BEG airport status
LYBE 1906:30 Z VRB°01KT 9999 FEW010 18/14 Q1007 NOSIG=
[KOLUMNA ALENA ŠĆURICA] Kako jednostavnije i udobnije putovati avionom – 2. dio Putovanje avionom može biti noćna mora, ali se komplicirane i dugotrajne procedure mogu ubrzati i pojednostaviti / Foto: Dušan Atlagić, Tango Six

[KOLUMNA ALENA ŠĆURICA] Kako jednostavnije i udobnije putovati avionom – 2. dio

U prošlom članku smo obradili sve radnje koje prethode letu, tj. odabir sjedala, kupnju ostalih usluga unaprijed, kako postupati sa prtljagom, kako jeftinije doći na aerodrom, što i kako napraviti na check-inu, koja prava imate kod otkazivanja ili overbookinga, te koje alate koristiti prije leta. Došli smo zapravo do samog ulaska u putničku zonu aerodroma, te će nam ovaj članak dati savjete što nakon toga.

Kontrola putnih dokumenata 

Sve kontrole na aerodromu su istinska gnjavaža i tlaka po putnika. Jasno je da su državni i aerodromski organi dužni provoditi ovu kontrolu, posebno u modernom svijetu punom nasilja, terorizma i svekolikih prijetnji, no nemalo puta ove kontrole rezultiraju duge redove i čekanje, stvaraju stres kod putnika i ogromnu nelagodu, a rezultiraju sve većim korištenjem alternativnih prijevoznih oblika (brzi vlakovi, automobili, autobusi, brodovi) kod kojih takvih gnjavaža nema.

Ultra-brzi vlakovi (TGV i Eurostar na linijama u Francuskoj; Frecciarossa između Rima, Perugie, Firence i Milana; Velaro E na linijama u Španjolskoj; ICE na linijama u Njemačkoj; Thalys koji prometuje između Amsterdama, Bruxellesa, Pariza i Colognea; Fuxing Hao između Pekinga i Shanghaia; Shinkasen na linijama u Japanu; Haramain između Meke i Medine u Saudijskoj Arabiji; Korail KTX na linijama u Južnoj Koreji i dr.), redovno putuju brže od 300 km/h. Najbrži je kineski Maglev koji prometuje između Shanghaiskog Pudong aerodroma i centra grada čak preko 600 km/h. No, i „sporije“ željeznice diljem Europe često su brže od aviona na linijama do 400, čak i 500 km, jer za ove relacije trebaju 3-4 sata sa usputnim stanicama, čime je putovanje jednako brzo kao i avionom, koji iako istu relaciju preleti za manje od sat vremena, cjelokupni put sa dolaskom na od grada udaljen aerodrom, vrijeme dolaska na aerodrom prije leta zbog check-ina i sigurnosnih provjera, te kasnije preuzimanje prtljage i put iz aerodroma do grada, čini jednako dugačkim, pa čak i dužim.

Check-in se na većini aerodroma zatvara 30 minuta prije leta, no na nekima 45, pa čak i 60 minuta prije leta, a za interkontinentalne letove i duže. Za pojedine „sigurnosno“ upitne linije, traži se i još raniji dolazak na check-in. No, redovi i same sigurnosne provjere mogu trajati i bitno duže od 30 minuta. Stoga se putnici savjetuju da dolaze na aerodrom i dva sata prije leta, a u top sezoni i ranije. Zračne luke objavljuju i posebna priopćenja za raniji dolazak i posebnu regulaciju dolazaka na aerodrom, kada se radi o neuobičajenim prometnim gužvama (izvanredni dodatni letovi radi npr. velikih sportskih susreta), klimatskim problemima, štrajkovima isl.

Usprkos toga što same procedure i redove ne možete izbjeći, osim ako ste platili prioritetan prolaz ili ga imate svojim statusom (prva, business ili prioritetna ekonomska klasa, ff status, visokorangirane kreditne kartice idr.), ipak možete ubrzati svoj prolazak kroz ove kontrole svojim vlastitim ponašanjem i pripremom.

Prvi savjet za brži prolazak je svoju ukrcajnu kartu (boarding pass) spojite sa svojim osobnim dokumentom (putovnicom ili osobnom kartom), te ih do ulaska u avion držite zajedno na nekom lako dohvatljivom mjestu. Ja na torbici, koju uvijek nosim na ramenu, imam jedan otvoreni džep sa stražnje strane (uz tijelo) u koji gurnem putovnicu sa ukrcajnom kartom i brzo i jednostavno isto vadim svaki puta kada prolazim neku od četiri (ili više) kontrola na aerodromu. Uz to umetnite ukrcajnu kartu na stranicu gdje su vam osobni podaci u putovnici, okrenutu na istu stranu kao i osobne podatke. Ovako ćete ubrzati postupak, ali i sebi olakšati nerviranje traženja dokumenata po torbama, izvlačenja iz pretrpanih prostora, te uspoređivanja dokumenta.

Prva kontrola na velikoj većini aerodroma je zapravo predkontrola, tj. kontrola ukrcajnih karata. Ovdje se skeniraju ukrcajne karte, a na nekim aerodromima iste se uspoređuju sa osobnim dokumentima putnika (putovnica ili osobna karta). Ova predkontrola je brza i vrlo rijetko kada ima redova ispred nje. Na nekim aerodromima postoje i linije za automatsku kontrolu ukrcajnih karata, sa skenerima.

Potom je carinska kontrola koja je u većini europskih zemalja tek puka formalnost, nemalo puta na šalteru ni nema carinika, a i ako ga ima, samo odmahne, no u nekim zemljama koje imaju carinjenje izlazne robe ili ograničenja u izvozu poglavito faune i flore ova kontrola i na izlazu iz zemlje može biti vrlo ozbiljna. Ovo je zadnja pozicija u kojoj možete potvrditi svoje dokumente za povrat poreza (tax free ili tax refund). Neki aerodromi imaju posebne šaltere za tu svrhu na koji se treba javiti. Ukoliko to ne učinite postoji ogromna mogućnost da se više nećete moći vratiti i ostvariti svoj povrat poreza.

Kontrola osobnih dokumenata (putovnica i osobnih karata) u Europskoj uniji, ali i u nekim drugim zemljama ima posebne linije za građane Europske unije (u toj liniji je obilno i Europska Ekonomska Zajednica, te Švicarska), putnike sa diplomatskim putovnicama, na nekima i za domaće građane, te liniju za sve ostale putnike. Za razliku od cestovnih prijelaza gdje nedržavljani Europske unije ako putuju u automobilu registriranom pločicom Europske unije, te putuju sa državljanom Europske unije mogu proći kroz ovu liniju, na aerodromima to, gotovo uvijek, ne mogu i potrebno je odići u liniju za „ostale putnike“. Državljani Europske unije mogu stati u liniju „ostali putnici“, no ne i obratno. No državljani Europske unije ne mogu stati u liniju „domaći putnici“ izvan Europske unije. Stanete li u pogrešnu liniju policija će vas u načelu poslati na kraj ispravnog reda i neće vam htjeti provjeriti dokumente.

Građani Europske unije mogu putovati sa osobnim kartama unutar Europske unije, ali i u neke zemlje izvan Europske unije (Srbija, BiH, Crna Gora, S.Makedonija, Albanija, Andora, Gruzija, Island, Lihtenštajn, Norveška, San Marino, Švicarska, Vatikan idr.), pa im ne treba putovnica. U neke zemlje može se ući na par sati turistički bez vize, primjerice putnici preko nekih aerodroma (npr. Beijing, Shanghai) mogu ući u Kinu na 72 sata vez vize.

Postoje i linije prioriteta za diplomate, posade aviona, te za invalide, trudnice i vrlo stare osobe (sa ograničenom mobilnošću).

Na većim aerodromima u Europi postoje strojevi za automatsku kontrolu putovnica. Da bi ostvarili ovo pravo morate biti državljani Europske unije i imati biometrijsku putovnicu. Stroj prvo skenira vašu putovnicu da vas uopće pusti kroz vrata. Potom ulazite u omanju staklenu putovnicu bez mogućnosti izlaska, gdje vas stroj fotografira, morate upisati neke podatke i on isto uspoređuje sa podacima sa čipa biometrijske putovnice. Ukoliko je sve u redu, stroj će vas propustiti bez policijske kontrole, no ukoliko stroj nije siguran uputit će vas na šalter sa policajcem radi dodatne provjere, ali u tom slučaju ćete ići preko reda. Iskreno jednom sam i bez biometrijske putovnice (sa starom putovnicom) otišao u ovaj red samo zato da me stroj odbije i usmjeri na policijski šalter preko reda, obzirom da su redovi ispred automatske kontrole putovnica vrlo maleni. Dobra metoda za skraćivanje čekanja, iako ne baš legalna.

Na nekim aerodromima nema policijske kontrole dokumenata kod izlaska iz zemlje, pa čak i ako putujete u zemlje za koje je potrebna viza. No, u tom slučaju vaše dokumente će provjeriti na gateu aerodromsko osoblje. Primjerice na amsterdamskom aerodromu putovnice za interkontinentalna putovanja provjeravaju vam prije samog ukrcaja (boardinga) na način da vas pozivaju na šalter uz gate, iznad kojeg su i ispisana imena putnika koji moraju proći ovu kontrolu, a kada vam skeniraju osobni dokument vaše ime se miče sa spiska na ekranu.

U nekim zemljama postoje i neka dodatna pravila i dokumenti koje morate pribaviti / Foto: Alen Šćuric

U nekim zemljama postoje i neka dodatna pravila i dokumenti koje morate pribaviti. Npr. u Srbiji morate imati potvrdu lokalne policijske postaje o mjestu boravka u Srbiji, posebno ako ste smješteni u studentskom domu, pansionu ili privatnom smještaju. Ovo obično za vas ishodi sam objekt. Kod izlaska uz putni dokument morate imati i tu potvrđenu karticu.

I jedno pravilo koje postoji u nekim zemljama, npr. u Srbiji. Ako u državu uđete sa putovnicom, kod izlaska je također morate pokazati, tj. ne možete kod ulaska ući sa putovnicom, a izaći sa osobnom kartom. Da ne bi gubili vrijeme, jednostavno uporabljajte ovo pravilo, pa i ako ne znate jel ono na snazi.

Gluposti sigurnosnog pregleda i kako ih smanjiti

Sigurnosna kontrola putnika, tzv. bodiček, je istinski stresan i dugotrajan proces. Na ovom pregledu sigurnosno osoblje provjerava kanite li u avion unijeti premete koji predstavljaju sigurnosni rizik za sam let. Ova provjera se posebno postrožila nakon terorističkog napada 11.9.2001, no i još nekoliko puta nakon toga (npr. limiti sa tekućinama). U 1. dijelu ovog članka sam već napisao što se sve ne smije unositi u avion i u kabinu, pa to ovdje nećemo ponavljati.

Naglašavam da je moj stav da ova kontrola jest i te kako potrebna, da je ona ovdje u prvom redu radi sigurnosti svih nas, ali jednako tako da je u nekim segmentima ona puno pretjerana i totalni je nonsens, da su na nemalo aerodroma službenici ove kontrole nepristojni, bezobrazni i pretjerano uporabljaju svoja ovlaštenja ili si uzimaju prava koja nemaju, te da u nekim državama ova kontrola više služi radi političkog kontroliranja vlastitih građana, nego sprječavanja terorizma. Na nekim aerodromima ovi službenici su pretjerano fobični, pa će izvršiti sekundarne preglede ili čak uporabiti silu ako u nevezanom razgovoru kažete neku riječ koju oni smatraju „rizičnom“ poput bomba, terorizam, pištolj isl, pa čak i ako to niste rekli, ali se njima učinilo da ste to rekli. Poznati su primjeri gdje su ljude izolirali, stavili na nišan dugih cijevi i vrlo neugodno pregledavali jer su pogrešno smatrali da se radi o sigurnosnom riziku. Poznat je slučaj osobe koja je u torbi imala tipičan američki remen sa velikom kopčom, a na kojoj je bio trodimenzionalni grb koji je kod skeniranja operateru izgledao kao bomba, zbog čega su ga tretirali kao da je upravo napao avion.

Ove kontrole najčešće provode privatne zaštitarske službe koji djelatnici imaju posebno školovanje i licence za ove provjere. Na nekim aerodromima to obavljaju pripadnici aerodromske sigurnosne službe, a negdje i policajci.

Da bi skratili vrijeme osobnog pregleda, te spriječili vraćanje na metal detektor ili pregledavanje osobnih stvari nakon skeniranja, te na sebe usmjerili mržnju kako sigurnosnih službi, tako i putnika u redu iza vas, uporabite slijedeće savjete. Postupite sukladno obveznim pravilima, tj. u posebnu posudu stavite sve metalne dijelove koje imate na sebi ili odjeći, sat, mobitel, novčanik, ključeve, fotografski aparat, privjesak, nakit, ukosnice i rajfovi. Uvijek rukama prođite kroz cijelo tijelo prije metal-detektora da provjerite je li vam u džepovima ili drugdje ostalo nešto što će uzbuniti detektor. Skinite remen i stavite ga u istu posudu, te jaknu, kaput, sako, bilo koje vrste kapa i šešira, šalove, marame i rukavice. Iskreno najjednostavnije vam je prije skeniranja staviti u torbu sve te naprave (posebno sat i sitnije dijelove), te ih predati na skeniranje unutar torbe, kako ih ne bi ostavili i da ubrzate proces, ali i sebi smanjite kidanje živaca.

U posebnu posudu stavite tablet, laptop, kindle (naprava za čitanje knjiga) ili sličnu napravu, uz napomenu da isti mora biti izvan torbe ili futrole u kojoj se nalazi. Stavite ga u drugu kutiju, a ne zajedno sa još nečim, jer ovo iz nekog neobjašnjivog razloga jako iritira osiguranje. I ovo je jedno od iritantnih pravila. Doslovce mi nije jasno što bi to platneno ili plastično na torbi ili futroli moglo spriječiti u skeniranju a da skener ne može vidjeti kroz to. I ako već i ne vidi kroz neki poseban materijal ili operater sumnja da vidi pravilan image, onda može zatražiti sekundarnu provjeru. Konačno, ako moramo vaditi sve laptope i slične naprave, zbog rizika, zašto se nasumice obavljaju sekundarna skeniranja i provjere, a ne i kontrola eksplozivnih tragova baš svakog putnika. Zar je rizik od laptopa veći nego skeniranje tragova eksploziva? Vađenje laptopa svakako je jedan od dužih i iritantnijih postupaka, poglavito što uz sebe još imate masu toga, pa je sve skupa jako nespretno. Da bi vam ovo iskustvo bilo manje iritantno, miša, transformator, slušalice, žice i ostale dodatke stavite u jedan od pretinaca laptopa da imate manje borbe sa izvlačenjem laptopa iz torbe, manje rasipanih dijelova po podu i da ubrzate postupak, kao i da vam je kasnije lakše spremiti laptop. Iz istog razloga laptop u torbi za skeniranje ne zatrpavajte printanim dokumentima, boarding passovima i drugim papirima. U nekim zemljama tableti, kindleovi i mobiteli se ne moraju vaditi iz futrola i torbi, ali laptopi moraju. Totalni nonsens i znanstveno neutemeljena glupost.

I važna napomena. Laptop, tablet, kindle, mobitel i slične naprave moraju imati dovoljno električne energije u sebi da djelatnici mogu pregledati sadržaj. Nemaju li dovoljno električne energije, djelatnici vam iste mogu oduzeti. Stoga prilikom dolaska na aerodrom budite sigurni da niste potrošili zadnju električnu energiju na surfanje, nego da imate dovoljno za prolazak sigurnosne kontrole. Nemojte se iznenaditi što na velikoj većini aerodroma neće znati što je to kindle, pa ako vas pitaju, radije kažite tablet, nego da se sa njima objašnjavate, jer ako će im biti čudno da je to elektronička knjiga, poslat će vas na sekundarnu provjeru. Jednako tako ne komplicirate i za neke specijalizirane elektroničke naprave. Ne zagorčavajte si život.

Ukoliko imate tenisice sa vrlo debelim đonom, veće i kompliciranije štikle, čizme ili cipele koje djeluju sumnjivo (velike, pune detalja ili zakovica, neobičajnog dizajna) morat ćete ih skinuti staviti na skeniranje, a kroz metal detektor proći bosi. Radi toga na nekim aerodromima imaju tepihe na prostoru skeniranja, stolice prije i nakon skeniranja, te jednokratne navlake za noge. No, na manjim aerodromima svega toga nema pa će vam skidanje i oblačenje obuće biti istinska tlaka. Stoga, kada putujete avionom izbjegavajte takvu obuću i putujte u tenisicama ili jednostavnijim cipelama.

Iskreno preporučam da ako ne morate ne nosite remen na hlačama ili suknjama, jer je skidanje, a još više stavljanje istog nazad muka kada imate još brdo drugih stvari za skupljanje, a i traje. Hlače (suknje) sa ugrađenim remenom mogu biti dobro rješenje za „prevariti“ osiguranje, ali i razlog koji će „isprovocirati“ sekundarnu kontrolu.

Iz istog razloga imajte što jednostavnije odjevene predmete koje morate skidati (jakne, kapute, sakoe), te što manje njih. Prsluk, sako, kaput, kapa, šal i rukavice znači da sve to nakon kontrole ponovo morate odjenuti na sebe. Inače je nonsens da jakne ili sakoe morate skidati i skenirati, jer ispada da se u jakni može prošvercati nešto što se ne može u puloveru, vesti, majicama ili hlačama.

Jednako tako izbjegavajte kompliciran nakit i sat koje trebate dugo skidati ili ponovo stavljati, a ako to baš morate nositi radije unaprijed skinite i stavite u torbu, pa kasnije u miru ponovo stavite u čekaonici nakon sigurnosne provjere. Manje lančiće, naušnice, prstenje i narukvice ne morate skidati. No, satove, bez obzira na dimenziju, morate.

Izbjegavajte imati čudne i provokativne predmete na sigurnosnoj provjeri. Čak i ako neki predmet nije taksativno nabrojan može se desiti da će vam biti oduzet kao „ostali opasni predmeti“. Tako su primjerice meni kameni suvenir od kilograma i pola proglasili mogućim opasnim oružjem kojim mogu napasti posadu i oteti avion, ali laptop velikih dimenzija težak 3,5 kg, ili muški kišobran sa metalnom drškom i šiljkom na vrhu, ili štikla sa ogromnom petom to nije! A svi znamo što žena može napraviti sa štiklom kad je bijesna, zar ne?

Uvijek razmišljajte kako bi sigurnosni djelatnici mogli protumačiti predmet / Foto: Petar Vojinović, Tango Six

Neke stvari koje su normalne u nekoj zemlji, u drugoj se smatraju visokorizičnima. Kako moja grupa mažoretkinja ima metalne mažoret-štapove duge 70 centimetara sa zadebljanjima i utezima na krajevima isti bez problema prolaze u Hrvatskoj zbog popularnosti mažoretkinja, no zaplijenit će vam ih u drugim državama, čak već u susjednoj BiH. Stoga ja tražim od pripadnica mog tima da svoje štapove uvijek spreme u predanu prtljagu. Uvijek razmišljajte kako bi sigurnosni djelatnici mogli protumačiti predmet i ako niste sigurni radije ga stavite u predanu prtljagu. Ovo je posebno bitno kod suvenira koji mogu izgledati opasno, iako to istinski nisu.

I tu se dešavaju stvarno najveći nonsensi. Koji puta se stvarno pitate tko je tu lud. Nedavno je javnost uzbunio slučaj iz Varšavskog aerodroma, gdje su čuvenom izraelskom violončelistu Amit Paledu, tražili da skine skupocjene žice sa 300 godina starog violončela, jer sa njima može zadaviti posadu. Interesantno je da sam ogroman violončelo nije sigurnosna prijetnja, ali žice jesu. I što to žice mogu napraviti što ne može npr. remen ili duži žniranci.

U San Diegu, Kirka Copplea su gnjavili jer je u torbi imao jednu metalnu spajalicu (paperclip) koja je ispala iz dokumenta. Nalivpero, kemijska olovka, automatski pečat i diktafon u istoj aktovci nisu bili problem, ali sa spajalicom zasigurno možete ubiti oba pilota i svo kabinsko osoblje.

Lona Dunlap je iščašila gležanj te joj djelatnik sigurnosti nije samo oduzeo štake, nego ju je natjerao da raširi noge te stane na iščašeni gležanj radi ručnog pregleda. Pritom je Lona dobila nove dvije frakture gležnja i tužila aerodrom.

Nevjerojatno tragikomičan primjer dao je i redovni čitatelj ove kolumne, profesionalni pilot Vladimir (podaci poznati redakciji), koji ne koristi šećer i htio je u avion unijeti med, onaj čvrsti, ušećeren. Djelatnik sigurnosti mu je rekao da je to zabranjeno, jer je med na listi zabranjenih tekućina, a činjenica da nije bio u tekućem stanju nije bila dostatna za osiguranje. Pod prijetnjom oduzimanja ID carda, zatražio je da isti baci u kantu. Kada je krenuo baciti med u kantu, službenik je zagrmio „Ne može, pa zar ne vidite da je to za tekućine, a ovo je kruto“. Da nije tragično, bilo bi istinski smiješno. Problem je riješen tako da je „zabranjeni tekući med“ koji nije tekućina bacio u mješoviti otpad.

I samo pravilo po kojem smijete nositi samo 100 ml tekućine je notorni nonsens. A što ako skupina od 10 terorista unese u avion 10 bočica po 100 ml, to je litra iste tekućine. Končano sveukupno se može unijeti litara „različite“ tekućine ili bar da tako izgleda, tj. navedena skupina može unijeti 10 litara tekućine. Dovoljno da se raznese oveća zgrada, a ne samo avion. Koja je onda svrha ovog pravila?

U svakom slučaju ne nosite nepotrebnu količinu tekućina jer će vam samo zagorčati život pregledavanje istog. Pakirajte tekućinu u predanu prtljagu, a ako je već morate nositi ne pretjerujte. Svaki puta me fascinira količina „nužnih“ tekućina u razno-raznim kozmetičkim pripravcima koje moje suputnice (nikada ne i suputnici) nose sa sobom.

Nosite li manje poznate tekuće lijekove imajte sa sobom potvrdu liječnika na engleskom jeziku da su isti stvarno nužni, ili bar deklaraciju na engleskom (obično je u svakom lijeku u kutiji) kojom se opisuje svrha lijeka. I uzmite za avion minimalnu potrebnu količinu za put, a ne mega-parkiranje koje ostavite u predanoj prtljagi. U protivnom bi mogli bez lijeka ostati, posebno ako je veća tekućina u pitanju. Ako vam je isto egzistencijalno, pa nećete dati da vam lijek oduzmu, kao krajnji rezultat bar ćete izgubiti vrijeme na dokazivanje, srfanje po internetu, ili čak odlazak u aerodromsku ambulantu gdje će vam aerodromski liječnik dati potvrdu da je isto nužno. Stoga bolje da imate potvrdu, poglavito ako putujete daleko, izvan Europe.

Svaka oštrica, nožić, te bilo kakav špičast predmet poput šila, vilice ili turpije, su zabranjeni i biti će vam oduzeti pa bio to i minijaturni Victorinox švicarski nožić. Ja sam do sada tako ostao bez tri komada za koje sam zaboravio da ih imam u torbici, pa su mi bili zaplijenjeni. Ovo je posebno nelogično, uzevši u obzir da u većini duty free shopova možete kupiti takve Victorinox nožiće, a njihovo pakiranje u posebne vrećice zasigurno neće spriječiti potencijalnog terorista da tijekom leta otvori vrećicu i uporabi nož. Jednako tako na aerodromu možete otuđiti nož i vilicu iz nekog od restorana i unijeti ga u avion. Još je iritantnija činjenica da neke kompanije i u ekonomskoj klasi, a uvijek u business i prvoj klasi, imaju metalni pribor za jelo, sa vilicom i nožem koji na jednak način možete uporabiti kao i „zabranjeni“ nožić, turpijicu ili vilicu.

Na nekim aerodromima dobivate potvrdu o zapljeni, te u određenom roku možete zaplijenjenu robu preuzeti, npr. nakon povratka na isti aerodrom. Negdje ovu „uslugu“ naplaćuju.

Nakon prve kontrole skeniranja osobnih stvari moguće je da vas izdvoje radi sekundarne kontrole. Najjednostavnija je provjera torbe ili jakne gdje službenik provjerava sumnjive predmete koje je djelatnik na skeneru ustanovio i nije siguran o kakvim se predmetima radi. Ukoliko službenik pretraživanjem pronađe sumnjiv predmet pregledat će ga i propustiti vas ili će ga samostalno poslati na ponovno skeniranje, te nakon njega na eventualnu dodatnu laboratorijsku kontrolu.

Ukoliko se nakon što prođete kroz detektor metala čuje alarmni signal i zapale crvene lampice na vama je nešto metalno i biti ćete podvrgnuti sekundarnoj kontroli, u kojoj će vas osoblje sigurnosti pregledati ili ručnim detektorom metala ili pretražiti rukama. Potonji postupak je vrlo neugodan jer, usprkos rukavicama, dodiruju vam intimne dijelove tijela (stražnjicu, međunožje i grudi). Pronađe li službenik neki sumnjiv dio upozoriti će vas na isto, pa ćete ga vi izvaditi (zaboravili ste ili ste mislili da nije potrebno), staviti na skener prtljage i ponovo proći kontrolu. No, ako tvrdite da nemate ništa, poslat će vas na detaljno sekundarno pretraživanje.

Nasumičnim odabirom kompjutera ili osoblja moguće je usmjeravanje na skeniranje cijelog tijela u posebnim strojevima koje za sada imaju samo najveći aerodromi, no u doglednoj budućnosti imat će ih i svi aerodromi. Kako ovi strojevi pokazuju cjelovitu siluetu tijela, pa i intimne dijelove, Europska unija je 2011. uvela pravila za ovakve skenere. Skeneri ne smiju čuvati ni kopirati slike, svaki neovlašteni ulaz i korištenje slika su zabranjeni i kažnjivi, pregled slika mora se odvijati na odvojenoj lokaciji, a isto mogu činiti samo ovlašteni djelatnici bez prisustva javnosti ili neovlaštenih kolega. Putnici imaju pravo odbiti ove skenere, no ako to učine biti će podvrgnuti alternativnim metodama pretrage, poput osobnog ručnog pretraživanja.

Detaljno, ručno pretraživanje osoba obavlja se na odvojenom prostoru, u prostoriji bez prisustva javnosti, a provode ga ovlašteni i školovani djelatnici isključivo istog spola kao i pregledavana osoba. Ova pretraživanja mogu biti manje ili više detaljna, tj. provoditi se preko odjeće, ili uz skidanje dijela odjeće sve do donjeg rublja, ali i može se od vas tražiti da budete potpuno goli. Čak štoviše, djelatnici mogu zahtijevati i pregledavanje svih tjelesnih šupljina (npr. usne šupljine, ušnih školjki, nosnica, analnog otvora, vagine), a u slučaju sumnje mogu putnika odvesti na rengenske i druge pretrage u bolnicu. Odbijanje ovog pregleda može rezultirati zabranu ulaska u avion, ali čak ni vaša odluka da ne uđete u avion ne mora biti dostatna, djelatnici mogu pozvati policiju da vas pregleda po službenoj dužnosti bez vaše privole. U nekim zemljama za isto se mora tražiti odobrenje nadležnog suda ili drugog tijela, no isto se dobiva relativno brzo. Ukoliko ne stignete na avion radi ovog pregleda, aerodrom ili država će vam osigurati najbrži prijevoz na destinaciju (idući let ili alternativni prijevoz), te će snositi sve troškove istog, no ne i ako se na ili u vašem tijelu pronađe neka zabranjena supstanca ili naprava.

Nasumičnim odabirom, kompjutera (u tom slučaju oglasit će se poseban zvuk kod prolaska kroz rengen) ili osoblja, možete biti izdvojeni i radi provjere tragova eksploziva u kojoj osoblje posebnom napravom prelazi preko vašeg tijela i/ili imovine (kofera, laptopa, remena idr.) te potom uzorak umeče u stroj za analizu koji ustanovi ima li tragova eksploziva ili ne. Ako stroj pokaže negativan rezultat (zeleni) osoblje vas propušta, no ako pokaže pozitivna rezultat osoblje može još jednom detaljnije ponoviti test, ali može vas i poslati na sekundarnu provjeru. Ovaj test osoblje će izvršiti i ako ste im sumnjivi a nije vas kompjuter izdvojio za nasumičnu kontrolu. U dobrom dijelu slučajeva uz analizu tragova eksploziva analiziraju se i tragovi droga, no o tome više u dijelu kontrole prilikom ulaska u državu. Kompjuter će pronaći i najmanju količinu eksploziva, pa čak i kao ste se nekoliko puta oprali nakon uporabe eksploziva, pa ukoliko se u životu bavite eksplozivima (mineri, pirotehničari, stručnjaci za vatromet, vojnici), bilo bi dobro da isto napomenete prije skeniranja.

Aerodromske službe će posebnu pozornost usmjeriti na pregledavanje predane i ručne prtljage radi švercanja životinja. Prije par dana je tako u Zagrebu zaplijenjena pošiljka od nevjerojatnih 250.000 mladih jedinki zaštićene jegulje koje su dva Korejanca pokušali prošvercati preko Zračne luke Zagreb u 8 kofera težine 72 kg. Pošiljka je imala vrijednost pola milijuna EUR. Prijeti im kazna od 3 do 5 godina zatvora, a jegulje su zbrinute u Zagrebačkom zoološkom vrtu.

Osim strojeva i djelatnika, u bilo kojoj fazi pregledavanja, pa čak i u stajanju u redu, koriste se trenirani psi za pronalaženje eksploziva i drugih zabranjenih supstanci. Ovi psi su posebno označeni (oznake nose na leđima i tijelu), a imaju pravo onjušiti vas ili svu vašu imovinu, bez posebnog upozorenja. Takva provjera pasa moguća je i unutar terminala, na samom gateu ili čak na samom avionu kada već sjednete. Provjera može biti nasumična, pri čemu pas slobodno šeće među putnicima i ukoliko nešto primijeti sam se odluči na njušenje, ili može biti dirigirana, kada djelatnik usmjeri psa na njušenje, bilo da se radi o individualnom njušenju, više putnika u redu, nekoj odabranoj točci pregleda ili kao dio sekundarne kontrole.

Nakon skeniranja pazite da su sve stvari sa vama, te da vam prethodni ili putnik nakon vas nije nešto otuđio. Bilo je i mnogo primjera gdje su djelatnici sigurnosti ukrali neke premete, pa čak i zavidne iznose novaca. Stoga i tijekom pregleda imajte svoje stvari na oku. Moj je savjet da u prvu kutiju stavite sve vrjednije predmete (sat, mobitel, novčanik), potom ono što morate odjenuti (remen, šal, jaknu isl.), potom laptom i iza njega torbu za laptop, te na kraju kofer sa ručnom prtljagom. Na taj način ćete prvo uzeti vrjednije i sitnije premete (još jednom naglašavam da je brže i sigurnije da ih imate u torbi), pa ćete odjenuti stvari na sebe (što uzima najviše vremena), a zatim staviti laptop u torbu (to vam nitko neće otuđiti), i na kraju spustiti torbu koja je zatvorena i gdje ne postoji način da vam se otuđi. Ako ćete prvo na sebe stavljati remen i jaknu, velika je mogućnost da vam netko posegne za satom ili omanjim vrjednijim predmetom dok vi ne gledate jer ste koncentrirani na odijevanje.

I na kraju, nedajte se požurivati od sigurnosnih djelatnika prilikom uzimanja stvari. Njihov je problem što je prevelika gužva, što nema dovoljno linija i što vama treba prilično vremena da odjenete na sebe sve što ste morali skinuti i prikupite sve stvari, te spremite laptop. Uzmite si svo potrebno vrijeme ovog svijeta jer u protivnom u žurbi ćete nešto izgubiti, zaboraviti ili uništiti. Uz svo svoje iskustvo prije par dana sam zaboravio u kutiji boarding pass (stopio se sa bojom kutije), jednom je djelatnik sigurnosti trčao za mnom na prvi kat u Munichu da mi da ostavljen novčanik i putovnicu, jednom sam zaboravio vrijednu kemijsku olovku koja mi je pala uz liniju, a jednom sam ostavio cijelu jaknu zaboravivši da sam i nju trebao uzeti.

Neki službenici sigurnosti su istinski bezobrazni i pretjerano „revni“, neki dovoljno ne poznaju pravila, neke države imaju naputak da budu strogi i neuljudni. Iskreno, rasprava sa njima nikada ne donosi ništa dobro po vas i daleko je bolje biti pristojan i ne dizati glas, koliko god bili frustrirani. U regiji istinski sam oduševljen profesionalnošću i ogromnom ljubaznošću Securitasovog osoblja na Zračnoj luci Zagreb. Daleko su iznad prosjeka, uvijek spremni pomoći i nadasve uslužni. Iskreno dobra iskustva imam sa Securitasom i na Dubrovniku, ali i drugim aerodromima diljem Europe, pa je to očito korporativno pravilo.

Što činiti u zoni čekanja leta? / Foto: Alen Šćuric

Što učiniti dok se čeka let?

Napokon ste prošli check-in, kontrolu ukrcajnih karata, sigurnosnu kontrolu, carinsku i policijsku kontrolu, stres je iza vas i konačno ste u zoni čekanja leta. U ovom prostoru postoji velik broj restorana, barova, trgovina, zabavnih sadržaja koje možete koristiti. Naravno, velik broj je relativan pojam i on ovisi o veličini zračne luka, ali i umješnosti managementa. Neki aerodromi su poznati po tim svojim sadržajima i isti su meka putnika, tj. putnici biraju konekcije preko tih aerodroma, a ne preko konkurentskih, upravo radi tih sadržaja.

Iskreno, na najvećim aerodromima treba se dobro unaprijed informirati koje objekte imate na aerodromu iz dva razloga. Prvo, nahodat ćete se u beskraj, nekoliko kilometara, zbog veličine terminala, i na koncu postoji velika šansa da ne nađete željeni objekt. Konačno, neki objekti nisu na terminalu na kojem ste vi, ili su u dijelu u kojeg nemate pristup (npr. izvan međunarodne zone, izvan Shengen zone, u nekom od satelita do kojem ne možete doći). Ove informacije možete dobiti na internetskoj stranici aerodroma, a i svi iole ozbiljni aerodromi imaju informativne displeje sa pozicijom objekata i brošurice, neki čak i magazine, u kojima se reklamiraju svi ugostiteljski, trgovački i ini objekti.

Hrana, piće i neke usluge na aerodromu, poglavito ako su one bitne za putnika, vrlo su skupi, gotovo uvijek bitno skuplji nego izvan aerodroma. Stoga je istinski savjet da što manje trošite na samom aerodromu, te time ozbiljno ne oštetite svoj kućni budžet.

Kupovina u tzv. duty free shopovima više nije povoljna kao što je bila prije. Zašto sam napisao „tzv“. Naime, duty free shopovi su u najvećem broju slučajeva i dalje ostali duty fee, dakle prodaja bez poreza. No, krajem osamdesetih i do sredine devedeestih je to značilo da ste bili sretnik koji je mogao kupovati bitno jeftinije nego u trgovinama izvan aerodroma koje su obračunavale porez. Jednostavno, duty free je putniku snižavao cijenu za iznos poreza koji nije platio. U nekim zemljama, pa tako i u Jugoslaviji, čak su cijene bile i još niže osim samog skidanja poreza, kako bi se putnike motiviralo da plaćaju devizama kojih je ozbiljno nedostajalo, a sa kojima se u takvim duty free trgovinama plaćalo. No, danas više nije tako. Trgovci na aerodromima rezoniraju da je putnik koji kupuje u njihovim trgovinama zapravo „očajan“, tj. da je ili zaboravio nešto kupiti izvan aerodroma, primjerice suvenire, ili nešto mora kupiti, primjerice poklon supruzi/ljubavnici ili alkohol koji ne može kupiti u svom boravištu. A više nema privilegiju izlaska iz terminala (prošao je sve sigurnosne provjere) ili je u tranzitu a nema vremena ili pravo izlaska iz terminala (npr. u tranzitu je bez vize). Uvidjevši da je velika većina putnika takvih, aerodromske trgovine su odlučile ne samo zadržati ušteđeni porez, nego još i nadodati posebne marže na proizvode, te putnicima robu prodati po daleko višoj cijeni, uz abnormalnu zaradu. Naravno, osim gramzljivosti trgovaca, postoji i razlog visokih troškova iznajmljivanja prostora na aerodromu koji moraju biti ukalkulirani u cijenu proizvoda ili usluge, te viši troškovi radnika koji su i više educirani od prosječnog trgovca (poznavanje jezika) i koji imaju veće troškove putovanja na udaljeno radno mjesto na aerodromu. Stoga u većini slučajeva identični suveniri na aerodromu koštaju bitno više nego u obližnjem gradu, jednako kao i parfemi, razni pokloni, slatkiši, alkohol i cigarete.

Izuzeci od ovoga su veliki tranzitni aerodromi, posebno na Bliskom Istoku, koji zarađuju na niskim cijenama i zapravo motiviraju putnike da im dio doživljaja putovanja i razlog odabira njihovog aerodroma bude usputni shoping tijekom tranzita. Tako u Dubaiu možete kupiti nevjerojatno jeftine cigarete, zlato i brendirane proizvode.

Ako kupujete na aerodromu, pazite na restrikcije uvoza broja cigareta, cigara, rezanog duhana i alkohola koje su na destinaciji gdje putujete da vam iste ne bi zaplijenili, pa će vam „jeftinije“ postat vrlo skupo. Uz to nemojte zaboraviti na cigarete i alkohol koje već imate u svojoj prtljazi od kuće, jer se i te zbrajaju u ukupnu brojku. Kupite li boce, tražite da vam stave zaštitne mrežice kako se iste ne bi razbile tijekom puta. Većina aerodromskih trgovina ih ima.

Pazite da vam zapakiraju boce u sigurnosne vrećice koje se lijepe i posebno su označene. Aerodromska trgovina to vam neće učiniti ako nemate usputne stopove, tj. idući let vam je krajnja destinacija. No, ako na idućem aerodromu radite tranzit ili stop, tražite ovu vrećicu, jer u protivnom će vam boce zaplijeniti na tom usputnom aerodromu. Ako imate propisanu vrećicu to neće moći. Znam slučajeve gdje su putnici išli na finalnu destinaciju i kupili boce alkohola, bez pakiranja u navedene vrećice, a potom im se avion rerutirao radi vremena, te su im boce bile oduzete na aerodromu gdje su usputno stali ili trebali presjesti na let za finalnu destinaciju. U tom slučaju, kompanzaciju možete pokušati tražiti od prijevoznika ili aerodroma gdje ste kupili robu, no u tome ćete teško uspjeti. Znam da je Zračna luka Dubrovnik nekim putnicima ove zime, dok su obnavljali stazu, takve slučajeve financijski kompenzirala. Nažalost, trgovina vam neće pakirati u propisanu vrećicu ako ne dokažete da vam je let konektiran jer i sami moraju pravdati ove vrećice.

Neke kompanije imaju restrikcije jedne duty free vrećice po putniku za unos u kabinu, no velika većina nema tih restrikcija. U svakom slučaju morate imati dokaz da je roba kupljena na aerodromskim trgovinama ako je želite unijeti u avion da vam se ne računa u limite ručne prtljage.

Na gotovo svim aerodromima traže ukrcajnu kartu (boarding pass) da bi mogli kupovati u aerodromskim trgovinama, te se isti skenira prilikom kupnje. Stoga ih imajte kod sebe dok kupujete. Negdje su cijene posebno istaknute za putnike koji putuju u domaćem prometu i onima koji putuju u inozemstvo (potonje su niže), pa i to dokazujete boarding passom.

Jednako tako su i hrana i piće na aerodromu bezobrazno skupi. Uvjetno rečeno ona je 100% skuplja nego u barovima i restoranima jednake kvalitete u samom gradu. Kada kažem uvjetno rečeno, mislim na činjenicu da ima aerodroma, posebno onih manjih, gdje se čovjek ugodno iznenadi. Uz to, najčešće je hrana na aerodromima konfekcijska, neukusna i porcije su malene, a izbor vrlo limitiran. I opet čast izuzecima, ali u velikoj većini slučajeva je to tako. Stoga iskrena preporuka je da pojedete nešto prije puta i ne dolazite gladni na aerodrom jer ćete ostaviti puno novca, a jesti samo „jestivu“, ne i hranu koju ćete pamtiti.

I voda je na aerodromu skupa. Pola litre vode obično košta 3 EUR pa naviše. Dobar dio aerodroma ima pitku vodu, primjerice u Francuskoj, iako vam stalno tvrde da nije kako bi vas potakli na veću potrošnju kupovinom vode. Neki aerodromi imaju zakonsku obvezu imati pristup pitkoj vodi kao elementarnom pravu čovjeka. U oba slučaja nosite sa sobom praznu plastičnu bocu (samu bocu smijete prenijeti preko sigurnosne kontrole, ako je prazna), te je napunite pitkom vodom na aerodromu kako za vrijeme čekanja na aerodromu, tako i za sam avion, posebno ako putujete LCC (low-cost carrierom) koji skupo naplaćuje vodu.

Niz aerodroma ima mjesta za punjenje mobitela, laptopa i drugih uređaja strujom, no neki ovu uslugu naplaćuju. Postoje čak i takve naprave u kojima ostavite svoj mobitel ili laptop na punjenju, te ga pritom zaključate u pretinac i odete u shoping ili ugostiteljski objekt. U svakom slučaju tek pokoje kompanije imaju mogućnost punjenja laptopa i mobitela u avionu, pa je dobra praksa napuniti ih na aerodromu. U nekim slučajevima ugostiteljski objekti ili pušionice imaju priključke struje kako bi motivirali korisnike na dolazak u iste, a u nekim slučajevima možete naći usputne utičnice diljem terminala koje koriste spremačice ili druge službe, a nije neuobičajena praksa da se ljudi priključuju na iste.

Na dobrom dijelu aerodroma internet je besplatan, trebate se samo brzo i jednostavno registrirati, no neki aerodromi naplaćuju uslugu interneta. Ukoliko je drugi slučaj, pronađite one objekte koji imaju besplatan Internet unutar objekta. Uvijek vam besplatan internet imaju Starbucks i McDonald’s, kojih imate na svim srednjim i većim aerodromima i na kojima kad se jednom registrirate automatski se bez ponovne registracije možete spojiti na većini aerodroma svijeta. Besplatan wi-fi u većini slučajeva ima i KFC, Burger King, te Costa Coffee (posljednja negdje ima restrikcije od 30 minuta besplatnog wi-fia), a ponegdje besplatan wi-fi je uz Dufryeve objekte. Stoga možete u ovim lokalima ili u neposrednoj blizini koristiti njihov wi-fi. Niz restorana koji ne pripadaju brendovima imaju oznake wi-fia, stoga prvo pogledajte okolo prije nego se odlučite gdje ćete sjesti na kavu ili objed.

Većina aerodroma ima Starbucks, pa se ne libite uzeti svoj omiljeni napitak sa sobom u avion, umjesto nepitke kave koja se poslužuje u avionima. Čak ni LCC to vam neće zabraniti, a pogotovo to neće legacy carrieri. Na ovaj način uživat ćete u kavi i tijekom leta.

Obavite toalet na aerodromu. Na većini aerodroma WC-i su uredni i ugodni, te prostrani i bez redova, što nije slučaj u avionima.

Pozitivna strana Beograda je svakako loža Air Serbije / Foto: Alen Šćuric

Svaki iole veći aerodrom (preko 300.000 putnika) ima neku business ložu, a oni veći i vrlo ozbiljne lože, dok najveći imaju i nekoliko desetaka loža. Na velikim aerodromima postoje posebne lože za pojedine avio-kompanije, te manje luksuzne za putnike business klase, a ultimativno luksuzne za putnike prve klase. Pristup ložama nemaju samo putnici koji plate određenu klasu nego i koji imaju određeni status prema ff programu neovisno o tome koju su kartu platili. U nekim ložama može se kupiti ulazak, tj. platiti za ovu privilegiju čak i ako putujete najnižom mogućom klasom. Cijena ulaska u business lože je najčešće 30 do 50 EUR za sat ili dva boravka, no zna ići i bitno više. U Beogradu je ulazak u izuzetno udobnu i opskrbljenu ložu samo 18 EUR (i manje u vremenu niskog opterećenja), što je jedna od najnižih cijena u Europi, i istinski se isplati. Iskreno plaćanje obroka, deserta, pića i kave u ekstremno loše opskrbljenom restoranu na Beogradskom aerodromu skuplje je nego ulazak u poslovni salon Air Serbie gdje je sve to besplatno, a ambijent je daleko udobniji. U većini slučajeva plaćanje ulaska u ložu diljem svijeta nije isplativo, nego je stvar luksuza i statusa.

Na dobrom dijelu aerodroma svoje lože imaju American Express, Mastercard, Visa i Diners. No, besplatan ulazak u ove lože imaju samo najviše kartice. U slučaju American Expressa to su korisnici Platinum i Centurion (bivša crna) kartice. No kako ove kartice imaju članarinu od 550 i 2.500 USD, jasno je da ni ovo nije baš „besplatno“, pri čemu ove dvije kartice i ne možete dobiti, poglavito Centurion, bez ogromne godišnje potrošnje. Oni nižeg ranga (kod American Expressa to je zlatna kartica), mogu platiti ulazak u sve lože diljem svijeta (American Express ima 1.200 loža na aerodromima), uz godišnju doplatu koja je istinski skupa (ima nekoliko opcija ovisno o broju loža, ulazaka, usluga).

Vrijeme ulaska u avion (boarding time) nikada nije stvarno vrijeme kada morate biti na gateu. Aerodromi uvijek napišu vrijeme koje je bitno prije stvarnog vremena. Iskreno imate bar 15 minuta, nekada i više od onog što vam piše na boarding passu i displejima po aerodromu. Em ulazak nikada ne počne u to vrijeme, em prvo ulaze oni sa prioritetom (prva klasa, business, premium ekonomska, oni koji su platili prioritetan ulazak, pa invalidi, roditelji sa malom djecom idr.). Uostalom, kada krene ulazak govorimo od ogromnom broju putnika (kod uskotrupnih preko 100, kod širokotrupnih par stotina), te i sam ulazak traje duže vrijeme. Uskotrupni avioni pune se bar 15 minuta, a širokotrupni i preko 45 minuta. Ovo posebno uzmite sa rezervom ako ste u prednjem dijelu širokotrupnog aviona (prvo se puni stražnji, pa srednji dio), i nemate prioritetan ulazak. Onda bez imalo straha možete doći na gate i bitno kasnije nego to piše na borading timeu.

No, ipak ne pretjerujte, jer ako ima malo putnika, a vi niste došli na vrijeme, osoblje može zatvoriti gate i ostaviti vas na aerodromu. Na nekim aerodromima neće vas ni zvati da požurite, iako dobar dio to čini. U tom slučaju sami ste krivi za propust. Moja kolegica je doslovce zaspala na ležaljci na gateu nakon dugog interkontinentalnog puta, prespavala je objavu da se gate promijenio, te je na gate došla nakon što se isti zatvorio. Alternativa koju joj je ponudila Lufthansa bila je doplata od 700 EUR samo za leg Frankfurt-Zagreb, cijena koliko je koštala ukupna povratna interkontinentalna karta. Uz to prva opcija je bila tek idući dan, uz vlastiti trošak hotela, transfera i hrane.

Nije potrebno stajati desecima minuta u redovima ispred gatea za ulazak u avion. Ukoliko se avion puni po zonama, ne koristi vam stajanje jer vas neće pustiti dok nije vaša zona na redu. Ukoliko nema zona, a avion je na zračnom mostu, dovoljno je stati u red kada krene ulazak, to znači da ćete u avion ući kada se ukrca polovica putnika, dakle dovoljno malo da ćete prtljagu moći smjestiti u prostor iznad glave. Ukoliko do aviona ide autobus u red stanite tako da uđete na kraj prvog autobusa, i opet otprilike kada krene ukrcaj. Na taj način ćete najkraće stajati u redu, nećete stajati u autobusu 15 i više minuta (u busu ima jako malo sjedala), a biti ćete na vratima autobusa kod iskrcaja, tj. među prvima u avionu. Ako je na letu malo putnika ili je za let predviđen regionalni avion do 75 mjesta, ostanite sjediti do kraja jer i ovako će ići samo jedan autobus do aviona i čekat će se dok se ne napune svi putnici, pa i oni koji kasne, a što može biti i 30 minuta stajanja u autobusu. Ako imate malo prtljage ostanite sjediti do kraja jer vaše mjesto vas čeka, a samo nećete stajati u redovima.

Kada izađete iz autobusa, to je jedino vrijeme kada se istinski morate požuriti, odaberite najbliža vrata aviona (prednja ili zadnja), hodajte najbrže što možete, prestignite što više putnika jer tako ćete spriječiti čekanje na suncu ili kiši izvan aviona, stajanje u redu dok se putnici ispred vas potrpavaju na mjesta, te da ne bude dovoljno mjesta za vašu ručnu prtljagu, tj, da ćete je morati držati pod nogama i time si dodatno inkomodirati i ovako tjedan prostor za noge.

Savjeti tijekom leta

Smjestite svoju prtljagu što bliže svom sjedalu, no ako je isto popunjeno stavite je u slobodan pretinac, čak i ako nije blizu vašem sjedalu. Ne postoji u avionu „to je moj pretinac“ pa da će vam netko zamjeriti što ste svoju prtljagu stavili iznad njegovog sjedala, nego isključivo funkcionira „tko prije“. No, putnici ekonomske klase neće moći smjestiti svoje stvari u business klasi, osim iznimno, ukoliko su ti pretinci gotovo prazni i to vam dozvoli kabinsko osoblje. Slobodno pomaknite tuđu prtljagu ako je nelogično razbacana, okrenite nečiji kofer na bok da stane i vaš, stavite svoj laptop, jaknu ili omanju torbu, vrećicu na nečiji kofer ako ima mjesta. No, nije pristojno nečiji kofer premjestiti u drugi pretinac bez dozvole.

Ukoliko imate odijelo ili kaput slobodno pitajte stjuardesu da vam ga smjesti u ormar koji imaju veći regionalni avioni, te svi uskotrupci i širokotrupci. Gotovo uvijek će vam izaći u susret, posebno ako ormar nije pun stvarima posade i putnika viših klasa. Tamo će vam smjestiti i neke specifične predmete koje bi se mogle uništiti u običnim pretincima poput šešira.

Ako vam ne odgovara mjesto koja vam je dodijeljeno, a po dovršetku ukrcaja postoje slobodna mjesta, možete pitati kabinsko osoblje da se premjestite. Oni će vam to dozvoliti osim ako pravila kompanije to ne dozvoljavaju (npr. Air Serbia). Ukoliko ste razdvojeni od suputnika, posebno od obitelji i male djece, slobodno pitajte ostale putnike da se zamijenite. U načelu putnici će na to pristati, posebno ako sami putuju, ako nemaju baš neke pretjerane reference (npr. entuzijast koji želi slikati kroz prozor) ili bi to značilo razdvajanje njih od suputnika. Tako što će odbiti i putnik koji je platio slobodna mjesta pokraj sebe ili je platio neka posebna mjesta koja se dodatno plaćaju.

Nemojte prečesto otvarati pretince za prtljagu da nešto izvadite. To je nepristojno i iritirajuće, poglavito što su i tuđe stvari tamo, a što stvara nemir kod vlasnika tih stvari (strah da netko ne petlja po njegovim stvarima). Ako otvarate pretinac tijekom leta pazite da iz njega nešto ne ispadne. Zbog naginjanja aviona i turbulencija u pretincima se stvari pomjeraju i mogu se pomaknuti do samog ruba.

Da bi spriječili putnika ispred sebe da spusti stolicu i tako vam smanji prostor i komociju, odmah nakon što se ugasi znak obveznog vezanja i dozvoli spuštanje stolice, uprite oba koljena u sjedalo. To je vrijeme u kojem velika većina putnika pokuša spustiti stolicu. Kada jednom (ili više puta za redom) pokušaju spustiti stolicu, a vi to blokirate koljenima, biti će uvjereni da istu nije moguće spustiti. I tada ste vjerojatno „mirni“ cijeli put ili bar dio puta. Ovo mi je do sada uspjelo gotovo svaki puta.

Neke kompanije na kraćim letovima imaju blokadu spuštanja stolica, pa isto ne možete učiniti. No, ako je moguće spuštanje stolica učinite to brzo i efikasno, odjednom, bez obzira na možebitno negodovanje putnika iza vas. Na to imate pravo. Ukoliko se ostale stolice uz vas mogu spustiti, a vaša ne može ili putnik iza vas koristi ovaj moj savjet iz prethodnog pasusa, ili je stolica pokvarena. Tražite kabinsko osoblje da vas preseli ili da putnika iza vas opomene.

Jednak problem je i ako iza vas sjedi malo dijete koje ima zabavu lupati u sjedalo ispred ili čak vas po glavi. Meni se to višekratno puta desilo. Upozorite na to roditelja, a ako se isti na to ogluši, tražite kabinsko osoblje da vas preseli.

Ukoliko vam ne radi ekran za zabavu, ili priključak slušalica, tražite osoblje da vas preseli, na sjedalo na kojem to radi. Ako je ekonomska klasa puna, a što često kada jest, pa vas ne mogu preseliti ovo je opravdani razlog da tražite preseljenje u višu klasu (premium ekonomsku ili business). I dobit ćete ga ako u njoj ima mjesta. Jer nije prihvatljivo da 10 i više sati leta nemate zabavu u avionu. Konačno platili ste je. Ako je i viša klasa puna, kasnije se na isto žalite kompaniji i dobit ćete neku vrstu kompenzacije za isti (voučer za besplatan kraći let, pristup business loži, popust ili upgrade na idućem letu). Učinite li to u aerodromskoj poslovnici u dolaznom letu, vjerojatno će vas upgradeovati na povratnom letu.

Novac, putovnicu, mobitel i druge velike vrijednosti imajte uvijek uza se na avionu i nikako to ne spremajte u pretinac za prtljagu. Da ne nestane. Daleko najpraktičnija je torbica oko struka, tzv. pederuša, jer vam ne smeta ni kod jedne aktivnosti, pa ni kod spavanja, čak ni kod vezanja pojaseva, a u nju stane sve gore pobrojano.

Uzmite sa sobom deblje čarape kako bi mogli skinuti cipele i biti u njima tijekom leta. Ovo je posebno ugodno, a poglavito tijekom spavanja. Cipele smjestite u prostor ispod sjedala da vam ne smetaju i oduzimaju prostor za noge. U takvim debelim čarapama možete i prošetati avionom, te otići do galleya ili WC-a. Konačno podovi u avionu su tapicirani.

Uzmite masku za spavanje da vam ne smeta svjetlo u kabini (iako je ono u većem dijelu leta prigušeno ili skoro zagašena uz ambijentalno svjetlo) i čepiće za uši kako vam ne bi smetala buka motora, pričanje putnika ili komunikacija kabinskog osoblja, te objave. U višim klasama dobivate deblje čarape, masku, čepiće, kao i vrlo obilne higijenske i druge potrepštine. U nekim kompanijama u manjem obujmu dobivate to i u ekonomskoj klasi. Dok, KLM ne daje baš ništa od navedenog, Air France i Cathay Pacific daju masku za spavanje i čepiće za uši, a Emirates uz to daje i vrlo udobne čarape za hodanje po avionu, četkicu i pastu za zube, britvicu i pjenu za brijanje.

U kabini je temperatura obično optimalna, a ako nije požalite se kabinskom osoblju, koje će na to upozoriti kapetana i isti će modificirati temperaturu. Na širokotrupnim letovima i u ekonomskoj klasi uz jastuk dobivate i deku što će vam i te kako trebati ako sjedite do izlaza za nuždu, gdje je uvijek hladnije, ali i tijekom noći kada posada snizi temperaturu radi ugodnijeg spavanja. Ukoliko se na interkontinentalnim letovima cijeli ili većina puta putuje tijekom dana, a zbog promjena vremenskih zona, posada će u jednom momentu zatražiti da svi putnici spuste kapke na prozorima i na tome će inzistirati cijelo vrijeme fingiranja noći, kako bi putnici mogli spavati, dok će radi toga svjetlo u kabini biti prigušeno ili ambijentalno (na stropu se kod nekih kompanija čak i imitiraju zvijezde).

Neki putnici tijekom leta koriste okovratnik za spavanje. Ja osobno isto ne koristim posebno u kompanijama koje imaju mobilne i prilagodljive naslone za glavu (okomito i vodoravno) i jastuk, no moja supruga bez okovratnika ne ide na put. Ne koristite li jastuk, deku ili nešto vlastite opreme, stavite je ispod sjedala ili u pretinac iznad vas da vam što manje smeta, a ako sjedite u A380 do prozora u ekonomskoj klasi, ugurajte sav višak između naslona za ruke i stjenke aviona, što će vam povećati naslon za ruke i udobnost. Putujete li u business i prvoj klasi, ovakvih problema nećete imati jer osim što imate mnogo viška prostora za noge i sjedalo koje se pretvara u krevet za spavanje, imate i svoj vlastiti pretinac, ili čak ormar za stvari.

Pratite upute osoblja vezano uz gašenje elektroničkih naprava, kompanije oko toga imaju različita pravila. No, kada mobitel može biti upaljen, stavite ga na airplane mode. Ako ga greškom ostavite upaljenog u nekom drugom modu prilično će vam se isprazniti, na dužim letovima i potpuno, jer će konstantno tražiti mrežu. Neke kompanije imaju mogućnost punjenja mobitela i laptopa preko USB priključka, a u višim klasama i preko utičnice.

Neke kompanije imaju besplatan wi-fi, no takve su ipak rijetkost. One koje naplaćuju wi-fi, najčešće ozbiljno deru putnike i isto je puno preskupo. Pa ako vam nije potrebno radi posla, istinski se ne isplati, posebno na interkontinentalnim letovima gdje imate ekrane i zabavu na svakom sjedalu.

Budite vezani cijelo vrijeme puta. Ovo nije toliko radi sigurnosti, koliko radi činjenice da će vas tijekom puta, posebno interkontinentalnog, nekoliko puta zatražiti da, radi turbulencija, zakopčate sigurnosni pojas. Ovako dok ga imate možete spokojno nastaviti spavati. Ako ste pokriveni dekom, pojas stavite prko deke, da vas posada ne budi dok provjerava jeste li vezani li ne.

Ne jedite ljutu hranu prije puta. Jer korištenje WC-a u avionu, posebno za veliku nuždu, nikako nije ugodno. Em je vrlo malo mjesta, em je korištenje vode vrlo skromno, em je ispred WC-a gotovo uvijek red, posebno na širokotrupcima, pa ne možete u WC-u biti dugo. Konačno, turbulencije mogu izazvati mučnine na želucu iziritiranom ljutom hranom. Prije i tijekom leta nemojte piti mnogo pive i energetskih napitaka koji će vas brzo i mnogo puta potjerati na WC, posebno ako pritom morate dizati jednog ili dva putnika do sebe.

Večera na Air Franceu / Foto: Alen Šćuric

Hrana u avionu je vrlo često neukusna i nema je dovoljno. Posebno kod nekih europskih kompanija. Stoga je dobar savjet da sa sobom uzmete nešto za pojačati obrok. Ja uvijek uzmem kobasicu od 100-150 grama koju nije teško nositi, ne zauzima mnogo mjesta, a dostatno je za nadopunu obroka. Konačno ako je obrok dovoljno obilan i ukusan, lako ju ponesete sa sobom ili bacite ako ne smijete isto unijeti u zemlju. Svakako preporučam do uzmete bar jedno ili dva peciva jer kruh se gotovo nikada ne poslužuje u dovoljnim količinama u avionima za naše pojmove. Na KLM-u npr. uopće se ne poslužuje kruh, nego paketić sa dva malena krekera, dok u Air Franceu poslužuju velika ukusna peciva, a nakon što posluže sve putnike, obilaze avion uz nuđenje i dodatnih peciva.

U načelu na avionima možete zatražiti dodatno piće, posebno vodu. Neograničenu količinu vode možete dobiti u širokotrupnim avionima, a ista se nudi uz svaki obrok, još nekoliko puta tijekom leta, a možete i otići do galleya te posadu zamoliti za vodu. Neće vas odbiti. Alkoholna pića su kod nekih kompanija limitirana kvantitetom, posebno žestoka. Kod LCC, ali i nekih legacy carriera, pa i na širokotrupnim LCC letovima, ovako čega nema, nego morate sve platiti, pa i vodu.

Neke kompanije na širokotrupnim letovima, te u višim klasama uskotrupnih letova imaju snack bar uz galley, na kojem imate grickalice, minijaturne čokoladice i slastice, te vodu, sokove, pivo i vino, koje možete besplatno i neograničeno uzimati tijekom leta.

U business i prvoj klasi, putnici najčešće imaju neograničenu količinu hrane (i to po narudžbi) i svih vrsta pića, pa i najskupljih. Na širokotrupnim letovima neka uobičajena pića (vodu, sokove, vino, pivo) i snackove (grickalice, čokoladice), imate ćete i u vlastitom frižideru uz sjedalo, koje će vam kabinsko osoblje nadopunjavati sa onim što vidi da trošite. Gotovo sve kompanije imaju u prvoj klasi i barove u kojima tijekom cijelog leta poslužuju besplatna pića, koktele i snackove uz poslugu osoblja.

Business klasa ima velik luksuz, no prva klasa je istinski nešto izvan realnosti. Osim neusporedivo većeg prostora i luksuza, najbolja a la carte spremanja hrane uz vrhunske šefove cijelo vrijeme leta, najskuplja pića, kao i najluksuzniju opremu za letenje (kozmetike i ostalo) pakirane u mega-skupe brendove, posada će se istinski pobrinuti da vaš let učini nezaboravnim, da vam se osobno posveti, ispuni svaku vašu i najmanju želju, te personalizira uslugu. Neke kompanije imaju u prvoj klasi i minijaturne sobice, sa pregradama prema ostatku aviona, a Etihad ima i pravi apartman u prvoj klasi na A380, koji ima dnevni boravak, odvojeni privatni WC, te odvojenu spavaonicu. Emirates u prvoj klasi ima mogućnost korištenja kupaonice sa tušem.

Nekada se moglo u kokpit relativno lako, danas sigurnosni aspekti to ne dozvoljavaju. Ipak povremeno kapetan dozvoli kratak posjet kokpitu maloj djeci, posebno u nekim slučajevima (preplašena djeca, djeca sa posebnim potrebama, grupa djece isl.). U kokpit kapetan redovno prima kolege (pilote, management, više pozicionirane osobe iz struke), obitelj ili prijatelje posade, te poznate osobe (estrade, političari, glumci, sportaši idr.). Q400 ima jedno mjesto na jump seatu, A320 dva, a širokotrupci mogu imati i više. Kapetan vas neće primiti na jump seat ukoliko to brane pravila države gdje se leti, pravila kompanije, ako je na letu instruktor ili kontrola (pa čak i ako zauzima samo jedno mjesto), ako postoji sigurnosni rizik, te ako je let izuzetno težak (npr. vrlo jake turbulencije). U slučaju overbookinga kapetan, vas može primiti na jump seat ako to želi, a isto se čini na inicijativu station mangera ili ako sami kontaktirate kapetana unaprijed pa on da odobrenje, a provede se preko station managera. Primanje u kokpit, osim ako to brane pravila kompanije, isključivo su odluka kapetana. Ukoliko imate priliku letjeti u kokpitu, učiniti to, istinski je nevjerojatan osjećaj.

Savjeti nakon leta

Kod izlaska iz aviona obvezno pregledajte sve pretince i prostore za prtljagu da vam nije što ostalo, te nekoliko puta provjerite jeste li uzeli sve što ste ostavili, uključujući i prtljagu u udaljenijim pretincima (ako nije bilo mjesta u vašem), kao i one u ormaru koje vam je spremilo kabinsko osoblje.

Nakon toga preuzmite svoju ručnu prtljagu ako ste je predali na ulazu u avion jer ste letjeli turbopropnim ili manjih mlaznim avionom. Ova prtljaga se preuzima na kolicima uz sama vrata. Nemalo putnika na isto zaboravi i produži do autobusa.

Ne jurite i ne gurajte se na kontroli putovnica ako morate na karuselu čekati predanu prtljagu, jer će administrativna procedura biti kraća, uključujući i red, nego što je potrebno da se avion istovari i dopremi do sortirnice. Ovo se ne odnosi na neke aerodrome, posebno London gdje je gužva na imigraciji ogromna, a čeka se i više od sat vremena. Neoprostiva praksa koja traje već godinama.

Na većini aerodroma spojena je policijska kontrola i imigracijska kontrola, no na nekim aerodromima ona je odvojena. Na nekim aerodromima postoji i tzv. sekundarna imigracijska kontrola na koju vas službenici izdvajaju ako imaju neka dodatna pitanja ili sumnje. To se desilo jednoj članici moje grupe u Kini. U tom slučaju odlazite na imigracijski šalter ili ured gdje dodatno provjeravaju vaše osobne putne dokumente, vizu, avionsku kartu, imovinski status ili druge dokumente (pozivno pismo, garanciju smještaja) i postavljaju dodatna pitanja. Ovaj postupak može trajati jako kratko (par minuta), ali i više sati, pa i cijeli dan.

Obavezno provjerite imate li adekvatnu vizu jer ako nemate može vam se desiti da vas kompanija ne primi na let, ili da vas imigracija na odredištu deportira, tj. prvim letom vrati u zelju polaska. I ako imate vizu, ne znači da imate ispravnu vizu, pa tako ako imigracijski službenik posumnja da ćete raditi u njegovoj zemlji, a imate turističku vizu može vas deportirati. Službenici to mogu učiniti i samo ako posumnjaju da vaša viza nije adekvatna, ispravna ili da niste točno odgovarali na pitanja sa intencijom obmanjivanja (npr. lagali ste za zanimanje, adresu, identitet, namjerno ste promijenili ime da bi imali pravo ulaska iako postoji zabrana vašeg ulaska isl.), te da je vaša viza falsificirana. U velikoj većini država ne treba ni provoditi dokazni postupak, već to čine samo temeljem indicija i sumnje službenih osoba imigracije. U tim slučajevima postoji i mogućnost da vas zadrže u pritvoru do prvog idućeg slobodnog mjesta u avionu (a to može biti i nekoliko dana), te da imate i dodatnih troškova, ali čak i da pokrenu prekršajne i kaznene (krivične) postupke ako se radi o falsifikatu ili ozbiljnim pokušajima obmane temeljem lažnih izjava ili netočnih podataka. Službenici vam mogu i odbiti ulazak iako imate potpuno valjanu vizu ali oni posumnjaju da se nećete vratiti u svoju zemlju u propisanom roku jer npr. nemate povratnu kartu, dovoljnu količinu novaca sa sobom, osiguran smještaj isl. Primjerice na autonomnu oblast Svalbarda (otok sjeverno od Norveškog kopna) može se naseljavati bez viza, ali osoba mora imati dokaz da mu je osiguran posao i smještaj. U protivnom biti će deportiran.

U svakom slučaju da izbjegnete stres i smanjite trajanje ove procedure, imajte sa sobom spremne osobne dokumente (osobnu kartu ili putovnicu sa vizom), ukrcajnu kartu, te ako je potrebna viza imajte sve ostale dokumente koje traži država (pozivno pismo, garanciju rezervacije hotela, povratnu kartu, pokažite količinu novaca koji imate uz sebe ili kreditne kartice idr.). Odgovarajte precizno, ne preopširno, ali ni prekratko da ne postanete sumnjivi, imajte pripremljene odgovore koji se obično pitaju (svrha posjeta, mjesta koja ćete posjetiti, ime hotela gdje ćete odsjesti, trajanje puta is.). Ukoliko imate suputnike (rodbina, poslovni suradnici, prijatelji) idite zajedno na šalter te odjednom dajte sve dokumente i informacije, te ćete bitno smanjiti postupak, ali i spriječiti možebitne nedoumice kod nekih od zajedničkih putnika. No, oprez, imigracija vas može odvojiti kako bi provjerila jesu li odgovori svih putnika jedne grupe istovjetni, pa ako nisu, onda će vas dodatno ispitivati da utvrdi lažete li ili ne. Ako putujete kao grupa, neće vam dozvoliti da svi idete na jedan šalter, pa voditelj grupe neka ide prvi na kontrolu, te ostane iza kontrole da pomogne članovima grupe ako ne govore jezik ili zapnu u komunikaciji. Neki aerodromi imaju šaltere za grupe, a ako to jest tako iskoristite isto jer će prolaz biti bitno brži.

Na dobrom dijelu aerodroma koji imaju ristriktivnu politiku naseljavanja i teže imigracijske kontrole tražit će od vas ispunjavanje imigracijskog obrasca koji dajete uz putovnicu kod ulaska u zemlju, a isti se najčešće dijele u avionu sat vremena prije slijetanja da ih u miru možete ispuniti. No, iste takve obrasce možete uzeti prije imigracijske kontrole. U nemalo slučajeva taj obrazac ima dva dijela, jedan zadržava službenik imigracije, a drugi vam potvrđen vraća. Obavezno isto sačuvajte, jer taj obrazac morate dati prilikom izlaska iz zemlje. Ako ga izgubite imat ćete problema, a u najmanju ruku morat ćete platiti financijsku kaznu (u Meksiku je 45 USD).

U nekim zemljama postoje i dodatne kontrole ili registracijski postupci, primjerice u Kini, gdje prije imigracije morate registrirati svoj ulazak u zemlju na posebnom stroju, koji skenira vašu putovnicu, fotografira vas i uzima otiske svih prstiju, a na šalter imigracije možete tek sa potvrdom ovog stroja. U nekim državama otisak prsta i/ili fotografiranje obavljate na samom šalteru imigracije prilikom provjere osobnih dokumenata.

Bez obzira iako niste obvezni istinski preporučam da imate uza se putovnicu. Kod manjih kompanija izvan Europske unije postoji velika šansa da vam neće prihvatiti osobnu iskaznicu jer jednostavno nemaju tu opciju, pa nećete moći kupiti kartu. Još nedavno (2014.) taj problem je imala i Air Serbia. Na manjim aerodromima policijski službenici nisu pretjerano upoznati sa pravilima, pa me tako žandar na La Rochella aerodromu, nakon slijetanja iz Londona uvjeravao da mi kao hrvatskom državljanu treba viza za Francusku, i nikako nije prihvaćao da je Hrvatska dio Europske unije, čak štoviše bio je vrlo drzak i bezobrazan i htio me vratiti na avion nazad u London. Na jedvite jade sam ga uvjerio da ide kod svog šefa provjeriti, te je bio „vrlo iznenađen“ kada je ustanovio da je bio u krivu.

Kod preuzimanja prtljage provjerite je li vam kofer provaljen i nešto otuđeno / Foto: Alen Šćuric

Kod preuzimanja prtljage provjerite je li vam kofer provaljen i nešto otuđeno, te je li oštećen prilikom transporta. U oba slučaja, kao i ako je kofer izgubljen obratite se službi Lost and found (izgubljeno-nađeno). U slučaju oštećenja kompanija će ili o svom trošku popraviti kofer, ili naknaditi štetu, pa čak i kupiti novi kofer. U slučaju izgubljenog kofera ispunjava se obrazac u kojem se opisuje sam kofer, ali i sadržaj istog. Iskreno svi pritom pretjeruju, ispada da su u koferu nosili originalnu Mona Lisu. No, kompanije imaju limite koliko će naknaditi maksimalno štete (najčešće to je 500 EUR), ali ako navedete manje vrijednosti, manje ćete i dobiti ako se ne pronađe kofer. Naravno, velika većina ljudi navodi bitno veće vrijednosti od realnih. Ako se kofer pronađe kompanija će vas nazvati i po hitnom postupku, o svom trošku dostaviti će vam kofer na adresu koju ste naveli u obrascu (kućna adresa, hotel, prijatelji isl.). U nekim zemljama morate doći na aerodrom da preuzmete kofer i sa njim priđete kroz carinu, no tada vam kompanija naknađuje troškove taxija do aerodroma i nazad, te ostale troškove.

Prolaz kroz carinu organiziran je kroz tri možebitne trake. Plava traka je za domaće letove i letove unutar Europske unije za aerodrome koji su u Europskoj uniji. Da bi mogli proći kroz ovu traku morate na svojim tagovima (privjesnica na prtljazi) imati zelenu oznaku. U protivnom morate ići na zelenu traku (tvrdite da nemate ništa za carinu), ili crvenu liniju (imate nešto za prijavu). Na plavoj traci nema provjere, carinici samo provjeravaju imate li pravo prolaska (zelene linije na tagovima). No, iako pokušavate proći kroz zelenu traku carinici vas imaju pravo zaustaviti i pregledati. Nemojte biti upečatljivi, budite odjenuti i ponašajte se kao obični građani. Bilo kakva upečatljivost sigurno će vas izdvojiti za pregled. Na mom povratku iz Meksika, nosio sam ogroman sombrero, naravno da su me zaustavili, jasno je bilo odakle dolazim i da bih mogao imati gomilu cigareta, tekila i začina sa sjemenkama. Jednako tako dok je moja grupa dolazila iz Kine upečatljive su bile ogromne kutije sa bubnjevima koje su carinicima bile sumnjive.

I ovdje vas mogu nasumično ili namjenski pregledavati policijski psi. Jednako tako mogu vas ispitivati na tragove droge, jednako kao i eksploziva. Ovdje je važno za naglasiti da će stroj pokazati pozitivan rezultat, tj. prisutnost droge iako vi niste u životu istu niti konzumirali, čak ni primili u ruku. Npr. mogli ste platiti kreditnom karticom koju je primio trgovac koja je uživao drogu, ili u novčaniku imate novčanicu koju vam je dala osoba koja se drogira, ili je vaš kofer utovarivala osoba koja je netom prije držala drogu. Kako su ovi uređaji vrlo osjetljivi i prikazuju i najmanje količine droga, carinicima je to tek osnovna informacija, te će dalji postupak provesti samo ako su prikazane količine značajnije, ako nemate nikakvo objašnjenje na tragove droge, ako se ponašate preplašeno, te ako na bilo koji način sumnjaju da ipak posjedujete drogu. Naglašavam da uživanje droge u inozemstvu nije prekršaj, npr. pušili ste marihuanu u Amsterdamu, pa sada ima tragova iste na vašoj odjeći, ali to je onda dobro priznati carinicima da izbjegnete dalje zadržavanje i detaljniji pregled. Ukoliko se carinici odluče na dalji pregled, još će vas jednom i to detaljnije testirati, posebno vaše najintimnije stvari poput četkice za zube, donjeg rublja, uložaka isl. na kojima se pretpostavlja da nema tragova drugih osoba. Ako će nakon toga i dalje sumnjati pretražit će vas u cijelosti.

Ukoliko država ne dozvoljava unos hrane, biljaka i životinja, ozbiljno će isto tražiti, a za to najviše koriste posebno trenirane pse. Na ulasku u Meksiko mene je takav pas izdvojio stavivši šapu na moj kofer, pa sam morao otići na sekundarnu kontrolu. Uspostavio se da je pas nanjušio moje cigare, koje se rade od cijelih listova duhana, koji su biljnog porijekla, kao i hrana. Ništa strašno, pregledavanje je bilo brzo i pušten sam čim je ustanovljen razlog zabune psa. U nekim zemljama ispunjavate obrazac sa nekoliko pitanja, a na istima je navedeno i unosite li hranu u zemlju. Ako ogovorite negativno, a službenici vam istu pronađu neće vam hrana biti samo oduzeta, nego ćete još i platiti dodatnu kaznu. Stoga je daleko bolje hranu prijaviti, izbjeći ćete kaznu, a službenik će ustvrditi može li se ona unijeti u zemlju, ili će vam je zaplijeniti i uništiti bez ikakvih posljedica.

U nekim zemljama provjeravaju lijekove na svojim internim listama, a ako lijek nije na listi službenici će proučiti deklaraciju ili proguglati sam lijek prema nazivu ili karakteristikama. Ovo je posebno česta pojava u zemljama koje paze da se ne unosi steroide, drogu i nelegalne te falsificirane, kao i zamjenske lijekove. Recept, posebno na engleskom bi pritom osjetno pomogao. Ukoliko ustanove da lijek nije dozvoljen za unos u zemlju, ili pak nisu sigurni da je lijek dozvoljen, isti će vam zaplijeniti, a kazna ovisi o tome jeste li isto unaprijed prijavili, te koliku količinu ste planirali prenijeti.

Imate li u prtljazi više kave, carina će vas sigurno ozbiljnije pregledati jer kava se, zbog svog intenzivnog mirisa, koristi da se zamaskira droga i prevari službene pse. Stoga bi to bio indikator za dodatnu pretragu.

Svaka država ima propisane limite za unos cigareta, cigara i alkohola. Obično je to 200 cigareta, 100 cigarilosa ili 50 cigara, te 250 grama rezanog duhana. Isto tako je dozvoljena jedna litra žestokog alkohola, 2 litre slabijeg alkohola, 4 litre vina ili 16 litara pive. Moguće su kombinacije duhanskih proizvoda (npr. 100 cigareta i 50 cigarilosa) ili alkohola (npr. 2 litre vina i 8 litara pive). No, ovo provjerite za svaku zemlju, npr. u Kini su dozvoljene količine duplo veće.

Države zabranjuju unošenje droga i materijala sa zaraznim bolestima i to rigorozno kažnjavaju, ali imaju ogromna ograničenja i striktne propise po kojima se u zemlju može unositi lijekove, oružje i eksplozivni materijal. I neke duge vrijednosti mogu biti limitirane, a limitirano je unošenje pornografskih materijala, negdje i u potpunosti. U Kinu je zabranjeno unošenje materijala koji vrijeđaju moral, kulturu, ekonomiju ili politiku Kine.

Države imaju propisano i koliko najviše novaca se može unositi bez prijave. U Europsku uniju može se unositi do 10.000 EUR u gotovini (ili ekvivalentni iznosi drugog novca), a novce iznad toga može se unositi, ali se isti mora prijaviti (zbog sprječavanja pranja novca ili financiranja terorizma).

Na dolaznom dijelu aerodroma uvijek imate nekoliko trgovina, mjenjačnice (promijenite samo nužan dio novca jer je u gradu mijenjanje povoljnije nego na aerodromu), pokoji ugostiteljski objekt, te velik broj rent’a’car poslovnica. Iskreno, rent’a’car je dobro uzeti već u samoj zračnoj luci, obzirom da je odabir uvijek veći nego u gradu, ali da ste istim riješili prijevoz do grada, što vam onda nije dodatni trošak.

Taxi koji je baziran u zračnoj luci, obično je bitno skuplji nego onaj kojeg pozovete iz grada. Stoga isto proučite, pa koristite onaj koji vam je povoljniji. Osobno na Zračnoj luci Zagreb ne koristim velikogorički taksi koji stoji pred terminalom jer je bezobrazno skup, nego ili unaprijed dogovorim prijevoz pa me taxi čeka, ili uzmem neki od taksija na dolaznoj platformi koji je nekoga dovezao. Bitno jeftinije.

Nakon što je sve dobro prošlo skinite stare tegove sa kofera, a najkasnije prije idućeg leta.

U ova dva članka vidjeli smo da putovanje avionom može biti noćna mora, ali i da se komplicirane i dugotrajne procedure mogu ubrzati, pojednostaviti, te da si sami putovanje možete napraviti ugodnijim, jednostavnijim i bržim.

Komentari

S

sve sve ali korejanci za osam kofera punih jegulja??? pa da li su normalni?? i gde su kupili toliko?
Zamisli ujutro ustaneš u nekoj korejskoj zabiti i kažeš sebi :“ Odoh danas u Zagreb po jegulje. Ženo jel mi ispeglana košulja? “
:)

Odgovori
A

250.000 jedinki. Svaka je 7-8 centimetara dugačka. Čovječe!

…jesi mi ispeglala košulju i spremila osam praznih kofera?

t

a kakvi u to kuferi? računam da jegulje trebaju bit u fiziološkoj otopini ili barem u mulju ili blatu(:

stvarno ne mogu zamislit tehnologiju švercanja

motive možda, kao gurmanu mi pada napamet gastronomija, a opet ko zna, možda kakav afrodizijak za istočnjačke salone ljepote(:

A
a

Pohvale jos jednom za clanak. Na prvu mozda izgeda i kao dosadna ili ‘tanka’ tema, ali samo letimicnim pregledom clanka moze se vidjeti koliko stvari ulazi u jedan obicno zrakoplovno putovanje. Nije ni cudo da je mnogima to izvor stresa.

Sto se tice teme, slijedi par mojih crtica. Za duga putovanja, evolutivnim procesom sam dosao do svoje ‘uniforme’ za let. Cim stignem u zracnu luku presvlacim obucu i na noge stavljam ono sto se u narodu naziva priglavci, pape, pocve ili kako vec sve ne. Iznimno, ako let ne ide preko zracnih mostova, onda na nogama, bez obzira na vremenske uvjete imam najtanje tenisice sa labavim znirancima tako da ih je lako skinuti po potrebi. Priglavci/pape/pocve tada nastupaju na scenu u zrakoplovu. Zimi su uz to debele norveske carape na nogama, i sve to je dovoljno za zracnu luku i zrakoplov. Umjesto hlaca, uvijek imam na sebi labavu pamucnu trenirku – ugodna je i nema remena. Na to gore dolazi obicna pamucna majica, te tanki vuneni djemper na gumbe – isti je dovoljno tanak da ne smeta u sjedalu, a topao da ne treba nista vise od njega. Gumbi omogucavaju da ga se lako raskopca ili skine po potrebi. I to je to. Jaknu imam samo iznimno ako je cekirana prtljaga puna.

Sto se tice ‘imigracije’, najdulje cekanje sam imao u Kanadi, gdje su me stavili sa strane u relativno ugodan prostor sa vecim brojem ljudi, koji su cekali na provjeru kao i ja. U SAD pak s druge strane, nikada nije bilo problema s ulazom. Jednom sam odvojen za posebnu kontrolu prtljage, koja je bila stroga ali relativno ljubazna. U samom SAD-u sto se tice sigurnosne provjere i kontrole putovnice stvarno ima svega – od gotovo meditaranske ljubaznosti, do hladne strogoce. Ipak, izdvojio bih sirote djelatnike na provjeri putovnica pri odlasku na Newarku (gateovi C50+, Lufthansa grupa) – izgledaju kao da ce nakon tekuce smjene pociniti samoubojstvo ili masovno ubojstvo – sto s obzirom na radne uvjete tamo niti ne cudi.

Pridruzio bih se takodjer i pohvalama za sigurnosno osoblje na zagrebackoj zracnoj luci. Vrlo su ljubazni i profesionalnu. Vjerojatno pomaze sto nikada nema kilometarskih guzvi :D

Sto se tice hrane na letu, meni je nikada nije manjkalo, dapace ima je i previse, a ja sam osoba koja zbilja moze pojesti. Vjerojatno je stvar i u tome sto prije letova koristim i loze, kada su airside, a posebna prednost zagrebackog je sto imaju one male sendvice kojih se uvijek dva, tri komada moze strpati u ruksak :) U svakom slucaju, svakome tko leti barem tri puta godisnje, prepoucio bih da uzmu jednu od skupljih kreditnih kartica koje ukljucuju i pristup lozama svuda u svijetu. Osim manje ili vise ukusnih hrane i pica, nema zezancije niti sa wifi-em. Posebno je to zgodno za putovanja sa ex-yu podrucja, gdje su za vecinu interkontinentalnih letova potrebne konekcije, a loza izmedju legova sa cekanjima od par sati je divna stvar.

Jedna stvar koju bih svakako preporucio je ponijeti slusalice – na nekim letovima slusalice nece cekati putnika na sjedistu, vec biti potrebno da avion uzleti, dostigne visinu leta, i tek ce tada kabinsko osoblje podijeliti putnicima slusalice. To zna potrajati 20ak, 30ak minuta, pa iako ce gledanje filma prekidati sigurnosni video, svejedno ostane i dosta vremena koje je prazan hod. To je narocito korisno ako je guzva na rulnici i ceka se u redu na polijetanje, sto ponekad zna dosta dugo trajati. Sto se tice slusalica, jos jedan savjet – kada idete do wc-a ili protegnuti noge, iskopcajte ih iz uticnice, jer je pri vracanju na sjedalo vise nego lako zakaciti i polomiti konektor.

Eto, moja dva centa.

P.S. Pohvale za ne libljenje koristenja termina ‘pederusa’ :)

Odgovori
A

Hvala puno na pohvalama.

Tenisice apsolutno. I lagana, udobna odjeća. No, ne trenirka, jednostavno posao ne dozvoljava. Ali kad moram putovati u odjelu, ajme!!!!! Užas i tregedija! Tlaka i patnja. Ako imam pola sata samo, obavezno se preskidam.

Ha, platinasta kartica (besplatan ulaz u lože) je 500 USD godišnje. Zlatna kartica i limitiran broj ulazaka u lože je 190 USD doplate na standardnu članarinu (250 USD). Nemože se to isplatiti.

Konačno na aerodrom dođem 2 sata prije (nema razloga ranije dolazit), dok sve obavim ostane mi 1,5 sati, pola sata prije moram biti na gateu. Tih jedan sat ne stignem ni popit kavu u Starbucksu, i prošvrljat po dučanima ili nešto pojest. Kao, što rekoh, ne isplati se.

U načelu večina kompanija da slušalice prije. A, zaboravio sam napisati ovo za iskopčavanje iz utičnice. Potpuno ste u pravu. Ja sam tako polomio na KLM-u jedne. No, dali su mi druge. Svaka čast što ste se sjetili, eto ja zaboravio. Hvala.

t

Vezano za pristup loži – uvek postoji mogućnost da sakupite dovoljno milja/tierova za karticu kompanije, vodite računa da iako recimo kompanije pripadaju istoj aliansi uslovi ne moraju biti isti. Tako je recimo za Star Alliance ovde bilo jako popularno uzeti Aegean loyalty karticu sa kojom se lakše moglo do statusa.
Takođe, pored Americen kartice za pristup se sve više koristi Mastercard/Visa kartice višeg ranga a u Srbiji neke banke uz određene kartice/pakete nude i Priority Pass kartice. Uostalom Americen se koliko znam povlači sa tržišta EU, zato su valjda ovi ostali malo krenuli u ofanzivu :)

t

@Alen

zašto ne ako ste frequent flyer (bdv kako se to prevodi na naški a da normalno zvuči) i koristit ćete ulazak u ložu na pr. 10 ili više puta. Inače, 1200 loži ima Priority Pass a ne American, u kojem godišnje članstvo za neograničen broj ulazaka košta 399 € (barem mi tako ovdje u SR Njemačkoj izbacuje) a posjedovanjem Platinum Amex kartice se članstvo u Priority Passu dobiva automatski. Amex također ima određeni broj loungeova globalno, ali ne toliki. Mislim da se oni diče Centurion brendom loungeva. Ono što je zanimljivo da Amex Platinum u SR Njemačkoj košta 600 € godišnje, pri tome se svake godine dobije vaučer za putovanja u vrijednosti od 200 € (koji se doduše može potrošiti kroz Amexov portal za putovanja ako se ne varam, ali jednom sam provizorno provjerio neke letove i nisu bili skuplji nego uobičajeno), nekoliko osiguranja, na pr. zdravstveno u cijelom svijetu, puni kasko za rentacar, otkaz putovanja itd. Tu je i standardnih 30000 Membership Rewards bodova koji ovisno o kreativnosti i potrebama mogu značiti i nekoliko short haul letova u Evropi (okej, to je samo za prvi put odnosno za tu dobrodošlicu a poslije se skupljaju bodovi ovisno o potrošnji na kartici) a tu je i mogućnost besplatne druge kartice za partnera/icu ili kak bi vi rekli ljubavnicu(: sa baš svim privilegijama kao i originalni imatelj kartice, dakle lože, osiguranja itd. Tu je i Elite status kod 7 hotelskih i tri rentacar programa – meni osobno nezanimljivo pa na kraju navodim, ali vjerojatno se i tu može štagod ušićarit. Pri tom napominjem da ne posjedujem navedenu karticu, nisam Amex reklamni agent i nemam nikakve koristi od ovog posta te samo navodim što sam pročitao na specijaliziranim portalima. Također još jednom naglašavam da se ovo odnosi na tržište SR Njemačke, vrijedi za osobe s registriranom adresom i bankovnim računom u SR Njemačkoj. Međutim brzinskim pregledom hrvatskog Amex sajta, čini mi se da su pogodnosti iste osim ovog vaučera od 200 € a članarina smješnih 1200 kn? Odakle vama cijena od 500 zelembaća? Jedino što sam negdje pročitao prije kojih mjesec dva da Amex odlazi iz Hrvatske, ne znam da li je to istina? Također, čini se da Platinum nije ponuđen u Srbiji nego max. Gold?!

A

tandra:
A gledajte, ja jako puno putujem i još nikad nisam natukao za status koji mi omogućuje pristup ložama. U prvom redu jel ne putujem uvijek istim kompanijama. Cijena tu nije glavni faktor, no ipak ako je razlika u 200 EUR onda se neće odlučiti za Lufthansu. Za te novce mogu dobiti pristup loži.

Da American je stvarno koma u Europi, ali i izvan nje. Totalni shit, više nitko ne prima American. U srpnju mijanjam karticu iz Americana u Visu radi tog razloga.

Da, nadoplata je Priority Pass. Ima i opcija za 199 EUR uz limitirani broj ulazaka. No, još uvijek je to preskupo i nepotrebno. Kao što rekoh, čak i ako imam sat-dva vremena potrošim ih u obilasku trgovina, Starbucksa i restorana, pa za ložu ni nemam vremena.

I u tekstu sam napisao da se ulazk za Platinum i Centurion dobiva besplatno. Platinum košta 500 USD (naravno to ovisi od zemlje do zemlje, pa je eto kod Vas nešto skuplje). Nisam znao ovo za 200 EUR, hvala na info, iako sad mi više nije bitno jer prelazim na Visu.

Da Amex odlazi iz Hrvatske, Privredna banka nam je ponudila Visu umjesto Amexa. I bolje. Pa, više se nigdje ne može plačati sa Amexom. Od 10 lokala na 9 odbijaju Amex.

a

U HR jedna banka nudi platinastu ne-AmEx karticu za EUR 120 godisnje koja ukljucuje PriorityPass, a tu su jos ukljucene i neke sitne zdravstvene usluge kod njihovog osiguravatelja.

Same loze su hit&miss, i kod direktnih letova je mozda upitna isplativost, ali kod konektiranih letova je svakako isplativo. Ako letim ranim jutarnjim letom iz ZAG, takodjer je zgodno jer znam ranije doci do airsidea jer ili dodjem ranije zbog izbjegavanja jutarnje guzve, ili me supruga odbaci prije posla, ili pak cijeli prolaz kroz security bude prebrz :). Na ZAG vise nemam zasto zujati, pa svaki put samo produzm u lozu. Recimo da se ‘potrosi’ 5-10 eura po polasku, cetiri puta godisnje to je 20-40 eura, u prosjeku trecina clanarine za kreditnu karticu. I to je bez koristenja loza na konektiranim zracnim lukama, cije se koristenje ponekad isplati samo zbog wifi-a.

A

Ha, sve vam to ovisi odakle letite. Meni je 90% konekcija preko FRA, MUC, VIE, ZRH, CDG, AMS, gdje mi je vrijeme konekcije najčešće sat do dva, rijetko kada tri, nikada preko toga. Na stvarnu konekciju potrošite pola sata (autobus do terminala, hodanje do drugog gatea ili čak terminala), morate biti bar pola sata prije na gateu (za interkontinentalne sat vremena), što je sat do sat i pola. A za pola sata do sat vremena iskreno mi se ne isplati loža, što god da za nju platim.

Jednako tako na zagrebački aerodrom dođem, sigurnosti radi, dva sata prije leta. Pola sata sigurno potrošim na iskrcaj, sve procedure i hodanje, koji puta i sat vremena ako je gužva. Pola sata prije moram biti na gateu, a zbog sat vremena mi se ne isplati loža. Kavica u ugodnom Neru je čisto OK za ubiti pola sata do sat. I košta 21 kn, bitno manje od troška lože

Ako putujete iz manjeg aerodroma, gdje je manji broj frekvencija do njega, onda su i vremena konekcija bitno duža.

Wi-fi danas na svakom ozbiljnom aerodromu imate u Starbucksu (ili McDonald’su, KFC-u, Costa Coffee, Burger kingu – već ovisno o vašim preferencijama), a popit tamo kavu je bitno jeftinije nego trošak lože.

@alh dobri saveti svakako. Takodje se slazem sa pristup lozama. Posto zivim u Ljubljani uglavnom putujem sa Star Alliance-om osim kad idem u London i njihove biznis (srebrne) loze su sasvim ok i redovno ih koristim, posto uvek imam barem dva sata layovera izmedju letova. Takodje, i za direktne letove ima smisla posto poucen iskustva uvek krecem dosta ranije na aerodrome i uglavnom stignem barem sat vremena pre checkin vremena sto je vise nego dovoljno za opustiti se i prezalogajiti nesto u lozi. Za one koji ne putuju toliko da bi postigli frequent flyer status najbolja opcija, barem ovde u Sloveniji je Diners kartica jer je sa njom moguc neogranicen pristup preko 800 loza po celom svetu. Mislim da je godisnja clanarina minimalna (20-50 EUR). Svakako se isplati posto jedna pizza i mineralna voda na bilo kom aerodromu stanu barem 20 eur.

A

Eto nisam znao da sa bilo kojom karticom Dinersa može se ući u lože. Provjerio sam i istina je. Hvala na informaciji.

t

@Alen
Ne znam, nije toliko teško skupiti :) Ja sam imao ranije Star Alliance, sada sam na Etihad Guest pošto mi više odgovara shodno destinacijama na koje često idem. Mana tih kartica je što ložu možete koristiti samo ako koristite avio kompaniju iz grupacije, dobra strana je što su obično +1, znači možete povesti saputnika.

Imao sam u jednom trenutku i Priority Pass, ne sećam se cene ali svakako je bila niža od te koju navodite, pošto je bila promotivna ponuda od banke uz neku karticu. Svakako se ne isplati kupovati na Priority sajtu, nego neka bundle ponuda od banke, kartica+Priority+putno osiguranje i sl.

Sad sam proverio za Aegen (računa se bilo koji Star Alliance partner) malo je drugačije ali: Gold status – sticanje 24000 milja i barem 2 leta sa Aegeanom. Održavanje statusa je 12000 milja + 2 leta
Kod Etihada može ili na broj milja ili na broj letova.

A

Kao što rekoh, to stoji ako možete koristiti samo jednu kompaniju. Meni je tolika razlika u letovima, na sve strane planeta. I uz to cijena je presudna. Možda da sve to letim sa jednom kompanijom bi se i skupilo. Naravno da bi. Ali ako je cijena karte 100 EUR, onda mi je ulaz u ložu bitno jeftinije platiti nego biti „lojalan“ samo jednoj kompaniji. A meni nitko drugi ne plača letove nego sam, pa 100 EUR x 30-40 letova godišnje…

H

@Alene

Jel postoji mogucnost da napisete neki clanak o karticama sa ovih prostora koje omogucavaju ulazak u loze i slicno?

Ja koristim Chade Sapphire Reserve koja daje fantasticne pogodnosti sto se tice i loza a i sakupljanja milja, medjutim ona ukljucuje samo PP loze, a ima nekih aerodroma gde je ne priznaju. Zato bi me zanimalo koje bi bile alternative sa nasih prostora.

Hvala.

Da, koliko se secam Aegean je najbolji izbor u Star Alliance-u za dobijanje gold statusa, jedino sto ja bas nemam nikakve konekcije sa njima. Uglavnom letim sa Lufthansa/Swiss/United/Singapore Airlines

A

Hajduk, iskreno imam toliko tema na lageru da imam što pisati godinu dana. Tako da u dogledno vrijeme, nažalost, ne. Sorry…

t

@Hajduk evo izgleda da je Diners otkriće… Chase Saphire Reserve je dostupna na američkom tržištu pretpostavljam? I kako mislite aerodroma koji je ne priznaju, koji nemaju PP ložu ili na ulazu u PP ložu ne priznaju karticu?

A

Bome Diners je otkriče. Fakat to nisam znao. I baš se isplati. Za tu lovu…

Alene malo sam razocaran vasom „taktikom“ nabijanja kolena u sediste? Kao sto vi zelite da imate komfor prilikom putovanja, tako mislim da i svi ostali zasluzuju isto, pa makar i na ustrb naseg. U svakom slucaju bih dodao da pazite svoja kolena tih par momenata nakon sto se ugasi upozorenje za pojaseve po poletanje jer tada velika vecina nekulturnih putnika odluci da iz sve snage obori svoje sediste. Ono sto ja radim, svaki put kada obaram svoje sediste je da ga uhvatim za naslon, okrenem se prema putniku iza i polako ga spustim, dajuci mu dovoljno vremena da skloni kolena. Da dodam, prilikom posluzenja, uvek vratite sediste u uspravan polozaj posto na dosta aviona je osobi iza vas nemoguce koristiti sto ako je vase sediste oboreno.

Odgovori
N

Niski ljudi to ne razumeju. Ja sam 2m 4cm i sluzim se apsolutno istom taktikom. Ja zaista zelim svima da im bude udobno, ali sta ja da radim sa svojim nogama? Zar treba da ih odsecem da bi osoba ispred mene mogla da odspava?

A

Ma Vuk, u pravu ste. Nema tu rasprave.

No, nemoralno je i kad netko natrpa moj pretinac za prtljagu, a ja moram držat svoje stvari ispod krakatih nogu. Nemoralno je kad netko glumi invalida pa ga vozaju preko reda u kolicima na kontrole. Nemoralno je kad netko ušvera klopu i cugu u LCC. Nemoralno je kad nekog upgrade u business iako je platio istu kartu ko i ja (možda i jeftiniju). Nemoralno je kad netko dobije deserte i kozmetiku iz prve klase u ekonomskoj (dobio to moj tim na letu Shangai-Dubai), a drugi ne dobe. Nemoralno kad moj tim pozdravi kapetan na istom letu, a to ne napravi ostalih 580 putnika. Nemoralno je kad netko ode u kokpit po 40. puta, a drugi tu priliku neće nikada imati. Nemoralno je da netko prošverca 15 kg ručne prtljage. Nemoralno je kad netko dobi hranu koju želi, a netko u zadnjem redu dobije što preostane. Itd. itd. itd. Puno je toga nemoralnog u avionu, zar ne?

Pozdrav Nislija, ja sam visok 190cm in imam 105kg i u potpunosti vas razumem. Par letova mi se pretvorilo u pakao zato sto je pored mene sedeo takodje muskarac slicnih gabarita i obojica smo proveli ceo let kao kifle jer su sedista bila preuska. Na interkontinentalnim letovima ili letim u premium economy kabini ili ako su takve karte vec preskupe uvek ljubazno zatrazim na checkinu da me stave ili da sedim pored prolaza ili u prvim redovima da ne bih morao direkt iz aviona da idem kod kiroprakticara. Jednostavno je tako, visoki/krupni ljudi su diskriminisani sa trenutnim trendom pakovanja putnika kao sardina. Na svim evropskim letovima sa LCC prevoznicima uvek doplatim da sedim u prvom redu, 15-20 eur je a putujem kao covek, prvi udjem u avion plus imam i ekstra torbu.

H

@Nislija

Onda druze doplati za kartu do izlaza ili u prednjem redu i ne moras niti da seces svoje noge niti da drugom cinis neudobnosti.

Alene donekle ste u pravu i nimalo mi se ne svidja taj trend gde kompanije teraju putnike na „nemoral“. Ja sam se ranije uvek ukrcavao medju zadnjima jer nisam video potrebu da se guram. Takodje sam i medju zadnjima izlazio iz aviona. Vise ne jer vrlo cesto se desi da nemam gde da stavim ruksak sa laptopom pa ga drzim medju zubima a to sve zato sto ljudi unose sve i svasta kao „rucnu“ prtljag. Sa druge strane, nekulturnih ljudi kao i „nepravde“ ce uvek biti ali mi bi trebali da se borimo protiv toga kulturom i manirima.

A

15-20 EUR sigurno nije puno, no na interkontinentalnim letovima to je danas 60-90 EUR po legu (na Air Serbijinom A330 je 80 EUR po legu), tj. 120-180 EUR za povratnu kartu. I još sigurno nećeš djete i ženu pustiti negdje drugdje nego želiš da sjede s tobom pa je to cca 450 EUR za povratni let za tročlanu obitelj, 600 za četveročlanu. E pa sad i nije baš malo, zar ne?

A

Vuk, da, stvarno se dozvoljava da ljudi unose svašta i puno previše toga. Iskreno trebalo bi bitno strožije provoditi korporativna pravila. Ili poraditi na tome da se udobnije putuje, pa se ljudi ne bi ponašali kako se ponašaju.

Eto, Interjet ima 34 incha razmak među stolicama. Ja sa 184 cm uživao sam, mjesta ko u prići, nije me bilo briga što će onaj ispred spustiti stolicu, ni teoretski koljenima nisam mogao dotaknuti sjedalo ispred. Obzirom da je na A320 samo 150 putnika, bez obzira što se dozvoljava mnogo više ručne prtljage, bilo je mjesta u pretincima ko u priči. Jer ima 25 putnika manje u avionu sa istim brojem pretinaca. I nitko se nije gurao da uđe prvi.

D

Unose ljudi doista sve i svašta u avion. Na letovima iz Afrike to je jako izraženo! Jer lokalno stanovništvo putuje u fazonu „sve sam svoje poneo sa sobom“ pod ovim sloganom podrazumevam jedno 3 torbe koje idu u cargo od po 30tak kg (koje obavezno dobiju nalepnicu HEAVY) i jedno 2-3 torbe koje idu u „ručni“ prtljag a koje se obično na silu uglavljuju u kasetu iznad sedišta i neretko izazovu oštećenja same kasete. Poučen ovime na tim letovima gledam da se ukrcam što pre kako bih imao gde ostaviti svoju torbu ručnog prtljaga koja je obično torba sa računarom i aseksuarima.
Što se tiče mesta u avionu na interkontinentalnim letovima odavno je uveden trend 4 klase, plus doplata za ona sedišta pored prolaza u economy-ju koja obezbeđuju više mesta za noge. Obzirom da ja imam isti problem kao i Vuk i Alen ako idem (retko) „budget“ opcijom uvek gledam da ugrabim ta sedišta u economy-ju pored prolaza za koja se obično doplaćuje od 50 do 80E (KLM, Turkish koji nema E Premium). Druga „budget“ opcija je let KLM-om koji ima malo skuplji economy (reda do 200E) koji je u prednjoj kabini sedišta su ista ali je razmak značajno veći. I treća meni omiljena opcija je LH (ili BA) sa economy premium-om koji je i najskuplja opcija ali su sedišta i razmak bitno povoljniji nego u economy-ju a i posluženje je nešto kvalitetnije (bar u LH). Problem je što economy premium ima jako malo sedišta na raspolaganju i brzo se rasproda, naročito o praznicima kad morate voditi računa da ga kupite prilično vremenski unapred.
Ako sam osuđen na economy onda je to veverica style putovanje posle koga mi treba bar 2 dana oporavka.

A

Potpisujem u cijelosti.

Z

Upravo sam se setio Alena i Beduin-a
Upravo mi je stujuart dodao casu vina i imao sam laptop na stolicu.
Putnica ispred mene je odlucila da obori sediste brzinski gde je sekunda nedostajala da mi polomi laptop i zalije vino.
Pitanje za Beduina za referentnu kolicinu belog vina.
Toronto – Vancouver 4 sata 40 min u vazduhu, popodnevni let.

A

A da jedan članak bude o standardima po Beduinu? :-)

V

Za dogodovštine iz Afrike bi trebalo otvoriti novu temu. Samo kratko, u Africi se pod ručnim prtljagom podrazumeva sve što se može uneti u avion na sebi.
Sećam se letova gde bi žena na glavi imala džak od 10-15 kila, obično brašna ili pirinča, u rukama po jednu kantu ulja za jelo od 10-15 litara, na leđima dete od tri godine, a na svakom ramenu po jednu torbu. Bilo je važno samo da unese sve to u avion bez tuđe pomoći. Ako bi nešto spustila ili joj ispalo, išlo je u cargo hold za teške pare uz puno plača i galame.
Trebalo je snimiti kako su se dovijale da sve to unesu kroz vrata aviona.

l

Kad je riječ o tekućinama, na aerodromu u Frankfurtu oduzet gel za njegu kožnih površina namještaja i sl. jer je količina na pakovanju izražena u ml. Valjda bih ga mogao otopiti u avionu i upotrijebiti kao opasnu kemikaliju. S druge strane još mi nije jasno kako sam prenio stakleni suvenir “snowball“ ispunjen tekućinom i motivom bečke katedrale na bečkom aerodromu.

Odgovori
A

Da, da… ta takučina je opasno terorističko sredstvo kojim se može teroristički napasti prljavština na avionskim sjedalima. I očistiti je… heeeeej… pa to je više nego opasno :-)

S

Meni je oduzeta Nutella od 400ml! Ne otvorena. Na „Konstantinu“ To me je izuzetno pogodilo, jer mi se nikad nigde slicno nije dogodilo. Ja objasnjavam: „To je cokolada“! On ce meni: „Da ali tecna“, Ja njemu: „Svaka moze biti takva kad se rastopi“. Ali nije vredelo zavrsila je u kanti.

A

Ha, da stvarno. Kao što i Nutella postane čvrsta kada se stavi u frižider. Glupost ko i ovo sa ušećerenim čvrstim medom.

Z

Primer sa kraja prošle godine, aerodrom Beograd let Easyjet BEG-GVA, čovek se raspravlja na bodychecku teraju ga da baci teglu ajvara mislim da je 450ml, ja dolazim posle njega a u zip kesi kajmak ali pošto sam ga već jednom prethodnom prilikom bacio ovog puta odvojen u 3 posude od 100ml kontrolor proverava posude, stvarno 100ml svaka onda sabira i ostalo, pastu za zube penu za brijanje itd ukupno manje od 1l. Dakle savet je ako nosite nekome balkanske delicije odvojite u posude od 100ml ili manje… :)

A

Mogao Vam je uzeti taj kajmak. Naime, ne smijete imati više od 100 ml iste tekućine, pa čak i ako su pakirane u 3×100 ml. Da je ustanovio kako se radi o kajmaku mogao vam je dva pakiranja od tri uzeti.

Z

Stari, mladi i srednji kajmak to su različite vrste „gelova“, šalu na stranu ne znam da li je to individualno do službenika ili šta već ali jedna prijateljica je iz SPU za Nemačku odnela 10-15 bočica za urin punih mora radi nekog biološkog istraživanja, službenica nije znala da li da je pusti i zvala šefa koji je pustio… (mada to je bilo 2007-8)

A

Je, je… sigurno bi ga prodali kao „mladi“, „polustari“ i „stari“. Hahahaha… jel bio bar Zlatiborski ili Užički?

Z

Mislim da je Valjevski, ali dobar kao zlatiborski :)

A

Nemogu reč… Valjevski nisam probao. A cujte, nisam ja osoba koja ne želi probat, koja je zadrta… gdje da dođem? :-)

Z

Sutra ujutro letim za GVA, izbacim 2 paketa padobranom kada budemo iznad ZG :)
Šalim se, sledeći put kada ste u BG degustacija!

A

Ako je do dobrog kajmaka potegnem ja samo radi toga do Begesa. A ni Geneva nije nakraj svijeta….

J

Alane, inače, kraljevački kajmak je najpoznatiji. A kako će tamo od 28.6. biti letova…

A

Bio sam tamo. Sramota za lokalnu turističku zajednicu da sam ja tamo bio a nisam to znao, nisam ga čak ni probao u hotelu jer ga nisu posloživali.

J

Genijalci. U Beogradu na pijacama seljaci svuda ističu „kraljevački kajmak“. Izgleda da je seljačka pamet prejaka za te turističke radnike…

A

Da, za nepovjerovat. U isto vrijeme na Zlatiboru „butik kajmaka“ gdje ima desetak vrsta kajmaka u rinfuzi za kupit. Ovdje u Hrvatskoj svi znaju za Učički, neki za Zlatiborsi (zapravo i opet Užički), a nitko za Kraljevački. Eto, i ja koji sam bio tamo pojma imao nisam.

b

Kad ste već pomenuli ženu koju je obezbeđenje maltretiralo zbog štaka možete li malo da pojasnite i podelite iskustva ako ih ko ima o putovanju sa prelomom noge? Trenutno mi je noga u gipsu ali ću možda zbog posla morati da putujem avionom u narednih par nedelja pa sam u dilemi da li je to uopšte izvodljivo? Na sajtovim kompanija sve isto pišu ne sme se putovati 48h od stavljanja gipsa i kupite još jedno sedište ako je gips iznad kolena. A da li je potrebno nositi neko lekarsko uverenje sa sobom, ko ga izdaje i na kom jeziku? Da li se štake smeju uneti u avion i da li se računaju kao prtljag? Toliko pitanja ima a call centre kompanije je nemoguće dozvati. Baš me je strah i ovako je putovanje avionom cimanje i u najnormalnijim okolnostima.

Odgovori
A

A koja je kompanije u pitanju? Pošaljte im mail.

Konačno tražite da vas na kolicima provedu kroz terminal. Imate na to pravo. I još čete izbječi sve gužve, pregledi preko reda. Doći će i po vas na avion i opet sve preko reda, još vam i prtljagu nose….

Z

Ja sam bio prisutan na Heathrow T5 gde su starijeg gospodina (80+) sa Svajcarskim pasosem i gospodju u pratnji slicnih godina drndali zbog olovke(injekcija za precizno doziranje) i kapsula sa insulinom i rashladjenoj torbici. Za nekoga ko je imao osobu sa dijabetisom u kuci doslo mi je da im prigovorim a onda mi je palo da mi ne treba takva glupost u stranoj zemlji.

A

Ja bi! Jednostavno ne mogu podnijeti takve gluposti ljudi koji su plačeni da nama bude ugodnije, iako oni misle da su plačeni upravo za suprotno, da nama bude neugodnije.

V

Dobra ideja za kobasicu.
Ja obicno ponesem banane, kesicu orašastih plodova i štark/pardon štapice.
Stvarno je suludo placati bezukusne aerodromske obroke po 15 i vise eura.

Odgovori
A

Ma pol klipa kobasice (npr. čajna ili srijemska) ili korak jegera (kolut), te po jedna kajzerica i najede se cijela obitelj.

N

Kad kazete svajcarski nozic…. Pre neku godinu let iz Beca za Lisabon, zaboravio svajcarac u nekom dzepu i naravno uredno su mi ga uzeli. Leteo TAP om, a uz rucak(vrhunski)….metalni noz i viljuska….. Pa ko se ne bi smejao, ispade opasniji najmanji victorinox(cak i predvidjen za privezak) od metalnog escajga.
Pozdrav Alene, zanimljiv i koristan tekst.

Odgovori
A

Hvala na pohvalama Nebojša.

Upravo sam to i ja napisao u tekstu. Oduzmu vam Victorinox, a ona ili dobite metalni beštek, ili kupite isti takav ili još veći Victorinox u duty free shopu i unesete ga u avion. Kretenluk!!!!

J

Friški slučaj, ove zime u Denpasaru oduzeta dva suvenir upaljača u originalnoj ambalaži uz obrazloženje da samo Zippo i slični mogu u avion. Lani u Tel Avivu uredno prošao kontrolu sa jednim takvim suvenirom, ne zapakiranim, jer je kupljen u lokalnoj trafici, a ne u finom dućanu kao ovi sa Balija.

Odgovori
A

Nije do Zippa, nego smijete imati samo jedan upaljač po osobi (svaki preko toga se oduzima) i to:

– ako je onaj plastični sa slabim plamenom može biti i sa otvorenim plamenom

– ako je jak plamen onda mora imati poklopac (kao što ga ima Zippo ili večina upaljača za cigare – moji upaljači na sreću imaju)

J

Na žalost, nije mi ostavio mogućnost da raspakiram upaljače iz omota i dam suputnici jedan, a drugi zadržim ja. Na prvoj kontroli na ulazu u terminal. Dakle, da sam pušač morao bih žicati vatru. :-)

A

Trebali ste inzistirati. Nije na njemu da vam „ostavi mogućnost“. Na to imate pravo. No, očito su mu se svidjeli upaljači koje je, možete si misliti, bacio. Trebali ste se žaliti njegovom šefu, pa ako to ne upali koordinatoru prometa, pa ako ni to nakon puta managementu zračne luke. On Vam mora dozvoliti da upaljač date suputniku koji nema ni jedan!!!!

Osim ako upaljači nemaju poklopac. Onda ih pljeni bez obzira kolko ih imate.

Z

Postovanje.
Odlican clanak, par komentara i par detalja za one koji putuju na severnoamerickom kontinentu detalji u donjem delu.

Kontrola na aerodromu
– Proverite da cipele nemaju metal u sebi. Ako niste sigurni pogledajte u oci sluzbenika , nasmesite se i recite da niste sigurni i podignite samo nogu da vidite da li ce metal detektor reagovati. Ako zazvone, vratite se nazad i poslati cipele kroz skaner. Time cete ubrzati proces i izbeci dodatnu pretragu. Verujte mi uljepsace te zivot i sebi i dobiti smesak od osoblja u obadve kombinacije.
– uzmite torbu za laptop koja se moze zakaciti za rucicu na rucnom prljagu a laptop se lako vadi.
– Mala korekcija u clanku. Ne smete imati bocicu u rucnom prtljagu (parfem, aftershave itd) preko 100ml bez obzira na kolicinu tekucine u bocici (Svajcarci bacili bocicu sa kojom sam putovao 2 godine po celom svetu u kojoj je ostalo malo parfema koji je izgubio dejstvo vecimn delom)

Licna sigurnost i udobnost leta
– Pre nego oborite sediste na neki nacin ili pogledajte osobu iza ili ih pitajte da bi izbegli da im polomite laptop ili da vam stave kolena i onemoguce spustanje istog :)
– Obavezno 3 sata pre planiranog poletanja pojedite umeren (ali ne preobilan) obrok. U roku 3 sata vas organizam ce vam dovoljno svariti hranu da u slucaju turbulencije, kasnjenja itd nemate mucninu u stomaku i ne rizikujete da pojedete nesta sto vam nece prijati na aerodromu. Ne racunajte na hranu na aerodromu ili u avionu (znam par slucajeva gdje na preakoatlantskim letovima hrana je bila posluzena tek 5 sati nakon planiranog poletanja sto zbog kasnjenja, sto zbog turbulencije).
-Dok ste u sedistu obavezno vezite pojas, ne mora biti zategnut. U slucaju naglog propadanja kroz (clear air turbulence) necete dobiti upozorenje od posade jer ga jednostavno nece videti na radaru i a pre njih niko nije prijavio isti ( PIREP )
– Uvek racujajte na slucaj evakuacije tako da morate imati udobne cipele (primer iskliznuce AF-a na Pearsonu gde su ljudi bezali od zapaljenog aviona po pljusku na blatnjavoj kosini, stajanje na krliku u Hudson-u itd )
– Ako imate noise canceling bubice, rade bolje od cepica za spavanje.
– ponesite iPad/Tablet. Dosta kompanija prelazi na streaming a i mozete pogledati film koji zelite za razliku of filmova koji su ponudjeni ili ste ih sve vec videli

Putovanja na Severno-Americkom kontinentu

-Ako zivite u USA ili Kanadi izvadite Global Entry/NEXUS karticu cak i ako ne putujete preko granice. Dobijate pravo ulazka na pre-check linije gde je generalno (izuzev Seattle-a) kraci red, prolazite samo kroz metal detektor, ne morate vaditi laptop u USA itd.
– Ako letite za USA raspitajte se da li se imigracija nalazi na odlaznom Aerodromu (Irska, Kanada, Mexico, deo karipskih ostrva) i uracunajte vreme potrebno

Odgovori
A

Hvala Vam na pohvalama.

I hvala Vam puno na svim komentarima, sugestijama i savjetima. Vrlo praktično i nadasve korisno.

Ovo da se oduzimaju tekućine u bočicama koje su veće od 100 ml iako u njima nema ni izbliza toliko tekućine sam obradio u prethodnom članku (gdje sam pisao kako se pakirati u ručnu prtljagu i što je u njoj zabranjeno).

Još jednom hvala na vrlo korisnim savjetima. Za neke nisam ni ja znao. :-)

R

Pozdrav,

sve je stvar improvizacije, kao i u svemu. Negdje će vam proći nešto što nikada vam nije nigdje drugo prošlo, a negdje neće proći nešto što je svagdje drugo prolazilo. Od “ manifetluka“ na letu, imigracijskoj kontroli, sigurnosnoj provjeri i slično. Zavisi na koga naletite od osoblja, na zemlji ili u avionu.

Imam sreću da poznajem par stjuardesa, ili nebeskih konobarica, kako ih ja nazivam :D Par puta na letovima Air Serbia i jednom na letu Wizz Aira imao sam poprilične povlastice. Od premještaja na sjedište za hitne izlaze, do besplatnog pića, i što je najbitnije na graničnoj kontroli proveli su me zajedno sa sobom i pilotima, pod krinkom „budući kolega“.

I ovaj papir koji se mora čuvati dodjeljuje se na Tajlandu također. Dole su mnogo strožiji ako ga izgubite. Strogi oprez.

Dodao bih još da je generalno pravilo, manji aerodrom – više ljubaznosti – bolja fluidnost putnika. Ovo opet zavisi od države. Njemački aerodromi institucija ljubaznosti, francuski aerodromi poput Bordeux-a gnjavaža, i tvrđava neljudnosti i neznanja. Tamo ako ne znaš francuski bolje pokušaj na maternjem jeziku, nego na engleskom. Trude se da te NE RAZUMIJU.

Pozdrav

Odgovori
A

Nije baš sve stvar improvizacije. Ovdje su stotine savjeta koji nisu improvizacija (izbor sjedala i printanje boarding passova kod kuće, zamatanje kofera, savjeti za brži prolazak kroz security, način ulaska u avion…). No, dio je improvizacija. Ipak i u tim savjetima neke stvari gotovo uvijek prolaze, neke ne. Svakako zbog tih XY puta koji prolaze to je dobro da potencijalni putnici znaju.

Poznavanje osoblja, posebno pilota i station managera svakako je ogroman benefit. O daaa…

Ovo sa manjim aerodromom i više ljubaznosti jest moguće, ali ja bih mogao napisati kamaru primjera gdje su ljudi na manjim aerodromima tromiji (imaju puno slobodnog vremena pa su ljuti kada ih se prekida u igranju pasijansa), slabije su snalažljivi i educirani (pa vam to produžuje procedure i stvara dodatne komplikacije), pa su i manje ljubazni (jer ih je daleko više posto u ukupnom broju došlo po babi i stričevima pa su zaštičeni ko lički medvjedi). Zapravo, upravo suprotno. U globalu, rekao bih da je osoblje na manjim aerodromima lošije od onih na velikim. U tekstu sam dao i svoj primjer sa francuskog aerodroma La Rochelle gdje žandar nije znao elementarnu informaciju svog posla.

Nevjerojatno koliko nam se razlikuju percepcije. Masu puta sam putovao njemačkim aerodromima i Bordeauxom. Njemački aerodromi daleko najgori po neljubaznosti u Europi, posebno policija koja je dno dna, Bordeaux jedan od boljih (posebno kad nam se easyJet vratio sa piste zbog kvara na motoru, pa smo čekali 6 sati). I svi su znali engleski (inače Francuzi ako i znaju engleski ne žele ga govoriti). A ne govorim iz iskustva nekoliko letova tamo, nego nekoliko desetaka letova po Njemačkoj, Francuskoj i Bordeauxu. Valjda ste baš naletjeli…

V

Moje iskustvo, doduše kao Pilota, je da su generalno policajci i security najljubazniji u Skandinaviji. Tamo i kad ti uši zavrću, prosto ne možeš da se naljutiš na njih.

Ubedljivo najgori, generalno, su u bivšim Državama Varšavskog pakta. Tamo je izgleda okasnila vest da je Drug Staljin umro još onomad.

A

Pa ne bih se složio. Imao sam vrlo dobra iskustva i u Bucharestu, i u Varaderu, i u Cluju, pa u Budimpešti, Varšavi, Pragu, Bratislavi… neka bolja, neka lošija, ali ni jedno baš nešto jako loše. Znao sam imati bitno lošijih iskustava na zapadu, posebno u Njemačkoj.

V

Alene,
Ogradio sam se na sa rečima „kao Pilot“.

Na većini Aerodroma ne koristimo iste kanale kojima se kreću putnici. Imamo posebne prolaze. A takođe sam uzeo u obzir njihov celokupan odnos tokom turnarounda aviona na Aerodromu.

Sa Nemcima imam samo pozitivno lično iskustvo, mada se slažem da su jako teški. No, nekako Ja nisam naišao na problem. Jedini lični problem sam imao u Švajcarskoj, ali to je neka sasvim druga priča.

A

Ma jasno, nije to sporno. Samo sam šokiran da se OK ponašaju prema putnicima, ali nisu takvi prema pilotima. Zar ne bi trebalo biti obratno?

V

Možda ima veze sa nekim drugim propisima, ali u tim pomenutim Državama uvek im nešto nije jasno ili im nešto dodatno treba pokazati ili na tom prolazu koji posada koristi nema policajca ili obezbeđenja, pa čekaš da se dotični ili dotična pojavi. Nisu neljubazni, ali vidiš iz prve da je to ona stara škola „Druga Brke“ koja je svima nama, našeg uzrasta, poznata iz doba Juge.

I da dodam da su i na nekim „zapadnim“ aerodromima se pojavili znaci „nadmenosti“ na tim prolazima za posade. Da li je samo trenutna pojava ili nešto dublje, rano je za zaključak.

A

Covijek bi ipak ocekivao da se prema vama ponasaju normalnije, blaze… bas sam iznenadjen sad.

A Drug Brko, sa velikom D…. bilo ih je bas svagdje… od porti i milicajaca, preko radnickih savjeta, skola, kazalista i bolnica do aerodroma… :-)

Z

Moje iskustvo sa imigracijom je uglavnom jako pozitivno, i sve zavisi na koga naidjete. Imao sam smesnih situacija gde smo se imigracione oficirke-i /granicni policajake/ci slatko smijali, pricali viceve (Americki carinici), gde su mi Nemacki imigracioni oficiri objasnjavali gde da idem na klopu u Minhenu i Svajcarci u Zurichu davali instrukcije za voz itd.

Jedina losa iskustva sam imao sa Madjarima na aerodromu, ne znam zasto ali vole da izigravaju vlast.

A

Apsolutno ima svega i dobrih i loših primjera. Meni su najjači britanski imigrantski časnici sa njima baš super pročakulaš. Jako su družaljubivi i pristojni. Vole popričati. No, to im je metoda jer kroz tu priču otkriju puno toga o vama i razlozima vašeg dolaska u Britaniju.

Ja u brojnim putovanjima u Njemačku imam ekstremno loša iskustva sa kontrolama. Ekstremno bezobrazni. Krajnje. I to gotovo uvijek. Kao da su instruirani da moraju biti takvi. Možda sam baš naletio. Ali puno previše puta sam „naletio“ da bi bilo slučajno.

I

Odlican tekst  , mada imam par zamerki i komentara.
• Apropo nozeva… na kontrolnom punktu na aerodromu u Guayaquil-u (Ekvador – slicno i u Peru-u) stoji transparentna kutija zapremine 2 metra kubna, prepuna nozeva. Bukvalno ima svega, od malih nozica do maceta a sve oduzeto od lokalnog stanovnistva. Paradoks je da nakon kontrole, u free shopu, mozes kupiti trofejne nozeve ozbiljnih dimenzija…
• Propustio si jednu jako bitnu stavku a to su upaljaci. Primer – vecina kineskih aerodroma ne dozvoljava unos upaljaca u rucnom prtljagu. Jednom prilikom sam izgubio 10 minuta dok sam pronasao upaljac u prtljagu koji je imao tri odvojene sekcije. Nosens je da je dozvoljeno da uneses upaljac kada je let iz evrope za kinu a u povratku nije dozvoljeno. Pravilo je da se upaljac ostavi kod poslednje pusacke zone ispred aerodroma kako bi ga uzeo pusac koji dolazi. Isto tako kada sletis, ides do pusacke zone i uzimas sebi jedan upaljac i nastavljas dalje.
• Jedno jutro u zagrebu nisam mogao chekirati kartu na automatu pa sam zamolio aerodromsko osoblje za savet. Nakon par sekundi, kada je covek skontao odakle sam, prebacio je na engleski (sa kojim se nije snalazio najbolje) jer navodno ne razume «nas» jezik. Jako ne profesionalno.
• Free shop… slazem se… Aerodrom u Beogradu je nabolji primer. Cigarete u free shopu su 20-30% skuplje nego na trafici.
• Izgubljeni kofer… Zagubljen mi je kofer na aerodromu u Oslu. Poslao sam zalbu Norwegian-u I platili su mi 2000 kruna (220 eur) “for inconvenience”. Dodatno sam kupio stvari u vrednosti od 600 evra koje mi je putno osiguranje nadoknadilo u roku od 48 h. By the way, prtljag mi je dostavljen sledeceg jutra. Moj savet je da se odmah javite prevozniku I da budete sto neprijatniji…
• U vezi kradje iz kofera… najcesce se kradu male a vredne stvari. Boxovi cigareta, skupi parfemi i skupi suveniri. Cigarete i parfemi se masovno kradu na beogradskom aerodromu (poznakem mnogo ljudi koji su imali slicno iskustvo), ali isto se moze desiti u Stokholmu, Kopenhagenu itd. Savet: obavezno zakljucavajte kofere.

Odgovori
A

Igore, nisam propustio upaljače, ali su oni obrađeni u prošlom člnaku. I u tom poglavlju Vam piše:

„U 1. dijelu ovog članka sam već napisao što se sve ne smije unositi u avion i u kabinu, pa to ovdje nećemo ponavljati“

A u tom 1. dijelu članka sam napisao:
„U vrećicu se smije unositi (…) upaljač i to najviše jedan komad po osobi (a onaj sa intenzivnim plamenom za cigare samo ako ima poklopac).

Nema su u Kini propustili upaljače, po jedan po osobi, kao i drugdje.

Da, ovo u Zagrebu je od djelatnika bilo vrlo neprofesionalno. Kažite mi datum i vrijeme, te opišite djelatnika i ja ću ga prijaviti nadležnim osobama.

Ovo za gubitak kofera ste u pravu. Ozbiljnim tonom sam uspio dobiti za VIP osobe koje su doputovale u Zagreb i po 600 EUR kompenzacija za neugodnost, iako je idući dan stigao kofer.

Ne mogu vjerovati da ste Vi već drugi koji govorite da se na Beogradu redovno krade, a da se ne poduzima ništa. Ovo je naprosto neprihvatljivo, a Beograd će, u tom slučaju, vrlo brzo doći na crnu listu putnika.

I

Hvala na odgovoru Alene.

Na Hongqiao-Shanghai aerodromu nije dozvoljeno unosenje upaljaca, ni jednog jedinog. Isto i na Qingdao Liuting aerodromu. I na prvom i na drugom su mi oduzeli jedini upaljac (i nisam bio jedini).

Iz zagreba sam leteo 27. nov 2017, 08:45 Zagreb – Kopenhagen ali nema veze, bilo pa proslo.

U Beogradu sam jednom prilikom (sa prijateljima) leteo za Oslo (deo ekipe za Stokholm). Check-in/bag drop je bio u isto vreme i na istom salteru. Po prispecu smo skontali da je nekoliko ljudi pokradeno na oba leta.

Kontam da oba aerodroma (BG i ZG) imaju isti problem… zaposljavanje ljudi preko veze koji se posle osile pa misle da mogu da rade sta im se prohte.

Nadam se da ce novi menadzment aerodroma u beogradu uspeti da se izbori sa partijskim pulenima i da spreci kradje i uzimanje cash-a na salterima (za 1 kg overweight prtljaga).

Z

U Beogradu Duty free je prodavao dunju za EUR35 dok sam istu kupio u gradu za 7-8 EUR
Takodje sam Marlboro kupio prijatelju u FRA kao poklon, prvo se zahvalio i onda me gledao me kao budalu i rekao da mi takve gluposti vise ne padaju na pamet jer su cigarete u BG iste ili bolje kvalitete i 3x jeftinije

A

Ma nije u redu… takvo ponasanje mozda nije neprofesionalno al svakako je blentavo i krajnje nepotrebno.

U Zagrebu nema vise „preko veze“. Sad se „vracanje usluge“ zove dozvoljen i mudar poslovni potez od kada o tome odlucuje koncesionar. I nitko se ne buni. Ali danas ako nekog tako zaposlis on se opako trudi da opravda povjerenje jer ce dobit pedalu ak nece bit dovoljno dobar.

Zz, vec odavno sam prestao kupovat na aerodromskim trgovinama osim kad moram (nisam stigo kupit ili imam rucnu prtljagu pa moram uzet u dutycu).

J

Ipak je dosta dobar Duty Free u Frankfurtu. Nisam pušač, pa to za cigare ne znam, ali redovno nađem neki baš dobar viski za pristojne novce. Prošle godine kada sam prolazio bili su u trendu japanski, pa su za njih tražili 60-ak EUR, al je zato bio vrlo povoljan Chivas. I izbor je, generalno. odličan.

Od povoljnijih Duty Free-a pomenuo bih onaj na Šeremetjevu.

Beograd i njegovu ugostiteljsku i trgovačku ponudu ne bih komentarisao. Očekujem da to koncesionar popravi… mnogo.

Da ne zaboravimo: na aerodromima se prodaju neke Toblerone kojih po gradovima nema…

A

Da, koncesionar mora popraviti MNOGO! Iako, do vraga, ugostiteljske i trgovačke objekte vodi Dufry. Ne mogu vjerovati da se toliko blamiraju

Z

Alene pohvale za oba teksta!
Podelio bih iskustva što se tiče putovanja sa malim detetom (infant), prvo što treba svako da proveri pre putovanja sa detetom su ograničenja / i prednosti, za dete u avion možete uneti do 2l vode + 1l mleka samo na bodychecku morate naglasiti da je voda za dete, drugim rečima u LCC bez problema imate vode za ceo put, pasiranu hranu takođe možete uneti bez problema.
Takođe u Easyjetu npr infant ima pravo da unese kolica, ručni prtljag standardne veličine i torbu za presvlaku drugim rečima na mamu tatu i bebu 3 kofera + torba (odeća malog deteta za 7 dana zauzme 1/3 kofera što će reći dosta extra prtljaga za mamu i tatu). Sa detetom koje ne hoda definitivno najveća muka je izlaz iz aviona na destinaciji pošto kolica uzimate tek na karuselu. Ukoliko presedate obavezno potražite uslužna kišobran kolica, kada smo išli preko Dohe na izlasku iz aviona je čekalo troja kolica pošto je u avionu bilo tri bebe dakle spremili su u napred, takođe Qatar i Emirates pod obavezno roditelje sa bebom smeštaju u prvi red sedišta bez doplate ili potrebe za bilo kakvim posebnim zahtevom. Na tom mestu vam kabinsko osoblje donese i kolevku koja se kači na zid. Na svakom ukrcaju imate prioritet i to koristite, na imigracionom ukoliko ne postoji priority lane slobodno idite na šalter na kome je najmanji red pa čak i na šalter za posade, ne ustručavajte se da potražite pomoć zemaljskog osoblja uvek će vam pomoći pogotovo u aziji, pre godinu dana sleteli smo u BKK red za imigracionom je bio kilometarski, ispred reda policajac nas je odvojio na stranu ispratio do priority šaltera na kome je bilo 20ak ljudi i stavio nas ispred svih njih, posle sam video da je isto uradio sa još jednom porodicom dok smo mi bili na šalteru. Takođe na dužim letovima osoblje će vam sigurno pomoći koliko god mogu tako da sam ja na letu BEG-DOH pojeo tri ručka, a supruga je dobila kolač iz business klase samo zato što se sin nasmejao svakoj stjuardesi…
Dakle u startu težak put sa bebom pretvorite u lak i iskoristite sve benefite koje slatka mala beba pruža!

Odgovori
A

Hvala Vam puno na pohvalama.

Hvala za ovaj savjet. Znao sam da bebe mogu unositi dječju hranu i mlijeko, ali nisam znao za vodu. Znači, da bih unio 2 litre bode za put LCC, samo moram nabrzaka napraviti malu bebu, i tako svakih 2 godina. :-)

Hvala i za sve ostale savjete. Pomoći će puno svima onima koji imaju malu djecu, ili to planiraju imati u skorijoj budućnosti.

Dobar dio kompanija smješta roditelje sa malom djecom u prvi red bez naplate, ne samo Emirates i Qatar. I dobar dio kompanija ima te koljevke koje se vješaju.

Sve ovo što ste napisali stvarno me ponukalo da bih mogao još kojeg bebača napravit, pa sa sobom na poslovna putovanja… :-)

d

Mi smo leteli YYZ-WAW-BEG sa malim detetom (infant) prosle godine. Kolica smo imali uz sebe do ukrcavanja u avion u Torontu (ostavili ih avio mostu). Kad smo stigli u Varsavu, kolica su nas cekala u avio mostu i koristili smo ih do ukrcavanja u avion za Beograd. Posto smo leteli manjim avionom, kolica su ostala na platformi pri ukrcavanju na udaljenoj poziciji i u Beogradu smo ih preuzeli sa pokretne trake.
U Torontu smo imali prioritetno ukrcavanje, dok U Varsavi za ovaj kraci let ga nije bilo. Drugi putnici u redu su nas samoinicijativno pustali ispred sebe.
U LOT-ovom avionu na relaciji YYZ-WAW nismo dobili cak ni pojas za infante, da vezemo dete, mada je on prespavao ceo put na jastuku koji smo poneli od kuce. Na letu WAW-BEG smo dobili pojas za infante kao i neku bojanku i bojice da tete prekrati put.
Js jedan dogadjaj iz Varsave. Kada je dosao red da se ukrcamo u avion, i skenirali nase boarding karte nastaje problem i opsta pometnja. Osoblje na salteru se nesto domundjava izmedju sebe na poljskom i nista nam ne govore, stavljaju nas u stranu i ukrcavaju ostale putnike i zovu nekoga da dodje da resi problem. Svi putnici prosli, autobus otisao, samo mi ostali na gate-u. Ispostavilo se da nam je gospodja na salteru u Torontu dala sedista sa pogresne strane aviona, koja nema maske za kiseonik za malu decu i ne mozemo da se ukrcamo, jer su mesta vec rasporedjena. Posle nekog vremena su nas pustili u prazan autobus koji je dosao samo zbog nas i odvezao nas do aviona. U avion je s nama usao jedan namrsten sluzbenik i bukvalno prisao nekom putniku koji je sam sedeo s prave strane aviona spreman da se fizicki obracuna sa njima da ga pomeri na nasa mesta, a da mi sednemo tu. Srecom bila je neka ljubazna stjuardesa u blizini i objasnila mu o cemu se radi na brzinu na sta se covek bez problema premestio.

Jos jedna dogodovstina sa YYZ od neku godinu pre ovog gornjeg dogadjaja. Kad smo stigli u BEG otvaram kofer u njemu kartica potpisana od kanadske carine koja kaze da je kofer otvaran i da nista nije uklonjeno iz njega. Razlog za otvaranje nije bio napisan, ali sam vrlo brzo skapirao kada sam nasao dlake svuda. Zaboravio sam pre puta da operem elektricni brijac, koji je u sebi imao dlake i pojavio im se kao nesto nejasno a organskog porekla na skeneru. Od tada uvek dodatno pred put ocistim aparat za brijanje…

Z

@dugme
To da vam nisu dali pojas je stvarno katastrofalan propust posade! Koliko znam za svaki tip aviona postoji propisan broj beba koje mogu da lete, tako da sigurno su imali pojas, ko zna, da ste im po dolasku zapretili tužbom verovatno bi dobili return flight business klasom ;-)
A inače im se stalno dešavaju neki problemi prilikom checkiranja infant , isto tako su mene jednom zvali preko razglasa na gate na kompjuteru je bio spisak putnika i pored sinovljevog imena velikim crvenim slovima NOT FLYING!? Pričali su telefonom par min i sve je bilo ok…

A

Zt777 i dugme, iskreno Vam hvala za ova iskustva. Možda ipak ne napravim još koje dijete, kad pročitam i ovakve priče. :-)

V

Da i Ja dodam koju o ovoj temi.

U Ryanairu porodice sa malom decom se ukrcavaju prve osim ako ne izraze želju drugačije. Naša standardna objava pre ukrcavanja je da se prvo pozivaju putnici sa malom decom i Prioritet putnici.

Zatim kabinsko osoblje ima uputstvo da ako primeti da neki roditelj sa malim detetom stoji u redu, pride i dovede ga do stepenica aviona preko reda. Sam sam nebrojeno puta to uradio i dok sam obilazio avion. Takođe se obavezno pomaže roditelju tako što im se ponese ručni prtljag.

Kolica se uvek ostavljaju pored aviona nakon ukrcavanja i uvek čekaju pri iskrcavanju. Ona se stavljaju u Cargo hold One prednjeg bagažnike tako da su prva pri ruci i zemaljsko osoblje ima nalog da ih pravo iznese pred avion, pa posle ostale torbe iskrcava na kolica.

Jedino gde smo budale je ona idiotska politika dodele sedišta. Iskreno se nadam da će to u veoma bliskom vremenu biti zauvek uklonjeno. Često puta moramo druge putnike da šetamo po avionu ne bi li spojili porodicu. Srećom uvek ima normalnog sveta pa često sami drugi putnici ponude sedište kad vide porodicu sa takvim problemom.

Z

Vladimire hvala za info o Vašoj kompaniji, kao što sam napisao najveća muka konkretno nam je bila što svaki put ostavimo kolica pred ulazak ali na odredištu ne čekaju airside nego na karuselu a od aviona do karusela mali na rukama…
Ali eto i nama je gotovo sa infant privilegijama sutra prvi put ima svoje sedište…

A

…i tu uslužnost sa bebama Ryanair naplačuje 15 EUR ako se plati unaprijed i 25 EUR ako se plati na aerodromu. Za razliku od ostalih kompanija.

V

Alene,

Drago mi je da se slažeš da su mnoge, isključivo, Majklove, ideje o zarađivanju novca idiotske i nehumane. Za razliku od drugih kompanija gde su CEO više ljudi, a manje mašine za brojanje para, kod nas se još uvek više ceni novčanik no beba.

Srećom zaposleni u Ryanairu idu korak dalje, pa pomažu ljudima i kad im je to „zabranjeno“ bez plaćanja usluge.

Otiće će On da se igra na Berzi, doći će normalan CEO, pa će Ryanair postati humana i dostojna poštovanja kompanija. Kome je novac smisao života, kod mene taj i takav nema nikakvu vrednost.

A

Da, neka naplačaivanja su istinski nonsensi. No, Ryanair je izmislio neke usluge koje su istinski dobre (nisu preskupe ali su inovativne i dobre za putnike). Ovo sa bebama je stvarno nepotrebno i vrlo negativno.

Ipak neprimjereno je napisati da su „idiotske“. Poglavito ako se radi o osobi koja tim naplatama tebi daje plaču.

V

Alene,

Upravo zato. Nemam ništa protiv, ni Ja, ni većina mojih Kolega da se ukinu idiotske ideje. Ništa On meni ili nama daje. Mi platu zaradimo. Da se On pita smanjio bi nama i ovo što nam sad daje.

Što pre ode, svima će biti bolje. Od putnika do zaposlenih.

A

Boga mi ti daje plaču Vladimire. Kao i ja svojim djelatnicima. I dajem otkaze radnicima. Prijerice da me nazovu javno „nesposobnim“ ili „idiotom“. Idući dan, burza… Komunizam je ukinut prije 30 godina.

V

Alene,

Ti očigledno živiš u komunizmu. Ja živim u Engleskoj, radim za Irsku firmu. I tako još oko 1000 Kolega.

Kao najzanimljivije, ima primera na tonu gde su Piloti Ryanaira izražavali svoje stavove i mišljenje o svom CEO. I gle čuda, nisu u menadžmentu posegnuli za metodama poznatim iz doba komunizma. Niti jedan pilot zbog toga ili sličnoga nije otpušten iz Ryanaira.

Možda da dođeš na neko od Managament Resource and Stress Control predavanja? Svako od nas koje na bilo kom rukovodećem položaju je morao da prođe kroz bar jedan kurs. Kaže legenda da samo jedan od Rayanir Menadžera nije uspešno završio kurs. Pogodi ko!

B

To je razlika u filozofiji trulog zapada i jos truljeg istoka.
Na trulom zapadu nema upiranja prstom i trazenja krivca.
Kad se zaheb dogodi, kriv je sustav koji ne pojedincu dopustio da napravi zaheb.
Na truljem istoku, svaki zaheb odmah dobije ime i prezime.

A

Vladimir:
Kažeš nije. A što su otpušteni svi piloti u Nizozemskoj?

Uzgled, jedno je kad netko izražava nezadovoljstvo unutar kuće, pa čak i kad štrajka, a potpuno drugo je kad naziva CEO-a nesposobnim i idiotom. Prvo je elementarno pravo, drugo je krajnje neprimjereno ponašanje.

Ja živim u komunizmu? Neće proći. Ni jednog jedinog radnog dana u komunizmu nemam. Ali zato radim za sve velike institucije ne samo u Hrvatskoj. Kaptialističke. Vrlo uspješno. I ne govorim o onima koji me angažiraju i plačaju da su idioti i nesposobni pa čak i kad to jesu. Ali to se jednostavno ne radi. Ne možeš u isto vrijeme od nekoga uzimati novac i govoriti da je idiot.

V

Alene,

Postaje smešno koliko neke stvari znaš površno. Prvo se informiši šta se desilo sa tim „otpuštenim“ pilotima iz Holandije, pa onda ovde piši.

O ličnim stavovima i shvatanjima nikad ne raspravljam.

Nisam rekao da radiš ili si radio u komunizmu. Rekao sam da tvoj stav da nekom daješ platu je postulat komunizma. U kapitalizmu se plata zarađuje. Da jednostvano napišem, ne daje Majkl nikome platu. On je ugovorom obavezan da uplati zaradu, na kraju svakog meseca, za izvršen rad.

I hvala ti na obaveštenju da se ne može u isto vreme govoriti sta se misli i biti plaćen za svoj rad. Ja ništa ne uzimam. Meni se uplaćuje na račun u banku, Ja kažem šta mislim, radim u Ryanairu i eto demantujem tebe da se to ne može u isto vreme. Za par dan, 28 februara, pogledaću račun, čisto da se uverim da se može oba u isto vreme.

A

Naravno da znam samo površno. Pa to dokazujem u ovima anlizama svakodnevno. O tome što se desilo u Nizozemskoj sam napisao članak, pa eto dijela tog članka:

RYANAIR OTPUSTIO SVE NIZOZEMSKE PILOTE
Ryanair kani otpustiti sve pilote u Nizozemskoj. Ryanair tvrdi da je razlog ovog poteza vrlo loše stanje u jedinoj nizozemskoj bazi u Eidhovenu, gdje kompanija ostvaruje skromne rezultate. Ryanair je bazu zatvorio u studenom 2018. Sud u Hertogenboschu smatra da su razlog zatvaranja štrajkovi koje su nizozemski piloti provodili tijekom 2018. godine.

Sud ne može spriječiti zatvaranje baza, ali je naredio Ryanairu da ponudi pilotima opcije da lete iz Eidhovena, te da i dalje žive u Eidhovenu, a da ih ne može tjerati da prihvate posao u nekon drugoj bazi izvan Nizozemske, te odbijanje istog uvjetovati otkazom. Sindikati smatraju da je zatvaranje baze ilegalno.

Rynair je imao 200 zaposlenika u Eidhovenu prije zatvaranja, od čega 50 pilota i 150 kabinaca. Ryanair je ponudio zaposlenicima da ih relocira u druge baze izvan Nizozemske, no zaposlenici se nisu odazvali na ovaj poziv. Ryanair ima 441 avion, 223 dinastije, 1875 linija i 2038 dnevnih letova.

I ponovo ista stvar, kada nemaš arugmenata, ti napadaš osobno i obično pritom lijepiš epitete potput „nesposoban“, „površan“, „neznalica“ isl. I o tome se neću sa tobom raspravljati. Ni nakraj pameti mi nije dokazivati moje sposobnosti i znanje ovdje. Mislim da količina čitatelja ove kolumne dovoljno govori o tome.

Ja i komunizam! Nazdravlje! Uzgled ja sam ti kapitalista, poslodavac, onaj koji zapošljava. Već 28 godina. Ona druga, suprotna strana.

Jedno je misliti i dobivati plaču. Drugo je o svom poslodacvu javno iznositi da je idiot. Iskreno se nadam da tvoj CEO neće saznati što javno iznosiš o njemu.

t

@Alen ni ja nemam radnog staža u komunizmu, prekasno sam rođen. A šta bi vi da vas je zapao komunizam, kako bi izašli na oči svojim čitateljima danas? Ja se recimo mogu hvalit ali neću da nisam služio JNA, ne čini me to ni boljim ni lošijim od vas koji jeste. Biti poslodavac ne znači biti na drugoj strani, poslodavaca je bilo i ima ih i u komunizmu. Ako sam zaposlen u vašoj firmi, vi meni dajete plaću, ja vama dajem rad, uslugu. Ja neću pričat protiv vas, vi nećete protiv mene jel ja vama isto dajem otkaz u tom trenutku.

A šta se tiče Vladimirovog pisanja o Njemu(:, iskreno i ja sam pomislio par puta jbt kako može danas kad je svijet globalno selo tako o svom direktoru (o tom po tom kolko Ryan i On osobno imaju resursa pretraživat šta se piše po forumima) ali opet saznali smo i da sjede zajedno na sastancima, ko zna kakav odnos imaju itd. itd., a i koliko sam steko dojam o Njemu, čini mi se da je Taj cijepljen od taštine i da ga samo šuštanje zelenila (ali ne u šumi) zanima

P.S. namjerno i sarkastično pišem Njegovo ime velikim slovom

S

Poštovani,

Mislim Alene da ti nisi poslodavac, formalno posao daje i za njega plaća preduzeće, dakle ono je poslodavac. Pa i tebe kao CEO plaća preduzeće, u redu, ti si vlasnik, to su ipak odvojene stvari.

Sve zaposlene u Ryanair-u pa i CEO Majkla plaća Ryanair Holdings plc ili Laudamotion, Ryanair Sun, Ryanair UK…

Nego, barijere postoje u životu inače, u poslu pogotovo. Mentalne barijere. No dobro je da postoji mogućnost izbora. Svako može odlučiti i izabrati, zaposleni: šta će prodati za isplaćenu platu ili poslodavac: šta će dobiti za plaćanje iste.

V

Alene,

Niti jedan pilot iz Holandije nije otpušten. Što i Ti u zadnjem komentaru navodiš. U prethodnim nisi tako pisao i javnost ovde može da pomisli da su ti ljudi bez posla i plata.

https://www.reuters.com/article/us-ryanair-unions-netherlands/dutch-refuse-ryanairs-right-to-fire-pilots-and-cabin-crew-idUSKCN1P21T9

Nisi napisao svu istinu o tom slučaju. Svi ti piloti su još uvek u Ryanairu, lete iz drugih baza, primaju plate kao iz svoje matične baze Ajndhoven i uz to dobijaju out of base troškove koji nisu mali. Čeka se odluka Ryanaira, koja će se desiti uskoro, pogotovo nakon odlaska Majkla za pozicije CEO Ryanair. Jedan od zadnjih gafova koji je doprineo odluci da On ne bude više CEO Ryanaira je upravo slučaj Ajndhoven.

Opet ne čitaš napisano. Nisam rekao da si u komunizmu, već da u ovom slučaju oko mene i Ryanaira imaš stav kao iz vremena komunizma. Što je i Beduin gore pomenuo.

Da li da napišem ponovo?

Majkl zna šta Ja mislim o njemu, i javno, a i licem u lice. Tako da nemoj da brineš za mene. Sve i da mi se zahvale na dugogodišnjoj saradnji, ponuda za posao ima na hiljade. Ako neka bude kao ona iz filma Kum, neću moći da odbijem.

A

Zagreb-Bordeaux-Zagreb
srijeda 27.2. – petak 1.3.
karta kupljena 7 dana prije puta

608 EUR Lufthansa – nazad je business klasa bila 125 EUR jeftinija od ekonomske!!!! – KUPLJENO
724 EUR Air France
Ni jedna druga kompanija nije imala konekcije

Usporedbe radi
Zagreb-Toulouse-Zagreb za te dane

284 EUR Turkish, ali 13 sati čekanja po noći prema tamo i 15 sati nazad
320 EUR Air France
344 EUR Lufthansa
British i Iberia nemaju konekcije

Iz Venecije za Bordeaux
EasyJet – nema dobre datume
Volotea 163 EUR, ali kad ukalkuliram trošak benzina, parkiranja, cestarina, vinjete, dodatan dan hotela ispada mi 473 EUR, a za 140 EUR neću derat auto i drndat se 700 km

Bila je i opcija za CDG, pa onda 3,5 sati TGV-om, što je ispalo 450 EUR. Iskreno i to me bilo tlaka, a i čekalo se dugo u CDG, pa još dolazim jako kasno u Bordeaux, a u petak se moram dizati u cik zore.

Odgovori
S

Kao i uvek sve pohvale za kolumnu,dosta korisnih saveta,informacija i sl.
Kao sto ste spomenuli alene u prvom delu ove kolumne za putovanje sa A-380 stvarno nesto istinski neverovatno i mnogo veliki avion.
Putovao sam sa njih iz dohe u sidnej(economy premium)upgrade na aerodromu iz razloga sto je let beg doha kasnio u polasku tri sata i omasena konekcija za sidnej(placeni transfer,hotel,klopa i pice od katara)
Usluga kako na ovom iz bg posebno na ovom za sidnej vrhunska,posluga kao da smo na svadbi blago teceno,slusalice,pribor za pranje zuba,papuce,carape,navlaka za oci,avion je bio 100%pun.taj dan upoznam gospodju iz leskovca koja je doletela etihadom pola sata posle mene koja je blago receno revoltirana uslugom.poz iz suncanog sidneja

Odgovori
A

Hvala puno na pohvalama.

Da, da… Qatar je čudo. Istinski. Ono baš čudo… Letio sam s njima i u ekonomskoj i u business klasi i iskreno wooow!

Sydney, pa što niste mogli negdje bliže odabrat? :-)

S

Pa gde blize kada sam hteo da letim A380,devojka se bunila bile su neke varijante sa dva presedanja tipa istanbul pa singapur i sl ali sve bi leteo 777 ili 330 .videli ste i sami sta je 380 :)

A

Ma kažem sa Sydney da niste baš morali odabrati da otputujete na kraj svijeta.

A A380 je stvarno…. wooow… ne razumijem kako kompanije ne shvačaju da putnici obožavaju ovaj avion. No, zar su putnici bitni?

m

Kad ste vec pri savjetima – jel ima neko prijedlog za parking na aerodromu Beč 10dana? Mazur je nekih 70EURa sa transferom, možda ima jeftinije rješenje?

Odgovori
A

C parking (long-term) e 119,90 EUR za 10 dana. Taj ja uvijek koristim. Pet minuta hodanja od terminala.

M

Odlican I zanimljiv tekst kao I uvek. Kakva je situacija ako npr imam Cro pasos, trebam da letim za Kanadu, a najpovoljnija konekcija mi je preko USA (npr O Hare Chicago), ali nemam vizu za USA. Kako to funkcionise? Da li je moguce ili ne?

Odgovori
A

Hvala puno na pohvalama.

Za Kanadu ne trebate vize. A kako to ide preko SAD-a, trebate li vizu samo za tranzit, stvarno ne znam. Netko????

Z

@Milan
Svi kanadski letovi iz USA slecu i polecu kao „domaci“ letovi tako da vam je viza za Ameriku potrebna bez obzira sto WestJet na O’Hare slece na medjunarodni Terminal (5) i na osnovu web site-a nema tranzit zonu (u USA i Kanadi nemate odlaznu imigraciju)
https://www.flychicago.com/ohare/myflight/international/pages/default.aspx
Air Canada je na Terminalu 2 koji je domaci.

A

Hvala na objašnjenju… Vrlo korisno i informativno.

Eto, svrha ovog članka postignuta :-)

t

inače meni je najiritantnije kad me osoblje na samom ulazu u avion još jednom traži isprave, pa već sam ih pet puta u zgradi pokazao i ne bi mogao ni doći do vas da nema validan bording pas i osobnu ili pasoš

nekad se napravim lud pa kao ne znam pa ih ispitujem da zašto treba kad sam se već napokazivao itd., nekad imam spremno pa uopće ne traže…

ima li kakav savjet protiv toga

@Alen vi bi zaradili i na koljenima i na onom putniku iza, da li vam se kad desilo da je ovaj naprijed bio brz pa spustio sjedište a ovaj nazad vama upro koljena pa ste vi ostali j… stranka? savjet je dobar za osobu koja ga primjenjuje ali dobar savjet treba bit primjenjiv za sviju a teoretski se može desit da cijeli avion primjenjuje vaš savjet i šta ćemo onda?(:

Odgovori
V

Touchmeduza,

To je međunarodni propis. Kod nas u Ryanairu ne bi ušli u avion ako ne pokažete boarding pass. Prvi bih Vas Ja zamolio da napustite avion. Boarding pass je za posadu aviona jedini i isključivo jedini dokaz da Vi kao putnik imate pravo da budete na tom dotičnom letu.

Dešava se da u veoma kratkom vremenskom periodu idu dva ili više letova iste kompanije ka istoj destinaciji. Bili bi zbunjeni kada bih mogao ovde da prezentujem dokaze koliko puta je posada zaustavila putnika sa drugog leta koji pokuša da se ukrca na let ka istoj destinaciji,

Po međunarodnom vazdušnom zakonu ne sme na avionu tj. letu putovati bilo koji putnik koji nije u generalnoj deklaraciji ili kompjuterizovanom spisku putnika ili ne daj Bože da taj putnik ode na pogrešan let, a da njegov prtljag ostane na ispravnom letu.

Savetujem Vam da pri svakom ulasku u bilo koji avion, bilo koje kompanije, bilo gde u Svetu sami pokažete boarding pass ili na zahtev posade. U protivnom se mogu desiti velike neprijatnosti. Nema šale sa bezebednošću leta, putnika, posade i aviona.

Samo Ja imam primera gde sam odstranio putnika sa leta za bar jednu osrednje dobru knjigu.

Najinteresantniji slučaj je bio pre par godina kad je jedan smartass rekao stjuardesi da ako mu da „special smile“ pokazaće joj boarding pass. Na njegovu nesreću čuo sam ga i nije se lepo proveo. Ostao je na letu samo zato što se predamnom njoj izvinuo i pokazao boarding pass.

A

Joj da… iskreno to opako iritira. Nakon što 4 ili 5 puta sve pokazujem, eto njih na vratima. Doslovce ih pitam „pobogu zašto opet“. A kakav možete savjet imati za to, osim da se boarding pass sa putovnicom ne sprema sve dok ne sjednete na sjedalo u avionu. Ja tako radim.

O da naravno i jedno i drugo. Pa ovi od naprijed vrlo su uspješni. Iznenade vas brzinom, naprave to nakon 15-tak minuta (a nemožete stalno upirat koljena), jači su od vaših koljena…. :-)

t

@Vladimir ma ja sam discipliniran putnik i malo pronegodujem da mi život bude lakši dok se istovremeno laćam bording pasa(: a i palo mi je napamet da je zbog tako nekih razloga, recimo kad je avion na udaljenoj poziciji umjesto na jet bridgeu, što se ne bi putnici pogubili ili vozač autobusa pred krivi avion parkirao, jednom me u MUC ili FRA autobus na letu Croatie za ZAG ostavio ispred Montenegro aviona, doslovce sam ko u vlaku konduktera pitao, jer ovaj za Zagreb?

@Alen i vi ste nekom naprijed(: apropo vizavi sjedišta i njihova spuštanja, zanimljivo da sam sa svojih 195 cm već nekoliko long haul letova presjedio na svom prozorskom (jel volim zurit kroz prozor) mjestu bez odvezivanja pojasa čak ni zbog odlaska na toalet ili protezanja nogu da ne bi podizao suputnike te bez spuštanja sjedala baš da ne budem na smetnju putniku iza mene, vjerojatno sam malo prepristojan odnosno premoralan(:

A

Ja imam tu sreću da stvarno ne moram na WC jako dugo, tako da najčešće na letu ne moram koristiti avionski WC i dizati suputnike. No, ako se mora… ha….

Z

Zahtev nije bez razloga
– svercovanje putnika, beba, provlacenje iza ledja osoblja, sakrivanje u odlaznom koridoru ima masa nacina da dodjete do aviona, zvuci ludo ali svasta se desava
– Aviokompanija na let koji udjete je zaduzena za Vas ukljucujuci da imate uredne dokumente prilikom izlazka iz aviona na destinaciji.
U severnoj Americi ako se putnik pojavi bez uredne dokumentacije, kompanija placa velike penale i zaduzena je da vas vrati tamo odale je zapocelo vase putovanje. Zbog toga imate posebnu kontrolu pasosa pre ulazka na let, a zna se desiti da ce vam osoblje traziti da pokazete pasos i prilikom izlazka iz aviona, jer cim iskoracite iz istog situacija se menja povoljno za vas a nepovoljno za aviokompaniju.
– iz gorenavedenog razloga na „rizicnim“ letovima vas moze docekati granicna policija na samom izlazku iz aviona ( passanger manifest-a, polazne destinacije itd). Meni se desilo u Frankfurtu dva puta na LH-ovom letu iz Beograda

I kao sto rekoste , ako niste u avionu vas prtljag mora van. Air India slucaj koji se do pre par godina vukao po sudovima u Kanadi.

Odgovori
Z

Ovaj komentar je trebao biti nastavak predhodnog post-a

A

Ma jasno. Svi znamo primjer one bakice koja je 20+ godina putovala konstantno (to joj je bio način života) i nekoliko puta proputovala planetu da nije potrošila ni lipe na karte. Tako da je očito moguće.

Ali to je bilo prije, kada je bilo manje kontrola, danas se to ipak ne bi trebalo dešavati. Konačno, zato i posade prebrojavaju ljude u avionu. Ako se netko prošvercao (jadan više) teško će to proči. I onda mogu ponovo provjeravati tko je prošvercao.

Kompanija jest odgovorna za vas i ima ogroman trošak ako imigracija odluči vratiti putnika. Deportacija se najčešće vrši na istom letu, ali koji puta se čeka nekoliko dana. I tada to kompaniju još više košta. Zato su neke kompanije vrlo rigorozne u tim provjerama. No, to se radi na samom gateu, još jedna provjera na vratima aviona je ipak nonsens.

Kontrola na izlazu iz avona za rizičke letove jest praksa. To se gotovo nikada ne dešava za letove unutar Europske unije (osim ako je neka frka).

V

Alene,

Očito si loše obavešten. Kontrola boarding pass je obaveza pri ulasku u avion. Jedino je razlika da neke Kompanije imaju svoje službenik na gate koji kontrolišu dokumenta, te onda nema dodatnog kontrolisanja na avionu.

Neke druge Kompanije nemaju svoje službenike na gate te sprovode svoju kontrolu na ulasku u avion. Sve se svodi na obavezu da kompanija mora negde u lancu da sama sprovede kontrolu dokumenata.

Odbijanje pokazivanja boarding karte ima ka posledicu jedno jedino rešenje. Odstranjivanje putnika sa leta.

A

Zašto bi netko odbio pokazati boarding pass?

No, pokazati boarding pass na gateu zajedno sa putovnicom, pa onda 30-40 metara dalje na mostu još jednom jest glupost par exellance. Iskreno u 90% slučajeva kompanije ne traže dodatnu provjeru boarding passova i putovnica, a nikad na gateu nisam vidio više od službenika aerodroma koji skenira boarding passove, tj. uz njega nije nitko od kompanije. E sad, jel netko tamo u pozadini „provjerava“ sve linije ulaska, tj. „kao“ provjerava da „zadovolji forumu“, stvarno ne znam. Eto u idućih par letova ću obratiti pozornost i jasno to napisati.

V

Zašto bi neko odbio?

Pa ima jedno bar stotinu meni poznatih razloga koje su putnici polušali da iznesi kao opravdanje.

Da ti pomognem u obraćanju pažnje evo kog skromnog doprinosa iz svere propisa i zakona.

„Any person who refuses to undergo screening before boarding or entering an aircraft must be denied boarding, and not allowed to pass the point of search. Local operating procedures should contain guidance on what further action to take.
Additionally any persons denied passage for refusal to be processed, or for some other security reason, should be referred to policing authority officials. All operators at the airport should be alerted accordingly to cover the situation where the passenger, deterred by additional attention, changes travel plans in a to attempt to travel on another airline.
IATA Passenger Services Conference Recommended Practice 1724 details the General Conditions of Carriage (Passenger and Baggage) under the Warsaw Convention and amended Protocols. Article 8.5 details a carrier’s ‘right of search’“

Ide unazad čak do Varšavske Konvencije. Prijatno čitanje.

Za proveru forme pod znakom navodnika koje si stavio, samo da kažem jedno:

U današnjem civilnom vazduhoplovstvu ima samo suština, forme nema.

A

Da… nema forme, samo suština…. da….

Kao što rekoh zašto bi netko (bio tolko glup) da ne pokaže boarding pass. A ako je toliko glup, onda nek snosi i posljedice.

M

Mozda sam sad vec I dosadan sa mojim pitanjima ali sva su nekako iz realnih situacija. Evo npr: uzeo sam kartu Bgd – Calgary za 05.03.2019. I kada sam je kupio sluzbenik u agenciji mi je rekao da trebam da apliciram za elektronsku prijavu boravka. Uradio sam to pre par dana I jos uvek nisam dobio nikakav odgovor. U uputstvu pise da potvrda obicno dolazi u roku od nekoliko min ali da moze da potraje i do nekoliko dana. U svakom slucaju ako bude trebalo poslace mi mail da nadopunim moj zahtev u roku od 72 sata. Takodje pise da prijavu mogu da popunim samo jednom. E sad, ako mi ne stigne to za dva- tri dana sta uraditi? Da li je neko imao slicnu situaciju? P.S. puno hvala na prethodnom odgovoru za vizu za konektovan let preko USA.

Odgovori
A

Vjerojatno trebate nazvati veleposlanstvo Kanade (konzuarni odjel), što drugo?

M

Resio sam. Ponovo sam aplicirao i ovog puta su mi poslali odobrenje na mail u roku od par min. Izgleda da prvi put nije uopste program ni prihvatio zahtev.

A

Za ne povjerovati. I kako se čovijeku lijepo može zakomplicirat život radi gluposti kompjuterskog sustava.

Z

Milane, iz nekog razloga (verovatno sto je bio URL u pitanju) moj komentar nije prosao.
Za buduce putnike, imate stranicu kanadske vlade , zavrsava se sa .gc.ca na kome mozete proveriti status aplikacije sa unosenjem par podataka.
Sretan put u Calgary, i zapamtite da prolece u kanadu stize prvog maja :)

Licno preporucujem:
– obavezno posetite Banff Nacionalni park i Lake Louise (prosetajte po jezeru obzirom da ce biti zamrznuto do plavog vodopada sa suprotne strane hotela)
– Obavezno posetite Drumheller ( nalaziste dinosaurusa)
– ako vreme dozvoli otidjite do Jasper-a
– ako skijate – komentar je suvisan

C

Odlican clanak, zajedno s prethodnim ide u bookmarks i predvidjam da ce postati referentni tekstovi za ovu temu na nasem jeziku (posebno ako ih tu i tamo osvjezite novim saznanjima).

Sve ste pokrili osim najvaznijeg… padobran! Salu na stranu… ;-) zaista sveobuhvatan tekst kakav je falio.

Ovo sa tekucinama bih posebno podvukao… nevjerojatno je koliko ljudi to zanemaruju i koliko se kozmetike i slicnih, ponekad i vrlo skupih, tekucih preparata, mora baciti na aerodromima.

Jedan savjet u vezi rucne prtljage: istina je da ju smijete staviti bilo gdje, ali pazite da ju stavite u neki od redova koji su ispred vaseg reda, nikako iza. Jer znamo svi kako izgleda izlazak iz aviona: ljudi skoce prakticki cim se avion smiri, ne cekaju ni da se ugasi znak vezanja, i onda izlazi neprekidna rijeka ljudi. Sanse da cete tu rijeku zaustaviti ili se kroz nju probiti „uzvodno“ su nula :), tako da cete cekati da se avion isprazni.

Netko je spomenuo slusalice, ja bih to samo podebljao. Slusalice i omiljena muzika na mobitelu mogu biti jedini spas u nekim situacijama, kao sto je nervozna/placuca beba u blizini. Cepici za usi su rijetko dovoljni (a ja nikad nisam ni nasao neke koji mi ne ispadaju iz usiju).

Slazem se za hranu… cak i ako vam je raspored takav da ne ocekujete da cete biti gladni, imajte nesto. Kljucno je za smanjivanje nervoze ako se dogodi neko cekanje ili neizvjesnost. Ja volim nositi pistaccio, jer uposli malo i ruke. Medjutim pazite na obavijesti osoblja, ako ima netko na letu tko je alergican na orasaste plodove („nuts“), ne smijete ni otvoriti vrecicu jer putnik moze dobiti napadaj.

Inace vidi se iz svih ovih uputa koliko je putovanje avionom zapravo postalo (uglavnom zbog terorizma) gnjavaza i stres. Steta… sjetimo se da se nekad islo na avion kao na vlak, bez rendgena, prepipavanja, izuvanja i slicnih stvari. Ah ta stara dobra vremena. Jest da je danas skoro sve bolje, ali ipak.

Odgovori
A

Hvala Vam puno na pohvalama. Bookmarks? Woow… hvala puno, velika čast. Istinski!

Joj da u pravu ste ovo za prtljagu ispred. Nekoliko puta sam stavio iza i prava je pokora do nje doči tada. Dobro ste rekli „uzvodno“. Uopće mi nije palo na pamet da je to tako i da je stvarno odličan savjet staviti prtljagu ispred.

Pistaccio? Svaka čast, odličan savjet. I meni najbolja „zabava“.

E da, stara dobra vremena. Napisao sam i članak o tome. O vremenima kada je letenje bila romantika… Ste ga pročitali?

L

Divan tekst :)

Ako imate set za manikir, samo u checked-in prtljagu, meni su bacali dva puta.

Priority Pass mi je najdraži benefit platinaste kartice koju izdaje jedna srpska banka crno-žutih boja, originalno banka iz Beča – 1200 dinara, cca 10 EUR mesečno, a pristup ložama se isplati na dva putovanja, kakve su cene po restoranima.

Jednom sam bio posebno gladan, pa sam pola ručka obavio u jednom lounge-u, a drugu polovinu i piće za mladiće u drugom, na istom aerodromu. Povelik, pa se oglasni dok se šeta

Odgovori
A

Hvala puno na pohvalama Leopolode.

Da, u njemu su škarice, turpija, možda i grickalica. Sve silno opasni predmeti kojim ćete sigurno pobiti svih 200 putnika i posadu. Jel što jedna grickalica i turpija može, to ni Chuck Norris ne može obraniti.

Pa uz platinastu karticu nemorate nadoplačivati ulazak u lože!!!! Kako to da vi plačate 120 EUR godišnje dodatno?

t

ja sam svatio da se plaća kartica dotičnoj banci 10 eura mjesečno, nema platinaste bez dadžbine

A

Platinasta bi trebala biti oko 500 EUR, ili oko 40-50 EUR mjesečno. Pa zlatna je 250 EUR. Nema šanse da je platinasta tako malo.

t

@Alen pa različito košta na različitim tržištima a Leopold govori o Srbiji pa manja cijena ima logike, tko bi u Srbiji osim malobrojnih plaćao 600 € koliko košta u SR Njemačkoj, iako ni meni nije jasno zašto bi davali PP ako je tako mala cijena jel je samo članstvo u PP znatno više od cijene platinaste u Srbiji. Na hr Amex sajtu sam vidio cijenu od 1200 kn godišnje pa vas još jednom molim za izvor tih 500 €, gdje ste to vidjeli?

J

Sjajan tekst Alene! Što se tiče obuće, preporučio bih cipele koje nemaju pertle (slip-on), ubrzaće vas na kontrolama na aerodromima. Postoje patike koje su ovog tipa, a postoje i cipele koje su namenski pravljene da izgledaju kao dress shoes, a da budu udobne i praktične za putovanje. Jedna od alternativa su i tzv. drivers shoes, koje su odlične za business cassual varijante, koje su ponekad sasvim ok i za poslovne sastanke. Ako idete na kraći put i trebate da se pojavite u odelu u kome putujete, postoje tzv. travel suits, odela koja su pravljena za putnike, od materijala koji se manje gužvaju, sa odgovarajućim brojem džepova, itd. I u tom slučaju je najbolje da kaput (sako) date osoblju da ga okače. (Nikada me nisu odbili.) Naravno, uvek je bolje da putujete ležerno, a odelo ponesete u odgovarajućem prtljagu, koji se može okačiti. Ono što ste rekli za čarape je „must“. U Americi vam niko neće dati navlake da prođete kroz kontrolu, a morate izuti obuću. Tokom dužeg leta, daleko je praktičnije da odmarate noge i hodate po avionu u čarapama. Kada završite putovanje možete ih baciti. Lufthansa deli čarape u biznis i prvoj klasi. U prvoj dobijete i polo majicu dugačkih rukava, da se raskomotite.
Što se tiče American Express, to je najčešće Priority Pass. Za nekoga ko češće putuje vredi svakog dolara/evra koji platite za ekskluzivnu karticu. Međutim, na većim aerodromima treba obratiti pažnju koji lounge vam pokrivaju i gde se nalaze. Ako me sećanje služi, u Frankfurtu je to bio Air France, koji je daleko skromniji od onoga što Lufthansa nudi za Star Aliance biznis klasu. (Naravno, ako letite biznis klasom ne morate da brinete o tome.)
Kreditne kartice menjaju svoje ponude, obično su na početku bolje nego kasnije. Nemate razloga da im budete lojalni ako oni nisu lojalni prema vama. (AMEX Platinum je počeo tako što ste uz jednu kupljenu kartu biznis klase dobijali drugu besplatno. Centurion je davao besplatan upgrade sa biznis na prvu klasu. Kako je vreme prolazilo tako su nudili sve manje, danas ima MC/Visa kartica koje nude više.) Isplati se pratiti šta se nudi i po potrebi uzeti novu karticu.
Onima koji putuju preko okeana bih posavetovao da uzmu u obzir razlike po pitanju dozvoljenog prtljaga. Kada sa prekookeanskog leta pređete u mali avion, deo kabinskog prtljaga će morati da ode u prtljažni prostor i dobićete ga nakon što sletite. Vaša karta prve ili biznis klase vam tu ne pomaže, ne možete da zadržite 2 ili 3 komada kabinskog prtljaga kod sebe ako u kabini nema mesta. Ako možete, organizujte stvari tako da ono što je najbitnije i što vam može trebati tokom leta imate u jednoj torbi.
Još nešto: ako postoji mogućnost, putujem samo sa ručnim prtljagom. Čekiranje prtljaga i njegovo preuzimanje oduzimaju previše vremena, a ponekad i živaca.

Odgovori
K

Postovani Alena
Da li ce mi carinici praviti problem na aerodromu u koliko moj pasos vazi jos dva meseca
Naime radim u inostranstvu i mnogo mi je lakse da izvadim novi pasos u Srbiji a kada budem dolazio na odmor, doci cu preko Sofije, pa me interesuje da li cu moci proci kontrolu sa pasosom koji vazi jos samo dva meseca
Srdacan pozdrav

Odgovori
K

*Alene

Prilikom komentarisanja tekstova na portalu molimo vas da se držite isključivo vazduhoplovnih tema. Svako pominjanje politike, nacionalnih i drugih odrednica koje nemaju veze sa vazduhoplovstvom biće moderisano bez izuzetka.

Svi komentari na portalu su predmoderisani, odobravanje bilo kog komentara bilo kog značenja ne odražava stav redakcije i redakcija se ne može smatrati odgovornom za njihov sadržaj, značenje ili eventualne posledice.

Tango Six portal, osim gore navedenih opštih smernica, ne komentariše privatno niti javno svoju politiku moderisanja

Ostavite odgovor

Najnoviji komentari

Al-41F1 na: [VIDEO] Putin u poseti Kazanju i Ahtubinsku: Do 2028. najavljeno 76 lovaca Su-57 i 100 borbenih helikoptera Mi-28NM

@Mayer Boga pitaj sta se tu stvarno desilo i koji su okviri dogovora. Mozda je pojedinacna cena smanjena, ali ce drzava platiti neki offset, ulagati negde, platiti neke propratne troskove...verovatno je prica za narod posto se dosta ljudi, barem iz prica ovih sto ih ja znam, pocelo buniti na trosenje drzave u ovakvim projektima, dok…

18. May 2019.Pogledaj

Marko na: Er Srbija od sutra počinje sa prodajom karata za PSO linije iz Niša; Prvi letovi od 15. jula

Ne znam zasto nema komentara, ali kritika i dalje stoji. Meni je van pameti da narod koji ima prosecnu platu 400e (medijana je sigurno znacajno ispod 400) subvencionse Er Srbiju, ljude iz dijaspore ili biznismene, odnosno firme koje posluju u Srbiji. Poslovnim ljudima je sve jedno da li ce platiti kartu 60 ili 140e. A…

18. May 2019.Pogledaj

BB na: [VIDEO] Putin u poseti Kazanju i Ahtubinsku: Do 2028. najavljeno 76 lovaca Su-57 i 100 borbenih helikoptera Mi-28NM

Ameri bi bili u prednosti kada bi rusi napadali ameriku avionima, a to se neće desiti. Amerima treba proizvodnja da bi se isplatile dividende vlasnicima fabrika oružja. Ako rusi prihvate tu trku, onda će izgubiti (kao što su već jednom). Osim toga, ako imaš provjerene projekte, u slučaju dugoročnog sukoba, žestoko se podižu kapaciteti proizvodnje…

18. May 2019.Pogledaj

Апок na: [VIDEO] Putin u poseti Kazanju i Ahtubinsku: Do 2028. najavljeno 76 lovaca Su-57 i 100 borbenih helikoptera Mi-28NM

@Mayer Ниси ти добро гледао. Ево ти конкретно- поклопац извлачећих степеница испод кабинског поклопца. А можеш да погледаш и леђа и назубљне панеле на истим. Премази су чудо али нитни нормално да има. Имаш још боље слике из прозводње ЛМа пре бојења ту се тек види.

18. May 2019.Pogledaj

Štrumfgoda na: [REPORTAŽA] Prikaz sposobnosti Vojske Srbije i Ministarstva unutrašnjih poslova „Odbrana slobode“

Ne želim se svađati s vama oko broja hrvatskih tenkova, no nije baš tako kako pišete. 48+24 je "modernizirano" (pod navodnicima, jer nije to ništa posebno) na standard M84A4, a godišnje 4-10 tenkova prođe redovitu reviziju. Ima ih još 30-ak koji su ostali na starom standardu i stoje konzervirani, plus jedan dio za kanibalizaciju dijelova.…

18. May 2019.Pogledaj

Send this to a friend