Hrvatsko Ministarstvo odbrane formalizuje teoriju o „inferiornim“ srpskim Rafalima: Rupe u logici zemlje koja je kupila starije i polovno

Nedavna međusobna salva mišljenja hrvatskog državng vrha po temi kvaliteta domaćih i srpskih Rafala dobila je svoj ozbiljniji institucionalni nastavak.

Kako smo prošle nedelje na Tango Sixu i analizirali, pored konstatacija koje se ne zasnivaju na činjenicama, hrvatski ministar odbrane Ivan Anušić indirektno je doveo u pitanje i principe kvaliteta tržišnog poslovanja privatne francuske kompanije koja proizvodi Rafal.

Domaća politička debata između predsednika Zorana Milanovića sa jedne i Anušića i premijera Andreja Plenkovića sa druge strane mogla je da ostane na iznošenju neutemeljenih mišljenja u kontekstu brige za državne resurse, da nakon poslednje razmene u raspravu nije ušla i državna institucija – Ministarstvo odbrane (MORH).

Ministarstvo je, logično, stalo na stranu svog ministra sa ciljem da demantuje iznesene Milanovićeve optužbe. Međutim, rezultat saopštenja je, sada zvanično i nepolitički, širenje dezinformacija kada su sposobnosti hrvatskih i naručenih srpskih Rafala u pitanju.

Za „Rafal debatu“ najsporniji je početak MORH-ovog saopštenja:

– Republika Hrvatska Rafale nabavlja kao punopravna članica NATO-a i Europske unije, kroz međudržavni, odnosno „G2G“ ugovor, i u okviru Strateškog partnerstva s Francuskom. Hrvatski Rafalei nisu nabavljeni radi bilo kakvog regionalnog nadmetanja, već radi zaštite hrvatskog zračnog prostora, jačanja nacionalne sigurnosti i ispunjavanja obveza u okviru kolektivne obrane NATO saveza.

Kao članica NATO-a, Republika Hrvatska ima pristup cjelokupnom spektru sposobnosti koje Rafale može nositi i koristiti. Upravo ta mreža sposobnosti – od NATO-identifikacijskih IFF-sustava (sustava za razlikovanje vlastitih i protivničkih letjelica), preko zaštićenih komunikacijskih sustava poput Link-16, do suvremenog preciznog navođenog naoružanja – čini ključnu razliku između pukog posjedovanja platforme i stvarnog borbenog sustava integriranog u najsnažniji obrambeni savez na svijetu.

Što se tiče modernizacije hrvatskih Rafalea, ona se odvija potpuno uobičajeno i planski. Hrvatska je 2021. godine kupila tada najnoviji standard F3-R. U međuvremenu je razvijen standard F4, te Hrvatska – kao i svi ostali korisnici Rafalea – postupno podiže svoje avione na novi standard. To je normalan, očekivan i nužan dio životnog ciklusa svake ozbiljne borbene zračne flote, ako se želi da ostane vrhunski i operativno relevantna idućih 30 i više godina. Isto će se događati i s budućim standardima. – stoji u saopštenju.

Hrvatsko Ministarstvo odbrane besmislenu teoriju da je NATO kompatibilnost opreme logička implikacija tehničke degradiranosti opreme koju kupuju zemlje koje nisu članice vojnog saveza sada diže na viši nivo.

MORH tako postaje prva državna institucija koja Daso opisuje kao kompaniju koja prodaje nekvalitetniju robu klijentima koji – ako je verovati logici Hrvatske – svojevoljno potpisuju ugovore u kojima znaju da dobiju za nijansu defektniji proizvod.

Interesantno je da je MORH saopštenje zapravo bila prilika da se konkretno, po stavkama, navede po čemu su precizno hrvatski Rafali sposobniji ali ona nije iskorišćena.

Pominju se samo tri konkrtne stavke oko kojih je moguće pokrenuti raspravu:

– hrvatski Rafali imaće IFF

– posedovaće Link 16

– i savremeno precizno navođeno naoružanje

Rupe u logici

Teorija da je konfiguracija hrvatskih Rafala na bilo koji način kompetitivna sa novijim verzijama letelice (za bilo koju zemlju klijenta) neshvatljiva je i po navođenju tri stavke koje su, očigledno, proizvoljne, pogrešno objašnjene i stoga manipulativne.

Posedovanje IFF-a svakako je deo bazne konfiguracije svake verzije francuskog aviona i ovde je izlišno bilo šta dodatno pojašnjavati.

Međutim, deo gde postaje zaista komično je manipulativni aspekt indirektnog brendiranja Srbije kao zemlje koja nije na nivou posedovanja IFF-a kao takvog. Komično iz razloga što je Srbija, upravo od francuskog Talesa, kupila IFF sistem za svoje višenamenske borbene avione MiG-29 SM+. Tango Six je izvestio o prvoj javnoj premijeri ovog sistema u maju 2024. godine.

Dakle, Srbija ne samo što će imati isti sistem na Rafalima (uz razliku kodova koji su poenta IFF sistema), već je kao ne-NATO zemlja isti kupila od Francuske za avione sovjetske proizvodnje. Još jedan praktičan dokaz „ITAR-free“ poslovanja francuske odbrambene industrije koju hrvatski zvaničnici u poslednje vreme formatiraju kao „NATO centričnu“ bez osnova u realnosti.

Treći argument, da će HRZ Rafali imati „savremeno precizno navođeno naoružanje“, koji implicira da Srbija neće, podjednako je neshvatljiv. Kako je Tango Six ranije već izveštavao, Srbija je za sada potpisala jedan ugovor za naoružanje Rafala. Srpsko Ministarstvo odbrane i dalje nije potvrdilo o kom tipu naoružanja je reč ali je za pretpostaviti da se radi o Safranovom Hameru, koji je i Hrvatska nabavila.

Svakako, pretpostavljati da će bilo koja zemlja kupiti nove, trenutno najsavremenije Rafale bez kupovine „preciznog navođenog naoružanja“ je besmisleno. Posebno kada je reč o Srbiji, koja je do sada iz Francuske bez problema kupila Mistrale, Rafale i nove AESA „Ground master“ radare. Radare performansi koje Hrvatska tek treba da kupi, iako je moguće da će se takođe odlučiti za neki iz „Ground master“ serije.

Izlišno je govoriti kakav će skok u sposobnostima, na primeru Srbije, imati integracija Rafala i Talesovih radara, posebno u domenu prenosa podataka sa zemlje u pasivnom, neemitirajućem, modu letelice. Nešto što se nikako ne može opisati kao „puko posedovanje platforme bez integracije u veći sistem“.

Izjava Hrvatskog premijera Plenkovića da je oprema na hrvatskim Rafalima „kompletnija, veća, bolja i interoperabilnija“ nego što će biti na budućim srpskim Rafalima posebno je neshvatljiva budući da HRZ letelice ovog tipa, kako smo ranije pisali, najverovatnije nemaju ni AESA radar, ni OSF sistem, kao ni kompletan Spektra sistem.

Citirano MORH saopštenje ne pada na proveri činjenica samo u domenu Rafala, kako je portal Obris pisao, u njemu po drugim temama postoji još nepreciznosti.