. Poprilično nelogično. MZLZ tvrdi da će izvršiti poboljšanja za ove autobuse u skorijoj budućnosti, no nije jasno navela kakva. Ovakva praksa nije prihvatljiva, posebno za autobuse štićenih osoba, te VIP osoba i MZLZ tu mora hitno iznaći prihvatljivo rješenje.

Manevarske površine

Dizanje na zadnje noge struke i šire javnosti zašto se koristi stara, zapadna stajanka (apron) također je neutemeljeno. Iako je originalni projekt predvidio bitno širu novu, istočnu, stajanku uz terminal gdje bi zrakoplovi osim uz terminal imali još toliko parkirnih pozicija desno od prostora za taksiranje, od ovoga se odustalo zbog neiskorištenosti zapadne stajanke. I, iskreno, tu je MZLZ u pravu, bio bi nonsens trošiti novac na toliko veću stajanku dok postoji prazna stara stajanka. Ona je udaljena tek 3-5 minuta vožnje autobusom do terminala. Bitno manje nego što za većinu mojih letova u Munich, Paris, Beč ili Zurich treba od aviona do terminala.

No, ono što nije dobro je da MZLZ nije preorganizirala zapadnu stajanku za nove okolnosti. Parkirne pozicije su i dalje kako su bile, što znači da na krajnje istočnoj poziciji zapadne stajanke i dalje stoje cargo avioni. Isto nema smisla. Ovdje se trebaju postaviti putnički avioni da budu što bliže terminalu, a cargo avioni se mogu postaviti više prema zapadu.

Jednako tako širokotrupni avioni ne mogu, radi premalog razmaka do parkirnih pozicija, prolaziti kroz zapadni apron do početne pozicije na prag 05, nego moraju na izlazu Charlie skrenuti na pistu, pa rulati po njoj, te se ponovo na Bravo vratiti na rub aprona. Gubljenje vremena, veća potrošnja goriva, sigurnosno zahtjevnija operacija, nepotrebno zadržavanje uzletno-sletne staze, loš image za MZLZ. A samo treba prerazmjestiti parkirne pozicije, približiti ih terminalu uz polukružni okret prema sjeveru, istime se gubi dodatna linija za taksiranje između starog terminala i parkirnih pozicija, a prostor za taksiranje po apronu bio bi dovoljan i za najveće širokotrupce. Istina, tako se gubi par parkirnih pozicija, ali zapadna stajanka i ovako stoji poluprazna.

Uz to zapadna stajanka se i operacijski ne koristi dovoljno dobro. Na nju bi MZLZ prvenstveno trebala slati chartere i LCC prijevoznike koji nemaju konekcije i mogu si dozvoliti duži put putnika do terminala. Ako već moraju tamo stavljati legacy carriere onda to trebaju biti oni koji ne pripadaju Star Alliance i koji nemaju code-share sa Croatiom, tj. koji nemaju konekcije, kao što su Air Serbia, British, Iberia, Aeroflot, ČSA, El Al. No, i ako povrh svega toga treba stavljati na zapadnu stajanku Croatijine i partnerske avione, onda treba stavljati one manje, da bi što manje putnika bilo reflektirano dužim putovanjem do terminala. Naravno, najistočnije pozicije u tom slučaju treba dati Croatiji i partnerima, a one više zapadno ostalim kompanijama i to prvo legacy, a potom LCC i charterima.

Piloti ističu i problem samo jedne linije za taksiranje po istočnom apronu. Naime, prema pravilima koncesionara, samo jedan avion može biti na poziciji za taksiranje. Uz to na istu poziciju vrši se push aviona, što znači da ako se vrši push, avion koji je sletio i došao iza mora čekati dok se odspoji tow vehicle, i sve dok se gurnuti avion makne sa prostora za taksiranje. Ovo bi se riješilo da je stajanka proširena sa dvije linije za taksiranje dočim bi jedan avion mogao izlaziti sa parkirne pozicije na terminalu bližu liniju (južnu), a drugi proći pokraj njega po sjevernoj liniji. Takvo rješenje ima CDG gdje postoje čak tri paralelne linije za taksiranje. Drugi problem je jednosmjerna stajanka što usporava promet. No, najveći problem je nemogućnost long pusha, dočim ako avioni izlaze iz dvije bliske pozicije (npr. 22 i 23) tow vehicle, prema internim pravilima MZLZ, ne može dalje gurnuti avion sa pozicije 22, a onaj na poziciji 23 stoga mora čekati dovršetak cijele operacije prije nego što se njega izgura na liniju za taksiranje. Ovo ozbiljno produžuje operacije, a val Croatie u kojem gotovo istovremeno izlazi više aviona čini nemogućim, samim time poskupljuje poslovanje nacionalne kompanije. Iskreno koncesionar bi morao razmisliti o manje strogim operacijskim pravilima (mogućnost više aviona na poziciji za taksiranje i long pusha) ili nadograditi još jednu traku za taksiranje. Piloti tvrde da MZLZ nema dovoljno tow vozila.

Osobno sam zadnja dva puta bio u kokpitu tijekom manevriranja na MZLZ i ustanovio sam da su sve operacije uz avio-mostove postale rutina, relativno se brzo obave, iako, naravno, i usprkos te rutine, za postupak treba određeno vrijeme.

I dok se kašnjenje po otvaranju novog terminala povećalo za enormnih 200%, MZLZ tvrdi da je rezultat sada bitno bolji, no nisu mi dostavili usporedne rezultate. Ipak piloti tvrde da su kašnjenja još uvijek velika i da se ovaj ozbiljan problem mora hitno rješiti.

Ugostiteljska ponuda i preljubazno osoblje

Usprkos mom nezadovoljstvu za nedostatkom domaćih jela u restoranima MZLZ, općenito rečeno ugostiteljska ponuda je istinski jako dobra. Kava na aerodromima najčešće nije pitka, dok je ova izuzetno dobra, istinski ukusna. Shakeovi su prefini i definitivno  nešto što treba probati. Kolači u Cakes and Bakes su za svaku pohvalu, obavezno prije svakog leta odem na kolače u taj lokal. Iako su cijene vrlo visoke, na razini zagrebačkih hotela sa 5*****, što je uobičajeno u svim zračnim lukama svijeta, neke stvari su iznenađujuće. Tako je burek tek nešto skuplji nego u prosječnim zagrebačkim restoranima, a iskreno to je jedan od boljih bureka koje možete pojesti u Zagrebu. Nije ni čudo, pa ugostiteljstvo vodi turska kompanija.

No, najveća prednost MZLZ je nevjerojatno ljubazno osoblje, bitno različito nego što je bilo iskustvo na starom terminalu. U lokalima rade mladi i educirani djelatnici, nasmiješeni i voljni pomoći. Kada sam tijekom Europskog rukometnog prvenstva morao nahraniti 20 mažoretkinja, osoblje je „potrgalo“ da što prije ispeče 20 bureka. Svi su tada radili na tim burecima, i kuhari i konobari i pomoćno osoblje. I napravili su to relativno brzo, sa smiješkom na licu. Kada zaželite svoj najdraži kolač, a nema ga u vitrini, osoblje će sa smiješkom otići do skladišnih frižidera i donijeti vam ga. A ako najavite unaprijed da ćete svaki dan pojesti nekoliko tih kolača, budite sigurni da će ih pripremiti više i da će vas čekati. Iskreno, na takvu uslugu nisam bio navikao na starom terminalu, ali niti na drugim užurbanim aerodromima svijeta.

U tom kontekstu ne smeta vam ni self service usluga jer je osoblje i dalje istinski na dispoziciji. Pazilo se i na niz detalja, pa tako u Caffe Nero uz kavu možete koristiti niz dodataka koji vam stoje na raspolaganju.

Terminal je vrlo čist. U svakom dijelu dana, svi prostori su vrlo čisti. Tijekom višednevnih boravka u MZLZ sam par puta na par skrovitih mjesta prolio par kapljica kave na pločice da vidim koliko će im dana trebati da to počiste. Svaki dan tijekom noći ta zabita i skrovita mjesta bila su potpuno počišćena.

Kooperativnost svih službi tijekom Europskog prvenstva u rukometu bila je više nego zavidna, čak i bitno bolja nego prije koncesionara. U tih dva tjedna više puta mi je dolazio koordinator prometa i voditelja osiguranja provjeriti je li sve u redu, te treba li nam što. Sve naše potrebe unaprijed su predvidjeli, a čak su nam i ponudili da koristimo i službeni (jeftiniji) restoran u međunarodnoj zoni za okrjepu, što nismo iskoristili, da ne inkomodiramo djelatnike. Čak je i carina susretljivija nego prije, a ponudili su nam i da koristimo njihove službene tuševe i sanitarne čvorove. Iskreno, moram priznati da sam bio oduševljen voljom i stupnjem suradnje. Bitno bolje nego prije.

Web stranica je bitno bolja nego stara, vrlo je praktična i informativna i redovno se vrši update.

Vidljivo je da je aerodrom prevladao i porođajne muke. Sve incidentne situacije koje su se desile nakon otvaranja novog terminala nisu se ponavljale ni u najvećoj sezoni, kada je promet bio bitno veći, ali ni mjesecima nakon toga. Nakon tih „nesretnih“ lipanjskih (junskih) događaja više nije bilo neželjenih situacija, što znači da je MZLZ krenula funkcionirati kvalitetnije i pokazuje nam da se takvi nemili događaji neće dešavati u budućnosti.

Povećanje linija najbolji segment MZLZ

MZLZ je od preuzimanja od strane koncesionara otvorila 20 novih linija 10 novih prijevoznika, među kojima i Emirates, Air Transat, Swiss, Brussels, KLM, ČSA. Uz to brojne kompanije su povećale broj letova na postojećim linijama i veličinu aviona.

Ove godine najavljene su nove linije za Toronto (Air Canada Rouge), Montreal (Air Transat), Atenu (Aegean), Lošinj (Silver Air), Antalyu (Tailwind), te Mostar i Dublin (Croatia). Bitno povećanje frekvencija ima Iberia (Madrid) na čak dva puta dnevno, LOT i Qatar. MZLZ naglašava da je u proteklih 4 godine povećala broj direktnih linija za Zagreb za čak 50%.

U 2019. letove je najavio koreanski LCC Jin air (u vlasništvu Koreana), interes je pokazala Air Asia X, a intenzivno se najavljuje linija za SAD.

Zagreb bi morao poraditi na više outbound charter linija, te preuzeti dio zagrebačkih putnika koji trenutno za Grčku, Tursku i Tunis lete iz Ljubljane. Jednako tako ogroman broj turista u Zagrebu znači i potrebu za više chartera i legacy carriera iz više destinacija sa 2-3 tjedne frekvencije dočim bi se dalje razvijao kongresni, short break i city break turizam.

Ogroman zaostatak za ostalim zračnim lukama je u segmentu LCC, koji su najveći motor razvoja turizma u velikim gradovima. Samo 8 LCC linija, od kojih 2 sezonske, tek 3 prijevoznika. Puno premalo. Čak su i luke koje nisu dozvoljavale LCC kao što su Frankfurt i Beč, sada krenule sa naglom ekspanzijom LCC i baziranjem više LCC u njima. Većina glavnih zračnih luka ima udio od 25% i više od strane LCC. Zagreb ima daleko najmanje LCC linija među zračnim lukama Europe. I u regiji drugi aerodromi imaju bitno više LCC linija

No, možda i zbog poslovanja prvenstveno sa legacy carrierima Zagreb je u 2016. godini imao 1,2 milijardi kuna prihoda (155,6 milijuna EUR), te profit nakon oporezivanja od 38,4 milijuna kuna (5,1 milijun EUR). Grupa (MZLZ i povezana društva) prikazali su profit nakon oporezivanja od 50,9 milijuna kuna (6,8 milijuna EUR). Ove godine financijski rezultati su bitno lošiji obzirom na troškove prelaska na novi terminal, testiranja i pripreme istog, nova zapošljavanja obzirom na specifičnosti novog terminala, te na deprecijaciju dugotrajne imovine (novog terminala).

Planovi za budućnost

Već 2019. MZLZ kreće u realizaciju faze 2A iako je po ugovoru i uz trenutni rast broja putnika isto bilo predviđeno tek za 2024. U ovoj fazi zapadni pear će se proširiti za dodatna dva gatea za uskotrupce ili jedan za širokotrupce.

Uz to MZLZ je najavila širenje cargo businessa, te pretvaranje starog terminala u cargo terminal. Dio starog terminala pretvorit će se u uredske prostore za upravu. Stari terminal se neće, ni djelomično, pretvarati u LCC terminal.

Istovremeno kompanija koja nadzire koncesiju ZLZ (Zračna luka Zagreb d.o.o.) pokrenut će izgradnju hotela sa 4**** od 32.000 metara kvadratnih i 150 soba, među kojima će biti i sobe za smještaj posada koje noće u Zagrebu. Za ovo je već pokrenut postupak dobivanja lokacijske dozvole.

Od 20.3. MZLZ je krenula sa sanacijom manevarskih površina i uzletno-sletne staze. No, od 3.4. (odmah nakon Uskrsa) aerodrom će biti zatvoren od 22:35 do 6:35 sati, a ponedjeljkom i petkom od 00:00 do 6:35. Aerodrom se prilagodio vremenima letenja kompanija i radove će imati u vrijeme dok nema redovnih letova. Alternacija za Croatiu Airlines u slučaju kašnjenja će biti Pula, obzirom da MZLZ neće produžiti otvorenost u slučaju kašnjenja. Radovi će, ovisno o vremenu trajati mjesec do dva mjeseca i biti će dogotovljeni prije predsezone.

Vidljiv je bitan napredak u radu koncesionara i na tome mu treba ozbiljno čestitati. Temeljem svog ogromnog putničkog iskustva, ali i poznavanja drugih aerodroma, u ovom momentu ocijenio bih zagrebački aerodrom:

Zagrebački aerodrom u ovom momentu svakako je najljepši aerodrom u regiji. Još mnogo toga koncesionar mora napraviti i popraviti. Neke stvari trebao je urediti i napraviti već odavno. Nadam se samo, da obećanja dana i u ovom članku, neće ostati samo mrtvo slovo na papiru.