Srbija nikad bliže nabavci Erbasovih H125 ali i nastupajućim problemima u helikopterskoj floti RV i PVO

11. Sep 2026

[ANALIZA] Može li Srbija za godinu dana zaista početi sa proizvodnjom taktičkih balističkih raketa?

10. Sep 2026

Erbas C295MW prvi put javno desantira padobrance: CARP sistem menja način upotrebe u poređenju sa An-26

8. Sep 2026

[ANALIZA] Srbija već ima svoju svemirsku industriju: Argumenti za stvaranje „Srpske svemirske agencije“

7. Sep 2026

Hrvatska nabavlja korejske taktičke balističke rakete i započinje modernicaziju svojih Rafala – otkriva da joj na letelicama nedostaju sistemi za samozaštitu i senzori

4. Sep 2026

Detaljnije o učešću srpskog RV i PVO u MHTC aktivnostima: Napredna obuka za posade borbenih helikoptera; od posmatrača do vođe COMAO operacija

2. Sep 2026

U Švedskoj poleteo prvi dvosedi Gripen F, u Mađarskoj se srušio jednosed JAS-39C

1. Sep 2026

Nakon Pakistana, Uzbekistan postao drugi inostrani korisnik kineskog višenamenskog borbenog aviona J-10

31. Aug 2026

Najava vojnog prikaza na Pešteru: Vojska Srbije premijerno dejstvuje iz izraelskog raketnog sistema PULS, VTI prikazuje naoružane kineske „robo-dogove“

31. Aug 2026

[EKSKLUZIVNO] Helikopterska jedinica MUP-a povukla sve Belove iz upotrebe: Republici Srpskoj donirana tri AB-212 i jedan Džet Rendžer

27. Aug 2026

Iljušin Il-76 i njegova višedecenijska veza sa Srbijom

26. Aug 2026

Ruski teški transportni avion Il-76 četvrti put nakon 2007. godine ponovo gasi požare u Srbiji sa Batajnice i Niša

20. Aug 2026

Muzej vazduhoplovstva ustupa avione i helikoptere novom „Parku vojne opreme“ u Kruševcu

18. Aug 2026

„Ne mogu da kupe od Izraela, ali mogu od Srbije“: Vučić o poslovnom aspektu nove fabrike dronova i statusu pregovora za nabavku novog naoružanja iz Kine

17. Aug 2026

Nedeljnik Radar: Srbija 6 meseci pre roka otplatila 73 odsto četvrte rate za Rafale

11. Aug 2026

Poseta Zelenskog Beogradu: Srbija ostaje pri poslu sa Elbitom, scenario za zajedničku proizvodnju dronova sa Ukrajinom ostaje na nivou glasina

10. Aug 2026

Novi detalji uvežbavanja 98. vazduhoplovne brigade: „Novi sadržaji u taktici upotrebe, neke elemente nismo videli u poslednje tri godine“

7. Aug 2026

Rusija nastavlja sa brzim razvojem Jak-130M: Objavljen i prvi inostrani kupac

5. Aug 2026

Rumunija kupuje 12 višenamenskih radara „Ground Master“ od Talesa

4. Aug 2026

Srpsko-američka vežba specijalnih snaga iznad Niša: SAJ skače iz MC-130J „Commmando II“

1. Aug 2026
Višenamenski helikopter S-92: Od naftnih platformi do prevoza predsednika SAD
Jedan od vojnih korisnika je i američki marinski Koprus koji prevozi predsednika SAD / Foto: U.S. Marine / Cpl. Eric Huynh

Višenamenski helikopter S-92: Od naftnih platformi do prevoza predsednika SAD

Početkom 90-tih godina američka kompanija Sikorsky poznata kao jedna od prvih svetskih proizvođača helikoptera, započela je rad na srednjem višenamenskom helikopteru sa oznakom S-92 (civilni S-92A je opšte poznat pod nazivom Helibus) sa ciljem da na tržištu bude konkurent pre svega familiji francuskog helikoptera Super Puma. Za osnovu je uzet helikopter tipa S-70 „Black Hawk“ od koga su preuzeti noseći i repni rotor, kao i sistem za kontrolu leta.

S-92 je svojevremeno zbog lošeg stanja na tržištu razvijan relativno dugo. Model letelice je prikazan još 1992. godine, konkretаn početak rada na projektu je započet 1995., da bi prvi let bio izvršen tek 23. decembra 1998.

Nakon dve godine ispitivanja, jula 2000. godine, zbog problema sa stabilnošću nagiba, odlučeno je da dođe do određenih izmena u konstrukciji što je urađeno na trećem prototipu.

Do sada je većina civilnih i državnih korisnika upotrebljavala S-92 kao helikopter za traganje i spasavanje, prevoz VIP osoba kao i za operacije sa naftnih platformi / Foto: Lokid Martin

Konstruktori su od početka imali na umu da to bude helikopter koji će biti višenamenski, i koji će omogućiti izvršavanja velikog broja zadataka, kako vojnih tako i civilnih. Jedan od njih je i ispunjavanje zahteva međunarodnog programa NSHP (Nordic Standard Helicopter Program) koga je 1998. pokrenula Norveška, a imao je za cilj da nordijske države izaberu isti tip helikoptera mase 9-15 tona koji bi u njihovim oružanim snagama bio transporter, potom za traganje i spasavanje, kao i mornarički palubni za protivbrodsku i protivpodmorničku borbu.

FAA sertifikat dobijen je krajem 2002. godine, EASA sredinom 2004., a kasnije iste godine započele su i prve isporuke. Prvi korisnik bila je američka kompanija „Petroleum Helicopters International, Inc.“ koja je nabavila 39 helikoptera ovog tipa.

Danas, Sikorski koji se nalazi u sastavu Lokid Martina, nudi ovaj helikopter u tri osnove varijante: kao višenamenski sa nekoliko podverzija (na primer, vojni H-92 Superhawk), zatim kao helikopter za prevoz veoma važnih osoba (VIP), i kao letelicu za izvršavanje operacija iznad mora, sa posebnim akcentom na naftne platforme.

Postoji veći broj konfiguracija za sve pomenute varijante, sa različitim rasporedom u teretnoj kabini ali je osnova da se pored dva člana posade može prevesti do 19 osoba u putničkim ili 22 osobe u sedištima sa strane postavljenim u transportnoj kabini. Ono što izdvaja S-92 jesu osobine teretnog odseka, zapremina je 23,8 m3 (teretne kabine 19.82), visina 1,83 m.

Proizvođač ističe da helikopter sa 19 putnika (na sedištima) može u svojoj klasi da ponese najviše njihovog prtljaga (zapremina je 4m3, masa 454 kg, utovar kroz zadnju rampu).

Helikopter S-92A američke kompanije „Petroleum Helicopters International, Inc.“ prilikom operacije sa naftne platforme u Meksičkom zalivu / Foto: Lokid Martin

U kabinu se mogu postavljati i VIP sedišta, sedišta za opremljene vojnike (do 15), nosila za ranjenike (obično tri uz intenzivnu negu), dodatni rezervoari za gorivo, konzola za operatora specijalizovanom elektronskom opremom za traganje i spasavanje, razna medicinska oprema.

Maksimalna masa spoljašnjeg tereta iznosi 3.628 kg, unutrašnjeg je 5.460 kg, maksimalna masa helikoptera sa unutrašnjim teretom je 12.564 kg i 12.836 kg sa spoljašnjim teretom. Kapacitet unutrašnjim rezervoara za gorivo je 2.877 litara, u kabini se mogu postaviti dva rezervoara od po 795 litara. Maksimalna brzina je 306 km/h, krstareća brzina 280 km/h, vrhunac leta 4.572 m, maksimalni dolet sa unutrašnjim gorivom je 1.013 km, bez rezerve može ostati u vazduhu 5,21 sat.

Temperaturni opseg korišćenja letelice se kreće od -40 stepeni C do +35 stepeni od standardne ISA temperature, rotori mogu da se pokrenu do brzine vetra do 102 km/h. Letelica ima sistem protiv zaleđivanja rotora, kao i plovke koji mogu da izdrže talase visine 4 do 6 m (Sea State 6).

Helikopter je obično opremljen meteo-radarom Honeywell RDR-7000, 4-osnim automatskim sistemom za kontrolu leta, sistemom za upozorenje od opasnosti udara u površinu (EGPWS – Enhanced Ground Proximity Warning System) sa dodatnim sistemom HTAWS (Helicopter terrain awareness and warning systems) iste namene, potom sistem za izbegavanje sudara sa drugim letelicama (TCAS II), Mode-S transponder sa ADS-B.

Najveći vojni korinsik je za sada Kanada koja poseduje 25 helikoptera u verziji CH-148 Cyclone / Foto: Lokid Martin

Jedna od dodatnih opcija je sistem za navigaciju „Rig Approach“ koji omogućuje lakši prilaz i sletanje na naftne platforme.

Standardna moderna avionima uključuje RNP 0.3, „Automatic Flight Control System“ (AFCS), duplirani FMS („Flight Management System“), i sistem za dijagnostiku HUMS (Health and Usage Monitoring Systems).

Proizvođač tvrdi da je u svim mogućim misijama flota helikoptera S-92 do sada naletela preko 2,2 miliona sati, i to kod korisnika u 28 zemalja. Najveći vojni korisnik je Kanada koja trenutno poseduje 25 primeraka u varijanti sa oznakom CH-148 Cyclone, tu je potom američki marinski Korpus (USMC) koji poseduje 23 helikoptera u verziji VH-92A Patriot koja je deo flote predsednika SAD.

Još 4 države ih koriste u oružanim snagama, i to za prevoz veoma važnih osoba (VIP), Bahrein ima jedan, Južna Koreja tri, Kuvajt 4 i Tajland 5 helikoptera. Osim toga VIP verzije S-92 su deo državnih (vladinih) flota u Azerbejdžanu, Kuvajt (6 helikoptera), Južna Koreja (tri), Turkmenistan (dva), potom u Turskoj (dva helikoptera u policiji) i Uzbekistanu.

Pored toga tu su i razne specijalizovane kompanije i državne agencije iz Australije, Brazila, Bruneja, Irske (Obalna straža), Japana (policija Tokija), Kanade, Katara, Kine, Meksika, Novog Zelanda, Saudijske Arabije (MUP), SAD i Ujedinjenog Kraljevstva.

[easy-social-share buttons="facebook,twitter,google,pocket,linkedin,mail" counters=1 counter_pos="inside" total_counter_pos="none" fullwidth="yes"]

Komentari

Nj

Kako naprave toliki i tako skupi helikopter i onda u njega stane samo 15 vojnika?
Dizajniran kao konkurencija airbusovoj super-pumi, a super-puma nosi 28 vojnika…

Odgovori
Sa

22 u običnoj kabini, 15 sa dodatnom zaštitom pri padu?

Pa

Da sumiramo: u skladu sa promenama na geopolitickom planu, Vojska Srbije treba da proda svoje Mi-17 i kupi americke S-92? Nije prvi put da se donose ovakve odluke.

Odgovori
Ф

Па зар не би било логичније купити Ербасове хеликоптере,као што су већ Х145 и Х215.

Za

Флајт летач

H145 nikako nije zamena za Mi17, već pre dođe dopuna njemu (ili Mi17 dođe dopuna njima, zavisi kako postaviš šta je osnova vertikalnog transporta kod nas).

Problem H215 leži u tome što nema rampu, pa nije potpuna zamena za Mi-17, koji kod nas praktičko predstavlja „teški“ transportni helikopter prema trenutno stanju stvari (a H-145 dođe laki višenamenski u toj nekoj klasifikaciji). Njegovina kupovina sama po sebi ne bi bila loša ideja i mogao bi da pokrije dobar deo poslova koje kod nas pokriva Mil, ali se i dalje ostaje ne rešen problem „teškog“ trasportnog helikoptera sa rampom. S druge strane, bar po meni, ako bi kupovali treći (dominantno transportni) helikopter, prednost bi pre trebalo da ima nešto što bi predstavljalo neku međukategoriju između H145 i Mi-17 (u prevodu „srednji“ transportni). Znači helikopteri klase UH-60, AW149 (što kupuju Makedonci) ili korejski KUH-1. U prevodu neki helikopter koji može da prenese ojačano odeljenje (do 20 ljudi) ili 2.500+ kilograma tereta, a da je relativno manji i finansijski pristupačniji.

Što se tiče direktne zamene Mi-17 za naše potrebe, zapadne opcije su izuzetno ograničene. Najbolja direktna zamena bi bio verovatno NH90 od Evropljana, al radi se projektu koji je izuzetno problematičan. Sa američke strane bare, najbolja zamena bi bio CH-47, al upitno je koliko je kupovina bilo kakvog helikoptera od njih moguća.

Ti

Nije za Srbija.

Odgovori
Pa

Od teskih transportnih helikoptera Amerikanci koriste dva koja bi bila dobro resenje kao zamena za Mi-17. Oba imaju rampu, od kojih bi sigurno mogli da kupimo CH-47 Chinook koji nije restriktivan, prakticno leteci autobus, dok je drugi znatno specijalizovan i mozda nama pozeljniji po karakteristikama ali nije sigurno da bi ga ponudili zemlji koja nije u savezu sa njima. To je MH-53 Pave low. Izraelci ih masovno koriste za svaki vid transporta kako i ambulatorni tako i specijane operacije.

Odgovori

Prilikom komentarisanja tekstova na portalu molimo vas da se držite isključivo vazduhoplovnih tema. Svako pominjanje politike, nacionalnih i drugih odrednica koje nemaju veze sa vazduhoplovstvom biće moderisano bez izuzetka.

Svi komentari na portalu su predmoderisani, odobravanje bilo kog komentara bilo kog značenja ne odražava stav redakcije i redakcija se ne može smatrati odgovornom za njihov sadržaj, značenje ili eventualne posledice.

Tango Six portal, osim gore navedenih opštih smernica, ne komentariše privatno niti javno svoju politiku moderisanja

Ostavite odgovor