[KOLUMNA ALENA ŠĆURICA] U Europi krenuo zrakoplovni treći svjetski rat

Prije dva mjeseca sam pisao o sukobu IAG-a i Lufthanse. U članku sam pokazao kako je Lufthansa, izudarana udarcima Etihada, te abnormalnim širenjem Ryanaira i easyJeta u Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji, uz enormno trošenje novaca i ostalih resursa na stvaranje Eurowingsa, kupovinu Air Berlina i Alitalije vrlo ranjiva.

I tu ranjivost je iskoristio IAG. Njen najveći neprijatelj do sada. Vueling je tako otvorio bazu u Zurichu sa 12 linija, a IAG i Qatar (20,1% vlasnik IAG-a) imaju desetke linija u Švicarskoj, Njemačkoj, Belgiji i Austriji. IAG je pokušao kupiti bankrotirali Niki i stvoriti u Beču Vuelingovu bazu sa 15 aviona, koje je planirao rapidno povećati, kao i otvoriti LEVEL-ove long-haul LCC iz Beča u roku od 3 godine. No u zadnji čas je Niki Lauda ponovo kupio svoju bivšu kompaniju i pretvorio je u Laudamotion. Treći udar na Lufthansu je bilo Qatarovo pretvaranje Meridiane u Air Italy.

U dva mjeseca sukob je postao daleko ozbiljniji. Iako je djelovalo da će se borba voditi prvenstveno u Italiji između Star Alliance (Lufthanse) i oneworlda (IAG i Qatar), u rat se uključio i SkyTeam (Air France-KLM i Delta). I kada smo mislili da će to biti sukob tri alijanse i prvenstveno njihovih europskih giganta, u rat su se umiješali Ryanair, easyJet i Wizzair, a bez svoje privole i Norwegian.

Gdje je trenutno fronta?

Rat se trenutno vodi na četiri fronte, te na niz ostalih žarišta sukoba diljem Europe. On ima globalne razmjere i daleko šire posljedice nego što je sama Europa. Kao što ćemo vidjeti svi veliki igrači su uključeni u rat.

Oneworld fronta je London gdje su Air France-KLM i Delta ušle u suvlasništvo Virgin Atlantica, Air France ustupio slotove na Hethrowu Delti, a Delta se nastoji na sve načine širiti iz Londona, pa je tako kupila i slotove Croatie Airlines. Sada Delta, Air France-KLM i Virgin imaju 25 linija iz  Heathrowa, pa su i ušli u deal sa Flybe (koji prije nije letio iz LHR) oko feedanja ovih linija. Star Alliance na Heathrowu drži Terminal 2, dočim Lufthansa grupa sa njega ima 13 linija, te United 7. No sukob se proširio i na druge aerodrome, te na LCC, o čemu nešto kasnije.

Stoga je oneworld pokrenuo rat protiv oba neprijatelja iz MEB3. Prvo je vratio udarac Air France-KLM-u udarivši na njegove brloge u Parizu i Amsterdamu. Vueling na CDG i Orlyu ima 38 linija. IAG je pokrenuo LEVEL-ovih 4 long-haul LCC linije iz Paris Orly, te ima još 10 linija ostalih svojih kompanija. Ukupno 52 linije. Samo British ima 65 tjednih letova iz Pariza. Vueling ima i bazu u Amsterdamu, pri čemu IAG iz Amsterdama ima čak 25 linija.

I dok je oneworld drugu frontu protiv SkyTeama otvorio kao odgovor na napad u Londonu, onu protiv Star Alliance otvorio je preventivno, iskoristivši Lufthansinu izranjavanost u prethodnim sukobima sa Etihadom, Ryanairom i easyJetom. IAG ima nekoliko desetaka linija u Njemačkoj, Belgiji, Švicarskoj i Austriji, a Vueling ima bazu u Zurichu sa 12 linija. No, pravi rat započeo je u Austriji, te je trenutno treća fronta u Beču. IAG, za sada ne napada Njemačku, Lufthansinu kuću, nego udara na dvorište, Švicarsku i Austriju. Nakon što je Lufthansa odustala od Nikia, uvjerena kako će se kompanija ugasiti, a Eurowings Europa, kojoj je Lufthansa dala čak 12 aviona (po 6 A319 i A320), preuzeti tržište, u igru se ubacio IAG. IAG je planirao Niki involvirati u Vueling, te bi Vueling otvorio bazu u Beču sa 15 aviona, no i letove za njemačke gradove gdje je letio Niki, podigao broj u tri godine na 30 aviona, te otvorio LEVEL-ove interkontinentalne letove sa A330. No, potom je u igru uletio Niki Lauda, kupivši u zadnji čas Niki i pretvorivši ga u Laudamotion. Laudamotion je pokrenuo najbližu suradnju sa Condorom, koja je pružala kompletnu operacijsku podršku te prodaju karata Luadamotiona. Condor je kompanija koju je Lufthansa najavila kupiti i involvirati u Eurowings u kratkoročnom periodu. I sve je djelovalo više nego dobro za Lufthansu, no, sve se promijenilo u samo mjesec dana, ali o tome malo kasnije.

Glavni rat u Italiji

Četvrta fronta je na „neutralnom terenu“ koji je očito predmet odlučujuće bitke. Govorimo o Italiji. Bankrot Etihadove Alitalije stvorio je mjesto sukoba za koji je izgledalo da će biti tek ograničeni sukob Star Alliancea i oneworlda. Naime, Lufthansa je nakon uništenja Etihada i kupovine Air Berlina odlučila svu svoju energiju usmjeriti na Alitaliju. Za tu svrhu je odlučila potrošiti pola milijarde EUR. No, na tom putu joj se ispriječio IAG i njegov suvlasnik Qatar.

I ovdje smo vidjeli da rat nije počeo prije par mjeseci, kako djeluje nestručnom oku, nego je pripreman godinama unaprijed. Prvo je Vueling 2012. otvorio hub u Rimu, jedini uz svoj glavni hub Barcelonu. I vrlo je indikativno da Vueling od svojih 18 baza, njih samo 6 ima izvan Španjolske. Tri baze su u centrima SkyTeama (Amsterdam, Paris CDG i Paris Orly), jedna je u centru Star Alliancea (Zurich), a dvije su u do nedavno „neutralnoj“ Italiji (Firenca i Rim FCO koji je hub). Nimalo slučajno, naravno.

Potom je 2016. Qatar počeo pregovore oko preuzimanja majušne talijanske kompanijice Meridiane. Drugog rujna (septembra) 2017. Qatar je obznanio da je preuzeo 49% dionica ove kompanije. I šokirao struku. Naime Qatar je do tada kupovao dionice isključivo najvećih kompanija unutar oneworlda (u Britishu, Cathay Pacificu, LATAM-u i Americanu). Meridiana je malena kompanijica koja uopće nije pripadala oneworldu. Danas je jasno zašto je Qatar to učinio. U veljači (februaru) ove godine Meridiana je obznanila da mijenja ime u Air Italy, da otvara hubove u Milan Malpensi i Olbiji, te fokus grad u Rimu, ukinula je sve dotadašnje leisure linije i umjesto njih otvorila letove prema velikim hubovima. Air Italy potpuno mijenja flotu, te planira u roku od tri godine imati 50 aviona i to 737MAX8 i 787-8. No, ono što je zapanjilo strukovnu javnost je da je Air Italy obznanila da će postati novi talijanski flag carrier umjesto bankrotirale Alitalije.

I kad su svi mislili da će Lufthansa preuzeti Alitaliju, a IAG i Qatar ratovati protiv nje sa Air Italy i Vuelingom, u igru se u zadnji čas uključio i SkyTeam napravivši Italiju globalnom frontom sva tri igrača. Naime, Air France-KLM i Delta odlučili su postati kandidat za kupovinu Alitalie. Totalno iznenađenje koje je sve zakuhalo. Bilo je jasno da Air France i Delta neće tako lako odustati od partnera sa kojim imaju joint venture, no svejedno sve do početka travnja (aprila) nisu pokazivali nikakav interes. A potom je krenulo lobiranje.

Low cost carrieri se uključili u globalni rat

I potom se sve još dodatno i daleko više zakompliciralo. I najveći europski low cost carrieri su se uključili u ovaj kontinentalni rat EUB3. Do prije samo godinu dana glavni neprijatelji EUB3 su bili LCC, i sva tri najveća prijevoznika su surađivali na pokušaju da unište LCC. Tako su globalne alijanse dozvoljavale i code-share ugovore sa prijevoznicima druge alijanse ako je to bilo protiv LCC. I majušna Croatia je dobila dozvolu od Lufthanse da napravi code-share sa KLM, Air France i Alitalijom da iz Zagreba makne easyJet, a što je i uspjela.

No, u zadnjih par mjeseci sve se izmijenilo. Prvo je Norwegian nakon više mjeseci pregovaranja sa Ryanairom oko feedanja njegovih long-haul linija, na opće iznenađenje struke, pa i samog Ryanaira koji je još u kolovozu (avgustu) bio uvjeren da je dogovor u finalnoj fazi, promijenio partnera i u rujnu (septembru) obznanio da ulazi u deal sa easyJetom i WestJetom. No, tek na kraju ovog poglavlja vidjet ćemo koliko je ovo bilo važno za događaje koje upravo svjedočimo.

I još se javnost nije oporavila od ovog šoka, kad je Laudamotion nakon par tjedana od preuzimanja Nikija obznanila da prodaje 24,9% Ryanairu, uz povećanje tog udjela na čak 75% čim regulatori to dozvole. Ryanair je dao Laudamotionu 6 aviona sa posadama, da flota poraste na 21 avion. Ryanair je uzeo Lufthansu na zub. Otvorio je čak devet baza u Njemačkoj, a otvorio je bazu čak i u Frankfurtu, do sada nedodirljivom brlogu Lufthanse, te središnjoj bazi Eurowingsa u Cologneu. Najavio je otvaranje baze i u Munichu. Preuzimanjem Nikija dobit će baze u Beču, Dusseldorfu, Stuttgartu i Zurichu.

Ovo treba gledati u kontekstu energičnog udara IAG-a na Lufthansu u kojem je Vueling otvorio bazu u Zurichu i najavio u Beču, gdje je najavio i letove LEVEL-a, te ima hub u Rimu koji je glavna meta Lufthanse, uz što je Qatar (suvlasnik IAG-a) odlučio pretvoriti Meridianu u Air Italy, za kojeg kaže da će biti novi flag carrier Italije umjesto Alitalie. No, ovo je još jasnije uzmemo li da je nedavno Ryanair potpisao suradnju sa Aer Lingusom, IAG-ovom kompanijom. Stoga je ovaj potez preuzimanja Nikija, zapravo nastavak borbe IAG-a za ovo tržište, tj. totalnog rata sa Lufthansom. U kojoj je Ryanair očiti saveznik. I desilo se nemoguće. IAG surađuje sa Ryanairom, svojim donedavnim zakletim neprijateljem i to ne samo u Irskoj, nego i u centali u Britaniji u kojima Ryanair ima svoje najveće baze (Stansted i Dublin).

Dokaz kako se sve to vrtoglavo brzo dešava je nekoliko repova Laudamotiona koji se vuku iz prethodnog „deala“ sa Lufthansom. Nakon što je prezentiran dogovor Luadamotiona i Rynaira u kojeg je sastavni dio i ustupanje šest Boeinga 737-800 sa posadama od Ryanaira Laudamotionu, objavljeno je da će Laudamotion iznajmiti 8 Airbusa A320 Eurowingsu. Ovaj lease je do kraja svibnja (maja). Ovo zapravo znači da avioni bivšeg Lufthansinog konkurenta Air Berlina, sada lete za Eurowings (Lufthansu) u bojama Laudamotiona, a uz financijsku podršku Ryanaira.

Jednako tako ekspresno ukinut je sporazum između Condora i Laudamotiona radi preuzimanja od strane Ryanaira. Nakon samo par tjedana najbliže moguće suradnje, od kraja travnja (aprila) Condor više neće prodavati karte Laudamotiona, te neće suportirati njihovu web stranicu. Putnici koji su kupli Laudamotionove karte nakon 30.4. će biti kontaktirani od Condora. Jednako tako Condor neće više sudjelovati u operativnoj pomoći Laudamotionu. Umjesto toga Laudamotionovi letovi se već mogu kupiti preko Ryanairova websitea.

I tu nije kraj. Ni izbliza. Prvo treba povezati još jednu naočigled nepovezanu informaciju da je Ryanair u intenzivnim pregovorima sa francuskim aerodromima i sindikatima, kako bi osigurao dalju ekspanziju, te otvorio baze u Francuskoj. Ryanair želi bazirati avione na velikom broju regionalnih aerodroma. Za sada Ryanair nema baze u Francuskoj, no isto želi promijeniti. I koncentraciju svog razvoja u kratkoročnom periodu vidi upravo u Francuskoj.

Neiskusno oko bi reklo, kakve sad to ima veze? Ono malo iskusnije reklo bi, Ryanair se osvećuje easyJetu radi preotimanja Norwegiana, tj. da je još jedan udarac u ratu sa easyJetom koji „drži“ Francusku sa 6 baza (Bordeaux, Lyon, Nice, Paris CDG, Paris Orly, Toulouse) i više od 200 linija. Ali to nije samo to. Naime, upravo ponuda Air Francea-KLM-a i Delte za Alitaliju pokazuje nam pravi razlog za ovaj potez. Naime, u talu je i easyJet. Hopala! Air France surađuje sa easyJetom? Kompanijom koja joj je glavni protivnik ne samo u Parizu nego i u cijeloj Francuskoj. No, nemojmo zaboraviti da je easyJetova glavna baza na London Gatwicu, drugoj Britishevoj bazi. Da tamo easyJet ima i feeding Norwegiana. EasyJet ima 11 od 28 baza upravo u Velikoj Britaniji, od čega četiri u Londonu (Gatwick, Luton, Southend, Stansted), kao i veliku bazu u IAG-ovoj Barceloni. Ali easyJet ima i 3 baze na Lufthansinom području (dvije u Berlinu, te u Genevi i Baselu). Uz to easyJet ima i bazu u Milan Malpensi (Air Italy), kao i još dvije baze u Italiji (Napulj i Venecija). Stoga mir sa Air France-KLM znači suradnju u Francuskoj i Nizozemskoj gdje easyJet ima baze u 7 najvećih francuskih i nizozemskih aerodroma, ali i ogromnog saveznika u ratu sa Britishem i Lufthansom.

Uz to easyJet će u idućih par mjeseci otvoriti još sedam aerodroma na kojim dozvoljava long-haul konekcije, pod zajedničkim nazivom „Worldwide by easyJet“, dočim će ih sada biti 8 (London Gatwick, Berlin Tegel, Venecija, Amsterdam, Paris CDG, Paris Orly, Edinburgh). Znači li zajednička ponuda sa Air Frence-KLM-om i Deltom i suradnju na ovim hubovima biti će to ogromno. Bitno veće nego Ryanairova suradnja sa Aer Lingusom. Naravno, ne zanosim se da ova suradnja sa Aer Lingusom ne bi u vrlo kratko vrijeme mogla postati i suradnja sa Britishem.

Konačno, easyJet Europe sjedište ima upravo u Beču. Još jedna strana koja će sudjelovati u sukobima na ovoj fronti.

EasyJet osim suradnje sa Norwegianom i WestJetom, kreće i u suradnju sa talijanskim Neosom, britanskim Loganairom i Aurignyem, francuskom Corsairom i La Compagne, te Thomas Cookom iz Gatwicka. U kojoj mjeri je onda suradnja sa Air Franceom-KLM-om oko preuzimanja Alitalije? Jel to samo privremeni pakt radi cjepkanja kompanije, ili trajnija daleko šira suradnja isforsirana suradnjom Aer Lingusa (IAG) i Ryanaira? Stvari se jako kompliciraju.

Zanemarimo li malo trenutno glavnu bečku frontu, gdje je Ryanair uspio Lufthansi preoteti Laudamotion, vjerojatno u nekakvom talu sa Britishem, jasno je da se sad glavnina rata prebacuje na Italiju.

U igri je Lufthansa koja već 20 godina pokušava preuzeti kontrolu nad Alitalijom. Italija je ne samo Lufthansina zona interesa, nego i strateška zona ekspanzije. Upravo zato je Lufthansa odlučila rezervirati čak pola milijarde EUR za Alitaliju. Lufthansa se već dva desetljeća jako trudi oko Italije. Em su u dva navrata sudjelovali u borbi za preuzimanje Alitalije, em su pokrenuli Lufthansa Italia sa bazom u Milanu Malpensi i velikom flotom od čak 20 A319, em su kupili Air Dolomite te ih bazirali u Munich i povezali sve aerodrome Italije sa Munichom, em je Lufthansa grupa (Lufthansa, Swiss, Austrian, Brussels, Eurowings, Air Dolomiti) napravila vrtoglavu ekspanziju u Italiji, pri čemu je Eurowingsovo tržište broj 1 nakon Njemačke upravo Italija. Sve to za cilj ima preuzimanje Alitalije.

No, Lufthansa nema podršku dobrog dijela nove vlasti. La Liga je otvoreno odbila prodaju Alitalije Njemcima. Druga najjača stranka Movimento 5 stelle želi zadržati državnu kontrolu nad Alitalijom, dok Demokratska stranka želi zadržati manji dio vlasništva u Alitaliji. Razmatra se i mogućnost ogromnog transportnog konglomerata u kojem bi uz Alitaliju i neka druga poduzeća bile i Talijanske željeznice. Lufthansa pritišće Europsku uniju da ubrza prodaju. A iz nemalog broja slučajeva nedavne povijesti vidimo da je Lufthansa bila vrlo uspješna u lobiranju kod Europske unije. Iako je planirano da Talijanska vlada donese odluku do kraja travnja (aprila) ista ima vremena prolongirati ju do rujna (septembra) do kada će izdržati krediti koje je vlast dala Alitaliji da preživi, uz povećane prihode koje kompanija ima u top ljetnoj sezoni.

Lufthansa je jasno dala do znanja da će napraviti masovne rezove sa Alitalijom ako je preuzme. Ovo je i logično, Lufthansa želi profitabilne kompanije, a ne nerealne mastodonte kojima se hrani nacionalni ponos. U tom slučaju Alitalija će biti bitno manja, a većinu prometa će preuzeti Eurowings.

Kao što sam već rekao drugi borac za Alitaliju je konglomerata Delte, Air Francea, Cerberus Capital Fonda i easyJeta. Ovaj konglomerat čeka zeleno svijetlo svojih tijela da krene u borbu za Alitaliju. I vrlo je ozbiljan kandidat. Ne samo radi joint venture sa Alitalijom koji već postoji i suvlasništva u kompaniji, nego i radi vlastitog strateškog interesa u Alitaliji kao članu SkyTeama.

No, daleko najveće iznenađuje i treći igrač koji se javio za preuzimanje Alitalije. Wizz Air. I tu se situacija dodatno komplicira. Ryanair je prije tri godine krenuo u rat do istrebljenja sa Wizz Airom, napadno dupliravši baze Wizz Aira diljem Istočne Europe. Iza Wizz Aira stoji globalna mega-investicijska kompanija Indigo Partners koja upravlja sa nekoliko velikih LCC, te je nedavno naručila nevjerojatnih 430 Airbusa A320neo obitelji, kataloške vrijednosti 49,5 milijardi USD. Indigo upravlja sa američkim LCC Frontierom, čileanskim JetSMARTom, meksičkim Volarisom i Wizz Airom.

I nije Wizz Air krenuo u borbu samo u Rimu za Alitaliju. No, javnost je šokirala vijest da Wizz krajem travnja (aprila) otvara bazu u Beču. U idućih godinu dana otvorit će čak 30 linija iz Beča. Istog onog Beča u kojem ratuje Ryanair i IAG sa Lufthansom. Istog Beča u kojem easyJet Europe ima sjedište. Čiji igrač je sada Wizz? Ili on udara sam da stvori što bolju poziciju pa da se opredijeli za jednu stranu. Slobodan saveznik je jedino Lufthansa. No to ne znači da Wizz neće postati dio nekog drugog većeg tabora. Jel Wizz oneworldova ponuda za Alitaliju? Ili oneworld ostaje samo na Air Italy kao novom flag carrieru Italije? Hoće li Wizz Air krenuti u prirodno savezništvo sa easyJetom, pa samim time i Air France-KLM grupom. Iz događaja zadnjih pola godine vidljivo je da je sve moguće.

No, jedno je sigurno Wizz Air ovoj godini dobiva ogroman broj aviona, no svejedno ukida čak tri baze, u Košicama, Lublinu i Pragu. Vrlo neuobičajeno za Wizz, on nema praksu ukidanja baza. Ovo može značiti samo jedno, da Wizz Air skuplja avione za sudjelovanje u globalnom europskom ratu. I da će iznenađenja poput Bečke baze i utrke za Alitaliju biti još u idućim mjesecima.

Bez obzira na podijeljenost talijanske vlasti u stavu prema Lufthansi i sama Vlada je izjavila da Lufthansa ima najviše šanse za preuzimanje Alitalije. A Lufthansa se ovaj puta enormno trudi. Trudi se na svim poljima lobiranja, kako preko Njemačke vlasti, tako i unutar Europske Unije. Nakon što završi borbu za Alitaliju Lufthansa je najavila interes za SAS i Condor koje bi involvirala u Eurowings.

I nakon svih ovih šokova desila se još jedna mega-šokantna vijest, koju nitko nije mogao predvidjeti. IAG je kupio 4,61% Norwegian Air Shuttlea i to bez znanja samog Norwegiana koji se iznenadio kada je isto obznanjeno. IAG će ponuditi Norwegianu kupnju veće količine dionica, no javno naglašava mogućnost i preuzimanja cijele kompanije. Obzirom da je Norwegian u vrlo lošem financijskom stanju zbog pretjerane ekspanzije, postoji ozbiljna šansa da se tako što i desi. IAG je naglasio da za sada nikakvi razgovori u tom smjeru nisu vođeni. No, Norwegian nema baš nikakvog smisla surađivati sa Britishem. Ovo neprijateljsko preuzmanje 4,61% dionica moglo bi samo povećati suradnju easyJeta i Norwegiana te proširiti sadašnju suradnju easyJeta sa Air France-KLM i Deltom na deal i sa Norwegianom. Ako IAG i odluči pokušati preuzeti Norwegian mora biti svjestan da će se tu izuzetno truditi upravo easyJet, a vjerojatno i Air France-KLM. Daleko više nego što se trude kod Alitalije.

Kako sada stvari stoje odnosi u zračnom prometu se ozbiljno mijenjaju i tabori bi uskoro mogli izgledati ovako:

No, hoće li ovi paktovi biti takvi za pola godine, godinu? Više se niti jedan analitičar ne osudi ništa prognozirati.

U samo malo više od pola godine od kada su easyJet i Norwegian krenuli u iznenađujuću suradnju, IAG želi kupiti Norwegian, surađuje sa Ryanairom, a easyJet surađuje sa Air France-KLM-om, Wizz je otvorio bazu u Beču. I svi oni ratuju u Italiji oko Alitalije. U malo više od pola godine. Woow! Do sada je zračni promet rastao vrtoglavom brzinom. No, novi trend je očito joint venture najvećih LCC sa jednim od EUB3. Ogromno, najveća promjena do sada. Promjena koja će stvoriti nove realnosti u europskom i svjetskom zračnom prometu.

Predstoji nam više nego uzbudljivo i zanimljivo vrijeme. Vrijeme koje će korijento izmijeniti sliku europskog zračnog prometa.