[REPORTAŽA] Alen Šćuric u obilasku novog terminala Zračne luke „Franjo Tuđman“

I dok smo u prošlom članku analizirali sve pozitivne i negativne strane otvaranja novog terminala u ovom ću dati osvrt na novi terminal kroz oči putnika, obzirom da sam prvi puta putovao kroz novi terminal Zračne luke Zagreb na dan otvaranja 28. 3.

Osobno da sam prošao gotovo sve aerodrome regije, a i nekoliko stotina aerodroma u Europi i svijetu, pa iskreno mogu reći da je ovaj terminal daleko najugodniji, najljepši i najfunkcionalniji terminal u regiji, a po funkcionalnosti ne zaostaje ni za najboljim europskim i svjetskim aerodromima.

 
Iskreno, bio sam uvjeren da će prvog dana na aerodromu biti velikih problema. Sjetimo se otvaranja terminala 5 Londonskog Heathrowa gdje je bio totalni kaos koji se još tjednima reflektirao na cijeli svijet. Pripremio sam se na to da će biti problema na svakom koraku, da će mi let kasniti satima i iskreno sam živce pripremio na takav scenarij, uz želju da zanemarim sitne i osrednje nedostatke.

Uprava je prvih dana od otvaranja terminala angažirala ogroman broj djelatnika koji su bili odlično označeni flourescentnim bipsevima sa engleskim i hrvatskim natpisima „Pitajte me – informacije – pravac“, te su pomagali putnicima u snalaženju, kretanju prometnicama, parkiranju, traženju zona, pojedinih dijelova aerodroma, gateova, trgovina i ugostiteljskih objekata. Izvrsno obavljeno, nije bilo gužvi, kašnjenja i nepotrebnih šokova. Sve je protjecalo potpuno smireno, kao da je aerodrom otvoren već godinama. Pitao sam djelatnicu na check in šalteru „kako se snalazite?“, a ona mi je rekla „sve je u redu, osim što mi problem zadaje rutina, položaj kompjutera, drugačiji raspored opreme, zbog čega smo nešto sporiji“.

Neusporedivo bolji dolazak na aerodrom

Prilazna cesta novom terminalu sa strane autoputa preko čvora Kosnica neusporedivo je bolja i brža. Prostrana prometnica sa 6 traka koja ima novi izlaz na Zagrebačku obilaznicu, te konekcije na autopute A1 (Zadar-Split-Dubrovnik, uz spojnicu na A6 Rijeka-Pula-Italija), A2 (Krapina-Slovenija-Austrija), A3 istok (Slavonija-Srbija/BiH), A3 zapad (Samobor-Slovenija), A4 (Varaždin-Čakovec-Mađarska) i A11 (Sisak-BiH), sada je tek dvije-tri minute vožnje od novog terminala do obilaznice. Ovo je bitno bliže nego prijašnja konekcija preko velikogoričke ceste. Uz to nova, moderna i široka prometnica koja izlazi na obilaznicu istovremeno prometuje prema Velikoj Gorici, ali i preko nadvožnjaka iznad obilaznice prema Radničkoj ulici, te dalje preko Domovinskog mosta prema novom zagrebačkom poslovnom centru, tj. downtownu na Peščenici. Veliki nedostatak ove nove spojnice prema centru Zagreba je usko grlo kod Petruševca u kojem se prometnica sa 6 traka umanjuje na samo dvije trake, da bi nakon nadvožnjaka iznad pruge i par stotina metara dvotračne prometnice ponovo postala široka prometnica. Ovo usko grlo trebalo bi vrlo brzo postati prošlost, te najbrža opcija prema aerodromu obzirom da će za mjesec dana otvoriti novi široki nadvožnjak iznad pruge, a nadam se da će isto značiti i rješavanje ovih posljednjih manje od kilometra uske prometnice, te pretvaranje cijelog puta u široku, suvremenu i brzu višetračnu prometnicu. Jer već prvog dana je bilo vidljivo da se sav promet preselio sa Velikogoričke ceste i ulice Savezne Republike Njemačke (kroz Novi Zagreb) na Radničku. Taksisti, turistički autobusi, redovna autobusna linija, kao i privatni automobili mahom su prema gradu vozili ovom prometnicom i stvarali veliku gužvu koja se od patruševačkog rotra protezala sve do Domovinskog mosta.

Grad Zagreb je sa prvim danom rada novog terminala otvorio novu autobusnu liniju ZET-a (zagrebačkog gradskog prijevoznog poduzeća) broj 290 koja prometuje na 19 kilometara dugoj liniji Kvaternikov trg – Zračna luka – Velika Gorica (autobusni terminal), sa 20 usputnih stanica. Linija spaja novi i stari terminal (cargo), te ima stanicu i uz Zrakoplovno-tehničku srednju školu. Linija prometuje od 4:20 (nedjeljom 5:20) do 0:15 svakih 35 minuta. Gradonačelnik Bandić je najavio da će od 2019. ovom trasom, umjesto autobusa, prometovati lakotračna željeznica.

No, paralelno sa ovom javnom gradskom linijom i dalje prometuje linija Pleso prijevoza preko Buzina i Novog Zagreba do Autobusnog kolodvora, koja od 4:00 do 20:30 prometuje svakih pola sata, a nakon tog vremena po slijetanju zrakoplova.

Jednako tako, usprkos najavama, nije zatvorena mogućnost dolaska iz smjera zapadne Velike Gorice, Velike Mlake, Buzina, Odre, Svete Klare i ostalih zagrebačkih prigradskih naselja, tj. Novog Zagreba preko Velikogoričke ceste. Ova prometnica koja prolazi pokraj starog terminala, sada se nastavlja na novoizgrađeni podvožnjak ispod vojne stajanke i dalje omogućuje lokalnom stanovništvu brz prolazak do terminala. Zračna luka tako je dobila dva pravca dolaska umjesto dosadašnjeg jednog, ali i mogućnost atraktivnog pogleda na prolazak migova i drugih aviona na nadvožnjaku iznad vozila, dok prolaze prema terminalu. Iako je najavljeno da će ta prometnica biti tek servisna cesta isključivo namijenjena službenim vozilima uz kontrolnu točku koja će onemogućiti javni promet, isto nije tako, te je prolaz potpuno javan, a osim automobila, koristi ga ZET-ova linija 290, te Croatijini kombiji sa posadama.

Najavljeno je i vrlo skoro otvaranje lokalne ceste do Plesa (ulica Šandora Brešćanskog) koja bi služila lokalnom stanovništvu, a biti će treći pravac mogućeg dolaska na novi terminal.

U zoni terminala postoje dvije paralelne prometnice od kojih jedna ide preko rampe na 2. katu terminala (Kiss and fly), a druga paralelna prometnica je i glavna komunikacija, koja ide iza parkirališnih prostora, te je omeđena sa dva rotora, istočnim iz kojeg se ide prema čvoru Kosnica, autoputu, Zagrebu i Velikoj Gorici, te zapadnom iz kojeg se ide prema vojnoj bazi, starom terminalu i Velikogoričkoj cesti. Unutar zona niz je paralelnih i okomiti prometnica, a cijeli sustav je vrlo praktičan i brz, te je komunikacija i protočnost izvrsna. Natpisi su vrlo jasni, signalizacija kvalitetna, vrlo moderna i funkcionalna.

Nova organizacija parkirališta

Uz novi terminal otvoreno je i novo parkiralište sa 1.100 parkirališnih mjesta. Parkiralište je vrlo prostrano, sa odličnom i logičnom komunikacijom, te brzim prolazom do terminala. Naplata parkiranja je u terminalu ili na natkrivenom automatu uz samo parkiralište, a izlaz iz parkirališta je automatiziran i vrlo brz, kroz tri izlazne trake. Neposredno uz sam terminal postoji i premium parking koji je 40% skuplji. Uz premium parking je i posebna ukrcajna zona na kojoj je besplatno zaustavljanje do 10 minuta, a nakon toga se plača cijena kao i na premium parkingu. Postoje i parkiralište za motore (naplaćuje se), te za bicikle (gratis). Unutar parkirališnih prostora je i posebno parkiralište za kampere. Neposredno uz vanjske liftove postoje prilagođena (šira) parkirališna mjesta za invalidne osobe uz pripadajuće rampe za svladavanje visinskih razlika.

Parkiralište je smješteno desno od ulaza u zgradu, dok je lijevo od zgrade terminal za taxije (najbliže terminalu), potom je terminal za redovne autobusne linije (Pleso prijevoz i ZET), i nakon toga parkiralište za turističke autobuse. Petnaest rent’a’car poslovnica u prizemlju (dolazni dio) ima vrlo brzu komunikaciju sa pripadajućim rent’a’car parkiralištem krajnje lijevo od zgrade. Između ove dvije cjeline postavljena je vrlo široka i ugodno uređena pješačka zona za sve putnike do centralnog ulaska u zgradu terminala.

Cestovna rampa (Kiss and fly zona) koja ide na 2. kat terminala (međunarodni i domaći odlasci) namijenjena je taksistima, autobusima, shuttleovima, te privatni automobili tamo se mogu zadržavati gratis do 10 minuta, a uz nadoplatu do sat vremena, nakon čega se naplaćuje kazna od 20 EUR. Autobusi i shuttle prijevoz može se ovdje zadržavati maksimalno 30 minuta gratis, a nakon toga se isto posebno naplaćuje.

Stara parkirališta će biti namijenjena radnicima upravne zgrade uz stari terminal (P3), dio za kamione uz budući cargo terminalu za koji će se preurediti stari terminal (P1), a dio će koristiti terminal generalne i VIP poslovne avijacije (P1). Moguće je da će u budućnosti, kada broj putnika poraste, jedno od ovih parkirališta (logično bi bilo P2) postati long-term parkiralište uz niže cijene parkiranja.

Wooow efekt

Nesporan je woow efekt ulaska u terminal, neovisno dolazite li sa parkirališta preko pješačke zone, ili preko Kiss and fly zone na 2. katu. Putnici koji dolaze sa parkirališta ili autobusnog terminala dolaze ispod rampe Kiss and fly zone koja služi kao ogromna nadstrešnica centralnog donjeg dijela. Prostor je istinski velik, ugodan, uz jasnu i brzu komunikaciju.

Jednako ugodan je i prostor Kiss and fly zone koja je također nadsvođen nadstrešnicom. Oba prostora su kompatibilna i ta kompatibilnost daje izvrstan efekt prostranosti i velikog volumena. Prostoru iskreno fali zelenila, a to je i bitan nedostatak okoline novog terminala koji uz vrlo mnogo betona i asfalta gotovo da nema trave (tek par omanjih travnatih otoka), bez cvijeća i drveća. Iskreno se nadam da će koncesionar na ovome poraditi u skoroj budućnosti.

Putnik koji dođe do terminala istinski je oduševljen. No, ovaj efekt je još daleko jači kada padne mrak i kada se zapale svjetla terminala i okolnih prostora. Efekt istinski oduzima dah.

Efekt se nastavlja i ulaskom u zgradu. Naravno, ovo je neusporedivo sa prostorima glavnih holova aerodroma poput Hong Konga, Kuala Lumpura, Taipeia ili Frankfurta, ali prostor svakako jest velik i ostavlja dobar dojam. Valovitost kontura cijelog terminala i krakova posebno pojačava dojam. No, ovdje treba naglasiti kako je izgubljena povijesna šansa da Zagreb dobije jedinstven objekt kakav ne postoji nigdje u svijetu i kakav bi bio istinski landmark Zagreba i Hrvatske. Arhitekti Kincl i Neidhardt zamislili su da cijeli terminal, uključujući i krov bude od stakla.

Istovremeno arhitekti su htjeli sa 60.000 m2 krova skupljati kišnicu i istom puniti 5 umjetnih jezera unutar terminala. Iznad check-in otoka bile bi ogromne oaze drveća i ostalog zelenila, a takvih zelenih zona predviđeno je nekoliko i unutar samog terminala, dok bi sve čekaonice i druge zone bile pune zelenila. Sve to skupa tvorilo bi terminal koji bi bio sfera zaštićena od vanjskih meteoroloških uvjeta, no istovremeno bi putnici bili dio okoline, te nesmetano promatrati slijetanje/polijetanje zrakoplova, zvjezdano nebo ili uživati u sunčanom danu. Zelene oaze i jezera su trebala biti i prirodni regulator klime u terminalu, te prirodno smanjenje troškova hlađenja.

Umjesto toga koncesionar je, uštede radi, krov zamijenio metalnim površinama, dočim su staklene, posebno prema parkirnim pozicijama zrakoplova na stajanci, premalene i osjetno limitiraju pogled. Istovremeno terminal je sterilno bijel. Ne kažem da je on hladan kao Charles de Gaulle u Parizu, ali mu ozbiljno nedostaje uređenje. Čak su i prostori budućih reklama i displeja prazni, a koncesionar se ničim nije potrudio da prostor učini ugodnim. Replika prvog Penkalinog aviona, velike fotografije Zagreba, izložba maketa aviona, malo boje, cvijeća, pokoji svjetlosni efekt ili neki detalj kao što su zadnje strane Fiatovih automobila iz kojih izlazi prtljaga u Beogradu ili boce Bordeauxa u istoimenom aerodromu, svakako bi smanjile dojam sterilnosti aerodroma. Ovako sve izgleda jeftino i prilično odbojno.

Ovo se posebno odnosi na dio prostora koji je prazan, a sa ciljem da se sa povećanjem putnika namjesti i uredi, u prvom redu prostor preuzimanja prtljage (beltovi). Kako je na prostoru gdje stane čak 6 beltova (traka za prtljagu) instalirano njih tek 3, veći dio prostora je fantomski i depresivno prazan. Koncesionar je ovdje mogao prepustiti nekom sponzoru da uredi prostor (postavljanja posebno osvijetljenih automobila, višemetarske Bajadere, reklamni panoi), ili je prostor trebao dati Zagrebačkoj turističkoj zajednici da tamo postavi izložbu velikih fotografija Zagreba ili maketa najljepših zagrebačkih zgrada kako bi privukla putnike da posjete Zagreb i kao turisti.

Konačno koncesionar je mogao iskoristiti entuzijastičnost stotina zrakoplovnih entuzijasta pa je na tom prostoru mogao premjestiti neki od atraktivnih zrakoplova koji su sada smješteni uz Zrakoplovnu školu „Rudolfa Perešina“, Cratijinu Cesna 310 koja je sada uz hangar, AeroCommender Pan Adrie (YU-BCR) koji stoji u krugu ZL Zagreb, spasiti od totalnog propadanja Douglas DC3 na Željavi, neki od velikog broja Antonova An-2 ili nekih drugih aviona sa obližnjeg ZTC-a, ili niza napuštenih olupina diljem Hrvatske, ili u dogovoru sa Tehničkim muzejom Zagreba privremeno premjestiti neki od avione iz fundusa na aerodrom. Bilo bi to izvrsno iskustvo, te specifičnost zagrebačkog aerodroma. Naravno, kada se prostor stavi u funkciju ovi avioni bi mogli biti dio uređenja prostora ispred aerodroma, ili visjeti sa krova u glavnom holu ili ispred terminala. Prisjetimo se samo koliko pažnje privlači F100 KLM-a na opservatorskoj terasi amsterdamskog Schiphola

Smanjenju woow efekta je pridonio i loš prijevod pojedinih natpisa na novom terminalu koji su izazvali salvu smijeha, ali i kritika široke javnosti, a pri čemu su neki bili čak i uvrjedljivi te društveno neprihvatljivi. Jasno je da ovdje nije bilo zle nakane, ali svakako je legitimno pitanje kako se jednoj tako velikoj instituciji može desiti diletantizam sa prijevodima tipa „google translator“.

Glavni hol

Cijeli aerodrom je podijeljen na četiri kata. Glavi hol odlaznog dijela terminala je na 2. katu, a do njega dolazi široka rampa za automobile i autobuse tzv. Kiss and fly. Vozilom se dolazi doslovce do samih vrata, a zadržavanje je moguće do maksimalno 10 minuta gratis za automobile i 30 za autobuse, što je više nego dovoljno ako se samo zaustavi i istovari putnike. Zaustavljanje duže od tog vremena košta malo manje od 4 EUR za pola sata i malo više od 7 EUR za 59 minuta. Nakon toga plača se kazna od 20 EUR uz policijsku prijavu.

Po ulasku u glavni hol vidljiva je izvrsna organizacija prostora. Direktno ispred putnika je središnji ulaz na gateove. U prostoru uz rub check-in otoka i kontrolne točke za ulazak na gateove nalaze se poslovnice avio kompanija. Na istom prostoru se nalazi i aerodromska služba prodaje karata za one kompanije koje nemaju svoje prodajne šaltere. Na desnom check-in otoku uz ulazna vrata nalaze se i prilagođeni šalteri za checkiranje osoba sa invaliditetom i slijepih osoba.

U središnjem dijelu glavnog hola nalazi se po 15 check in šaltera sa lijeve i desne strane. Osim 30 check in šaltera ovdje je i 6 self check in automata (po tri sa svake strane). Za suprotne strane svakog od check in šaltera prazan je prostor, trenutno zatvoren, koji će jednog dana bez posebnih građevinskih radova otvoriti još toliko check in šaltera (dakle njih 60), a u istom prostoru uz rubne zidove glavnog hola moguće je otvoriti još 30 šaltera, što znači da bi aerodrom u ovom prostoru mogao imati maksimalno 90 šaltera. Ovaj trenutno prazan prostor izgleda kao malo bolje uređen prostor gradilišta, pa nikako nije jasno zašto se tu nisu stavile foto-tapete sa slikama Zagreba i Hrvatske.

U prednjem dijelu do samih vrata, blago desno, nalazi se okrugli info desk, na odličnoj lokaciji i izuzetno dobro vidljiv.

U desnom prednjem kutu su dva ugostiteljska objekta. POM je vrlo životopisan bar zdravih napitaka, gdje se od gomile svježeg voća pripremaju najkvalitetniji svježi sokovi, voćni smoothiji, jogurti, sokovi od pšenične trave, sokovi za čišćenje organizma, ginseng energetski napitci, voćne salate i jednostavna zdrava jela, a sve je u skladu sa feng shui okruženjem. Do POM-a nalazi se restoran Cakes & Bakes sa 97 sjedala, koji jedini ima terasu sa odličnim pogledom prema Velikoj Gorici. Rustikalni izuzetno ugodan restoran nudi pizze, svježu tjesteninu, pekarske proizvode, velik broj slastica iz cijelog svijeta, sendviče, te hladne i tople napitke.

Na lijevoj strani u sklopu check-in otoka nalazi se mjenjačnica, koja pripada ogromnom međunarodnom lancu ICE – International Currency Exchange. Lanac je star više od 40 godina i ima poslovnice diljem Europe, SAD-a, Kanade, Meksika, Azije i Australije.

Do mjenjačnice je trgovina From Designers With Love. Ova specijalizirana trgovina u crveno-bijelim tonovima ima vrhunsku ponudu pedesetak hrvatskih dizajnera i primijenjenih umjetnika koji ovdje nude dizajnerske proizvode, modu, modne dodatke, nakit, igračke, suvenire, proizvode za kuhinju i blagovanje, rasvjetna tijela, manji namještaj. Dizajnerski predmeti su u rasponu od svakodnevnih do visoko luksuznih. Iskreno ova trgovina je vrlo ukusno uređena i ugodna, te je time pun pogodak, ali je puno premalena, i trebala bi imati daleko veću ponudu da bi privukla bogatiju klijentelu kojoj je namijenjena. Iskreno, njoj je mjesto u shoping zoni unutar međunarodnog dijela terminala, a ne u glavnom holu. U samom desnom kutu je trgovina Tisak medija, multimedijalni prostor, po ponudi sličan aerodromskom lancu Relay. U ovoj prilično velikoj trgovini mogu se kupiti domaće i svjetske novine i magazini, CD-ovi, filmovi, knjige, duhanski proizvodi, suveniri, sneckovi, sendviči, grickalice i razni napitci, kao i usluge igara na sreću, slanja paketa, kupnje ulaznica, kartica mobitela, autobusnih karta za gradske autobuse, ali i međunarodne linije.

U glavnom holu nalazi se još i kapelica za molitvu, dva seta toaleta, prostorije za preskidanje beba, ured carine za rad sa strankama, te aerodromski uredi.

U ovom prostoru nedostaje pošta (koja je postojala na starom terminalu), banka (nedavno je ukinuta na starom terminalu), te ATM automati.

Odlazni dio i gateovi

Odlazni dio podijeljen je u tri dijela. Kontrolni dio (bodiček), međunarodni dio i domaći dio. Nakon kontrole bording passova na 2. katu središnjeg hola, putnici se pokretnim stepenicama ili liftovima penju na 3. kat gdje obavljaju bodiček. Potom se promet odvaja na domaće gateove (desno) i međunarodne (lijevo) koji su oba kat niže.

Domaćih gateova na istočnoj strani terminala ima pet, i to dva sa avio-mostovima 21 i 22 (koji će koristiti prvenstveno linije za Split i Dubrovnik na kojima lete A320 i imaju veći broj putnika), te tri autobusna gatea 10, 11 i 12 (koji će koristiti prvenstveno linije za Zadar, Pulu, Brač i Osijek).

Na domaćem dijelu terminala, u prizemlju (dostupno i sa prvog kata) kod gateova 10-12 nalazi se ugostiteljski objekt Needstop, samoposlužna trgovina i mini-ugostiteljski objekt u kojem se mogu u zadnji čas uzeti novine, časopisi, CD-ovi, grickalice i snackovi. Ovdje postoje i razni hladni i topli sendviči, tostevi, pekarski proizvodi, sladoledi, čaj, kava i bezalkoholna pića.

Prije spuštanja pokretnim stepenicama i liftovima prema međunarodnim gateovima nalazi se ured za ovjeru obrazaca za povratak PDV-a, te šalteri za kontrolu putovnica. Po spuštanju sa trećeg kata putnici dolaze direktno u Aeliu duty free kroz koju moraju proći da bi došli do ostatak odlaznog dijela terminala. Duty free ima dvije cjeline. Najveća je Art of gift, trgovina sa više od 9.000 internacionalnih brendova, ali i najpoznatiji hrvatski brendovi. Trgovina ima i ekskluzivne brendove poput Godive, Benefita, Smash Boxa i Bare minerala. Drugi dio trgovine je Sance of Pleace interaktivni prostor koji nudi putnicima priliku isprobati najpoznatije hrvatske delikatese, odabrana vina, nagrađivana maslinova ulja, jela od tartufa, ručno rađene slatkiše i domaće tradicionalne proizvode.

Do duty freea je Your Frashion Place, koji nudi luksuzne svjetske accessories brendove poput Swarowskog, Pandore, Tag Heuer, Ray-Ban, Chloé, Michael Kors, Armani, Furla. Duty free trgovine preuzeo je internacionalni brend Aelia, koji ima 270 duty free trgovina u Velikoj Britaniji, Poljskoj, Irskoj i Španjolskoj, sa prometom od preko 1,1 milijardi EUR.

Nakon duty free zone nalazi se ugostiteljska zone koja ima nekoliko lokala među kojima putnici mogu birati. Najluksuzniji je Brewmark Pub, pivnica sa vrlo ugodnim interijerom od tikovine i 84 sjedeća mjesta. Pub osim velikog broja točenih i flaširanih piva, koktela i ostalih pića ima i široku ponudu toplih mesnih i drugih jela sa bogatog menija.

Spread je restoran sa 83 sjedala koji nudi koncept ulične hrane, tj. jela sa roštilja, salate, pizze, hamburgere i sladoleda. Restoran je uređen kao otvorena tržnica gdje gosti biraju namirnice i potom način kako će ih se spremiti posebno za njih. U bogatoj ponudi pića su i svježe cijeđeni sokovi i smoothiji.

Na strani prema gateovima nalazi se kafić Caffe Nero sa 38 sjedala. Zagrebački Caffe Nero jedan je od 610 ovakvih kafića u svijetu ovog poznatog lanca. Ovaj kafić nudi vrhunske talijanske kave, sendviče, juhe, pekarske proizvode i kolače.

Svim ugostiteljskim lokalima bavi se kompanija BTA Fodd Service Group koja ima više od 1.000 zaposlenika i na 16 zračnih luka u svijetu opslužuje više od 16 milijuna putnika godišnje.

Primeclass Launges, salon putnika prve i business klase sa 84 mjesta, otvoren je 7 dana u tjednu, 24 sata na dan i jedan je od 30 istih salona u 19 zračnih luka u 8 zemalja. Prostor je podijeljen u četiri dijela, a sva jela, pića i usluge su besplatne. Prvi je samoposlužni bife sa sendvičima, desertima, snack proizvodima, kavama, čajevima i osvježavajućim napitcima, gdje su i stolovi za jelo. Drugi dio je zona sa naslonjačima koja ima samoposlužni bar sa kavama iz automata, bezalkoholnim i alkoholnim pićima i izborom žestokih pića. Ovdje se putnici mogu poslužiti sa novinama i časopisima, a TV prvog dana još uvijek nije bio instaliran. Treći dio je zona sa nekoliko kompjutera na kojima gosti mogu odraditi svoj posao ili jednostavno srfati internetom. Četvrti dio je zona relaksacije u kojoj su tri visokokvalitetne masažne fotelje u odlično osmišljenom izoliranom ambijentu, koje pružaju istinsko opuštanje.

Ovaj salon me i najviše razočarao. Naime, izbor hrane i pića je vrlo skroman, zapravo se svodi na 3-4 jednostavna sendviča i isto toliko snack deserata, kava iz automata doslovce nije pitka, izbor pića je istinski puno premalen. Naslonjači, iako udobni, očito su vrlo nekvalitetne jer već prvog dana su vidljiva oštećenja i poderotine, što se ipak ne bi smjelo desiti u VIP prostoru. Prostor je premalen, dosta naguran i ima premalo sadržaja. Nema tuševa, nikakvih dodatnih usluga relaksacije i opuštanja, ne postoji bar sa barmenom koji može pripremiti koktele i druge napitke, nema restorana sa svježe pripremljenom hranom. Internet je jednak kao i na cijelom aerodromu, relativno spor i svakih 15-ak minuta traži ponovnu registraciju, što poslovna loža nikako ne bi smjela imati, pa se korisnici mahom služe računalima u salonu, dočim je navala na iste velika i stoga ih nema dovoljno.

Na međunarodnim gateovima nalaze se tri sanitarna čvora sa prostorijama za preskidanje beba, meeting point, kao i nekoliko setova liftova i pokretnih stepenica za komunikaciju sa ostalim prostorima terminala. Na dijelu između međunarodnih i domaćih gateova nalaze se šalteri za kontrolu putovnica (1. kat).

Avio-mostovi su drugo veliko razočaranje. Mostovi su potpuno zatvoreni, bez i jednog prozora, što je potpuno u suprotnosti sa trendom u svijetu gdje su mostovi potpuno ostakljeni i pružaju doživljaj putnicima prolaska između aviona. Ovo čini prolazak do aviona depresivnim, a posebno na gateu 28 (širokotrupni gate) koji znači vrlo dugo hodanje kroz ekstenziju kraka, a potom još dugački avio-most. Hodanje je istinski dugo (nekoliko minuta), u uskom i potpuno zatvorenom tunelu. Iskreno koncesionar ovdje nije smio štedjeti, a dovoljni su samo komentari gotovo svih putnika koji negoduju nad ovakvim rješenjem. Ovo je ogroman promašaj i ostavlja dojam da koncesionara nije briga za doživljaj i užitak putnika, nego je osnovni prioritet bio ušteda pod svaku cijenu.

U odlascima nedostaje lokalni restoran sa domaćim specijalitetima, po kojima je Hrvatska poznata, a izostanak toga daje zapravo odliku još jedne konfekcijske i unificirane zračne luke bez duše. Dobra opcija bi bila i neka domaća omanja slastičarnica poput Vinceka ili Kraševe slastičarnice. U ovom dijelu bi morao biti i neki od fast food restorana (McDonald’s, Burger King, KFS ili neki drugi). Ovdje svakako nedostaje trgovina kao što je Tisak medija u glavnom holu ili Needstop na domaćim gateovima.

Ogroman nedostatak je i suvernirnica. Hrvatska je turistička zemlja, a Zagreb ima 1,1 milijun turista godišnje, od kojih dobar dio prolazi aerodromom. Velik broj tih turista i poslovnih putnika, ne stigne ili zaboravi kupiti suvenir, uvjeren da će to moći napraviti na aerodromu, gdje je takva ponuda uobičajena. No u Zagrebu to tako nije. Nevjerojatno je da takav propust nemaju daleko manje zračne luke od Zagreba koje nisu turističke destinacije, a Zagreb kao turistička destinacija to nema. Skromna ponuda suvenira u trgovinama glavnog hola, te duty freeu nije ni izbliza dostatna. ZL Zagreb mora hitno otvoriti suvenirnicu sa zagrebačkim i hrvatskim suvenirima. U prostoru nedostaje i par trgovina luksuznih brendova koji su uobičajena praksa na drugim aerodromima poput Boss, Bvlgari, Dior, Fendi, Hérmes, Lacoste, Prada, Victoria’s Secret. Naravno, Zagreb nema dovoljno putnika da tih trgovina ima nekoliko, ali 2-3 trgovine su ipak „must“ na ovaj broj putnika i definitivno su velik nedostatak. Obzirom na popularnost Hrvatske nogometne reprezentacije trebalo se ponuditi Hrvatskom nogometnom savezu jedan manji prostor od 10-tak kvadrata za prodaju dresova i drugih suvenira hrvatske reprezentacije (te ostalih hrvatskih reprezentacija i najpopularnijih klubova). Ovo bi sigurno donijelo novac i hrvatskom nogometu i zračnoj luci.

Odlaznom prostoru fali niz sadržaja koje bi takav terminal morao imati kao što su kutak za djecu (sa par zabavnih sadržaja i rekvizita), zona sa sjedalima na kojima se može prileći za putnike koji duže borave na aerodromu (ovo je stvarno praksa većine zapadnih aerodroma, a isto je imao i stari terminal), te neki prostor za „ubijanje vremena“ poput izložbenog prostora (neki aerodromi to prepuštaju modelarima, entuzijastima, društvima fotografa) ili multimedijalnog izložbenog prostora kojeg je mogla urediti Turistička zajednica Zagreba (npr. filmovi i fotografije Zagreba, crtići prof. Baltazara, kompjuteri sa informacijama o Zagrebu, mutlimedijalne igre). Prostora barem ima dovoljno.

Jednako tako koncesionar je morao napraviti zabavne i druge uslužne sadržaje koji ne koštaju mnogo ili pozvati kompanije da takav sadržaj naprave, a kao što su masažne fotelje, brzinske 5-15 minutne masaže sa stolica, kompjuteri sa pristupom internetu, kockarnica, salon sa zabavnim igrama, flight simulator, dinamično 4D kino.

Dolazni dio

Nakon dolaska iz avion-mostova ili na dolazni bus gate promet se usmjerava na prvi kat gdje je kontrola putovnica, ekstremno sterilan prostor kojem hitno treba štih turističke zemlje. Ovdje nedostaju čak i oznake Republike Hrvatske i Europske unije, a prostor bi morao biti ispunjen najpoznatijim slikama hrvatskih znamenitosti (Dubrovnik stari grad, Kornati, Splitska Dioklecijanova palača, Šibenska katedrala, Brački rat, Zadarski Sv.Donat, Plitvice, Pulska arena, panorama otoka), te najpoznatijih zagrebačkih zgrada (Katedrala, Mimara, Sv.Marko, gornji grad, HNK, Muzej za umjetnost i obrt, Trg bana Jelačića, Sveučilište, Zrinjevac, Tomislavov trg, Umjetnički paviljon).

Potom se putnici spuštaju u prizemlje do traka za prtljagu (beltova) u kojem prostoru je ured izgubljeno/nađeno (Lost & Found), ambulanta prve pomoći, te dva sanitarna čvora i nekoliko liftova i pokretnih stepenica. Nakon toga putnici prolaze carinsku kontrolu u jednoj od tri trake (plava EU, zelena bez robe za prijavu i crvena sa robom za prijavu).

Po izlasku iz međunarodne zone dolazni je hol koji ima zonu sa ATM apartima, ICE mjenjačnicu, poslovnice 15 rent’a’car kompanija, turistički informativni centar, naplatu parkiranja, služba poziva, te dva sanitarna čvora.

U ovom prostoru je još jedna trgovina Tiska, drugi Caffe Nerro i bar Antononia koji nudi espresso i druge talijanske kave, svježe talijanske sladolede, deserte, pekarske proizvode i pića.

Ostale usluge aerodroma

Aerodrom, za razliku od starog terminala, nudi besplatan Internet. No, isti bi morao biti brži i ne tražiti ponovnu registraciju svakih 15-ak minuta.

U ponudi je i VIP ubrzani prolazak u pratnji službene osobe, usluga nošenja prtljage, doček na avionu i transfer VIP autobusom sa super-luksuznim foteljama, te niz drugih VIP usluga prilagođenih potrebama osoba dubljeg džepa. Nije jasno hoće li se i dalje nuditi usluga VIP salona koji je bio na 1. katu starog terminala i imao kongresni prostor i vrlo luksuzan VIP prostor dnevnog boravak. Naime, postoje neke informacije da će ova usluga i dalje biti dio terminala generalne avijacije u starom terminalu i da će se moći ostvariti kao posebna, VIP i diskretna usluga za političare, poslovne putnike, sportaše i druge VIP goste.

Zračna luka je najavila i tri prostorije za pušače u odlaznom dijelu novog terminala, no iste još nisu napravljene i nema naznaka kada će se ova najava ostvariti, a što je ogroman nedostatak novog terminala. Ove prostorije na drugim aerodromima se sponzoriraju i brendiraju od jednog proizvođača cigareta, što je dodatan prihod zračne luke.

Zračna luka je dobila i novu web stranicu, bitno kvalitetniju i sa daleko više informacija. Jednako tako na samom terminalu vizualizacija i info ekrani su dobro riješeni.

Ogroman nedostatak Zagrebačke zračne luke su međugradske autobusne linije prema Rijeci-Karlovcu, Krapini, Varaždinu-Čakovcu, Križevcima-Koprivnici, Bjelovaru, Sisku, Slavonskom Brodu-Vinkovcima, Banja Luci, Bihaću, Mariboru i Ljubljani-Novom Mestu. Zračna luka ovdje ne treba sama riskirati ili investirati, nego bi po uzoru na Niški aerodrom trebao ovaj posao dati zainteresiranom prijevozniku. On preuzima rizik, a zračna luka time dobiva kvalitetniju uslugu, više putnika, te prihode. Iskreno ne znam zašto Zagreb sa time čeka.

Novom terminalu fali i spoterska terasa, koja je sastavni dio velikog broja aerodroma. Ne kažem da ista mora biti velika kao ona amsterdamska, ali potpuni nedostatak je neprihvatljiv. Pametno postavljena ona može donositi prihod zračnoj luci. Nikako nije prihvatljivo da aerodrom, koji se radi iz nula, nije predvidio tako što. No, sada ostaje na zračnoj luci da napravi spoterski humak ili ugostiteljski objekt uz sam terminal koji će služiti ovoj svrsi.

U globalu novi terminal je ogroman pomak. Neusporedivo je to sa starim terminalom, ali i ostalim zračnim lukama regije. Daleko je to ispred svega što je bilo u Zagrebu ili što imaju konkurentski aerodromi regije. No, ipak koncesionar mora hitno poraditi na ambijentu kojim bi se umanji efekt sterilnosti i „jeftinoće“, na lokalnom štihu kakav jedna turistička destinacija svakako traži, poglavito što je hrvatski glavni adut upravo lokalni doživljaj, te većoj količini sadržaja. Za sada je prvi dojam hladan, sterilan i samim time ambijentalno razočaravajuć. A to ovakvo impresivno zdanje i prvi dojam turističke destinacije ne smije odavati. Potrebno je samo malo kreativnosti, truda i rada da se to toga dođe, te da novi terminal svakog posjetitelja „izuje iz cipela“.