Ovogodišnje Red Bull Air Race prvenstvo je u toku, a osim u vazduhu, bitke se vode i u virtuelnom svetu. Naime, ovih dana sve je popularnija igrica „Red Bull Air Race“. Ali, da li iskustvo iz igrice znači nešto i u stvarnom svetu? Odgovor na to pitanje dobio je jedan od najpopularnijih gejmera sa prostora bivše Jugoslavije, Bogdan Lalović, poznatiji pod imenom SerbianGamesBL.
U igri „Red Bull Air Race“ Bogdan je uspeo da pobedi Petera Podlunšeka, koji se u pravom Red Bull Air Raceu takmiči u Challenger kategoriji, te ga izazvao komentarom da mu je on najveći konkurent. Nakon pobede, ovaj gejmer je dobio poziv da bude gost slovenačkom pilotu u Austriji, gde se proteklog vikenda održala još jedna Red Bull vazdušna trka.

Bogdan ne samo da je imao priliku da prisustvuje prvenstvu i upozna Podlušenka, već mu je pružena prilika da oceni koliko mu u stvarnom svetu odgovaraju vazdušne trke. U vožnji sa Peterom prilikom koje su dostizali brzinu od 400 km/h, gejmeru je nastrašnije bilo proletanje kroz vazdušne pilone.
– Verovao sam da će biti neverovatno ludo, ali ovoliko ne. Nisam očekivao ovolike napore, da će mi biti muka i da će na kraju morati da čiste avion. Verovao sam da ću lagano izdržati, ali G sile su me ubile. Dva dana mi je trebalo da se oporavim od leta – izjavio je Bogdan nakon leta.

Bogdanu je ovo bio prvi let avionom ikada, a nije siguran da će nakon ovoga ikada više moći da sedne u avion. A o tome koliko mu je iskustvo iskustvo iz igrica značilo rekao je:
– Videlo se da ja mogu super da letim u igrici, ali u realnosti ko nije fizički spreman za ovakav let bolje mu je da ne ulazi u avion.
ogorčeni Ivan
Trebalo je da ga vrati direktno u Preljinu. Nije on za letenje.
LuboS
Ma nije mu trebalo ovo učiniti. Mogao se napraviti jedan podnošljiv demonstrativni let.
Sportsko letenje je daleko iza mene, ali mi je bilo muka kada me neko tumba u Zlinu. Kada sam ja za komandama, priča je sasvim drugačija.
U jednom Aeroklubi bivše Juge nastavnik motornog letenja naš jaran, uzme u prednju kabinu jednog našeg jarana, usput dzudistu evropskog šmpiona ali dobrog u svim borilačkim sportovoma. Nakon jednog profi tumbanja u vazduhu, naš dzudista je onako sivo-bijel samo rekao“ dobro stari, svako je najbolji na svom terenu“.
Elem skoro dvije godine kasnije sjedimo mi stari jarani od djetinjstva u bokserskom klubu, pomalo se pijucka i mezi. U neko doba radiznalo stavimo bokserske rukavice i pomalo kao bajagi boksujemo. Bila je to očigledno dobra navlakuša za našeg kolegu instruktora motornog letenja. U neko doba u ring uđe i naš jaran džudista barem 15 kg teži od protivnika. Nakon par minuta onako kobajagi boksovanja sastavi jednu seriju, ali jaranski ne po glavi, nego samo po slabinama. Naš pilot je u neko doba samo klonuo. Jedva smo ga vratili u žive. Svako je na svom terenu najbolji.