Ministarstvo odbrane Bugarske i kompanija Erbas Helikopters potpisali su u Sofiji sporazum kojim se rešava međusobni dugogodišnji spor od skoro 20 miliona evra koji se tiče neispunjenih obaveza proizvođača helikoptera prema Bugarskoj a u vezi sa ugovorom iz 2005. godine o nabavci helikoptera AS-532AL ’’Cougar’’ i AS-565MB ’’Panther’’ za bugarske Vazduhoplovne snage i Mornaricu.
Sporazumom se predviđa uspostavljanje strateškog ulaganja kompanije Erbas Helikopters u Bugarsku, u vidu fabrike za proizvodnju visokotehnoloških proizvoda za Erbasove vazduhoplove koja bi u prve tri godine zaposlila do 300 radnika sa opcijom da se u narednih 8 godina broj radnika poveća na maksimum 800. Pored toga Erbas je pristao da bugarskoj Mornarici najkasnije do kraja 2019. godine obezbedi jedan srednji dvomotorni višenamenski helikopter AS-365 ’’Dauphin’’.
Komentarišući sporazum sa Erbasom, Ministarstvo odbrane u Sofiji je u svom saopštenju navelo da je već održana ceremonija polaganja kamena temeljca za novu fabriku.
Uprkos tome što nije baš najjasnije o čemu se radi, saopštenje Ministarstva odbrane ukazuje na to da je francuski proizvođač vazduhoplovnih sistema Latecoere iz Tuluza još u septembru 2017. postavio temelje za svoj novi proizvodni pogon u bugarskom drugom po veličini gradu Plovdivu. Tada je kompanija Latecoere saopštila da bi investicija, procenjena na oko 11 miliona evra, trebala da stvori 200 novih radnih mesta i da bi se u novoj fabrici proizvodile komponente za vrata i elektro-instalacije vazduhoplova a glavni klijent bi bio Erbas.
Isporuka civilnog, najverovatnije polovnog helikoptera ’’Dauphin’’ Bugarskoj bi sa jedne strane praktično zamenio vojni srednji višenamenski dvomotorni helikopter AS-565MB ’’Panther’’ koji se prošle godine, prilikom sudara sa fregatom Drazski 41 (klasa Wielingen) srušio u Crno more. Zamena za izgubljeni vazduhoplov bi dopunio postojeći par bugarskih mornaričkih AS-565MB koji su zaduženi za patroliranje i zaštitu bugarske obale i teritorijalnih voda i koji su stacionirani u mornaričkoj helikopterskoj vazduhoplovnoj bazi Čajka blizu Varne.
Andrija
Pored Rumuna koji su bili 20 godina iza Jugoslavije a sada imaju više od 5 fabrika aviona i helikoptera, i Bugarska koja nikad istorijski nije imala avio industriju dobija fabriku i to kao deo „ofset “ aranžmana prebacivanje dela proizvodnje u zamenu za kupovnu letelica. Zanimljivo je takođe da se i Bugari žale na odliv ljudi. Kako je kod nas, kod njih je još gore jer ne postoje ograničenja za radne vize, pa se ljudi kreću još slobodnije.
land
Rumunija je 20 godina iza Jugoslavije bila samo u periodu 1945 pa do raspada SFRJ. Između dva svetska rata, Rumunija je bila 50 godina ispred tadašnje Jugoslavije. Broj automobila po glavi stanovnika u Rumuniji, pre Drugog svetskog rata, Jugoslavija nije dostigla ni 20 godina posle završetka tok rata. Pre Drugog svetskog rata, Beograd je bio učmala palanka za primitivnom infrastrukturom. Bukurešt je tada bio moderan grad, Pariz u malom. Beograd je tek početkom sedamdesetih bio ono što je Bukurešt bio tridesetih godina. Zato nije ni čudo što se Rumuni polako vraćaju na staro i polako, ali sigurno, nam beže ispred nosa. A što se tiče Bugara, imali su oni avio industriju, ali je ona ugašena posle rata. Fabrika aviona D.A.R. je ugašena odmah posle rata, 1945. godine dok je fabrika Kaproni-Bulgarski ugašena negde pedesetih godina. Eto, sada se ponovo vraćaju avio industriji. Mi smo recimo pre Drugog svetskog rata imali Ikarus, Rogožarski, DFA, Utvu, Zmaj. Danas jedva da imamo nekakvu Utvu. Ne bih se ja baš toliko smejao Rumunima i Bugarima. Slažem se da smo za njih šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih bili Amerika i Las Vegas, ali kolo sreće se okrenulo i doći će dan kada će oni za nas biti Amerika a mi jad, beda, čemer.
Sheikh Zayeb – bugarofil
Da se nadovežem na komentar Land-a: JRV je koristilo bugarske avione, a bugarsko RV jugoslovenske – nikada.
Andrija
U čitavoj istoriji pre devedesetih godina 20. veka Jugoslavija je imala bolju i jaču avio industriju nego Rumunija. Kao si se i sam setio, i pomenuo si između dva rata smo imali nekoliko fabrika aviona, avio motora, instrumenata, padobrana, itd. Naveo si samo nekoliko fabrika između dva rata. Između dva rata 40% industrije je bilo u avio industriji i radi se o desetinama hiljada radnika, tako da je Jugoslavija i tada bila ispred Rumunije. Da dodam da nije Rumunima pomoglo „kolo sreće“ nego nepravedne nametrnute međunarodne sankcije Jugoslaviji u kojima je i Rumunija učestvovala, koje su usporile i uništile našu industriju. Samo da pomenem da je krajem osamdesetih Soko pravio kompozitna krmila pravca za Erbas A300/A310 a inženjeri VTI-a učestvovali na projektovanju A330 što je za Rumune i danas misaona imenica (izguglaj ovde Yugoslavia i Romania https://en.wikipedia.org/wiki/Airbus_A330). Šta nema Rumunije, nigde? Izvini. Da pomenem ko ne pamti da je Rumunija dozvolila prelete NATO avijacije 1999. tokom bombardovanja kada je rušena i Utva. Dakle ne radi se o „kolu sreće“ nego o čist.j primeni sile. Pročitaj malo nešo ako ne pamtiš.
Sheikh Zayeb
Nije Jugoslavija nikada imala ni „bolju“ ni „jaču“ avioindustriju od Rumuna. Lagali su Vas! Jugoslavija između dva rata nikada nije mogla da proizvodi avione u velikim serijama. Rumunija jeste! Rumunija, konkretno Romaero je proizvodio komponente za Airbus, a pravio je i BAC-1-11 po licenci., putnički avion, nešto što SOKO nije.