Izraelske kompanije namenske industrije ponovo doživljavaju zabrane na sajmovima u Francuskoj. Kako je Tango Six izveštavao prošle godine, kompanijama iz ove zemlje bilo je zabranjeno izlaganje na Buržeu, da bi im zabrana bila ponovljena na ovonedeljnom sajmu Eurosatori.
Zabrana je ponovo došla na zahtev francuske vlade. Izraelcima neće biti dozvoljeno izlaganje, kako je definisano, „ofanzivnog“ naoružanja: „poput raketa, daljinski upravljanih ubojnih sredstava ili raketa zemlja-zemlja“. Biće dozvoljeni samo izraelski izlagači koji će prikazati sisteme protivraketne i protivvazduhoplovne odbrane.
Tango Six će ove nedelje izveštavati sa najvećeg globalnog sajma naoružanja i vojne opreme Eurosatori u Parizu.
Elbit u srpskim tonovima
Za razliku od Francuske, Nemačka nije uvela nikakve restrikcije na tradicionalno učešće izraelskih kompanija na vazduhoplovnom sajmu ILA koji se održao prošle nedelje u Berlinu.
Tango Six je imao priliku da razgovara sa izlagačima iz Izraela i njihova poslovična tajnovitost kada su mediji u pitanju bila je odgovor na svako naše pitanje o Izraelu kao potencijalnom dobavljaču najavljenih antibalističkih sistema.
Međutim, izraelska kompanija sa kojom Srbija najviše posluje, „Elbit Systems“, izložila je na ovogodišnjoj ILA-i većinu oružanih sistema čiju je kupovinu Srbija ili već realizovala ili najavila.
Kako je Tango Six ranije izveštavao, Srbija je od Elbita u protekle tri godine nabavila naoružanje i vojnu opremu u vrednosti od preko dve milijarde dolara. Zajednički „joint-venture“ projekat srpskog Jugoimporta i Elbita, postrojenje u kojem bi trebalo da se proizvode besposadne letelice, bio je najavljen za „kraj aprila, početak maja“.
Elbit je na berlinskom sajmu izložio neke od proizvoda (u vidu maketa) koji će uskoro, već tokom ove godine, biti isporučeni i uvedeni u upotrebu Vojske Srbije.
Među njima su artiljerijski raketni sistemi, besposadne letelice i sistemi za zaštitu oklopnih vozila.

Najinteresantniji eksponat bio je dron-kamikaza SkyStriker u varijanti sa sklopivim krilima koja se može lansirati iz kontejnera koje koristi raketni sistema zemlja-zemlja PULS. U ovoj opciji na lansirno oruđe ovog sistema postavljaju se dva modula sa po šest Skajstrajkera.
Ovaj dron se osim pojedinačno, može lansirati i u salvama, istovremeno se na više ciljeva može dejstvovati sa većim brojem ‘‘lutajuće municije‘‘. Osim sistema PULS, kontejneri sa dronovima „SkyStriker“ C se mogu postaviti i na druge mobilne ali i stacionarne platforme. Predviđeno je da se dronovima upravlja iz istog komandnog mesta odakle se kontrolišu i besposadne letelice Hermes 900 i „SkyLark“ koje je Srbija takođe nabavila.
Samohodno lansirno oruđe sistema PULS je u Srbiji prvi put prikazano na prošlogodišnjoj vojnoj paradi, a na njemu su se nalazili lansirni moduli za rakete „Extra“ dometa 150 i „Predator Hawk“ dometa 300 km.

Prema zvaničnim podacima, „SkyStriker“ koga pogoni električni motor, ima domet do 100 km (najnoviji Blok 4E više od 200 km), može ostati u vazduhu dva časa, vođenje je kombinovano GPS/INS i CCD/IR, a postoji mogućnost upotrebe u uslovima ometanja GPS i komunikacija. Može poneti više vrsta bojevih glava mase od 5 do 10 kg koje se mogu menjati u poljskim uslovima, a za kružno odstupanje od cilja (CEP) se navodi da iznosi do 1 m. Za varijantu Blok 4E može se naći infromacija da može gađati ciljeve koji se kreću brzinom do 88 km/h.
Od ostalih karakteristika ističe se da je letelica tiha, da ima mali radarski i toplotni odraz i da se može brzo rasporediti. Napominje se i da u toku izvođenja misije postoje mogućnosti odustajanja od dejstva, ponovnog zahvatanja drugih ciljeva, kao i opcija da se, ukoliko se dejstvo ne ostvari, letelica prizemlji i bude ponovo upotrebljiva.

Elbit je na svom štandu u Berlinu izložio i aktivni zaštitni sistem (Active Protection System – APS) tipa “Iron Fist“.
Reč je o familiji sistema u različitim konfiguracijama kojima se mogu opremiti različite vrste oklopnih vozila, od lakih oklopnjaka, preko borbenih vozila pešadije, oklopnih borbenih vozila, raznih logističkih vozila, pa sve do tenkova.
Za presretanje protivoklopnih pretnji, ovaj sistem može obaviti otkrivanje, identifikaciju, klasifikaciju pretnje i reagovanje na neprijateljske vatrene pretnje u različitim scenarijima angažovanja, sve bez ugrožavanja operatora ili oštećenja odbrambenih platformi, tvrdi proizvođač. Za neutralisanje pretnji koristi se takozvani eksplozivni presretač bez potrebe aktiviranja bojeve glave.
Proizvođač navodi da ‘‘Iron Fist‘‘ može nezavisno otkriti pretnju sa radarskim ili pasivnim infracrvenim senzorima, da je to sistem malih gabarita i mase, da je modularan i kompaktan, da se lako integriše, da pokriva 360 stepeni oko vozila koje se štiti i da je efikasan protiv svih protivoklopnih pretnji. Postoji i opcija ugradnje ‘‘soft-kill‘‘ ometača protiv protivoklopnih vođenih raketa.
Sistem se u potpunosti integriše sa sistemima za upravljanje vatrom, i tehnologijom Elbitovog sistema ‘‘Iron Vision‘‘ koja posadi omogućuje da „vidi kroz oklop“.

Pored sistema koje je Srbija nabavila, jedan od zanimljivijih eksponata je model supersonične vođene višenamenske rakete vazduh-zemlja tipa „Rampage“.
Elbit za ovo vazduhoplovno ubojno sredstvo navodi da je dužine 4,7 m, mase 580 kg, kalibra 306 mm. Može se odbaciti sa visina od 900 do 12.000 m, pri brzinama od 0,7 – 0,95 maha, i uglom odbacivanja od 0 do 35°.
Bojeva glava mase 150 kg može biti visoko-eksplozivna opšte namene, fragmentaciona-fugasna (uz primenu blizinskog radio upaljača), kao i probojna.
Vođenje je INS/GPS sa određenom otpornošću na ometanje (primenjen je i dvosmerni data-link), srednje kružno odstupanje od cilja je 10 m, brzina rakete pri udaru u cilj je 350-550 m/s, a u cilj može udariti pod uglom i do 90°. Postoji informacija da je domet 250 km.
Sa raketom se može dejstvovati na različite stacionarne i vremenski kritične ciljeve, poput vazduhopovnih baza, položaja PVO, komandnih mesta, čvorišta veze, bunkera, logističkih centara, skladišta municije i razne kritične infrastrukture.
Raketa se može podvešavati na različite tipove borbenih aviona. Nudi se potpuna integracija u sistem za upravljanje vatrom ili samostalna bežična integracija.
Interfejs sa avionom nosačem je jednostavan, avioni istovremeno mogu da nose više raketa ovog tipa i da ih istovremeno lansiraju, a mogu da se podvešavaju i na borbene avione koji su jednosedi.