[KOLUMNA ALENA ŠĆURICA] Kako jednostavnije i udobnije putovati avionom – 1. dio

Putovanje zrakoplovom može biti istinski užitak, ali i ozbiljna tlaka, pakao. No, nakon više stotina letova naučite neka jednostavna pravila kojima će vam letenje biti ugodnije. Stoga bi volio da ovaj tekst bude poticaj svim čitateljima da i oni daju pokoji savjet ostalima kojima će im putovanje avionom biti što ugodnije.

Kako nabaviti jeftinu kartu, te savjete za uštedama smo već obradili prije par tjedana, kao i savjete kako jeftinije i bolje proći na grupnim putovanjima. Ovaj članak su savjeti za samo ugodnije putovanje, nakon što ste kartu već kupili.

Odabir sjedala vrlo bitan

Prilično ste se namučili da pronađete najpovoljniju avionsku kartu i sada mislite da je to kraj, sve ste učinili da vam put bude ugodniji. Pogrešno! Potrebno je poduzeti niz radnji prije, tijekom, pa i nakon puta da vam put bude što ugodniji.

Prvo što morate učiniti je da pokušate odabrati sjedalo još tijekom kupnje karte, kod onih kompanija koje to dozvoljavaju besplatno. Nažalost takvih je vrlo malo. U regiji to dozvoljava Croatia, Adria i Montenegro. Velika većina kompanija naplaćuje vam izbor sjedala unaprijed, neke poput Air Serbie i gotovo svih LCC, to čine i neposredno prije leta. Čak štoviše neke kompanije vas pokušavaju natjerati da platite odabir sjedala kako vam se ne bi desilo da vi sjedite u prednjem dijelu avona, a vaši suputnici u sredini i na kraju aviona, što je posebno nezgodno ako putujete sa djecom. A iste namjerno to čine kako bi vas zapravo ucijenili da platite odabir sjedala. Kod takvih kompanija ovaj odabir je relativno jeftin (između 3 i 5 EUR), no ako imate dva povratna leta sa presjedanjem, tj. 4 lega, to ispadne dodatnih 20 EUR po putniku, ili 80-tak EUR za obitelj. Ne odaberete li sjedalo, redovno će vas stavljati uz prolaz, pošto putnici mahom više vole sjedenje do prozora. Takve kompanije ne daju da promijenite sjedalo iako je avion poluprazan. Bio sam svjedokom neugodnog slučaja u Air Serbiji gdje je putnica bila u 8. mjesecu trudnoće i još imala bebu od godine dana u naručju sa gomilom opreme, a kabinsko osoblje nije smjelo dozvoliti da ona sjedne na dva prazna mjesta. Čak ni putniku do nje koji se dragovoljno htio preseliti na prazno sjedalo do mene, da ona ima dva mjesta za sebe i bebu, to nisu mogli dozvoliti. U takvim slučajevima, ili ako želite biti sigurni da ćete biti sa svojim suputnikom, ili djecom, svakako platite taj iznos novaca.

Velika većina kompanija dozvoljava vam da odaberete sjedalo ako se chekirate online. Neke kompanije to dozvoljavaju 48 sati prije leta, neke 30, a neke 24 sata prije leta. Informirajte se na web stranici kompanije kada se možete checkirati online. I učinite to svakako što prije, doslovce prvi sat kada vam to kompanija dozvoljava. Jer ako to učinite nakon par sati desit će vam se da nećete moći dobiti sjedala koja želite i čak da nećete moći sjediti sa svojim suputnicima jer su sva mjesta već zauzeta. Ovo je posebno važno na interkontinentalnim letovima gdje letite 10 i više sati, pa velika većina putnika obavi check-in u prvih dva sata od otvaranja check-ina.

Kao što sam već rekao najveći broj putnika voli sjedala uz prozor. No, neki vole sjediti uz prolaz kako bi mogli prošetati tijekom puta ili rastegnuti noge uz prolaz, ili češće odlaze na WC. U ekonomskoj klasi, u kojoj je kod svih kompanija razmak između sjedala tragično uzak, pokušajte uzeti mjesta kod izlaza za nuždu (kod krila). Naime, ova mjesta imaju vrlo velik razmak kako bi putnici u slučaju evakuacije mogli lakše napustiti avion. Stoga je putovanje na njima daleko udobnije, udobnije čak i od „klasične“ europske business klase. Ova sjedala imaju i jednu manu, a to je da sa sobom ne smijete imati baš nikakvu prtljagu, čak ni ispod stolice, sve morate staviti u prtljažni prostor iznad glave, pa čak i svoju ručnu torbicu sa novčanikom. Ako novačanik, kartice i putovnicu imate u torbici oko struka, tzv. pederuši, stavite je na bok suprotno od prolaza pa ga kabinsko osoblje neće moći vidjeti, te ćete najveće vrijednosti ipak imati sa sobom. U protivnom slučaju ćete spavati sa jednim otvorenim okom razmišljavši o svom novcu i ostalim vrijednostima. Na istima morate i odslušati posebna uputstva koja vam daje kabinsko osoblje vezano uz prolaz za nuždu.

Osoblje vam može osporiti sjedenje na ovim sjedalima ukoliko ne govorite engleski jezik, ukoliko imate neki invaliditet, te ukoliko ste pretili ili previsoki, te ukoliko ste premršavi ili preslabi (djeca i osobe koje ne bi mogle kroz krilo izbaciti vrata od 17 kg), jer se od vas očekuje asistiranje kod evakuacije, a što osobe sa takvim karakteristikama ne mogu obaviti. Bio sam svjedokom da je kabinsko osoblje zamijenilo takve putnike sa drugim putnicima koji nisu imali te karakteristike. Kod nekih kompanija, npr. Croatia, ta mjesta se ne naplaćuju dodatno, dok kod većine kompanija za to morate platiti dodatan novac. Postoji mogućnost da kompanija tako što naplaćuje za širokotrupni let, no daje vam gratis za konektirani let, pa bi me na liniji Mexico City-Paris CDG isto koštalo 85 EUR, no za konekciju Paris CDG na Embraeru 190 na krilima sam mjesta dobio gratis (11. red).

Mjesta u sredini širokotrupnih aviona (između dva prolaza) svakako ne preporučam, posebno ako je 5 mjesta zajedno. Njihova jedina prednost su veći pretinci za prtljagu, ali daleko više će vas tlačiti suputnici, a nećete ni malo vidjeti od samog leta. Izuzetak ovih mjesta su prva mjesta iza galleya koja su obično rezervirana za putnike sa bebama, pa imaju nešto veći razmak za noge.

Uvijek je bolje uzeti mjesta što više naprijed ako avion ima samo jedan ulaz u prednjem dijelu ili se veže na avion-most, a kod ATR-a je obratno, što više nazad, obzirom da su mu vrata samo u repu aviona. Naime, na ovaj način ćete se brže ukrcati, jer nećete čekati da putnici prije vas smjeste prtljagu. Ovo nije slučaj kod većih aviona, posebno interkontinentalnih, gdje putnike utrpavaju po zonama (prvo one odzada, pa one više naprijed). No, u svakom slučaju kod iskrcaja bitno prije ćete izaći ako ste uzeli mjesta više naprijed. Konačno i kod posluženja biti ćete prije usluženi. Uz to kod interkontinentalnih letova može vam se desiti da i ne dobijete onu hranu koju ste željeli (od dva ili tri odabira koji se nude), jer su putnici koji su bili više naprijed već odabrali sve zalihe vašeg omiljenog jela pa vi dobijete samo ono što je preostalo. Kod interkontinentalnih letova galleyi su na više lokacija u avionu, a svakako je jedan potpuno nazad, pa ako ne želite jesti ostatke uzmite sjedala bliže galleyu.

Na interkontinentalnim letovima postoji i više izlaza, pa postoji i nekoliko mjesta u ekonomskoj klasi koja su uz vrata. Odlična mjesta jer doslovce možete noge potpuno ispružiti. Ova mjesta imaju i svoju negativnu stranu jer su uz njih uvijek galley i/ili toaleti, pa vam se u noge plete gomila putnika koji idu na toalet, žele nešto od kabinskog osoblja ili jednostavno žele rastegnuti noge pa ovdje pronalaze zonu za relaksaciju i ispijanje dodatnih bambusa. No, kako je ovaj prostor istinski velik (nekih metar i pola), u najvećem dijelu leta imat ćete ogroman komoditet. Velika većina kompanija takva mjesta naplaćuje 20-90 EUR po legu. Puno previše. No, ako vam je let dug, ili kompanija ne naplaćuje ova mjesta dodatno (npr. Emirates), svakako ih uzmite.

Posebno pazite na mjesta koja ne mogu spustiti naslon, što će vam put učiniti bitno neugodnijim. Takvih mjesta ima nekoliko, primjerice ona ispred izlaza za nuždu ili neposredno prije galleya i toaleta. Oprezno sa zadnjim dijelom aviona kod širokotrupaca gdje se avion sužava i to na zadnja tri mjesta (777, 747), iza kojih su dva mjesta, jer niz kompanija (među njima i Air France) na trećem mjestu (uz prolaz) ima još manji razmak za noge.

Ako letite na A380, daleko najbolja mjesta su uz sam prozor u donjoj etaži. Naime, kako se avion na tom dijelu širi zbog dva kata, imate uz sjedalo dodatnih 20 cm što vam posebno pomaže prilikom spavanja, a ako je na sjedalu uz prozor ispred vaš suputnik, možete između stolice i stjenke aviona staviti jakne, deke i jastuke te dobiti besplatan krevet i doslovce ispružiti obije noge prema naprijed. Ovako nešto nema Boeing 747 iako i on ima gornju etažu na prednjem dijelu.

I sad ćete postaviti pitanje kako znati koja su sva ta mjesta koja sam spominjao? Osnovnu informaciju možete dobiti na stranicama većine kompanija, no daleko precizniju informaciju o svim vrstama sjedala, kao, pa čak i koja su neudobnija i kojima se ne može spuštati sjedalo, naći ćete na stranici specijaliziranoj za opis kabine aviona SeatGuru. Ova stranica ima podatke za većinu svjetskih kompanija, ima precizne podatke za sve avione kompanija koje ima obrađene, a često se upgradea. SeatGuru će vam dati informaciju čak i koji je avion planiran za vaš konkretan let, no ovo uzmite sa rezervom i radije sami provjerite sa kojim avionom letite, a potom na SeatGuruu provjerite konfiguraciju tog aviona kojeg ste sami pronašli.

Kao što sam rekao dobar dio kompanija će vam ponuditi bolja mjesta (sa većim razmakom za noge) uz dodatnu cijenu (koja ide i do 30 EUR za uskotrupne letove, a 90 za širokotrupne), pa i za mjesta koja su naprijed (7-10 EUR za uskotrupne letove i 30-50 EUR za širokotrupne). Iskreno neisplativo. Osim ako nemate preko dva metra, pa vam je ovo gotovo egzistencijalno pitanje.

Niz kompanija će vam ponuditi da vas upgrade u višu klasu (premium ekonomsku, business ili prvu), uz nadoplatu, koja je u kasnijoj fazi bitno jeftinija nego da ste odmah kupili takvu klasu. Ovo će vam redovno nuditi prilikom online check-ina. Za širokotrupni let od 10 sati takav upgrade iz ekonomske u premium ekonomsku klasu košta od 180-290 EUR, a za business od 390-490 EUR po legu. No, neke kompanije će vam to ponuditi u zadnji čas, čak i kod samog check-ina, za još manje novaca, kako bi kompanija mogla dodatno zaraditi u zadnji čas. Neke kompanije imaju i online licitaže za upgrade u višu klasu, gdje vi sami nudite koliko želite platiti za višu klasu, a kompanija vas 24 sata prije leta obavještava jeste li u tom naumu uspjeli ili ne. U svim ovim slučajevima možete u višu klasu preći čak i za samo 50-tak EUR u uskotrupnim avionima, tj. za 100-njak EUR u širokotrupnim. Znam slučajeve u kojima su putnici na interkontinentalnim letovima prošli sa samo 30-tak EUR za upgrade u business klasu. Stoga obavezno provjeravajte ove mogućnosti, te obavijesti kompanije koje vam stižu na mail vezano uz vaš let.

Neke kompanije, među kojima i Adrija, omogućuju da se blokira sjedalo do vas. Adria tako za samo 19 EUR omogućava da blokirate prazno sjedalo do sebe. Obavijest o tome kompanija šalje 1 do 3 dana prije puta, a izvanredno do najviše 4 sata prije puta. Na A319 dvoje putnika mogu blokirati srednje sjedalo, a dozvoljava se i da jedan od putnika blokira dva sjedala uz svoje pa da spava na ova tri sjedala. Ovu praksu neke kompanije imaju na interkontinentalnim letovima gdje je to daleko bitnije zbog dužine leta. Kompanije posebno ističu da u tom slučaju smijete leći na blokirana sjedala.

Ima kompanija, poput Air Francea, koje imaju opciju garancije da će putnici sjediti isključivo na „duo-seat“, tj. da će dva putnika sjediti na dva sjedala, bez trećeg putnika uz njih. Air France ovo garantira na long-haul linijama i usluga košta 30 EUR (40 EUR na A380 na prvom katu). Ovu uslugu Air France može ostvariti na A330, A340, A380 i 777, ali ne može na 787.

Ostale usluge koje se naručuju unaprijed

Vrlo je bitno da se informirate koje još dodatne usluge morate ili možete dodatno plaćati. U prvom slučaju da se neugodno ne iznenadite, a u drugom slučaju da vam put bude ugodniji. Naglašavam da neke usuge morate platiti unaprijed i da ih ne možete platiti na samom aerodromu, a neke usluge ako ih ne platite unaprijed kompanije, posebno LCC, će vam zaračunati bitno više nego kada ih platite kod kupnje karte ili par dana prije leta. Ove usluge različito se naplaćuju kod pojedinih kompanija i ogromne su razlike u cijenama, pa se putnici moraju prethodno informirati o istima.

Usluge koje naplaćuju LCC, ali većina legacy carriera ne naplaćuje su naplata check-ina (ne naplaćuje se ako putnik to učini kod kuće), printanje boarding passa (ili ga imate na zaslonu mobitela), nadoplata za bebu, unošenje opreme za bebu u avion (kolica isl). LCC su pokušali naplaćivati i prijevoz invalida i teže pokretnih osoba, no u samim začecima ovog pokušaja sudski im je isto zabranjeno kao diskriminacija. Neki LCC naplaćuju i standardne torbe ručne prtljage koje se unose u avion (55x40x20 do 8 kg), a gratis je samo torba istinski minijaturnih dimenzija (40x30x20).

Sve kompanije naplaćuju prijevoz bicikla, sportske opreme (obično su tri platna razreda ovisno o veličini), glazbenih instrumenata, terapeutski kisik, dodatni kofer (najčešće je jedan kofer, no neki poput Emiratesa imaju i dva), pretešku prtljagu (najčešće je 23 kg, a neki poput Emiratesa imaju i 30 kg). Legacy kompanije će vam najčešće tolerirati dodatna 2 kg po koferu (pa i za ručnu prtljagu), posebno ako vas više putuje zajedno (npr. obitelj). Neke kompanije gledaju ukupnu težinu kofera (npr. Interjet) za sve putnike koji putuju zajedno (pa tako tri člana obitelji mogu nositi 69 kg zajedno, neovisno koliko je svaki kofer težak), no to je vrlo rijetka pojava, velika većina kompanija ne dozvoljava da jedan kofer bude teži od maksimanog iznosa. Neke kompanije imaju i mogućnost plaćanja dodatne deklaracije za vrjedniju prtljagu, pa će u slučaju gubitka ili oštećenja i kompenzacija za istu biti bitno viša.

Ukoliko imate teže ili veće kofere od limita (v. dolje) kompanije će vam to dodatno naplatiti. Cijena ovisi od kompanije do kompanije, no najčešće je 10 EUR po kg.

Neke kompanije uz nadoplatu dozvoljavaju promjenu nekoliko slova imena na karti (kada ste pogriješili), pa i cijelog imena (zapravo zamjenu putnika), promjenu leta, kašnjenja na let (do 1 sat, te ulazak na prvi slobodni idući let), a neke kompanije ove promijene imaju involvirane u cijeni nekih viših tarifa koje možete platiti prilikom kupnje karte. Neke kompanije imaju mogućnost plaćanja „zadržavanja tarife“ pri čemu platite da vam kompanija neko vrijeme garantira tarifu koju ste pronašli, a dok vi tražite tarife kod drugih kompanija. Ako na koncu ne kupite kartu kod te kompanije, oni će zadržati taj iznos novaca.

Kućni ljubimci, su posebna kategorija naplate. Za manje kućne ljubimce do 10 kg (kod nekih kompanija do 8 kg) moguće je iste unijeti u kabinu, u posebnim torbama ili kutijama, uz uvjet da je u kabini samo jedna takva životinja (kod nekih kompanija dvije koje moraju biti maksimalno udaljene jedna od druge), uz uredne dokumente životinje, te uz nadoplatu. Prije 20-tak godina ovo je u avionima bilo gratis. Veće životinje se voze u posebnim kontejnerima u prtljažnom prostoru ukoliko je isti grijan i pod tlakom. Cijena ovisi o težini i veličini same životinje.

Prioritetan check-in, prolazak kroz kontrole i ulazak u avion, kod nekih kompanija se kupuju odvojeno, a kod nekih je moguća kupovina i u paketima. Ovo se isplati kada kompanije imaju špice, no nikako to nemojte kupovati kada na aerodromu nema gužve. Tako sam na Interjetovom letu za Cancun iz Mexico Citya u 10 sati čekao na check-in više od sat vremena i istinski požalio što nisam platio prioritetan ulazak, dok sam na povratku u 21:50 sati čekao tek 10-tak minuta. Jednu od najgorih gužvi ima Paris CDG u jutarnjem valu i tada se istinski isplati prioritetan check-in. Neke kompanije namjerno imaju dugačke redove da bi putnici kupili prioritet. Neke kompanije prioritetan ulazak i check-in vežu uz bolja mjesta u avionu ili mogućnost unošenja dodatne prtljage ili bolju uslugu u avionu, pa takvi kompleti zapravo daju stanovitu kvazi-business uslugu u kompanijama koje je zapravo nemaju. Naravno, kupite li business ili prvu klasu, a u većini slučajeva i premium ekonomsku, imat ćete prioritet u check-inu i ulasku u avion, a ponekad i na kontrolama.

Niz kompanija nudi dodatne kvalitetnije, obilnije i specijalizirane obroke koje morate naručiti najmanje 24 sata prije leta (kod nekih i 48 sati prije), a onda ćete ih dobiti tijekom leta. Air Serbia ima jednu specifičnu i simpatičnu uslugu, „Paket za proslave“. Ova usluga prvenstveno je namijenjena putnicima koji nešto slave (rođendani, godišnjice, promocije, nagrade, postignuća), ali može biti i odličan alat oduševljenja suputnika (npr. djeteta, supruge, ljubavnice, poslovnog partnera, prijatelja).

Ukoliko imate potrebe za posebnim obrocima tijekom leta, posebno na interkontinentalnim letovima kompanije vam daju široki izbor takvih jela, poput vegitarijanskog, veganskog, halal, košer, hindu, obroka bez soli, bez šećera, bez laktoze, gluten-free, niskokaloričnog, obroka za osobe koje pate od alergija, koji pate od dijabetesa isl. Bilo koje od ovih posebnih jela morate unaprijed naručiti, prilikom kupnje karte, ili kasnije, unutar „upravljanja rezervacijom“ u kojem programu možete mijenjati usluge, dodavati nove usluge ili potrebe (npr. za dodatnom prtljagom), pa čak i mijenjati datum putovanja, ime putnika ili klasu uz nadoplatu. Kabinsko osoblje će vam ovakav obrok donijeti osobno, prije nego krenu sa poslugom redovne hrane ostalim putnicima.

Jednako tako unaprijed trebate najaviti ako ste invalid, nepokretna ili teško pokretna osoba. U tom slučaju aerodromsko osoblje će preuzeti brigu za vas i vašu prtljagu na check-inu ili kod dolaska na avion, te vas na invalidskim kolicima prioritetno provesti kroz sve provjere, preuzimanje ili predavanje prtljage, te posebnim vozilima sa liftom do vašeg sjedala u avionu. Znam neke starije osobe koje su potpuno pokretne, ali ovo na prijevaru koriste samo zato da bi priortitetno, bez čekanja, prošli kroz sigurnosne i administrativne provjere.

Osobe koje imaju problema sa zdravljem, mogu dobiti pratnju liječnika u avionu, što se dodatno plaća, a u slučaju nekih bolesti to i moraju zatražiti. U protivnom će vam kompanija zabraniti ulazak u avion, ako smatra da zbog zdravstvenih razloga niste fit to fly. Naime, kompanija ne želi imati problema tijekom leta, i eventualno se radi vašeg zdravstvenog stanja izvanredno prizemljiti tijekom puta i time gubiti abnormalan novac, pa će vam odbiti ulazak u avion radi zdravstvenog stanja. Na to imaju pravo i to stvarno čine. Pa ukoliko vam je mučno ili imate temperaturu ili neku drugu bolest, nemojte to pokazivati, zapravo glumite da vam je u redu, jer ćete ostati na aerodromu, a avion će otići bez vas. Upravo na povratku iz Meksika jučer, supruga mi je osjetila ozbiljnu mučninu 20 minuta prije polijetanja aviona iz Pariza za Zagreb. Pokazivala je da joj je dobro, i to je činila sve do ulaska u autobus koji vozi do aviona, gdje je pala u nesvijest. U roku od 10 minuta sjatilo se oko nje brdo medicinskog osoblja te su ustanovili da joj je naglo pao tlak. Pomoć su u autobusu pružali 30 minuta, a zbog toga je autobus sa putnicima stajao, a avion je čekao na ostatak putnika. Nakon 40 minuta, supruga se gotovo u potpunosti oporavila, aerodromski liječnik ju je proglasio fit to fly, vratili su nam putovnice i boarding passove i na sreću smo otputovali. No, skoro su nam istovarili prtljagu i ostavili nas na CDG. Ostavljanje u Parizu značilo bi ogroman trošak (hotela) i nove avionske karte za Zagreb za nas troje, uz pitanje kada bi bilo slobodnog mjesta na avionu, pošto je naš let bio 96% pun.

Kompanija će vas proglasiti i unfit to fly i ako ste pod utjecajem alkohola, ako ste izuzetno agresivni, npr. pretjerano urlate i prijetite npr. zato što vam let kasni, ako se ponašate nemoralno i neprihvatljivo (poznati su slučajevi osoba koje su se skidale u avionu, pa čak i javno imale polni odnos), te iz bilo kojeg drugog razloga zbog kojeg bi sigurnost leta bila dovedena u pitanje ili bi postojala šansa da avion radi vas mora neplanirano i izvanredno sletjeti tijekom leta. Ovu odluku može donijeti i sam kapetan na prijedlog posade, neposredno prije leta, te će vas potom policija iskrcati iz aviona. A i tijekom leta kapetan može sletjeti i izbaciti vas iz aviona, a u tom slučaju sve troškove slijetanja, kašnjenja (konekcija i rerutiranja), te policijskog privođenja, ćete snositi vi sami, osim ako se radi o zdravstvenim problemima. Posade u avionu imaju i alate za smirivanje agresivnih pacijenata poput sedativa, lisica idr.

Što još napraviti prije leta?

Da bi ugodnije i brže putovali ne pretjerujte sa prtljagom. I ovo vam kaže čovjek koji još uvijek tegli ko magarac u avion. Kofer sa stvarima, laptop, odijelo u futroli, kaput, pederuša i kišobran. Krajnje neugodno, otpada vam rame i ruke kroz predugačak terminal, pa zapinjanje na uskim prolazima u avionu, te neugodnosti sa stavljanjem pretjerane prtljage u prtljažni prostor u kabini. Nažalost zbog samog posla to mi je nužno, no ipak sam i ja bitno smanjio količinu stvari koje teglim sa sobom te si osjetno olakšao putovanje. Tako više ne nosim aktovku nego sve dokumente, pečate, vizitke i ostalo stavim u pretince torbe za laptop (kupite si takvu), nosim bitno manje stvari za hotel, te dio toga spakiram u futrolu za odijelo.

I vjerujte mi prekomjerna prtljaga će vam opako zagorčati putovanje. Nemojte nositi sa sobom ručnike, šampone, sapune i ostalo što danas ima svaki hotel sa 3 i više zvjezdica. Čemu dvoje cipela, baš će na sastancima netko gledati imate li drugi dan druge cipele. Ni dva odjela za dva-tri dana nisu potrebna, dovoljno je promijeniti košulju i kravatu, pa da ostavite dojam da niste dva dana u istoj odjeći. Jednako tako ne morate nositi nekoliko sportskih kompleta za teretanu, pet vesta za dva dana (jer tko zna što ćete odjenuti), žene ne trebaju nositi šminke kao da će biti tamo dva mjeseca, a od tableta uzmite po par komada, a ne cijele pune kutije od svake vrste tableta. Nećete promijeniti dvoje gaća i troje čarapa svaki dan, a ako vam se baš i desi nesreća da uflekate košulju, dati ćete ju oprati u hotelu, nemojte nositi 2-3 rezervne za takav slučaj koji se desi nikada ili jednom u 1000 putovanja.

Ako se možete spakirati samo u ručnu prtljagu, učiniti to, pa i po cijenu da na destinaciji imate manje luksuza. Činjenica da ne morate nakon leta čekati prtljagu ogromna je prednost. Inače ćete prtljagu čekati bar 15 minuta, a na nekim aerodromima i preko sat vremena. I to u prostorima koji nikada nemaju dovoljno sjedalica, uz premalo WC-a, bez ugostiteljskih sadržaja i sa ogromnim gužvetinama. Za putovanje od 4-5 dana sigurno se, uz malo kreativnosti, možete spakirati u kofer 50x40x20 i dodatnu torbu za laptop i futrolu za odijelo. Ako mogu ja, koji uvijek pretjeram i nosim više nego mi je potrebno, vjerujte mi, onda može svatko.

Kada kupujete kofere, obavezno kupite one sa kotačićima, još bolje one sa 4 kotača koje možete gurati potpuno okomito. Daleko je lakše i bitno će vam olakšati putovanje. Pazite na činjenicu da vam kotači kofera ulaze u dimenziju prtljage, pa ako kotači nepotrebno vire 5 ili više centimetara za toliko će vam kofer morati biti manji i stati će manje stvari. Ovo je posebno bitno za manje koferčiće ručne prtljage koje nosite u kabinu. Ako se možete spakirati u ruksak 50x40x20 cm, istinski preporučam, jer je nošenje ruksaka daleko praktičnije i jednostavnije.

Nikako nemojte kupovati teške plastične kofere ili čak metalne kofere. Oni platneni su bitno lakši a dovoljno čvrsti, a danas ima i plastičnih kofera od laganije plastike. Naime, kupite li kofer koji u startu ima 5 i više kilograma to će vam biti teže isti nositi i to ćete moći manje stvari spakirati sa sobom. Naravno lakši koferi od slabije plastike ili tkanine će se prije uništiti, no benefite lakšeg kofera, pa mijenjali ga i svake godine kao ja, vrlo ćete brzo ustanoviti i sami. Mekane torbe nisu praktične za avion, prvenstveno zato što vam ne štite sadržaj torbe, jer će vam u prtljažniku aviona na toj torbi biti deset i više drugih torbi, pa će i sadržaj vaše torbe doći u dijelovima ili barem potpuno zgužvan.

U kofer ne stavljajte lomljive stvari. Koliko god se vi trudili zaštiti ih, staviti u sredinu između brda odjeće, sigurno ćete ostati bez dobrog dijela suvenira i drugih lomljivih stvari. Uz svo iskustvo meni preživi tek 50-60% suvenira, no i dalje se nadam da to neće biti tako. Ponavljam, aerodromski radnici vjerojatno imaju nastran hobi da sa vašim koferima igraju ragbi. Jer nakon svakog dužeg leta koferi su mi prezamazani, iznakaženi i oštećeni, a sadržaj je u najmanju ruku razvaljen. Isto tako ako ne morate ne uzimajte boce. Ako ih uzimate obavezno oko njih stavite mrežice za zaštitu, ali i budite sigurni da su dobro zatvorene. Jer ako vam, uslijed tlaka u avionu (a on je kao na 2.000 metara), ali i turbulencija i igranja ragbija sa vašim stvarima od strane aerodromskog osoblja, neka boca pukne ili joj se odvali čep, budite sigurni da će sadržaj kečapa, ljutog umaka, šampona, regeneratora ili crnog vina napraviti toliko štete da ćete veliku većinu garderobe i ostalog sadržaja kofera moći doslovce baciti.

Obavezno na kofer stavite svoje podatke: ime i prezime, te preciznu adresu i broj mobitela. Ako se kofer izgubi na ovaj način će vas lakše pronaći nego samo po tegu. Posebno ako vas trebaju kontaktirati na mobitel da su vam pronašli prtljagu. Označite i kofer sa nekom specifičnom oznakom, npr. trakica sa nacionalnom zastavom, neki mali plišanac ili figurica na zatvaraču, naljepnice isl. Koliko god znali svoj kofer, kada dođete na karusel bar 20 od 50 crvenih kofera će biti slični li isti kao i vaš, ili će vam se tako činiti. Pa ćete u beskraj dizati i pregledavati tuđe kofere, uz ne baš sretne poglede drugih putnika koji su uvjereni da im kradete kofer. Ni vi nećete biti sretni što će netko petljati po vašem sličnom koferu.

Dobra opcija je imati dodatni remen na koferu, najčešće neovisan remen koji kupujete zasebno od kofera. On ima dvojaku funkciju. Prvo, pomoći će vam da se ne raspadne uvijek pretjerano napunjen kofer koji zatvarate krhkim patentnim zatvaračem (ciferšlusom) na način da sjednete na kofer i potom forsirate zatvaranje. Kod nimalo nježnog utovara u aviona, doslovce bacanja od strane aerodromskih radnika, desit će se da će zatvarač puknuti, a sadržaj kofera se razletiti po avionu ili na kolicima. Remen će to spriječiti. Konačno i produžit će vam trajanje kofera jer će rasteretiti zatvarač. Drugi razlog je dodatna komplikacija za otvaranje možebitnih lopova među aerodromskim službenicima. Skidanje remena je dodatno vrijeme, pa će potencijalni lopov odabrati ranjiviji kofer od vašeg.

Ali stavljanje lokota sa šifrom ili ključićem ne preporučam. Naime, takav lokot će profesionalac obiti u sekundu-dvije, jednostavnim pajserom (i najjači lokoti pucaju pod pajserom vrlo brzo). A lokot je samo poziv potencijalnim kriminalcima da je unutra nešto vrijedno. Svakako vrijedne stvari ne ostavljajte u predanom koferu. Znam nekoliko primjera laptopa koji su ukradeni na aerodromima u sortirnici iz predanih kofera. Nitko vam neće ukrasti garderobu ili sredstva osobne higijene. Ali vrjedniji suvenir ili drugu vrijednu stvar i te kako hoće.

Upravo zato i koferi ne trebaju biti vrlo skupi i uočljivi. Da, faca ste ako šećete okolo sa Louis Vuitton koferom, ali to je otvoreni poziv lopovima da vas opljačkaju nakon što predate kofer. Ako si netko može priuštiti Louis Vitton, onda je i sadržaj kofera takav da se isplati u njega provaliti. I nikakav lokot vam tu neće pomoći. I u konačnici nećete više biti faca sa Louis Vittonom nego crkveni miš na destinaciji bez ičega. Kompenzacije koje ćete kasnije dobiti niti će vam u potpunosti naknaditi trošak, a još manje će vam pomoći na destinaciji kada ćete biti bez odjeće ili osnovnih potrepština koje ćete teško ili nikako nabaviti u svom hotelu ili okolici.

Na većini aerodroma postoji usluga omatanja kofera. Odlična motoda za zaštitu vašeg kofera, kako od krađe sadržaja (nitko se neće zezati sa odmatanjem ili rezanjem te zaštite jer isto iziskuje puno vremena), tako i od raspadanja i oštećivanja kofera (ta zaštita je vrlo debela pa istinski štiti kofer). Zamatanje rade profesionalci, na posebnom stroju, pa će oni i te kako paziti da vaše oznake i ručke ostanu izvan tog zamatanja, pa vam neće isto predstavljati problem za dalji transport. No, to zamatanje ima dva problema. Prvi je da vrlo mnogo košta i upitno je isplati li vam se to, posebno na kraćim letovima. Sve ovisi o tome što nosite, tj. koja je vrijednost toga i koliko vam je to bitno imati na destinaciji. Bubnjeve koje je moja grupa nosila na turneju u Shanghai zamatali smo jer što bi napravili da se oštete ili nestanu, na čemu bi svirali tamo. Tu je novac bio nebitan. Konačno, ako imate više toga, prethodno se dogovorite sa kompanijom koja će zamatati kofere, pa smo za 30-tak kofera dobili 50% popusta na svaki. Uštedjeti možete tako da sami zamotate kofer širokim selotejpom za pakete. Uzet će vam nešto vremena, no cijena tog selotejpa je istinski zanemariva u komparaciji sa profesionalnim zamatanjem kofera. Ovo će imati jednak efekt, jednako ćete teško isto skinuti kasnije, no iskreno, stvar je bitno jeftinija. Drugi problem je skidanje tog selotejpa ili plastike za omatanje. Istinska pokora. Posebno ako su vaše škare u jednom od kofera zamotane ili na destinaciji ne možete nabaviti škare. Proklet ćete dan kada ste zamotali kofer. Posebno ako prije ili tijekom puta morate uzeti nešto iz kofera.

Provjeriti težinu prtljage. Na nekim aerodromima imate vage na kojima možete provjeriti težinu (negdje se to i naplaćuje) te se prethodno prepakirati iz jednog u drugi kofer, da vam neki nema više od 23 kg, a drugi manje. Jer ćete inače to morati raditi na chack-inu, uz ljute poglede i komentare osoblja, ali i drugih putnika, te brzinu radi koje ćete nešto uništiti ili čak baciti. Stoga bez puno stresa učinite to prije i bitno si olakšajte život. Zbog toga vam je najpraktičnije imati sa sobom malu ručnu vagu za vaganje prtljage. Ja ih imam dvije, a jednu uvijek nosim sa sobom u torbi za laptop, kao dio standardne opreme. I jednostavno izvažem kofer kod kuće i u hotelu.

Uzmite dodatni prazni kofer ako idete na dalja ili atraktivna putovanja. Vjerujte mi biti ćete mi zahvalni. Naime, uvijek ćete se vračati sa bitno više stvari jer ste na destinaciji kupili tonu suvenira, lokalni alkohol, a supruga i djeca su vam bili u shopingu. Posebno ako ste išli u turističku ili obiteljsku posjetu. I ne nadajte se da ćete više toga potrošiti na destinaciji nego vratiti (ostavili ste rodbini poklone, a potrošili ste nešto šampona, uložaka i ostalog potrošnog materijala). Garantiram vam da ćete kao četvoročlana obitelj kući donijeti dodatnih 20-tak kilograma tamo kupljene robe. Zato ja uvijek kada letim turistički pakiram sve u po jedan veliki kofer po osobi, te nosim dva kofera za ručnu prtljagu prazna (u jedan stavim laptop sa tobom da mi bude lakše, koji u povratku nosim na ramenu). I vjerujte mi ti koferi za ručnu prtljagu su uvijek puni nazad. U desetodnevni put u Meksiko moja tročlana obitelj je otišla sa 57 kg prtljage i 4 puna kofera, a vratili smo se sa 90 kg i 6 prepunih kofera. A mi iskreno ne pretjerujemo u shoppingu.

I tu imate nekoliko trikova. Osim što u kofer smijete staviti 23 kg, a obično vam toleriraju 25, u ručnu prtljagu 8 kg, a toleriraju vam 10, sa sobom možete uzeti još bar 20 alternativnih kilograma. Tako u osobnu torbicu, torbu za laptop, etui za odjelo i džepove jakne možete potrpati gomilu toga. Jaknu naravno odjenite na sebe dok prolazite gate, tj. ulazak u avion. Jakne i ostalo navedeno nitko vam ne vaga, a iznenadite se što sve unutra stane. Konačno, teže stvari odjenite ili stavite u takve alternativne oblike.

Na tržištu postoje specijalizirane jakne sa ogromnim i brojnim džepovima dizajnirane za „švercanje“ u LCC, u koje stane do 30 kg stvari, a volumenom kao u normalan kofer. Ako već nemate takvu jaknu, što vas priječi da džepove svoje jakne napunite stvarima. Ovo nitko ne važe, niti vas mogu ikako limitirati, pa čak kada vam takva prepuna jakna izgleda grotesno, a vaš obujam tri puta veći od realnog, pa u avion ulazite na bok.

Velika većina aerodroma vam ne mjeri težinu ručnog kofera, a u 50x40x20 cm ako stavite najteže stvari, a lakše u predanu prtljagu koja se mjeri, ovaj maleni kofer vam može težiti čak i 20 kg. Upravo toliko je moj 50x40x20 cm kofer težio na posljednjem putovanju iz Martinika (nosilo se puno martinikanskog ruma nazad), dok je onaj velik težio 25 kg iako je volumenom bio nekoliko puta veći (70x50x30 cm). Ali pazite da u ručnu prtljagu stavite sve što je teško, ali ne i zabranjeno, poput boca. Iznenadili bi se da je vesta teža od cipela, a kada je stisnete stvara manje volumenskog prostora. Ipak morate znati da neki aerodromi redovno provjeravaju težinu ručne prtljage, npr. Pariz (i CDG i Orly) ako se na njima morate chekirati (ne i ako ste samo u tranzitu, osim ako mijenjate aerodrom sa CDG na Orly i obratno, kada vas uredno provjeravaju).

Ako ste veća grupa neke kompanije će vam tolerirati prelazak pojedinog kofera preko limita ako ukupno svi koferi ne prelaze zajednički limit. No, i ovdje jedan savjet iz iskustva. Ne stavljate one preko limita prve i odjednom. Dajte čovjeku na checki-inu prvo par lakših kofera, pa svako toliko neki prekomjerne težine. Ukoliko ga odmah isprovocirate sa 4-5 preteških kofera za redom neće vam dozvoliti isto nego će tražiti da se prepakirate. Ukoliko pak napravite ovako kako sam vam rekao neće se buniti, te isto neće ni primijetiti u svoj gunguli i masi.

Velika većina kompanija ima limite dimenzija predane prtljage. Kod Air Francea tako zbroj širine, visine i dubine stranica ne smije prelaziti 158 cm, kod Emiratesa 300 cm, a u ove dimenzije ulaze i džepovi, kotači i ručke. Količina kofera koji se predaju je obično limitirana na jedan, dok bliskoistočne kompanije dozvoljavaju dva. Težina kofera je obično 23 kg, dok Emirates dozvoljava 30 kg za oba kofera zajedno. Kofer ručne prtljage može obično imati 8 kg, a kod nekih kompanija 10 kg.

Neke kompanije uz kofer ručne prtljage toleriraju još omanju žensku torbicu ili laptop ili torbu za profesionalni foto aparat, te kišobran. Neke kompanije toleriraju torbicu koju nosite oko struka, tzv. „pederušu“, no ako je ne toleriraju, jednostavno je stavite ispod jakne ili majice, i ne mogu vam ništa, jer vas nemaju pravo na gateu pretraživati bez opravdane sumnje, a na bodičeku nemaju pojma sa kojom kompanijom putujete. Na gateu ćete glumiti da ste samo malo deblji, bože sačuvaj da je to od nečega ispod. Većina kompanija će vam tolerirati etui za odijelo, no ne i LCC. Ja sam stoga kupio takav etui za odijelo, da ispred ima tolike džepove da u njega stane čak i laptop sa torbom. Malo je nespretno za nosit, ali iskreno kroz gate ćete proći u par minuta, a onda ga možete izvaditi u samom avionu kada vas ne gleda kabinsko osoblje. Kod izlaska je svejedno, nitko vam ništa neće reći.

Ako često putujete, iskreno preporučam da si napravite manual (uputstvo) za pakiranje. Vrlo često u Zagrebu se samo prepakiram, kako ja kažem „promijenim gaće i čarape“, i jurim na iduće putovanje. Pakiranje jest vrlo stresno i uvijek imam osjećaj da sam nešto zaboravio. Upravo zato imam manual, po kojem se pakiram, a na kojem mi je popisano sve što moram uzeti sa sobom od pojedinih komada odjeće, do dokumenata, lokalne valute, vaučera, boarding passova, laptopa, punjača, maske za spavanje, steznika za koljena, tableta idr. Tako dok se pakiram, doslovce pratim manual, i križam ono što ne moram taj puta uzeti, ili ono što sam spakirao. Odličan alat, vjerujte mi spakirat ćete se brže, nećete imati nepotrebnog viška stvari, i uzet ćete sve što vam je potrebno. Moja tajnica ima obvezu isprintati mi taj manual prije puta i dodati na njega još neke specifične detalje za taj put (npr. neke dokumente ili uzorke koje moram uzeti).

U avion je zabranjeno unositi kofere koji imaju alarme, ugrađene litijske baterije ili pirotehničke naprave; eksploziv, pirotehniku, naprave za vatromet i igračke sa sličnim napravama; plin ili zapaljive materijale bilo koje vrste uključujući i benzin za upaljače; naprave za električna iznenađenja; naprave za obranu poput elektrošokera, suzavaca isl.; bilo kakve proizvode koji su zapaljivi uključujući i šibice; proizvode koji oxidiraju poput peroxida isl.; bilo koju vrstu otrova; radioaktivni materijal; korozivne materijale uključujući alkalne baterije; bilo kakve materijale koji šire magnetizam ili su opasnost za druge predmete: predmeti na napuhavanje (lopte isl.) osim ako nisu potpuno ispuhani.

Ograničeno je unošenje u avion i to isključivo u prtljagu koja se predaje za prtljažni prostor (a najstrože je zabranjeno isto unositi u kabinu i ručnu prtljagu): oštrice, noževe, škare isl., te vatreno oružje i municiju. Za ove predmete ili morate posjedovati dodatne dozvole (vatreno oružje), ili će sam djelatnik donijeti subjektivnu ocjenu može li se prevesti avionom.

Uz to u ručnu prtljagu je zabranjeno unositi: oštre predmete uključujući noževe, škarice, švicarske nožiće, pincete, rašpice za nokte isl; toneri za printer i bilo kakve boje; klor i sredstva za čišćenje; zapaljive tekućine, pa čak i aceton; toplomjere sa živom i barometre; vatreno oružje i municiju, te naprave za vatromet; electrolye baterije bilo koje jačine, te litijum baterije koje su jače od 150 Wh.

U kabinu aviona je zabranjeno unošenje tekućina bilo koje vrste u većim količinama, uključujući i vodu za piće, a sve tekućine koje se unose moraju biti zapakirane u vrećicu 20 x 20 cm, koja se može zatvarati sa svih strana (patentnim zatvaračem ili lijepljenjem), a koje se mora moći više puta i to lagano otvoriti ili odlijepiti/zalijepiti, te koja nema zapreminu veću od 1 litre. Ovu vrećicu možete kupiti u nekim trgovinama (npr. dm) ili na samom aerodromu, a neki aerodromi ih dijele besplatno. Postoje i trajni etuiji tih dimenzija, koji su vrlo praktični. Ja sam svoj dobio od Air Francea unutar Blue Biz programa i zapravo ju imam kao toaletnu torbicu, gdje nosim propisane tekućine ako idem samo sa ručnom prtljagom. Sve tekućine u toj torbici moraju biti u pakiranju od 100 ml ili manje (ako je pakiranje veće od 100 ml, pa čak i ako u parkiranju ima manje od 100 ml tekućine biti će vam oduzeto), te sve tekućine u vrećici zajedno ne smiju imati više od 1000 ml sveukupno. Svi predmeti u vrećici moraju imati dovoljno mjesta, tj. ne smiju biti natiskani, te jasno vidljivi. Dozvoljena je najviše jedna vrećica po jednom putniku. Ova vrećica mora se izvaditi iz kofera ili torbice i staviti posebno na skeniranje (ne smije biti u koferu dok se skenira). U vrećicu se smije unositi: gelovi za tuširanje i frizure, losioni poput kreme za sunčanje, dezodoransa, parfema, body losiona, aftershawea, paste poput zubne paste, vazelina, kreme i sprejevi poput kreme za brijanje, kreme za lice, kreme za ruke, sprejeva pod pritiskom, hrana i piće poput sokova, juha, jogurta, sirupa, šminka poput maskare za oči, lipstika, lip glossa, make upa, laka za nokte, upaljač i to najviše jedan komad po osobi (a onaj sa intenzivnim plamenom za cigare samo ako ima poklopac).

U ručnoj prtljazi se mogu neograničeno unositi: lijekovi i medikamenti koji su neophodni za zdravlje tijekom putovanja u količini koja je nužna (samo nužna količina, ne i više od toga), kozmetika koja nije tekuća (u krutom stanju) poput ruževa, dezodorans u stiku, puder…sve tekućine kupljene u duty-free trgovinama i uz to morate imati račun za svaki proizvod, te maksimalno možete unijeti jednu vrećicu po putniku. Dok sam bio na Dukanovoj dijeti morao sam piti po jedan jogurt sa zobenim mekinjama za doručak (što je bilo tijekom interkontinentalnog leta), te sam isto morao objasniti osoblju na bodičeku (jogurt ima više od 100 ml), te tvrdio da je to iz medicinskih razloga. I dozvolili su mi nakon objašnjenja. U svakom slučaju sve ovo ne mora biti u gore opisanoj vrećici, ali se mora posebno naglasiti i pokazati kod skeniranja. I iskreni savjet, u kabinu unesite samo i isključivo ono što vam je stvarno i neophodno nužno, sve ostale tekućine zapakirajte u prtljagu koju predajete u prtljažnik. Život će vam biti puno lakši.

Kako ubrzati procedure na aerodromu?

Unaprijed ispitajte koji vam je najpovoljniji način dolaska na aerodrom. Autobus ili vlak do terminala je uvijek najjeftiniji, no i do njega treba doći, pa bi vam taksi do gradskog terminala mogao biti skuplji nego do aerodroma. Ovo je dobro i praktično ako vam je terminal u blizini kuće ili hotela, no ako nije, tegljenje prtljage po javnom gradskom prijevozu svakako je ozbiljna tlaka, posebno u vrijeme špice. Čak i ako u gradu postoji metro.

Ako vam je parkiranje po danu 18 EUR kao u Zagrebu, a toliko je i trošak taxija, onda vam se više isplati taxi nego da vam auto stoji dva dana na aerodromu. Ako češće putujete najbolje vam je imati svog taxistu koji će vam dati privilegiranu cijenu, a istinski će voditi brigu oko toga kada da vas pokupi. Uz to taxiji koje uzimate na aerodromu gotovo uvijek su bitno skuplji nego oni koje prije naručite iz grada. Uber je svakako financijski najpovoljnija opcija bilo gdje u svijetu, a iskreno i najbolja za aerodrom, posebno što možete odabrati X, XL, XXL ili black Uber (luksuzna vozila poput Mercedesa C klase) koji ima veću zapreminu prtljažnika ako imate veliku količinu prtljage. Ako nemate veću količinu prtljage uzmite onaj obični koji košta bitno manje.

Na nekim aerodromima imaju kombije koji skupljaju putnike na kućnoj adresi (njih više iz istog dijela grada), pa čak odlaze i u gradove 100-200 km okolice. Odlična opcija koju sam koristio zajedno sa prijateljima u Amsterdamu i nekim drugim gradovima. Svakako jeftinije od taxija, pa čak i Ubera, posebno ako vas je više, dovoljno mjesta za prtljagu i dovoljno brza opcija (može vam se desiti da imate jedno ili najviše dva kraća stajanja u blizini).

Ne aerodromima u Središnjoj Europi (ima u Sloveniji i Hrvatskoj) postoje Go-opti kombiji koji voze na aerodrome do 500 km iz 8 zemalja, po načelu dijeljenja troškova putovanja. Iskreno, ova opcija je vrlo često preskupa, bitno skuplja od rent’a’cara, pa i osobnog automobila kada ukalkulirate troškove parkiranja. Go-opti nije dobra opcija za kraće udaljenosti. Slična usluga postoji u Srbiji, BiH i Crnoj Gori, no vrše je privatnici, a ne velik sustav poput Go-opti. Na neke aerodrome u regiji vozi i Flixbus, low-cost autobusni prijevoznik Dutsche Bahna, prepoznatljiv po kričavo zeleno-narančastom bojanju autobusa. Ovaj prijevoz vrlo je čest u regiji, a iz niza destinacija, posebno iz Hrvatske i Slovenije vozi prema brojnim aerodromima u široj regiji (Mađarskoj, Austriji, Italiji). No, za razliku od Go-optia koji se prilagodi vašim potrebama uz neznatne oscilacije, Flixbus ima fiksan red vožnje i znači bitan gubitak vremena obzirom na ne baš tako česta vremena polazaka. On jest vrlo jeftin, ali je i više rizičan i daleko manje prilagodljiv.

Ako vas na aerodrom netko vozi svakako koristite opciju ekstremno kratkog zadržavanja, kiss & fly. U Zagrebu, Budimpešti, Beču, Munichu, te većini aerodroma na Zapadu, a vrlo skoro to će tako biti na većini aerodroma u regiji, dozvoljeno je zadržavanje 8-10 minuta za ukrcaj ili iskrcaj. Ovo zadržavanje je besplatno, te istinski dovoljno, a nakon toga se naplaćuje vrlo visoka tarifa za pola sata zadržavanja.

Parkiranje na aerodromu je vrlo skupo. Neki veći aerodromi (Beč, Budimpešta, Venecija idr.) imaju long-term parkirališta koja su najudaljenija od aerodroma, ali su zato bitno jeftinija. Do nekih voze i besplatni shuttleovi. Najbolja opcija vam je ostaviti suputnike i prtljagu na terminalu i potom se odvesti do long-term parkirališta. Dok oni obave preliminarne radnje na check-inu vi ćete doći do terminala. Ovo se ne isplati ako se parkirate na nekoliko sati, jedan ili dva dana, ali za više dana i te kako se isplati. Uštedjet ćete nekih 50-tak eura za tjedan dana.

Uz niz aerodroma postoje privatna alternativna parkirališta koja su i višekratno jeftinija, a potom imaju organiziran besplatan prijevoz shutlle kombijima do terminala. Brzo, jednostavno i efikasno, a neusporedivo jeftinije. Nemalo puta sam to koristio na nizu aerodroma u široj regiji. Informacije o istima možete dobiti na internetu.

Prije puta informirajte se na stranicama aerodroma kasni li let ili je možda otkazan da ne dolazite bitno prije na aerodrom. Neke kompanije imaju uslugu statusa leta gdje vam javljaju SMS-om što je sa vašim letom, posebno ako su veća kašnjenja ili otkazivanja, te rerutiranja. Odlična opcija koju svakako koristite, no za dobivanje ovih obavijesti morate dati posebnu dozvolu kompaniji, tj. isto vam neće davati automatizmom.

Odličan alat kojim možete pratiti status vašeg leta je specijalizirana stranica za praćenje aviona Flightradar. Ova stranica dati će vam status vašeg konkretnog leta, eventualna kašnjenja ili otkazivanja, tip aviona i registarski broj, možete isti pratiti tijekom puta (lokaciju), ako znate prethodni let sa kojeg dolazi avion (npr. dolazi iz Frankfurta za Dubrovnik, da bi potom vas odvezao u Zagreb), možete pratiti i status toga leta da bi znali kada će vaš avion doći po vas. Ovo je to važnije kada su neke velike izvanredne okolnosti, poput jakog vjetra, štrajkova, tehničkih kvarova isl. zbog čega ćete znati stvarno stanje vašeg leta. Pa ćete duže ostati u hotelu, kod kuće ili restoranu, umjesto čekanja na neudobnom aerodromu u beskraj.

Isprintajte boarding pass kod kuće ili se chekirajte na self check-inu na samom aerodormu, te idite na drop off šalter, procedura je puno brža i jednostavnija, a redovi neusporedivo manji. Na manjim aerodromima nema drop offa, ali tada idite na šalter business klase, ili preko reda, gotovo svi će vam to dozvoliti. Još nikada mi se nije desilo da me ne prime preko reda ili na business šalter ako imam boarding pass, a ne postoji drop off šalter. Na najvećim aerodromima postoje automati za self check in, koji iako djeluju zastrašujuće, zapravo su vrlo jednostavni za korištenje.

Ako ste došli na aerodrom vrlo kasno, tj. netom prije leta, dobar dio kompanija će vas smatrati krivima i neće vam dati nikakve opcije prioritetnog check-ina. Upravo suprotno. Kompanija će tada na vama zaraditi, jer ćete morati kupiti novu kartu za idući let za abnormalno puno novaca jer ju kupujete u zadnji čas. No, ipak u nekim slučajevima kada su redovi istinski nerealno predugački, djelatnici aerodroma će prozivati letove koji su u vremenskoj stisci i propuštati putnike preko reda. Ako to ne čine, pitajte djelatnike da idete preko reda, a ako oni to odbiju, nemojte se ustručavati pitati ostale putnike u redu da vas propuste. Nitko ne može zabraniti ostalim putnicima da vas puste naprijed. Nemojte se ustručavati, ako ćete biti ljubazni i istinski iskreni, ostali putnici će vas voljno propustiti. Bolje malo neugodnosti nego da propustite let.

Na check-inu čak i ako niste u pravu, možete se izboriti za sebe ako ste dovoljno umješni i bučni. Tako sam nakon posljednjeg puta iz Martiniquea imao u ručnoj prtljazi 20 kg, a kako sam transferirao sa Orlya (gdje dolaze letovi sa francuskih Kariba) na CDG (odakle se odlazi za Zagreb), morao sam se ponovo chekirati i tražili su mi provjeru težine ručne prtljage. Naravno, sa 20 kg nisu me pustili i tražili su da bacim višak prtljage (prijedlog je bio par boca ruma iz predane prtljage). No, kako je avion iz Martiniquea na Orly kasnio skoro 4 sata, pa sam ja jedva uspio uloviti konekciju već rerutiranog drugog leta za Zagreb, nakon puno buke o tome da me sa tom ručnom prtljagom jesu propustili na Fort-de-Franceu (i nije neki argument koji će pasti na plodno tlo usprkos rečenici „zar Air France na Martiniqueu nije ista kompanija kao i u Parizu“), zapravo sam izbacio argument koji sam i htio: „OK onda mi izvolite platiti 600 EUR što sam zakasnio na konekciju, hotel, transfer i obroke do sutra, a ja ću lako od toga novca platiti dodatnu prtljagu“). Na koncu nakon puno mojih prijetnji i urlanja, iako stvarno nisam bio u pravu, šefica check-in osoblja je popustila, dozvolila mi 20 kg ručne prtljage i još mi morala dati zemaljsku stjuardesu da me ekspresno provede kroz sve kontrole i na kombi, da avion ne kasni previše radi mene. Jednako tako sam na Brusselsu svojom krivicom zakasnio na let, no kako su mi greškom ubacili kofer u avion, urlao sam da kako ću ja sad čekati idući let bez donjeg veša i pribora osobne higijene, te da se doslovce namam u što obući. Nakon moje verbalne pobune, dali su mi kartu Lufthansom preko Frankfurta, koja je bila tri puta skuplja od izvorno plaćene karte sa Sabenom. Ako ne ide ljubazno, u istjerivanju „pravde“ budite nemilosrdni, pa čak i bučni, ali ipak imajte mjeru da ne bi imali ozbiljnog posla sa aerodromskom policijom. Kompanije ne žele skandale i vrlo će popustiti, i preko svih korporativnih pravila, kada vide da bi do skandala moglo doći.

Zapravo sve je u tome da dobro procijenite kako da se postavite. Masu puta je lakše muhu uloviti na med nego na izmet. Ovo se posebno odnosi na osoblje ground handlinga zrakoplovnih kompanija. Ljudi koji rade ogroman posao, koji su neprimjetni kada sve super funkcionira i kada u miru obavljaju svoj hendlerski posao. No, oni postaju jako vidljivi kada se radi o poremećajima u letovima. I tada su doslovce na prvoj liniji fronta. Svi se na njih istresaju iako oni nisu krivi što je vjetar na aerodromu, što je operativac otkazao let ili što je kompanija napravila overbooking leta. Oni su tu da pokušaju napraviti najbolju alternativu za putnika. Naravno, putnici su sa pravom isfrustrirani posebno ako se ne radi o višoj sili, nego o gluposti ili gramzivosti kompanije, a ta je sveprisutna diljem planete. Tijekom obnove piste ovog studenog (novembra) u Dubrovniku Croatia Airlines je ozbiljno uprskala sa prekasnom odlukom o promjenama reda letenja zbog čega je prvi vikend osoblje ground hendlinga doslovce čuvala policija od razjarenih putnika. No, pokušajte lijepom riječi ili gestom, vidjet ćete da će to istinski imati puno više uspjeha. Donesite ekipi sa ground hendlinga kavu, recite im koju lijepu riječ, zahvalite im se na trudu, pomozite im, umjesto da im odmognete. I puno ćete više postići. Osobno imam samo ogromne riječi hvale za station managerice Croatie Airlines u Zagrebu, Ines Baničak Vuk, i Dubrovniku, Marinu Hinić, koje su meni, ali i tolikim drugim putnicima, nemalo puta istinski i mnogo pomogle. I Ines i Marina su dobri duh ovih dviju postaja Croatie Airlines. Vjerujte mi neću im se nikada moći revanširati za sve što su napravile za moje probleme na putovanjima. Ovakve osobe imaju prilično široka ovlaštenja, i istinski vam mogu pomoći, samo ako ste dovoljno ljubazni, no ako apriorno dolazite sa galamom, teško ćete što postići, tada će se i osoblje striktno držati pravila, a tada ćete samo ispaštati vi osobno. Identičnu hvalu imam i za šeficu zemaljskih stjuardesa na Aerodromu Beograd, Vesnu Vilotić, nevjerojatno sposobnu i predanu djelatnicu, vječno nasmiješenu i voljnu pomoći.

Trudnice, invalidi, roditelji sa vrlo malom djecom (u kolicima) i vrlo stare osobe imaju prednost kako na check-inu, a još više na sigurnosnim (bodiček) i administrativnim (policija, carina, imigracija) kontrolama, pa i u ulasku u avion. Iskoristite to, to je vaše pravo, ali i moralna opcija. Ostali putnici se neće buniti, upravo suprotno.

Koja prava imate kod otkazivanja i overbookinga?

Da nešto nije u redu putnik može unaprijed znati ako se ne uspije checkirati za let preko kompjutera ili mu na check-inu ne žele dati boarding passove za konektirane letove, već traže da se putnik javi na šalter kompanije u konektiranom aerodromu. Kako radnik na chek-inu ne zna koji je razlog takvog zahtjeva kompanije, putnik sam mora istražiti radi li se o overbookingu ili otkazivanju leta koji je rezultiran pogreškom kompanije, a ne višom silom (dalje ću pisati samo: overbooking). Najbolje je kontaktirati ured kompanije na polaznom aerodromu, te tražiti alternativu (rerutiranje) odmah na polaznom aerodromu jer je to daleko vjerojatnije nego na konektiranom aerodromu gdje će biti daleko više takvih putnika i manje opcija rerutiranja.

U svakom slučaju kada se desi overbooking kompanija će izvijestiti putnika da je na listi za izbacivanje (bumped), no to još uvijek ne znači da će se isto desiti. Naime, kompanija će prvo pričekati da vidi koliko se putnika neće pojaviti na letu. Ukoliko to nije dovoljno, kompanija će prvo izbaciti one koji su zakasnili na check-in, pa čak i samo jednu minutu. Kompanijama je i minimalno kašnjenje odličan izgovor jer u tom slučaju ne moraju plaćati kompenzacije, a putnik je presretan ako dobije ikakvu alternativu jer je sam kriv za kašnjenje.

Kompanije pokušavaju i „uloviti“ putnike na brzinu. Pa nude alternativne autobusne (taxi) prijevoze bez drugih kompenzacija. Istovremeno zemaljsko osoblje uvijek pritom naglašava „možete se vi ljutiti i dalje, ali drugim putnicima koji su pristali na autobus se žuri i ako se ne odlučite odmah mi ćemo autobus poslati bez vas“. Naravno, putnik pritom potpisuje izjavu da je korištenjem autobusa pristao da je to kompenzacija i da nema drugih potraživanja. Ovo su i meni više puta pokušali „uvaliti“ i dok sam bio mlad i neiskusan sam pristajao na to, a sada uspijevam dobiti rent’a’car, troškove goriva i cestarina i financijsku kompenzaciju u novcu za preostali iznos nakon što se plate troškovi rent’a’cara. Najčešće ove nešablonizirane opcije nećete moći riješiti sa djelatnicima na aerodromu, koji nemaju takva ovlaštenja, pa ćete uz rizik samo iznajmiti rent’a’car u nadi da će vam kompanija kasnije isto refundirati. U tom slučaju samo ništa ne potpisujte, a budite sigurni da imate sve dokaze overbookinga i ovih troškova, te da su isti realni (nemojte natočiti benzin i u svoj privatni auto).

Iduća metoda koju kompanija koristi je upgrade putnika ekonomske klase u business klasu (jednako tako onih iz business klase u prvu klasu). Na ovaj način popunjava se business klasa koja vrlo rijetko kada ima overbooking, putnik koji je upgrade je prezadovoljan, a ostalih putnici business klase time ne gube ništa, posebno što je luksuz mjesta u business klasi odličan čak i kada je LF 100%, za razliku od klaustrofobične ekonomske klase. Ovo se meni desilo na mom prvom interkontinentalnom putovanju daleke 1991. godine kada sam iz Zagreba preko Amsterdama letio u Hong Kong sa KLM-om i kada su me radi overbookinga ekonomske klase prebacili u business klasu.

Ukoliko i to nije dovoljno, kompanija će pozvati volontere (dragovoljce) kojima će ponuditi kompenzaciju. Ove kompenzacije su uvijek manje nego što su zakonske obveze kompanije. No, uvijek se pronađu neki putnici koji su voljni ovo prihvatiti. Koji puta putnik je zadovoljan što će ostati na destinaciji još jedan dan i time si produžiti odmor, koji puta zadovoljan je ponuđenim novcem, ulaskom u business ložu ili nekim drugim pravom. U Europi, u načelu, kompanije nude novac, dok u Americi nude vouchere za buduće letove. Ova druga opcija je povoljnija za kompaniju jer voucheri uvijek imaju vremenski limit, pa putnici često kada ne iskoriste voucher u roku, ta kompanija zapravo nije imala trošak kompenzacija, a putnik nema mogućnosti žalbe jer je sam pristao na ovakav vid kompenzacije. Stoga kompanije preko vouchera uvijek nude bitno više iznose nego u gotovini.

Sa volonterima kompanija odmah potpisuje sporazum, a ako ih nema dovoljno, nudi bolje uvijete u nekoliko krugova pregovaranja, a sve do maksimalnih kompenzacija koje propisuje zakon.

Ako nisu uspjeli u pregovorima prikupiti dovoljno volontera kompanija pristupa izbacivanju preostalih putnika. Iako će vam sve kompanije reći da koriste „najpošteniji“ ključ, po kome izbacuju one koji su se checkirali najkasnije, zapravo to nije tako. Kompanije neće izbaciti svoje lojalne putnike, tj. članove svog frequent flyer programa, poglavito one višeg statusa. Kompanije će prvo izbaciti one čije su kompenzacije niže, tj. gdje imaju manji trošak. Pritom kompanije će paziti i na image, pa u načelu neće izbacivati invalide, putnike sa malom djecom, putnike koji su došli sa dužih konektiranih letova (npr. ako je netko došao iz Australije u Frankfurt, on ima manje šanse biti izbačen na konektirani let za Hamburg, nego putnik koji je došao iz Beograda). Profitirat će i putnici koji su bučniji, imaju veće umješnosti ili pozicije u pregovaranju (pravnici, novinari, poslovni putnici…), pa tu obično „stradaju“ stare bakice, vrlo mladi putnici, vojnici, neuki i neiskusni itd. Više će stradati i državljani zemalja koje nisu Europska unija jer daleko teže ostvare svoja prava i žalbe nego oni iz Europske unije. Iznenadili bi se koliko zemaljsko osoblje proučava profile putnika i uči na njihovom ponašanju u čekaonici. Vrlo često će se izbaciti putnici sa kartama koje su bile jeftine i imale velike popuste jer kompanija pretpostavlja da će oni lakše pristati na financijsku kompenzaciju, te da nisu toliko „bučni“ jer ako kupuju sa popustima sigurno nisu poslovnjaci ili neki drugi po kompaniju rizični putnici.

I budite sigurni da će vas u kompenzacijama kompanije uvijek pokušati zakinuti. Cjenkat ćete se kao na tržnici. Uvjeravat će vas da nemate pravo na kompenzaciju, pokušat će Vam dati manje novaca od propisanog, neće vam ponuditi hotelski smještaj, zakinut će vas na bar jednom obroku, uvjeravat će vas da rerutiranje možete ostvariti samo preko kompanija alijanse. I ne dajte se! Upoznajte se sa svojim pravima, i ne podliježite pokušajima kompanija. Sami iznađite povoljno rerutiranje preko drugih aerodroma i inzistirajte na tome, ne prihvaćajte odgovor da je prijevoznik pripadnik druge alijanse. Zaprijetite traženjem veće količine novaca ako ne pristanu na vašu alternativu. I da vidite kako će brzo pristati.

Posebno budite oprezni u razlozima koje će vam kompanije reći. Oni će uvijek tvrditi da se radi o višoj sili (vis major) u kom slučaju nema kompenzacija. Pa će u slučaju overbookinga npr. tvrditi da su morali uzeti manji alternativni avion koji je jedini bio na dispoziciji, radi klimatskih uvjeta zbog kojih je planirani avion ostalo na prethodnom aerodromu. Ne nasjedajte na te priče!

Budite brzi i energični. Zemaljsko osoblje, ako je odlučilo vas istjerati sa leta, trudit će se uvjeriti vas da radi sve što može, pričat će vam bajke kako će vas ubaciti u drugi avion, kako će drugi avion usput stati na vaš aerodrom, samo čekaju potvrdu plana leta lokalnih vlasti, kako samo što niste ušli na let preko nekog drugog aerodroma. Ovaj proces će razvlačiti u beskraj, uz izgovor da vi niste jedini, da bi vas na kraju izvijestili da nisu uspjeli ništa napraviti. Tako su nas troje (i još dva overbooked putnika) na letu iz Zagreba preko Budimpešte za Cluj sa MALEV-om 6 sati uvjeravali da samo što nisu dogovorili slijetanje daleko većeg paralelnog aviona na liniji Budimpešta-Bucharest u Cluju da nas 5 usput ostavi, a što se, naravno, nije desilo, jer bi isto bilo daleko skuplje nego što su bile kompenzacije. Na kraju smo dobili po 200 EUR svaki i šestostano putovanje taksijem do Cluja. Da je kompanija odmah rekla da to neće biti moguće mogli smo taksijem stići u isto vrijeme kad i planiranim avionom, ovako smo došli pred jutro, frustrirani i premoreni.

U Europi prava putnika su ozakonjena Regulativom 261/2004 koja se odnosi na sve letove unutar Europske unije, te iz Europske unije ka trećim zemljama i obratno. Ovu regulativu dobro proučite i uvijek bacite pod nos zemaljskom osoblju. Čim vide da znate za regulativu i svoj prava potpuno se drugačije ponašaju. Po ovoj regulativi putnik u slučaju overbookinga ima pravo na:

U SAD-u imate slijedeća prava:

U oba slučaja u slučaju dužeg zadržavanja na aerodromu radi overbookinga imate pravo na:

– hotelski smještaj

– količina obroka i napitaka ovisno o dužini boravka (to bi značilo adekvatan obrok na svakih 8 sati boravka)

– dva kraća telefonska poziva, korištenje faxa ili e-maila

Ako je kompaniji povoljnije može vam ponuditi rerutiranje na druge prijevoznike, a preko trećih aerodroma. Moguće je rerutiranje i na alternativne prijevoze (vlak, autobus, taxi, rent’a’car). Vi se sa rerutiranjem morate složiti. Tada će vam ponuditi manje kompenzacije ili vam uopće neće ponuditi kompenzacije, a ovisno o troškovima ovog rerutiranja.

U svakom slučaju u Europskoj uniji kompanija koja vam zabrani ulazak u zrakoplov radi overbookinga (izbacivanje) mora vam dati napismeno vaša prava, sa taksativno nabrojanim svim gore navedenim pravima, kako bi vi mogli pravilno odabrati, a ako to ne učini imate ih pravo tužiti. Ukoliko vam kompanija odbije ovo pravo, možete se požaliti resornom uredu u nekoj od zemalja Europske unije, koje informacije morate dobiti od kompanije (npr. Croatia Airlines ih ima objavljene na svojim web stranicama).

Ukoliko se kompanija i nakon svega ogluši o vaš opravdani zahtjev, imate ju pravo tužiti i sigurno ćete dobiti spor. No, ako vam se neda zezati sa pravnim utjerivanjem par stotina EUR postoje specijalizirane agencije koje će to za vas napraviti uz zadržavanje 1/3 vrijednosti kompenzacija. I one su u tome vrlo uspješne, a novac vam isplaćuju tada te agencije, a ne avio-kompanije.

Oprezno sa vremenima konekcija. Poznat mi je slučaj poslovne putnice koja je imala vrijeme konekcija na Beču od samo 35 minuta (a Beč ima i nekih konekcija od samo 25 minuta). Avion iz Zagreba je došao na vrijeme, dok se napunio autobus putnicima iz Q400, došao do terminala i istovario sve putnike, te je ona istinski projurila po terminalu, došla je na gate 15 minuta prije leta za Luxemburg (dakle za sve to joj je trebalo samo 20 minuta, što jest realno). No, gate je već bio zatvoren, iako je avion uz sve još i kasnio u polasku 10 minuta i ona ga je još punih 25 minuta gledala sa gatea. No, nisu je puštali u avion. I nije uspjela dobiti nikakvu kompenzaciju usprkos velikog truda i brojnih žalbi na više instanci, nego je morala platiti novu kartu preko Berlina za Frankfurt i autobusnu vezu do Luxemburga.

Obzirom na opširnost ove teme istu ću obaviti u dva dijela, pa ću u idućem dijelu obraditi sigurnosnu kontrolu putnika (bodiček), što raditi unutar terminala nakon kontrola i prije leta, savjete za sam let, te nakon leta. Taj drugi dio će biti istinski daleko informativniji i interesantniji jer se radi o konkretnim savjetima neposredno prije i uz sam let.

Ovaj članak napisan je tijekom mog boravka u Cancunu i Yukatanu u Meksiku. U Cancun i iz njega sam putovao Interjetom, nevjerojatnom kompanijom sa kojom nikada ne bih putovao da nisam dobio savjet od čitatelja ove kolumne sa nickovima „Znanjeiimanje“ i „zz“, kojem se istinski zahvaljujem. Hvala i na svim ostalim savjetima za Meksiko, posebno za Xcaret koji je skup ali nevjerojatan doživljaj. Istinski ste mi pomogli. Upravo sam to htio postići svojom kolumnom, da ona bude pomoć svim čitateljima.

Cancun, Yucatan, Chichen Itza i Teotihuacan su predivni. Ostajete bez daha. Nešto što svatko mora posjetiti, pa bilo mu to i zadnje u životu. Istinski jedva čekam da se tamo vratim.

Dakle, Interjet je vrhunska kompanija, razmak sjedala je abnormalno velikih 34 incha u ekonomskoj klasi (tamo sam išao sa A320, nazad sa A321), pa je i popunjenost od 99% vrlo ugodna i udobno se putuje sa puno mjesta za prtljagu (na A320 imaju samo 150 putnika, koliko europske kompanije imaju na A319). Kabina ima ekrane na svakih 4 reda, sjedala su kožna, tijekom leta daje se gratis snack i piće (čak i žestoki alkohol), a sokovi se daju u originalnim bocama od vrlo velikodušnih 440 ml za svakog putnika (ne u čašama), kompanija je vrlo točna i ima velik broj frekvencija na linijama (za Cancun čak 16 letova dnevno). Istinski sam bio oduševljen, osim činjenicom da sam na check-in čekao preko sat vremena.

Iz Mexico Cityja za Paris sam putovao sa Air France A380 avionom sa kojim sam još od Emiratesovog leta za Shangai i nazad naprosto oduševljen, radi udobnosti i ugodnosti kabine. Air France ima bitno bolju uslugu nego što sam je u prethodnih više interkontinentalnih letova imao sa tom kompanijom. Usluga se očito popravila. No još me više iznenadila usluga koja je u Air Franceu neusporedivo bolja nego u KLM-u iako su ista kompanija. Razmak među sjedalima u Air Franceu je bitno veći nego u KLM-u (tamo je na letu bio 747-400), sjedala i nasloni su bitno udobniji (posebno mobilni fiksatori za glavu). Zabava u Air Franceu (imaju i vrlo simpatične kvizove koji su bili istinska zajednička zabava za kćer i mene), te odabir muzike i filmova je daleko bolji nego u KLM-u. Osoblje je daleko više uslužno i ljubazno u Air Franceu. U KLM-u smo doslovce bili gladni, u Air Franceu su obroci ukusni i bitno veći, istinski nisam pojeo niti polovicu svega. Piće i snekove su nosili više puta nego u KLM-u, izbor pića je bitno bolji. Dobili smo maske za spavanje (meni istinski vrlo bitno), te prave slušalice, a ne one minijaturne i krhke bubice za uši kao u KLM-u koje su mi se slomile jer sam ih minimalno povukao. Usluga u Air Franceu je svjetlosnim godinama bolja neko u KLM-u. Air France istinski ugodno putovanje, KLM totalna tlaka. Nevjerojatno, a ista kompanija?! Idući puta ću inzistirati da oba puta putujem Air Franceom, a nikako ne KLM-om. Inače, popunjenost leta iz Mexico Citya je bila 98%.

Let od Pariza do Zagreba je bio sa HOP!-ovim Embraerom 190. Popunjenost 96%, avion vrlo udoban. Gratis sam uzeo sjedala kod izlaza za nuždu na krilima (red 11). Avion je u polasku kasnio 40 minuta jer je moja supruga pala u nesvijest u autobusu koji nas je trebao prevesti do aviona (naglo joj je pao tlak), hitna joj je pružila medicinsku pomoć u busu, te ju je liječnik nakon polusatne intervencije proglasio fit to fly. Istinski sam oduševljen vrhunskom zdravstvenom ekipom na CDG, bili su brzi, preljubazni, efikasni i super opremljeni. Još jednom ogromna isprika svima koji su radi nas kasnili i imali problema sa daljim konekcijama prema Dubrovniku (nadam se da su ipak stigli jer je pilot nagazio, pa je uštedio nekih 30 minuta i u Zagreb smo došli 20 minuta prije odlaska aviona za Dubrovnik). Sorry, nije bilo namjerno.