Jednu od najvećih vojnih pretnji po bezbednost Izraela predstavljaju neprijateljske snage koje iz okruženja na njegovu teritoriju mogu ispaljivati različite projektile koji su u poslednjoj deceniji pravile veliku štetu po infrastrukturi dok su u većini slučajeva su ti napadi imali i ljudske žrtve.
Protivvazduhoplovna odbrana je često bila delimično ili potpuno nemoćna a Izraelci su tragali za rešenjima, razvijali adekvatne PVO sisteme koji su vremenom postajali sve efikasniji. Danas je nebo Izraela bezbednije a sistem vazduhoplovne odbrane je prava ’’gvozdena tvrđava’’.

Vojna industrija Izraela predstavlja vrlo bitan deo njegove privrede a mnogi proizvodi su jedinstveni u svetu kada je reč o sofisticiranosti, samim tim i njihovim mogućnostima. Vrlo često projekti razvoja naoružanja i vojne opreme dobijaju veliku finansijsku podršku od ’’velikog brata’’ tj. SAD koje osim pružanja pomoći savezniku imaju i interes da razvijena sredstva uvrste i u svoje naoružanje.
Januara 2011. godine za Komandu protivvazduhoplovne odbrane koja se nalazil u sastavu vojno vazduhoplovnih snaga (IAF) donesena je nova doktrina.
Sistemi zemlja-vazduh su poslednja linija odbrane protiv neprijateljskih aviona i prva linija u odbrani od raketnih napada. Izraelski neprijatelji su se poslednjih decenija naoružali projektilima koji imaju domet od svega nekoliko do preko 1500 km. Hamas i Hezbolah su iz pojasa Gaze odnosno Libana napadali teritoriju Izraela hiljadama raketa i projektila različitog kalibra i dometa dok Sirija i Iran poseduju balističke rakete malog i srednjeg dometa.
Sistemi velikog dometa
Prvu liniju odbrane vazdušnog prostora čini antibalistički raketni sistem Hetz-3 (Arrow-3) čiji je razvoj počeo avgusta 2008. godine u saradnji kompanije IAI i američkog Boinga na osnovu prethodne detaljne studije ovog sistema koja je razrađena tokom 2006. i 2007. godine. Do sada su samo SAD u razvoj Hetz-3 uložile preko 450 miliona dolara a sistem se trenutno nalazi u završnoj fazi razvoja.
Preliminarni testovi započeli su 2011. godine, prva lansiranja modela raketa iz vazduhoplovne baze Palmačim izvršena su januara 2012. Lansiranja pravih raketa započela su krajem februara 2013. kada je dostignuta hipersonična brzina i visina od oko 100 km. Početkom januara 2014. lansirana raketa je ušavši u svemir izvršila niz manevara u simuliranom presretanju balističke rakete.

Potom je decembra prošle godine izvršeno prvo uspešno presretanje u kompleksnom testiranju koje je imalo za cilj verifikovanje mogućnosti sistema u otkrivanju, identifikovanju, praćenju i raspoznavanju mamaca od pravih ciljeva. Ovaj uspeh je, prema zvaničnicima, otvorilo put do početne maloserijske proizvodnje sistema a poslednje informacije govore da bi sistem mogao postati operativan ove godine.
Očekuje se da će jedna baterija sistema Hetz-3 moći da presretne oko 5 balističkih raketa u roku od svega 30 sekundi. Raketa-presretač će biti opremljena gimbalnim tragačem za pokrivanje hemisfera. Merenjem prostiranja linije vidljivosti tragača u odnosu na kretanje rakete presretač če koristiti proporcionalnu navigaciju kako bi svoje kretanje preusmerila ka putanji leta cilja.
Razvoj prve verzije sistema Hertz započeo je još pre 30 godina a glavni razlog je bio nabavka raketnih sistema zemlja-zemlja srednjeg i velikog dometa od strane pojedinih arapskih država. Sa SAD je tada potpisan Memorandum o razumevanju za kofinansiranje razvoja sistema a već 1988. je američka državna organizacija SDIO naručila tehnološki demonstrator.
Početkom 90-tih započet je rad na razvoju verzije Hetz-2 koji je postao operativan 2000. godine. U periodu od 1989. do 2007. u ovaj projekat je uloženo oko 2,4 milijarde dolara od čega su SAD obezbedile do 80 procenata sredstava. Hetz-2 je namenjen za obaranje pre svega balističkih raketa srednjeg dometa. Domet sistema je 50-60 km po visini i do 148 km po daljini. Postoje dva moda vođenja, prvi je pasivno infracrveno a drugi aktivno radarski.
Sistemi srednjeg dometa, Patriot i David’s Sling
Za vreme Zalivskog rata 1991. godine SAD su u Izrael razmestile raketne sisteme Patriot koji su trebali da budu odbrana od iračkih balističkih raketa R-17, Al-Hussein, Al-Hijarah, Al-Abbas. Irak je ispalio 42 rakete na Izrael a sistem Patriot PAC-2 pokazao se relativno slabo, sa vrlo niskim procentom pogođenih ciljeva.
Verzija PAC-2 je tokom 80-tih godina predstavljala unapređenu verziju Patriota a poboljšanja su pre svega bila usmerena na povećanju sposobnosti sistema u presretanju balističkih raketa. Nakon 1991. Izrael je samostalno ili u saradnji sa SAD radio na poboljšanju sistema pa se danas u inventaru nalazi savremeni sistem MIM-104D PAC-2/GEM+, u Izraelu nazvan ’’Yahalom’’ (dijamant) dometa do 150 km po daljini.
Takva unapređena varijanta imala je svoje prvo uspešno vatreno krštenje 14. jula 2014. kada su oborene dve bespilotne letelice koje su pripadale Hamasu. To je ujedno bila i prva ovakva upotreba Patriota u istoriji. 31. avgusta iste godine iznad Golanske visoravni oborena je BPL sirijske vojske a zatim 23. septembra i taktički bombarder Su-24MK RV Sirije.

2006. godine kompanija Rafael, u saradnji sa američkom firmom Raytheon finalizovala je ugovor za razvoj novog raketnog sistema, nazvanog Sharvit Ksarmin (David’s Sling) koji bi zamenio Patriot. Primarni zahtev bio je domet od 250 km po daljini i mogućnost uništvanja balističkih raketa srednjeg i velikog dometa poput raketa sirijskog sistema Khaibar-1 i iranskog Fateh-110. Uz to sistem mora imati i sposobnosti uništavanja projektila srednjeg dometa a glavna pretnja su snage Hezbolaha koji ugrožavaju severni i centralni deo Izraela.
Prvo testiranje Sharvit Ksarmin sprovedeno je novembra 2013. kada je uspešno uništena raketna meta. 21. decembra 2015. izraelsko ministarstvo odbrane je, zajedno sa američko agencijom US Missile Defence Agency završilo poslednju fazu ispitivanja gde je sistem pokazao da je sposoban za dejstva po projektilima malog, srednjeg i velikog dometa.
Isporuka ovog sistema jedinicama PVO već su počela, pripadnici izraelske vojske aktivno su učestvovali u testiranjima a predviđeno je raspoređivanje dve baterije koje će pokriti celu teritoriju Izraela. Sharvit Ksarmin je predviđen kao zamena za sisteme MIM-23 ’’Hawk’’ i MIM-104 ’’Patriot’’. Na testiranjima je dokazano da sistem osim balističkih raketa može uspešno dejstvovati na krstareće rakete, avione, helikoptere i bespilotne letelice u dometu koji garantuje obaranja vazduhoplova iznad neprijateljske teritorije.
U sastavu sistema nalazi se 3D AESA milimetarski radar koji učestvuje u vođenju raketa koje je kombinovano sa elektrooptičkim FPA i infracrvenim CCD/IIR tragačem uz primenu višesenzorskog tragača koji pokriva 360 stepeni i mogućnošču primene data linka koji daje sposobnost ponovnog zahvata mete u realniom vremenu. Raketa sistema Sharvit Ksarmin ima i dobru zaštitu od elektronskog i infracrvenog ometanja (ECCM i IRCCM). Raketa-presretač ima brzinu od 7,5 maha, maksimalni domet 250-300 km po daljini i 30-50 km po visini.
Iron Dome i Iron Beam, sistemi malog dometa
Obaranja projektila malog dometa zadatak je protivraketnog sistema ’’Kipat Barzel’’ (engleski ’’Iron Dome’’ – gvozdena kupola) koji je poslednjih godina pokazao sasvim solidnu efikasnost u realnim borbenim uslovima što je Izraelu dalo strategijsku zaštitu kao i veliki pozitivan psihološki uticaj na civile.
Njegov razvoj trajao je ubrzano između 2007. i 2010. a kao hitan odgovor na iskustva iz Drugog libanskog rata vođenog 2006. godine kada je Hezbolah lansirao oko 4000 raketa na Izrael. SAD su u ovaj sistem od fikalne godine 2011. do 2016. uložile oko milijardu dolara a za 2017. je traženo dodatnih 3,1 miljardi.

’’Kipat Barzel’’ funkcioniše u tri faze, prva je detektovanje lansiranja pomoću radara, zatim kontrolni centar proračunava putanju dolazeće rakete i ima mogućnost veoma brzog odabira najveće pretnje kako bi se sprečilo dejstvo na naseljeno područije. Treća faza lansiranje projektila-presretača koja uništava nadolazeći projektil.
Prve tri baterije ovog sistema instalirane su marta 2012. oko pojasa Gaze kako bi se zaštitili izraelski gradovi Beer-Sheva, Ashkelon, Ashdod, Ofakim i Netivot. Tada su Palestinci na ove gradove iz Gaze lansirali oko 200 raketa, sistem je identifikovao 68 koje su bile opasne po naselja, oboreno je 55 što predstavlja oko 80 procenata.
Druga, značajno veća upotreba Gvozdene kupole dogodilo se novembra 2012. u Operaciji ’’Pillar of defence’’ kada su takođe iz pojasa Gaze Palestinci na naseljena područija između grada Beer Sheva i Tel Aviva lansirali preko 1500 projektila, ugavnom granata iz minobacača kao i raketa artiljerijskih sistema Grad i Fajr-5. U odbrani je korišćeno pet baterija Kipat Barzela koje su uništile 421 (88 posto) od 479 projektila koje su bile pretnja za naselja.
IAF trenutno poseduje 9 baterija a najveće angažovanje sistem je doživeo u Operaciji ’’Protective Edge’’ kada je Hamas ponovo iz pojasa Gaze lansirao čak 3356 raketa i projektila različitog dometa i kalibra. Uspešno je presretnutno i uništeno 578 projektila koje su pretile da pogode objekte u gradskim sredinama. Lansirano ih je ukupno 694 a 58 je palo na gradove načinivši relativno malu štetu.Poginulo je 7 civila, od toga dvoje usled dejstva raketa a poređenja radi 2006. godine bilo je 53 žrtve.
Od novembra 2012. u inventaru Palestinaca se nalaze rakete koje imaju domet od 100 km koje pokriva teritoriju sa ukupnom populacijom od pet miliona ljudi. Kako je u javnosti često postavljano pitanje isplativosti trošenja raketa ovog sistema koji nisu bili jeftini (rakete Tamit koštaju 20-100 hiljada dolara) proizvođač je od novembra 2012. do jula 2014. redukovao cenu tako što je u izradi raketa koristio jeftinije materijale a u sistemu vođenja primenjena je manja redundntnost.
Trenutno se, još od 2010/11. u razvoju nalazi sistem PVO nazvan ’’Keren Barzel’’ (Iron Beam) koji će moći da uništava sve ono što je previše malogabaritno za “Iron Dome“ a tu se pre svega misli na rakete kratkog dometa, artiljerijske projektile i minobacačke granate kao i bespilotne letelice malog gabarita. Kompanija Rafael Advanced Defense Systems je ga je prvi put prikazala na aeromitingu Singapore Air Show 11. februara 2014.

Ovaj samostalni sistem koristiće direktno usmereni visokoenergetski laserski zrak kako bi uništavao neprijateljske ciljeve na daljinama do 7 km. Iron Beam koristi fiber-optički laser koji može uništiti metu u periodu od svega 4-5 sekundi zračenja. Bilo da se se koristi ko samostalni sistem ili kao do integrisanog PVO ciljevi će se otkrivati i pratiti kroz osmatrački sistem.
Glavne prednosti korišćenja oružija usmeravane energije nad običnim raketama-presretačima su manji troškovi gađanja, neograničen borebni komplet, manji operativni troškovi i manja potreba za ljudstvom. Do sada nije otkriveno mnogo detalja ali je saopšteno da je od februara 2014. sprovedeno preko 100 uspešnih testova u gađanju artiljerijskih i minobacačkih granata kao i manjih bespilotnih letelica.
Trenutna snaga lasera iznosi, kako je saopšteno ‘’desetine kW’’ ali je to planirano da se poveća na ‘’stotine kilovata’’. Iron Beam trenutno finansira samo izraelska vlada a kompanija koja ga razvija, Rafael još uvek čeka konačnu odluku da li će sistem ući u operativnu upotrebu što bi, ako se obezbede novčana sredstva , moglo dogoditi 2017-18. Jedna baterija trebalo bi da se sastoji od dva lasera, jednog osmatračkog radara i jedne jedinice (C2) za komandovanje i kontrolu.
DuksBL
Najvece face. Tako se drzava voli i cuva…sa srecom im bilo…
lordsirgiga
Odavno oni znaju da je za unistenje njihove drzave potrebna jedna raketa, i baj baj. znaju to i njihovi neprijatelji pa su i pokusavali da naprave, od topa Vavilon (mali vavilon su nasli ameri i to bese operativan ako se nevaram), pa do nuklearnih balistickih raketa, i izgubije jevreji drzavu, gledano istorijski dosta se tu ratovalo, ginulo, upotrebljavalo sve i svasta.
Cinjenica da bi Izrael mogao da konkurise kao nova americka drzava nikada mi nije silazio sa pameti, ili obratno, cisto zbog ucesca amerikanaca u razvoju onoliko oruzja, a i jevreji drze onolike banke po americi.
Izdvajaju jevreju podosta novca, ali im ameri drese dobro kesu za pomoc savezniku.
Odbrana od raketa je uvek znacila prezivljavanje stanovniostva, ali odbrana od minobacackih mina mi deluje ono kao nestvarna, dobro znam za kontrabatiranje minobacaca pomocu onih prisluskivaca koji odredjuju mesto odakle je mina ispaljena, ali samu minu i to jos sa laserom, pa stvarno svaka im cast.
I da se nadovezem na kolegu iz posta iznad, ne cuva se drzava vec narod i vojska.
beduin
„Ono sto nikad nije postojalo, vise ne postoji“
Tako to Izraelci rade.