BEG airport status
LYBE 2309:30 Z 180°03KT 160V230 CAVOK 28/19 Q1023 NOSIG=
[KOLUMNA ALENA ŠĆURICA] Kako jednostavnije i udobnije putovati avionom – 1. dio Air France ima bitno bolju uslugu nego što sam je u prethodnih više interkontinentalnih letova imao sa tom kompanijom / Foto: Air France

[KOLUMNA ALENA ŠĆURICA] Kako jednostavnije i udobnije putovati avionom – 1. dio

Putovanje zrakoplovom može biti istinski užitak, ali i ozbiljna tlaka, pakao. No, nakon više stotina letova naučite neka jednostavna pravila kojima će vam letenje biti ugodnije. Stoga bi volio da ovaj tekst bude poticaj svim čitateljima da i oni daju pokoji savjet ostalima kojima će im putovanje avionom biti što ugodnije.

Kako nabaviti jeftinu kartu, te savjete za uštedama smo već obradili prije par tjedana, kao i savjete kako jeftinije i bolje proći na grupnim putovanjima. Ovaj članak su savjeti za samo ugodnije putovanje, nakon što ste kartu već kupili.

Odabir sjedala vrlo bitan

Prilično ste se namučili da pronađete najpovoljniju avionsku kartu i sada mislite da je to kraj, sve ste učinili da vam put bude ugodniji. Pogrešno! Potrebno je poduzeti niz radnji prije, tijekom, pa i nakon puta da vam put bude što ugodniji.

Prvo što morate učiniti je da pokušate odabrati sjedalo još tijekom kupnje karte, kod onih kompanija koje to dozvoljavaju besplatno. Nažalost takvih je vrlo malo. U regiji to dozvoljava Croatia, Adria i Montenegro. Velika većina kompanija naplaćuje vam izbor sjedala unaprijed, neke poput Air Serbie i gotovo svih LCC, to čine i neposredno prije leta. Čak štoviše neke kompanije vas pokušavaju natjerati da platite odabir sjedala kako vam se ne bi desilo da vi sjedite u prednjem dijelu avona, a vaši suputnici u sredini i na kraju aviona, što je posebno nezgodno ako putujete sa djecom. A iste namjerno to čine kako bi vas zapravo ucijenili da platite odabir sjedala. Kod takvih kompanija ovaj odabir je relativno jeftin (između 3 i 5 EUR), no ako imate dva povratna leta sa presjedanjem, tj. 4 lega, to ispadne dodatnih 20 EUR po putniku, ili 80-tak EUR za obitelj. Ne odaberete li sjedalo, redovno će vas stavljati uz prolaz, pošto putnici mahom više vole sjedenje do prozora. Takve kompanije ne daju da promijenite sjedalo iako je avion poluprazan. Bio sam svjedokom neugodnog slučaja u Air Serbiji gdje je putnica bila u 8. mjesecu trudnoće i još imala bebu od godine dana u naručju sa gomilom opreme, a kabinsko osoblje nije smjelo dozvoliti da ona sjedne na dva prazna mjesta. Čak ni putniku do nje koji se dragovoljno htio preseliti na prazno sjedalo do mene, da ona ima dva mjesta za sebe i bebu, to nisu mogli dozvoliti. U takvim slučajevima, ili ako želite biti sigurni da ćete biti sa svojim suputnikom, ili djecom, svakako platite taj iznos novaca.

Velika većina kompanija dozvoljava vam da odaberete sjedalo ako se chekirate online. Neke kompanije to dozvoljavaju 48 sati prije leta, neke 30, a neke 24 sata prije leta. Informirajte se na web stranici kompanije kada se možete checkirati online. I učinite to svakako što prije, doslovce prvi sat kada vam to kompanija dozvoljava. Jer ako to učinite nakon par sati desit će vam se da nećete moći dobiti sjedala koja želite i čak da nećete moći sjediti sa svojim suputnicima jer su sva mjesta već zauzeta. Ovo je posebno važno na interkontinentalnim letovima gdje letite 10 i više sati, pa velika većina putnika obavi check-in u prvih dva sata od otvaranja check-ina.

Kao što sam već rekao najveći broj putnika voli sjedala uz prozor. No, neki vole sjediti uz prolaz kako bi mogli prošetati tijekom puta ili rastegnuti noge uz prolaz, ili češće odlaze na WC. U ekonomskoj klasi, u kojoj je kod svih kompanija razmak između sjedala tragično uzak, pokušajte uzeti mjesta kod izlaza za nuždu (kod krila). Naime, ova mjesta imaju vrlo velik razmak kako bi putnici u slučaju evakuacije mogli lakše napustiti avion. Stoga je putovanje na njima daleko udobnije, udobnije čak i od „klasične“ europske business klase. Ova sjedala imaju i jednu manu, a to je da sa sobom ne smijete imati baš nikakvu prtljagu, čak ni ispod stolice, sve morate staviti u prtljažni prostor iznad glave, pa čak i svoju ručnu torbicu sa novčanikom. Ako novačanik, kartice i putovnicu imate u torbici oko struka, tzv. pederuši, stavite je na bok suprotno od prolaza pa ga kabinsko osoblje neće moći vidjeti, te ćete najveće vrijednosti ipak imati sa sobom. U protivnom slučaju ćete spavati sa jednim otvorenim okom razmišljavši o svom novcu i ostalim vrijednostima. Na istima morate i odslušati posebna uputstva koja vam daje kabinsko osoblje vezano uz prolaz za nuždu.

Osoblje vam može osporiti sjedenje na ovim sjedalima ukoliko ne govorite engleski jezik, ukoliko imate neki invaliditet, te ukoliko ste pretili ili previsoki, te ukoliko ste premršavi ili preslabi (djeca i osobe koje ne bi mogle kroz krilo izbaciti vrata od 17 kg), jer se od vas očekuje asistiranje kod evakuacije, a što osobe sa takvim karakteristikama ne mogu obaviti. Bio sam svjedokom da je kabinsko osoblje zamijenilo takve putnike sa drugim putnicima koji nisu imali te karakteristike. Kod nekih kompanija, npr. Croatia, ta mjesta se ne naplaćuju dodatno, dok kod većine kompanija za to morate platiti dodatan novac. Postoji mogućnost da kompanija tako što naplaćuje za širokotrupni let, no daje vam gratis za konektirani let, pa bi me na liniji Mexico City-Paris CDG isto koštalo 85 EUR, no za konekciju Paris CDG na Embraeru 190 na krilima sam mjesta dobio gratis (11. red).

Ekonomska klasa na Emiratesovom A380 / Foto: Alen Šćuric

Mjesta u sredini širokotrupnih aviona (između dva prolaza) svakako ne preporučam, posebno ako je 5 mjesta zajedno. Njihova jedina prednost su veći pretinci za prtljagu, ali daleko više će vas tlačiti suputnici, a nećete ni malo vidjeti od samog leta. Izuzetak ovih mjesta su prva mjesta iza galleya koja su obično rezervirana za putnike sa bebama, pa imaju nešto veći razmak za noge.

Uvijek je bolje uzeti mjesta što više naprijed ako avion ima samo jedan ulaz u prednjem dijelu ili se veže na avion-most, a kod ATR-a je obratno, što više nazad, obzirom da su mu vrata samo u repu aviona. Naime, na ovaj način ćete se brže ukrcati, jer nećete čekati da putnici prije vas smjeste prtljagu. Ovo nije slučaj kod većih aviona, posebno interkontinentalnih, gdje putnike utrpavaju po zonama (prvo one odzada, pa one više naprijed). No, u svakom slučaju kod iskrcaja bitno prije ćete izaći ako ste uzeli mjesta više naprijed. Konačno i kod posluženja biti ćete prije usluženi. Uz to kod interkontinentalnih letova može vam se desiti da i ne dobijete onu hranu koju ste željeli (od dva ili tri odabira koji se nude), jer su putnici koji su bili više naprijed već odabrali sve zalihe vašeg omiljenog jela pa vi dobijete samo ono što je preostalo. Kod interkontinentalnih letova galleyi su na više lokacija u avionu, a svakako je jedan potpuno nazad, pa ako ne želite jesti ostatke uzmite sjedala bliže galleyu.

Na interkontinentalnim letovima postoji i više izlaza, pa postoji i nekoliko mjesta u ekonomskoj klasi koja su uz vrata. Odlična mjesta jer doslovce možete noge potpuno ispružiti. Ova mjesta imaju i svoju negativnu stranu jer su uz njih uvijek galley i/ili toaleti, pa vam se u noge plete gomila putnika koji idu na toalet, žele nešto od kabinskog osoblja ili jednostavno žele rastegnuti noge pa ovdje pronalaze zonu za relaksaciju i ispijanje dodatnih bambusa. No, kako je ovaj prostor istinski velik (nekih metar i pola), u najvećem dijelu leta imat ćete ogroman komoditet. Velika većina kompanija takva mjesta naplaćuje 20-90 EUR po legu. Puno previše. No, ako vam je let dug, ili kompanija ne naplaćuje ova mjesta dodatno (npr. Emirates), svakako ih uzmite.

Posebno pazite na mjesta koja ne mogu spustiti naslon, što će vam put učiniti bitno neugodnijim. Takvih mjesta ima nekoliko, primjerice ona ispred izlaza za nuždu ili neposredno prije galleya i toaleta. Oprezno sa zadnjim dijelom aviona kod širokotrupaca gdje se avion sužava i to na zadnja tri mjesta (777, 747), iza kojih su dva mjesta, jer niz kompanija (među njima i Air France) na trećem mjestu (uz prolaz) ima još manji razmak za noge.

Ako letite na A380, daleko najbolja mjesta su uz sam prozor u donjoj etaži. Naime, kako se avion na tom dijelu širi zbog dva kata, imate uz sjedalo dodatnih 20 cm što vam posebno pomaže prilikom spavanja, a ako je na sjedalu uz prozor ispred vaš suputnik, možete između stolice i stjenke aviona staviti jakne, deke i jastuke te dobiti besplatan krevet i doslovce ispružiti obije noge prema naprijed. Ovako nešto nema Boeing 747 iako i on ima gornju etažu na prednjem dijelu.

I sad ćete postaviti pitanje kako znati koja su sva ta mjesta koja sam spominjao? Osnovnu informaciju možete dobiti na stranicama većine kompanija, no daleko precizniju informaciju o svim vrstama sjedala, kao, pa čak i koja su neudobnija i kojima se ne može spuštati sjedalo, naći ćete na stranici specijaliziranoj za opis kabine aviona SeatGuru. Ova stranica ima podatke za većinu svjetskih kompanija, ima precizne podatke za sve avione kompanija koje ima obrađene, a često se upgradea. SeatGuru će vam dati informaciju čak i koji je avion planiran za vaš konkretan let, no ovo uzmite sa rezervom i radije sami provjerite sa kojim avionom letite, a potom na SeatGuruu provjerite konfiguraciju tog aviona kojeg ste sami pronašli.

Kao što sam rekao dobar dio kompanija će vam ponuditi bolja mjesta (sa većim razmakom za noge) uz dodatnu cijenu (koja ide i do 30 EUR za uskotrupne letove, a 90 za širokotrupne), pa i za mjesta koja su naprijed (7-10 EUR za uskotrupne letove i 30-50 EUR za širokotrupne). Iskreno neisplativo. Osim ako nemate preko dva metra, pa vam je ovo gotovo egzistencijalno pitanje.

Niz kompanija će vam ponuditi da vas upgrade u višu klasu (premium ekonomsku, business ili prvu), uz nadoplatu, koja je u kasnijoj fazi bitno jeftinija nego da ste odmah kupili takvu klasu. Ovo će vam redovno nuditi prilikom online check-ina. Za širokotrupni let od 10 sati takav upgrade iz ekonomske u premium ekonomsku klasu košta od 180-290 EUR, a za business od 390-490 EUR po legu. No, neke kompanije će vam to ponuditi u zadnji čas, čak i kod samog check-ina, za još manje novaca, kako bi kompanija mogla dodatno zaraditi u zadnji čas. Neke kompanije imaju i online licitaže za upgrade u višu klasu, gdje vi sami nudite koliko želite platiti za višu klasu, a kompanija vas 24 sata prije leta obavještava jeste li u tom naumu uspjeli ili ne. U svim ovim slučajevima možete u višu klasu preći čak i za samo 50-tak EUR u uskotrupnim avionima, tj. za 100-njak EUR u širokotrupnim. Znam slučajeve u kojima su putnici na interkontinentalnim letovima prošli sa samo 30-tak EUR za upgrade u business klasu. Stoga obavezno provjeravajte ove mogućnosti, te obavijesti kompanije koje vam stižu na mail vezano uz vaš let.

Neke kompanije, među kojima i Adrija, omogućuju da se blokira sjedalo do vas. Adria tako za samo 19 EUR omogućava da blokirate prazno sjedalo do sebe. Obavijest o tome kompanija šalje 1 do 3 dana prije puta, a izvanredno do najviše 4 sata prije puta. Na A319 dvoje putnika mogu blokirati srednje sjedalo, a dozvoljava se i da jedan od putnika blokira dva sjedala uz svoje pa da spava na ova tri sjedala. Ovu praksu neke kompanije imaju na interkontinentalnim letovima gdje je to daleko bitnije zbog dužine leta. Kompanije posebno ističu da u tom slučaju smijete leći na blokirana sjedala.

Ima kompanija, poput Air Francea, koje imaju opciju garancije da će putnici sjediti isključivo na „duo-seat“, tj. da će dva putnika sjediti na dva sjedala, bez trećeg putnika uz njih. Air France ovo garantira na long-haul linijama i usluga košta 30 EUR (40 EUR na A380 na prvom katu). Ovu uslugu Air France može ostvariti na A330, A340, A380 i 777, ali ne može na 787.

Ostale usluge koje se naručuju unaprijed

Vrlo je bitno da se informirate koje još dodatne usluge morate ili možete dodatno plaćati. U prvom slučaju da se neugodno ne iznenadite, a u drugom slučaju da vam put bude ugodniji. Naglašavam da neke usuge morate platiti unaprijed i da ih ne možete platiti na samom aerodromu, a neke usluge ako ih ne platite unaprijed kompanije, posebno LCC, će vam zaračunati bitno više nego kada ih platite kod kupnje karte ili par dana prije leta. Ove usluge različito se naplaćuju kod pojedinih kompanija i ogromne su razlike u cijenama, pa se putnici moraju prethodno informirati o istima.

Usluge koje naplaćuju LCC, ali većina legacy carriera ne naplaćuje su naplata check-ina (ne naplaćuje se ako putnik to učini kod kuće), printanje boarding passa (ili ga imate na zaslonu mobitela), nadoplata za bebu, unošenje opreme za bebu u avion (kolica isl). LCC su pokušali naplaćivati i prijevoz invalida i teže pokretnih osoba, no u samim začecima ovog pokušaja sudski im je isto zabranjeno kao diskriminacija. Neki LCC naplaćuju i standardne torbe ručne prtljage koje se unose u avion (55x40x20 do 8 kg), a gratis je samo torba istinski minijaturnih dimenzija (40x30x20).

Sve kompanije naplaćuju prijevoz bicikla, sportske opreme (obično su tri platna razreda ovisno o veličini), glazbenih instrumenata, terapeutski kisik, dodatni kofer (najčešće je jedan kofer, no neki poput Emiratesa imaju i dva), pretešku prtljagu (najčešće je 23 kg, a neki poput Emiratesa imaju i 30 kg). Legacy kompanije će vam najčešće tolerirati dodatna 2 kg po koferu (pa i za ručnu prtljagu), posebno ako vas više putuje zajedno (npr. obitelj). Neke kompanije gledaju ukupnu težinu kofera (npr. Interjet) za sve putnike koji putuju zajedno (pa tako tri člana obitelji mogu nositi 69 kg zajedno, neovisno koliko je svaki kofer težak), no to je vrlo rijetka pojava, velika većina kompanija ne dozvoljava da jedan kofer bude teži od maksimanog iznosa. Neke kompanije imaju i mogućnost plaćanja dodatne deklaracije za vrjedniju prtljagu, pa će u slučaju gubitka ili oštećenja i kompenzacija za istu biti bitno viša.

Ukoliko imate teže ili veće kofere od limita (v. dolje) kompanije će vam to dodatno naplatiti. Cijena ovisi od kompanije do kompanije, no najčešće je 10 EUR po kg.

Neke kompanije uz nadoplatu dozvoljavaju promjenu nekoliko slova imena na karti (kada ste pogriješili), pa i cijelog imena (zapravo zamjenu putnika), promjenu leta, kašnjenja na let (do 1 sat, te ulazak na prvi slobodni idući let), a neke kompanije ove promijene imaju involvirane u cijeni nekih viših tarifa koje možete platiti prilikom kupnje karte. Neke kompanije imaju mogućnost plaćanja „zadržavanja tarife“ pri čemu platite da vam kompanija neko vrijeme garantira tarifu koju ste pronašli, a dok vi tražite tarife kod drugih kompanija. Ako na koncu ne kupite kartu kod te kompanije, oni će zadržati taj iznos novaca.

Kućni ljubimci, su posebna kategorija naplate. Za manje kućne ljubimce do 10 kg (kod nekih kompanija do 8 kg) moguće je iste unijeti u kabinu, u posebnim torbama ili kutijama, uz uvjet da je u kabini samo jedna takva životinja (kod nekih kompanija dvije koje moraju biti maksimalno udaljene jedna od druge), uz uredne dokumente životinje, te uz nadoplatu. Prije 20-tak godina ovo je u avionima bilo gratis. Veće životinje se voze u posebnim kontejnerima u prtljažnom prostoru ukoliko je isti grijan i pod tlakom. Cijena ovisi o težini i veličini same životinje.

Prioritetan check-in, prolazak kroz kontrole i ulazak u avion, kod nekih kompanija se kupuju odvojeno, a kod nekih je moguća kupovina i u paketima. Ovo se isplati kada kompanije imaju špice, no nikako to nemojte kupovati kada na aerodromu nema gužve. Tako sam na Interjetovom letu za Cancun iz Mexico Citya u 10 sati čekao na check-in više od sat vremena i istinski požalio što nisam platio prioritetan ulazak, dok sam na povratku u 21:50 sati čekao tek 10-tak minuta. Jednu od najgorih gužvi ima Paris CDG u jutarnjem valu i tada se istinski isplati prioritetan check-in. Neke kompanije namjerno imaju dugačke redove da bi putnici kupili prioritet. Neke kompanije prioritetan ulazak i check-in vežu uz bolja mjesta u avionu ili mogućnost unošenja dodatne prtljage ili bolju uslugu u avionu, pa takvi kompleti zapravo daju stanovitu kvazi-business uslugu u kompanijama koje je zapravo nemaju. Naravno, kupite li business ili prvu klasu, a u većini slučajeva i premium ekonomsku, imat ćete prioritet u check-inu i ulasku u avion, a ponekad i na kontrolama.

Niz kompanija nudi dodatne kvalitetnije, obilnije i specijalizirane obroke koje morate naručiti najmanje 24 sata prije leta (kod nekih i 48 sati prije), a onda ćete ih dobiti tijekom leta. Air Serbia ima jednu specifičnu i simpatičnu uslugu, „Paket za proslave“. Ova usluga prvenstveno je namijenjena putnicima koji nešto slave (rođendani, godišnjice, promocije, nagrade, postignuća), ali može biti i odličan alat oduševljenja suputnika (npr. djeteta, supruge, ljubavnice, poslovnog partnera, prijatelja).

Ručak na Emiratesovom letu / Foto: Alen Šćuric

Ukoliko imate potrebe za posebnim obrocima tijekom leta, posebno na interkontinentalnim letovima kompanije vam daju široki izbor takvih jela, poput vegitarijanskog, veganskog, halal, košer, hindu, obroka bez soli, bez šećera, bez laktoze, gluten-free, niskokaloričnog, obroka za osobe koje pate od alergija, koji pate od dijabetesa isl. Bilo koje od ovih posebnih jela morate unaprijed naručiti, prilikom kupnje karte, ili kasnije, unutar „upravljanja rezervacijom“ u kojem programu možete mijenjati usluge, dodavati nove usluge ili potrebe (npr. za dodatnom prtljagom), pa čak i mijenjati datum putovanja, ime putnika ili klasu uz nadoplatu. Kabinsko osoblje će vam ovakav obrok donijeti osobno, prije nego krenu sa poslugom redovne hrane ostalim putnicima.

Jednako tako unaprijed trebate najaviti ako ste invalid, nepokretna ili teško pokretna osoba. U tom slučaju aerodromsko osoblje će preuzeti brigu za vas i vašu prtljagu na check-inu ili kod dolaska na avion, te vas na invalidskim kolicima prioritetno provesti kroz sve provjere, preuzimanje ili predavanje prtljage, te posebnim vozilima sa liftom do vašeg sjedala u avionu. Znam neke starije osobe koje su potpuno pokretne, ali ovo na prijevaru koriste samo zato da bi priortitetno, bez čekanja, prošli kroz sigurnosne i administrativne provjere.

Osobe koje imaju problema sa zdravljem, mogu dobiti pratnju liječnika u avionu, što se dodatno plaća, a u slučaju nekih bolesti to i moraju zatražiti. U protivnom će vam kompanija zabraniti ulazak u avion, ako smatra da zbog zdravstvenih razloga niste fit to fly. Naime, kompanija ne želi imati problema tijekom leta, i eventualno se radi vašeg zdravstvenog stanja izvanredno prizemljiti tijekom puta i time gubiti abnormalan novac, pa će vam odbiti ulazak u avion radi zdravstvenog stanja. Na to imaju pravo i to stvarno čine. Pa ukoliko vam je mučno ili imate temperaturu ili neku drugu bolest, nemojte to pokazivati, zapravo glumite da vam je u redu, jer ćete ostati na aerodromu, a avion će otići bez vas. Upravo na povratku iz Meksika jučer, supruga mi je osjetila ozbiljnu mučninu 20 minuta prije polijetanja aviona iz Pariza za Zagreb. Pokazivala je da joj je dobro, i to je činila sve do ulaska u autobus koji vozi do aviona, gdje je pala u nesvijest. U roku od 10 minuta sjatilo se oko nje brdo medicinskog osoblja te su ustanovili da joj je naglo pao tlak. Pomoć su u autobusu pružali 30 minuta, a zbog toga je autobus sa putnicima stajao, a avion je čekao na ostatak putnika. Nakon 40 minuta, supruga se gotovo u potpunosti oporavila, aerodromski liječnik ju je proglasio fit to fly, vratili su nam putovnice i boarding passove i na sreću smo otputovali. No, skoro su nam istovarili prtljagu i ostavili nas na CDG. Ostavljanje u Parizu značilo bi ogroman trošak (hotela) i nove avionske karte za Zagreb za nas troje, uz pitanje kada bi bilo slobodnog mjesta na avionu, pošto je naš let bio 96% pun.

Kompanija će vas proglasiti i unfit to fly i ako ste pod utjecajem alkohola, ako ste izuzetno agresivni, npr. pretjerano urlate i prijetite npr. zato što vam let kasni, ako se ponašate nemoralno i neprihvatljivo (poznati su slučajevi osoba koje su se skidale u avionu, pa čak i javno imale polni odnos), te iz bilo kojeg drugog razloga zbog kojeg bi sigurnost leta bila dovedena u pitanje ili bi postojala šansa da avion radi vas mora neplanirano i izvanredno sletjeti tijekom leta. Ovu odluku može donijeti i sam kapetan na prijedlog posade, neposredno prije leta, te će vas potom policija iskrcati iz aviona. A i tijekom leta kapetan može sletjeti i izbaciti vas iz aviona, a u tom slučaju sve troškove slijetanja, kašnjenja (konekcija i rerutiranja), te policijskog privođenja, ćete snositi vi sami, osim ako se radi o zdravstvenim problemima. Posade u avionu imaju i alate za smirivanje agresivnih pacijenata poput sedativa, lisica idr.

Što još napraviti prije leta?

Da bi ugodnije i brže putovali ne pretjerujte sa prtljagom. I ovo vam kaže čovjek koji još uvijek tegli ko magarac u avion. Kofer sa stvarima, laptop, odijelo u futroli, kaput, pederuša i kišobran. Krajnje neugodno, otpada vam rame i ruke kroz predugačak terminal, pa zapinjanje na uskim prolazima u avionu, te neugodnosti sa stavljanjem pretjerane prtljage u prtljažni prostor u kabini. Nažalost zbog samog posla to mi je nužno, no ipak sam i ja bitno smanjio količinu stvari koje teglim sa sobom te si osjetno olakšao putovanje. Tako više ne nosim aktovku nego sve dokumente, pečate, vizitke i ostalo stavim u pretince torbe za laptop (kupite si takvu), nosim bitno manje stvari za hotel, te dio toga spakiram u futrolu za odijelo.

I vjerujte mi prekomjerna prtljaga će vam opako zagorčati putovanje. Nemojte nositi sa sobom ručnike, šampone, sapune i ostalo što danas ima svaki hotel sa 3 i više zvjezdica. Čemu dvoje cipela, baš će na sastancima netko gledati imate li drugi dan druge cipele. Ni dva odjela za dva-tri dana nisu potrebna, dovoljno je promijeniti košulju i kravatu, pa da ostavite dojam da niste dva dana u istoj odjeći. Jednako tako ne morate nositi nekoliko sportskih kompleta za teretanu, pet vesta za dva dana (jer tko zna što ćete odjenuti), žene ne trebaju nositi šminke kao da će biti tamo dva mjeseca, a od tableta uzmite po par komada, a ne cijele pune kutije od svake vrste tableta. Nećete promijeniti dvoje gaća i troje čarapa svaki dan, a ako vam se baš i desi nesreća da uflekate košulju, dati ćete ju oprati u hotelu, nemojte nositi 2-3 rezervne za takav slučaj koji se desi nikada ili jednom u 1000 putovanja.

Ako se možete spakirati samo u ručnu prtljagu, učiniti to, pa i po cijenu da na destinaciji imate manje luksuza. Činjenica da ne morate nakon leta čekati prtljagu ogromna je prednost. Inače ćete prtljagu čekati bar 15 minuta, a na nekim aerodromima i preko sat vremena. I to u prostorima koji nikada nemaju dovoljno sjedalica, uz premalo WC-a, bez ugostiteljskih sadržaja i sa ogromnim gužvetinama. Za putovanje od 4-5 dana sigurno se, uz malo kreativnosti, možete spakirati u kofer 50x40x20 i dodatnu torbu za laptop i futrolu za odijelo. Ako mogu ja, koji uvijek pretjeram i nosim više nego mi je potrebno, vjerujte mi, onda može svatko.

Kada kupujete kofere, obavezno kupite one sa kotačićima, još bolje one sa 4 kotača koje možete gurati potpuno okomito. Daleko je lakše i bitno će vam olakšati putovanje. Pazite na činjenicu da vam kotači kofera ulaze u dimenziju prtljage, pa ako kotači nepotrebno vire 5 ili više centimetara za toliko će vam kofer morati biti manji i stati će manje stvari. Ovo je posebno bitno za manje koferčiće ručne prtljage koje nosite u kabinu. Ako se možete spakirati u ruksak 50x40x20 cm, istinski preporučam, jer je nošenje ruksaka daleko praktičnije i jednostavnije.

Nikako nemojte kupovati teške plastične kofere ili čak metalne kofere. Oni platneni su bitno lakši a dovoljno čvrsti, a danas ima i plastičnih kofera od laganije plastike. Naime, kupite li kofer koji u startu ima 5 i više kilograma to će vam biti teže isti nositi i to ćete moći manje stvari spakirati sa sobom. Naravno lakši koferi od slabije plastike ili tkanine će se prije uništiti, no benefite lakšeg kofera, pa mijenjali ga i svake godine kao ja, vrlo ćete brzo ustanoviti i sami. Mekane torbe nisu praktične za avion, prvenstveno zato što vam ne štite sadržaj torbe, jer će vam u prtljažniku aviona na toj torbi biti deset i više drugih torbi, pa će i sadržaj vaše torbe doći u dijelovima ili barem potpuno zgužvan.

U kofer ne stavljajte lomljive stvari. Koliko god se vi trudili zaštiti ih, staviti u sredinu između brda odjeće, sigurno ćete ostati bez dobrog dijela suvenira i drugih lomljivih stvari. Uz svo iskustvo meni preživi tek 50-60% suvenira, no i dalje se nadam da to neće biti tako. Ponavljam, aerodromski radnici vjerojatno imaju nastran hobi da sa vašim koferima igraju ragbi. Jer nakon svakog dužeg leta koferi su mi prezamazani, iznakaženi i oštećeni, a sadržaj je u najmanju ruku razvaljen. Isto tako ako ne morate ne uzimajte boce. Ako ih uzimate obavezno oko njih stavite mrežice za zaštitu, ali i budite sigurni da su dobro zatvorene. Jer ako vam, uslijed tlaka u avionu (a on je kao na 2.000 metara), ali i turbulencija i igranja ragbija sa vašim stvarima od strane aerodromskog osoblja, neka boca pukne ili joj se odvali čep, budite sigurni da će sadržaj kečapa, ljutog umaka, šampona, regeneratora ili crnog vina napraviti toliko štete da ćete veliku većinu garderobe i ostalog sadržaja kofera moći doslovce baciti.

Obavezno na kofer stavite svoje podatke: ime i prezime, te preciznu adresu i broj mobitela. Ako se kofer izgubi na ovaj način će vas lakše pronaći nego samo po tegu. Posebno ako vas trebaju kontaktirati na mobitel da su vam pronašli prtljagu. Označite i kofer sa nekom specifičnom oznakom, npr. trakica sa nacionalnom zastavom, neki mali plišanac ili figurica na zatvaraču, naljepnice isl. Koliko god znali svoj kofer, kada dođete na karusel bar 20 od 50 crvenih kofera će biti slični li isti kao i vaš, ili će vam se tako činiti. Pa ćete u beskraj dizati i pregledavati tuđe kofere, uz ne baš sretne poglede drugih putnika koji su uvjereni da im kradete kofer. Ni vi nećete biti sretni što će netko petljati po vašem sličnom koferu.

Dobra opcija je imati dodatni remen na koferu, najčešće neovisan remen koji kupujete zasebno od kofera. On ima dvojaku funkciju. Prvo, pomoći će vam da se ne raspadne uvijek pretjerano napunjen kofer koji zatvarate krhkim patentnim zatvaračem (ciferšlusom) na način da sjednete na kofer i potom forsirate zatvaranje. Kod nimalo nježnog utovara u aviona, doslovce bacanja od strane aerodromskih radnika, desit će se da će zatvarač puknuti, a sadržaj kofera se razletiti po avionu ili na kolicima. Remen će to spriječiti. Konačno i produžit će vam trajanje kofera jer će rasteretiti zatvarač. Drugi razlog je dodatna komplikacija za otvaranje možebitnih lopova među aerodromskim službenicima. Skidanje remena je dodatno vrijeme, pa će potencijalni lopov odabrati ranjiviji kofer od vašeg.

Ali stavljanje lokota sa šifrom ili ključićem ne preporučam. Naime, takav lokot će profesionalac obiti u sekundu-dvije, jednostavnim pajserom (i najjači lokoti pucaju pod pajserom vrlo brzo). A lokot je samo poziv potencijalnim kriminalcima da je unutra nešto vrijedno. Svakako vrijedne stvari ne ostavljajte u predanom koferu. Znam nekoliko primjera laptopa koji su ukradeni na aerodromima u sortirnici iz predanih kofera. Nitko vam neće ukrasti garderobu ili sredstva osobne higijene. Ali vrjedniji suvenir ili drugu vrijednu stvar i te kako hoće.

Prostor za preuzimanje prtljaga na zagrebačkom aerodromu / Foto: Dušan Atlagić, Tango Six

Upravo zato i koferi ne trebaju biti vrlo skupi i uočljivi. Da, faca ste ako šećete okolo sa Louis Vuitton koferom, ali to je otvoreni poziv lopovima da vas opljačkaju nakon što predate kofer. Ako si netko može priuštiti Louis Vitton, onda je i sadržaj kofera takav da se isplati u njega provaliti. I nikakav lokot vam tu neće pomoći. I u konačnici nećete više biti faca sa Louis Vittonom nego crkveni miš na destinaciji bez ičega. Kompenzacije koje ćete kasnije dobiti niti će vam u potpunosti naknaditi trošak, a još manje će vam pomoći na destinaciji kada ćete biti bez odjeće ili osnovnih potrepština koje ćete teško ili nikako nabaviti u svom hotelu ili okolici.

Na većini aerodroma postoji usluga omatanja kofera. Odlična motoda za zaštitu vašeg kofera, kako od krađe sadržaja (nitko se neće zezati sa odmatanjem ili rezanjem te zaštite jer isto iziskuje puno vremena), tako i od raspadanja i oštećivanja kofera (ta zaštita je vrlo debela pa istinski štiti kofer). Zamatanje rade profesionalci, na posebnom stroju, pa će oni i te kako paziti da vaše oznake i ručke ostanu izvan tog zamatanja, pa vam neće isto predstavljati problem za dalji transport. No, to zamatanje ima dva problema. Prvi je da vrlo mnogo košta i upitno je isplati li vam se to, posebno na kraćim letovima. Sve ovisi o tome što nosite, tj. koja je vrijednost toga i koliko vam je to bitno imati na destinaciji. Bubnjeve koje je moja grupa nosila na turneju u Shanghai zamatali smo jer što bi napravili da se oštete ili nestanu, na čemu bi svirali tamo. Tu je novac bio nebitan. Konačno, ako imate više toga, prethodno se dogovorite sa kompanijom koja će zamatati kofere, pa smo za 30-tak kofera dobili 50% popusta na svaki. Uštedjeti možete tako da sami zamotate kofer širokim selotejpom za pakete. Uzet će vam nešto vremena, no cijena tog selotejpa je istinski zanemariva u komparaciji sa profesionalnim zamatanjem kofera. Ovo će imati jednak efekt, jednako ćete teško isto skinuti kasnije, no iskreno, stvar je bitno jeftinija. Drugi problem je skidanje tog selotejpa ili plastike za omatanje. Istinska pokora. Posebno ako su vaše škare u jednom od kofera zamotane ili na destinaciji ne možete nabaviti škare. Proklet ćete dan kada ste zamotali kofer. Posebno ako prije ili tijekom puta morate uzeti nešto iz kofera.

Provjeriti težinu prtljage. Na nekim aerodromima imate vage na kojima možete provjeriti težinu (negdje se to i naplaćuje) te se prethodno prepakirati iz jednog u drugi kofer, da vam neki nema više od 23 kg, a drugi manje. Jer ćete inače to morati raditi na chack-inu, uz ljute poglede i komentare osoblja, ali i drugih putnika, te brzinu radi koje ćete nešto uništiti ili čak baciti. Stoga bez puno stresa učinite to prije i bitno si olakšajte život. Zbog toga vam je najpraktičnije imati sa sobom malu ručnu vagu za vaganje prtljage. Ja ih imam dvije, a jednu uvijek nosim sa sobom u torbi za laptop, kao dio standardne opreme. I jednostavno izvažem kofer kod kuće i u hotelu.

Uzmite dodatni prazni kofer ako idete na dalja ili atraktivna putovanja. Vjerujte mi biti ćete mi zahvalni. Naime, uvijek ćete se vračati sa bitno više stvari jer ste na destinaciji kupili tonu suvenira, lokalni alkohol, a supruga i djeca su vam bili u shopingu. Posebno ako ste išli u turističku ili obiteljsku posjetu. I ne nadajte se da ćete više toga potrošiti na destinaciji nego vratiti (ostavili ste rodbini poklone, a potrošili ste nešto šampona, uložaka i ostalog potrošnog materijala). Garantiram vam da ćete kao četvoročlana obitelj kući donijeti dodatnih 20-tak kilograma tamo kupljene robe. Zato ja uvijek kada letim turistički pakiram sve u po jedan veliki kofer po osobi, te nosim dva kofera za ručnu prtljagu prazna (u jedan stavim laptop sa tobom da mi bude lakše, koji u povratku nosim na ramenu). I vjerujte mi ti koferi za ručnu prtljagu su uvijek puni nazad. U desetodnevni put u Meksiko moja tročlana obitelj je otišla sa 57 kg prtljage i 4 puna kofera, a vratili smo se sa 90 kg i 6 prepunih kofera. A mi iskreno ne pretjerujemo u shoppingu.

I tu imate nekoliko trikova. Osim što u kofer smijete staviti 23 kg, a obično vam toleriraju 25, u ručnu prtljagu 8 kg, a toleriraju vam 10, sa sobom možete uzeti još bar 20 alternativnih kilograma. Tako u osobnu torbicu, torbu za laptop, etui za odjelo i džepove jakne možete potrpati gomilu toga. Jaknu naravno odjenite na sebe dok prolazite gate, tj. ulazak u avion. Jakne i ostalo navedeno nitko vam ne vaga, a iznenadite se što sve unutra stane. Konačno, teže stvari odjenite ili stavite u takve alternativne oblike.

Na tržištu postoje specijalizirane jakne sa ogromnim i brojnim džepovima dizajnirane za „švercanje“ u LCC, u koje stane do 30 kg stvari, a volumenom kao u normalan kofer. Ako već nemate takvu jaknu, što vas priječi da džepove svoje jakne napunite stvarima. Ovo nitko ne važe, niti vas mogu ikako limitirati, pa čak kada vam takva prepuna jakna izgleda grotesno, a vaš obujam tri puta veći od realnog, pa u avion ulazite na bok.

Velika većina aerodroma vam ne mjeri težinu ručnog kofera, a u 50x40x20 cm ako stavite najteže stvari, a lakše u predanu prtljagu koja se mjeri, ovaj maleni kofer vam može težiti čak i 20 kg. Upravo toliko je moj 50x40x20 cm kofer težio na posljednjem putovanju iz Martinika (nosilo se puno martinikanskog ruma nazad), dok je onaj velik težio 25 kg iako je volumenom bio nekoliko puta veći (70x50x30 cm). Ali pazite da u ručnu prtljagu stavite sve što je teško, ali ne i zabranjeno, poput boca. Iznenadili bi se da je vesta teža od cipela, a kada je stisnete stvara manje volumenskog prostora. Ipak morate znati da neki aerodromi redovno provjeravaju težinu ručne prtljage, npr. Pariz (i CDG i Orly) ako se na njima morate chekirati (ne i ako ste samo u tranzitu, osim ako mijenjate aerodrom sa CDG na Orly i obratno, kada vas uredno provjeravaju).

Ako ste veća grupa neke kompanije će vam tolerirati prelazak pojedinog kofera preko limita ako ukupno svi koferi ne prelaze zajednički limit. No, i ovdje jedan savjet iz iskustva. Ne stavljate one preko limita prve i odjednom. Dajte čovjeku na checki-inu prvo par lakših kofera, pa svako toliko neki prekomjerne težine. Ukoliko ga odmah isprovocirate sa 4-5 preteških kofera za redom neće vam dozvoliti isto nego će tražiti da se prepakirate. Ukoliko pak napravite ovako kako sam vam rekao neće se buniti, te isto neće ni primijetiti u svoj gunguli i masi.

Velika većina kompanija ima limite dimenzija predane prtljage. Kod Air Francea tako zbroj širine, visine i dubine stranica ne smije prelaziti 158 cm, kod Emiratesa 300 cm, a u ove dimenzije ulaze i džepovi, kotači i ručke. Količina kofera koji se predaju je obično limitirana na jedan, dok bliskoistočne kompanije dozvoljavaju dva. Težina kofera je obično 23 kg, dok Emirates dozvoljava 30 kg za oba kofera zajedno. Kofer ručne prtljage može obično imati 8 kg, a kod nekih kompanija 10 kg.

Neke kompanije uz kofer ručne prtljage toleriraju još omanju žensku torbicu ili laptop ili torbu za profesionalni foto aparat, te kišobran. Neke kompanije toleriraju torbicu koju nosite oko struka, tzv. „pederušu“, no ako je ne toleriraju, jednostavno je stavite ispod jakne ili majice, i ne mogu vam ništa, jer vas nemaju pravo na gateu pretraživati bez opravdane sumnje, a na bodičeku nemaju pojma sa kojom kompanijom putujete. Na gateu ćete glumiti da ste samo malo deblji, bože sačuvaj da je to od nečega ispod. Većina kompanija će vam tolerirati etui za odijelo, no ne i LCC. Ja sam stoga kupio takav etui za odijelo, da ispred ima tolike džepove da u njega stane čak i laptop sa torbom. Malo je nespretno za nosit, ali iskreno kroz gate ćete proći u par minuta, a onda ga možete izvaditi u samom avionu kada vas ne gleda kabinsko osoblje. Kod izlaska je svejedno, nitko vam ništa neće reći.

Ako često putujete, iskreno preporučam da si napravite manual (uputstvo) za pakiranje. Vrlo često u Zagrebu se samo prepakiram, kako ja kažem „promijenim gaće i čarape“, i jurim na iduće putovanje. Pakiranje jest vrlo stresno i uvijek imam osjećaj da sam nešto zaboravio. Upravo zato imam manual, po kojem se pakiram, a na kojem mi je popisano sve što moram uzeti sa sobom od pojedinih komada odjeće, do dokumenata, lokalne valute, vaučera, boarding passova, laptopa, punjača, maske za spavanje, steznika za koljena, tableta idr. Tako dok se pakiram, doslovce pratim manual, i križam ono što ne moram taj puta uzeti, ili ono što sam spakirao. Odličan alat, vjerujte mi spakirat ćete se brže, nećete imati nepotrebnog viška stvari, i uzet ćete sve što vam je potrebno. Moja tajnica ima obvezu isprintati mi taj manual prije puta i dodati na njega još neke specifične detalje za taj put (npr. neke dokumente ili uzorke koje moram uzeti).

U avion je zabranjeno unositi kofere koji imaju alarme, ugrađene litijske baterije ili pirotehničke naprave; eksploziv, pirotehniku, naprave za vatromet i igračke sa sličnim napravama; plin ili zapaljive materijale bilo koje vrste uključujući i benzin za upaljače; naprave za električna iznenađenja; naprave za obranu poput elektrošokera, suzavaca isl.; bilo kakve proizvode koji su zapaljivi uključujući i šibice; proizvode koji oxidiraju poput peroxida isl.; bilo koju vrstu otrova; radioaktivni materijal; korozivne materijale uključujući alkalne baterije; bilo kakve materijale koji šire magnetizam ili su opasnost za druge predmete: predmeti na napuhavanje (lopte isl.) osim ako nisu potpuno ispuhani.

Ograničeno je unošenje u avion i to isključivo u prtljagu koja se predaje za prtljažni prostor (a najstrože je zabranjeno isto unositi u kabinu i ručnu prtljagu): oštrice, noževe, škare isl., te vatreno oružje i municiju. Za ove predmete ili morate posjedovati dodatne dozvole (vatreno oružje), ili će sam djelatnik donijeti subjektivnu ocjenu može li se prevesti avionom.

Uz to u ručnu prtljagu je zabranjeno unositi: oštre predmete uključujući noževe, škarice, švicarske nožiće, pincete, rašpice za nokte isl; toneri za printer i bilo kakve boje; klor i sredstva za čišćenje; zapaljive tekućine, pa čak i aceton; toplomjere sa živom i barometre; vatreno oružje i municiju, te naprave za vatromet; electrolye baterije bilo koje jačine, te litijum baterije koje su jače od 150 Wh.

U kabinu aviona je zabranjeno unošenje tekućina bilo koje vrste u većim količinama, uključujući i vodu za piće, a sve tekućine koje se unose moraju biti zapakirane u vrećicu 20 x 20 cm, koja se može zatvarati sa svih strana (patentnim zatvaračem ili lijepljenjem), a koje se mora moći više puta i to lagano otvoriti ili odlijepiti/zalijepiti, te koja nema zapreminu veću od 1 litre. Ovu vrećicu možete kupiti u nekim trgovinama (npr. dm) ili na samom aerodromu, a neki aerodromi ih dijele besplatno. Postoje i trajni etuiji tih dimenzija, koji su vrlo praktični. Ja sam svoj dobio od Air Francea unutar Blue Biz programa i zapravo ju imam kao toaletnu torbicu, gdje nosim propisane tekućine ako idem samo sa ručnom prtljagom. Sve tekućine u toj torbici moraju biti u pakiranju od 100 ml ili manje (ako je pakiranje veće od 100 ml, pa čak i ako u parkiranju ima manje od 100 ml tekućine biti će vam oduzeto), te sve tekućine u vrećici zajedno ne smiju imati više od 1000 ml sveukupno. Svi predmeti u vrećici moraju imati dovoljno mjesta, tj. ne smiju biti natiskani, te jasno vidljivi. Dozvoljena je najviše jedna vrećica po jednom putniku. Ova vrećica mora se izvaditi iz kofera ili torbice i staviti posebno na skeniranje (ne smije biti u koferu dok se skenira). U vrećicu se smije unositi: gelovi za tuširanje i frizure, losioni poput kreme za sunčanje, dezodoransa, parfema, body losiona, aftershawea, paste poput zubne paste, vazelina, kreme i sprejevi poput kreme za brijanje, kreme za lice, kreme za ruke, sprejeva pod pritiskom, hrana i piće poput sokova, juha, jogurta, sirupa, šminka poput maskare za oči, lipstika, lip glossa, make upa, laka za nokte, upaljač i to najviše jedan komad po osobi (a onaj sa intenzivnim plamenom za cigare samo ako ima poklopac).

U ručnoj prtljazi se mogu neograničeno unositi: lijekovi i medikamenti koji su neophodni za zdravlje tijekom putovanja u količini koja je nužna (samo nužna količina, ne i više od toga), kozmetika koja nije tekuća (u krutom stanju) poput ruževa, dezodorans u stiku, puder…sve tekućine kupljene u duty-free trgovinama i uz to morate imati račun za svaki proizvod, te maksimalno možete unijeti jednu vrećicu po putniku. Dok sam bio na Dukanovoj dijeti morao sam piti po jedan jogurt sa zobenim mekinjama za doručak (što je bilo tijekom interkontinentalnog leta), te sam isto morao objasniti osoblju na bodičeku (jogurt ima više od 100 ml), te tvrdio da je to iz medicinskih razloga. I dozvolili su mi nakon objašnjenja. U svakom slučaju sve ovo ne mora biti u gore opisanoj vrećici, ali se mora posebno naglasiti i pokazati kod skeniranja. I iskreni savjet, u kabinu unesite samo i isključivo ono što vam je stvarno i neophodno nužno, sve ostale tekućine zapakirajte u prtljagu koju predajete u prtljažnik. Život će vam biti puno lakši.

Kako ubrzati procedure na aerodromu?

Unaprijed ispitajte koji vam je najpovoljniji način dolaska na aerodrom. Autobus ili vlak do terminala je uvijek najjeftiniji, no i do njega treba doći, pa bi vam taksi do gradskog terminala mogao biti skuplji nego do aerodroma. Ovo je dobro i praktično ako vam je terminal u blizini kuće ili hotela, no ako nije, tegljenje prtljage po javnom gradskom prijevozu svakako je ozbiljna tlaka, posebno u vrijeme špice. Čak i ako u gradu postoji metro.

Ako vam je parkiranje po danu 18 EUR kao u Zagrebu, a toliko je i trošak taxija, onda vam se više isplati taxi nego da vam auto stoji dva dana na aerodromu. Ako češće putujete najbolje vam je imati svog taxistu koji će vam dati privilegiranu cijenu, a istinski će voditi brigu oko toga kada da vas pokupi. Uz to taxiji koje uzimate na aerodromu gotovo uvijek su bitno skuplji nego oni koje prije naručite iz grada. Uber je svakako financijski najpovoljnija opcija bilo gdje u svijetu, a iskreno i najbolja za aerodrom, posebno što možete odabrati X, XL, XXL ili black Uber (luksuzna vozila poput Mercedesa C klase) koji ima veću zapreminu prtljažnika ako imate veliku količinu prtljage. Ako nemate veću količinu prtljage uzmite onaj obični koji košta bitno manje.

Na nekim aerodromima imaju kombije koji skupljaju putnike na kućnoj adresi (njih više iz istog dijela grada), pa čak odlaze i u gradove 100-200 km okolice. Odlična opcija koju sam koristio zajedno sa prijateljima u Amsterdamu i nekim drugim gradovima. Svakako jeftinije od taxija, pa čak i Ubera, posebno ako vas je više, dovoljno mjesta za prtljagu i dovoljno brza opcija (može vam se desiti da imate jedno ili najviše dva kraća stajanja u blizini).

Ne aerodromima u Središnjoj Europi (ima u Sloveniji i Hrvatskoj) postoje Go-opti kombiji koji voze na aerodrome do 500 km iz 8 zemalja, po načelu dijeljenja troškova putovanja. Iskreno, ova opcija je vrlo često preskupa, bitno skuplja od rent’a’cara, pa i osobnog automobila kada ukalkulirate troškove parkiranja. Go-opti nije dobra opcija za kraće udaljenosti. Slična usluga postoji u Srbiji, BiH i Crnoj Gori, no vrše je privatnici, a ne velik sustav poput Go-opti. Na neke aerodrome u regiji vozi i Flixbus, low-cost autobusni prijevoznik Dutsche Bahna, prepoznatljiv po kričavo zeleno-narančastom bojanju autobusa. Ovaj prijevoz vrlo je čest u regiji, a iz niza destinacija, posebno iz Hrvatske i Slovenije vozi prema brojnim aerodromima u široj regiji (Mađarskoj, Austriji, Italiji). No, za razliku od Go-optia koji se prilagodi vašim potrebama uz neznatne oscilacije, Flixbus ima fiksan red vožnje i znači bitan gubitak vremena obzirom na ne baš tako česta vremena polazaka. On jest vrlo jeftin, ali je i više rizičan i daleko manje prilagodljiv.

Ako vas na aerodrom netko vozi svakako koristite opciju ekstremno kratkog zadržavanja, kiss & fly. U Zagrebu, Budimpešti, Beču, Munichu, te većini aerodroma na Zapadu, a vrlo skoro to će tako biti na većini aerodroma u regiji, dozvoljeno je zadržavanje 8-10 minuta za ukrcaj ili iskrcaj. Ovo zadržavanje je besplatno, te istinski dovoljno, a nakon toga se naplaćuje vrlo visoka tarifa za pola sata zadržavanja.

Parkiranje na aerodromu je vrlo skupo. Neki veći aerodromi (Beč, Budimpešta, Venecija idr.) imaju long-term parkirališta koja su najudaljenija od aerodroma, ali su zato bitno jeftinija. Do nekih voze i besplatni shuttleovi. Najbolja opcija vam je ostaviti suputnike i prtljagu na terminalu i potom se odvesti do long-term parkirališta. Dok oni obave preliminarne radnje na check-inu vi ćete doći do terminala. Ovo se ne isplati ako se parkirate na nekoliko sati, jedan ili dva dana, ali za više dana i te kako se isplati. Uštedjet ćete nekih 50-tak eura za tjedan dana.

Uz niz aerodroma postoje privatna alternativna parkirališta koja su i višekratno jeftinija, a potom imaju organiziran besplatan prijevoz shutlle kombijima do terminala. Brzo, jednostavno i efikasno, a neusporedivo jeftinije. Nemalo puta sam to koristio na nizu aerodroma u široj regiji. Informacije o istima možete dobiti na internetu.

Prije puta informirajte se na stranicama aerodroma kasni li let ili je možda otkazan da ne dolazite bitno prije na aerodrom. Neke kompanije imaju uslugu statusa leta gdje vam javljaju SMS-om što je sa vašim letom, posebno ako su veća kašnjenja ili otkazivanja, te rerutiranja. Odlična opcija koju svakako koristite, no za dobivanje ovih obavijesti morate dati posebnu dozvolu kompaniji, tj. isto vam neće davati automatizmom.

Odličan alat kojim možete pratiti status vašeg leta je specijalizirana stranica za praćenje aviona Flightradar. Ova stranica dati će vam status vašeg konkretnog leta, eventualna kašnjenja ili otkazivanja, tip aviona i registarski broj, možete isti pratiti tijekom puta (lokaciju), ako znate prethodni let sa kojeg dolazi avion (npr. dolazi iz Frankfurta za Dubrovnik, da bi potom vas odvezao u Zagreb), možete pratiti i status toga leta da bi znali kada će vaš avion doći po vas. Ovo je to važnije kada su neke velike izvanredne okolnosti, poput jakog vjetra, štrajkova, tehničkih kvarova isl. zbog čega ćete znati stvarno stanje vašeg leta. Pa ćete duže ostati u hotelu, kod kuće ili restoranu, umjesto čekanja na neudobnom aerodromu u beskraj.

Isprintajte boarding pass kod kuće ili se chekirajte na self check-inu na samom aerodormu, te idite na drop off šalter, procedura je puno brža i jednostavnija, a redovi neusporedivo manji. Na manjim aerodromima nema drop offa, ali tada idite na šalter business klase, ili preko reda, gotovo svi će vam to dozvoliti. Još nikada mi se nije desilo da me ne prime preko reda ili na business šalter ako imam boarding pass, a ne postoji drop off šalter. Na najvećim aerodromima postoje automati za self check in, koji iako djeluju zastrašujuće, zapravo su vrlo jednostavni za korištenje.

Ako ste došli na aerodrom vrlo kasno, tj. netom prije leta, dobar dio kompanija će vas smatrati krivima i neće vam dati nikakve opcije prioritetnog check-ina. Upravo suprotno. Kompanija će tada na vama zaraditi, jer ćete morati kupiti novu kartu za idući let za abnormalno puno novaca jer ju kupujete u zadnji čas. No, ipak u nekim slučajevima kada su redovi istinski nerealno predugački, djelatnici aerodroma će prozivati letove koji su u vremenskoj stisci i propuštati putnike preko reda. Ako to ne čine, pitajte djelatnike da idete preko reda, a ako oni to odbiju, nemojte se ustručavati pitati ostale putnike u redu da vas propuste. Nitko ne može zabraniti ostalim putnicima da vas puste naprijed. Nemojte se ustručavati, ako ćete biti ljubazni i istinski iskreni, ostali putnici će vas voljno propustiti. Bolje malo neugodnosti nego da propustite let.

Na check-inu čak i ako niste u pravu, možete se izboriti za sebe ako ste dovoljno umješni i bučni. Tako sam nakon posljednjeg puta iz Martiniquea imao u ručnoj prtljazi 20 kg, a kako sam transferirao sa Orlya (gdje dolaze letovi sa francuskih Kariba) na CDG (odakle se odlazi za Zagreb), morao sam se ponovo chekirati i tražili su mi provjeru težine ručne prtljage. Naravno, sa 20 kg nisu me pustili i tražili su da bacim višak prtljage (prijedlog je bio par boca ruma iz predane prtljage). No, kako je avion iz Martiniquea na Orly kasnio skoro 4 sata, pa sam ja jedva uspio uloviti konekciju već rerutiranog drugog leta za Zagreb, nakon puno buke o tome da me sa tom ručnom prtljagom jesu propustili na Fort-de-Franceu (i nije neki argument koji će pasti na plodno tlo usprkos rečenici „zar Air France na Martiniqueu nije ista kompanija kao i u Parizu“), zapravo sam izbacio argument koji sam i htio: „OK onda mi izvolite platiti 600 EUR što sam zakasnio na konekciju, hotel, transfer i obroke do sutra, a ja ću lako od toga novca platiti dodatnu prtljagu“). Na koncu nakon puno mojih prijetnji i urlanja, iako stvarno nisam bio u pravu, šefica check-in osoblja je popustila, dozvolila mi 20 kg ručne prtljage i još mi morala dati zemaljsku stjuardesu da me ekspresno provede kroz sve kontrole i na kombi, da avion ne kasni previše radi mene. Jednako tako sam na Brusselsu svojom krivicom zakasnio na let, no kako su mi greškom ubacili kofer u avion, urlao sam da kako ću ja sad čekati idući let bez donjeg veša i pribora osobne higijene, te da se doslovce namam u što obući. Nakon moje verbalne pobune, dali su mi kartu Lufthansom preko Frankfurta, koja je bila tri puta skuplja od izvorno plaćene karte sa Sabenom. Ako ne ide ljubazno, u istjerivanju „pravde“ budite nemilosrdni, pa čak i bučni, ali ipak imajte mjeru da ne bi imali ozbiljnog posla sa aerodromskom policijom. Kompanije ne žele skandale i vrlo će popustiti, i preko svih korporativnih pravila, kada vide da bi do skandala moglo doći.

Zapravo sve je u tome da dobro procijenite kako da se postavite. Masu puta je lakše muhu uloviti na med nego na izmet. Ovo se posebno odnosi na osoblje ground handlinga zrakoplovnih kompanija. Ljudi koji rade ogroman posao, koji su neprimjetni kada sve super funkcionira i kada u miru obavljaju svoj hendlerski posao. No, oni postaju jako vidljivi kada se radi o poremećajima u letovima. I tada su doslovce na prvoj liniji fronta. Svi se na njih istresaju iako oni nisu krivi što je vjetar na aerodromu, što je operativac otkazao let ili što je kompanija napravila overbooking leta. Oni su tu da pokušaju napraviti najbolju alternativu za putnika. Naravno, putnici su sa pravom isfrustrirani posebno ako se ne radi o višoj sili, nego o gluposti ili gramzivosti kompanije, a ta je sveprisutna diljem planete. Tijekom obnove piste ovog studenog (novembra) u Dubrovniku Croatia Airlines je ozbiljno uprskala sa prekasnom odlukom o promjenama reda letenja zbog čega je prvi vikend osoblje ground hendlinga doslovce čuvala policija od razjarenih putnika. No, pokušajte lijepom riječi ili gestom, vidjet ćete da će to istinski imati puno više uspjeha. Donesite ekipi sa ground hendlinga kavu, recite im koju lijepu riječ, zahvalite im se na trudu, pomozite im, umjesto da im odmognete. I puno ćete više postići. Osobno imam samo ogromne riječi hvale za station managerice Croatie Airlines u Zagrebu, Ines Baničak Vuk, i Dubrovniku, Marinu Hinić, koje su meni, ali i tolikim drugim putnicima, nemalo puta istinski i mnogo pomogle. I Ines i Marina su dobri duh ovih dviju postaja Croatie Airlines. Vjerujte mi neću im se nikada moći revanširati za sve što su napravile za moje probleme na putovanjima. Ovakve osobe imaju prilično široka ovlaštenja, i istinski vam mogu pomoći, samo ako ste dovoljno ljubazni, no ako apriorno dolazite sa galamom, teško ćete što postići, tada će se i osoblje striktno držati pravila, a tada ćete samo ispaštati vi osobno. Identičnu hvalu imam i za šeficu zemaljskih stjuardesa na Aerodromu Beograd, Vesnu Vilotić, nevjerojatno sposobnu i predanu djelatnicu, vječno nasmiješenu i voljnu pomoći.

Trudnice, invalidi, roditelji sa vrlo malom djecom (u kolicima) i vrlo stare osobe imaju prednost kako na check-inu, a još više na sigurnosnim (bodiček) i administrativnim (policija, carina, imigracija) kontrolama, pa i u ulasku u avion. Iskoristite to, to je vaše pravo, ali i moralna opcija. Ostali putnici se neće buniti, upravo suprotno.

Koja prava imate kod otkazivanja i overbookinga?

Da nešto nije u redu putnik može unaprijed znati ako se ne uspije checkirati za let preko kompjutera ili mu na check-inu ne žele dati boarding passove za konektirane letove, već traže da se putnik javi na šalter kompanije u konektiranom aerodromu. Kako radnik na chek-inu ne zna koji je razlog takvog zahtjeva kompanije, putnik sam mora istražiti radi li se o overbookingu ili otkazivanju leta koji je rezultiran pogreškom kompanije, a ne višom silom (dalje ću pisati samo: overbooking). Najbolje je kontaktirati ured kompanije na polaznom aerodromu, te tražiti alternativu (rerutiranje) odmah na polaznom aerodromu jer je to daleko vjerojatnije nego na konektiranom aerodromu gdje će biti daleko više takvih putnika i manje opcija rerutiranja.

U slučaju overbookinga kompanija će prvo izbaciti one koji su zakasnili na check-in / Foto: Alen Šćuric

U svakom slučaju kada se desi overbooking kompanija će izvijestiti putnika da je na listi za izbacivanje (bumped), no to još uvijek ne znači da će se isto desiti. Naime, kompanija će prvo pričekati da vidi koliko se putnika neće pojaviti na letu. Ukoliko to nije dovoljno, kompanija će prvo izbaciti one koji su zakasnili na check-in, pa čak i samo jednu minutu. Kompanijama je i minimalno kašnjenje odličan izgovor jer u tom slučaju ne moraju plaćati kompenzacije, a putnik je presretan ako dobije ikakvu alternativu jer je sam kriv za kašnjenje.

Kompanije pokušavaju i „uloviti“ putnike na brzinu. Pa nude alternativne autobusne (taxi) prijevoze bez drugih kompenzacija. Istovremeno zemaljsko osoblje uvijek pritom naglašava „možete se vi ljutiti i dalje, ali drugim putnicima koji su pristali na autobus se žuri i ako se ne odlučite odmah mi ćemo autobus poslati bez vas“. Naravno, putnik pritom potpisuje izjavu da je korištenjem autobusa pristao da je to kompenzacija i da nema drugih potraživanja. Ovo su i meni više puta pokušali „uvaliti“ i dok sam bio mlad i neiskusan sam pristajao na to, a sada uspijevam dobiti rent’a’car, troškove goriva i cestarina i financijsku kompenzaciju u novcu za preostali iznos nakon što se plate troškovi rent’a’cara. Najčešće ove nešablonizirane opcije nećete moći riješiti sa djelatnicima na aerodromu, koji nemaju takva ovlaštenja, pa ćete uz rizik samo iznajmiti rent’a’car u nadi da će vam kompanija kasnije isto refundirati. U tom slučaju samo ništa ne potpisujte, a budite sigurni da imate sve dokaze overbookinga i ovih troškova, te da su isti realni (nemojte natočiti benzin i u svoj privatni auto).

Iduća metoda koju kompanija koristi je upgrade putnika ekonomske klase u business klasu (jednako tako onih iz business klase u prvu klasu). Na ovaj način popunjava se business klasa koja vrlo rijetko kada ima overbooking, putnik koji je upgrade je prezadovoljan, a ostalih putnici business klase time ne gube ništa, posebno što je luksuz mjesta u business klasi odličan čak i kada je LF 100%, za razliku od klaustrofobične ekonomske klase. Ovo se meni desilo na mom prvom interkontinentalnom putovanju daleke 1991. godine kada sam iz Zagreba preko Amsterdama letio u Hong Kong sa KLM-om i kada su me radi overbookinga ekonomske klase prebacili u business klasu.

Ukoliko i to nije dovoljno, kompanija će pozvati volontere (dragovoljce) kojima će ponuditi kompenzaciju. Ove kompenzacije su uvijek manje nego što su zakonske obveze kompanije. No, uvijek se pronađu neki putnici koji su voljni ovo prihvatiti. Koji puta putnik je zadovoljan što će ostati na destinaciji još jedan dan i time si produžiti odmor, koji puta zadovoljan je ponuđenim novcem, ulaskom u business ložu ili nekim drugim pravom. U Europi, u načelu, kompanije nude novac, dok u Americi nude vouchere za buduće letove. Ova druga opcija je povoljnija za kompaniju jer voucheri uvijek imaju vremenski limit, pa putnici često kada ne iskoriste voucher u roku, ta kompanija zapravo nije imala trošak kompenzacija, a putnik nema mogućnosti žalbe jer je sam pristao na ovakav vid kompenzacije. Stoga kompanije preko vouchera uvijek nude bitno više iznose nego u gotovini.

Sa volonterima kompanija odmah potpisuje sporazum, a ako ih nema dovoljno, nudi bolje uvijete u nekoliko krugova pregovaranja, a sve do maksimalnih kompenzacija koje propisuje zakon.

Ako nisu uspjeli u pregovorima prikupiti dovoljno volontera kompanija pristupa izbacivanju preostalih putnika. Iako će vam sve kompanije reći da koriste „najpošteniji“ ključ, po kome izbacuju one koji su se checkirali najkasnije, zapravo to nije tako. Kompanije neće izbaciti svoje lojalne putnike, tj. članove svog frequent flyer programa, poglavito one višeg statusa. Kompanije će prvo izbaciti one čije su kompenzacije niže, tj. gdje imaju manji trošak. Pritom kompanije će paziti i na image, pa u načelu neće izbacivati invalide, putnike sa malom djecom, putnike koji su došli sa dužih konektiranih letova (npr. ako je netko došao iz Australije u Frankfurt, on ima manje šanse biti izbačen na konektirani let za Hamburg, nego putnik koji je došao iz Beograda). Profitirat će i putnici koji su bučniji, imaju veće umješnosti ili pozicije u pregovaranju (pravnici, novinari, poslovni putnici…), pa tu obično „stradaju“ stare bakice, vrlo mladi putnici, vojnici, neuki i neiskusni itd. Više će stradati i državljani zemalja koje nisu Europska unija jer daleko teže ostvare svoja prava i žalbe nego oni iz Europske unije. Iznenadili bi se koliko zemaljsko osoblje proučava profile putnika i uči na njihovom ponašanju u čekaonici. Vrlo često će se izbaciti putnici sa kartama koje su bile jeftine i imale velike popuste jer kompanija pretpostavlja da će oni lakše pristati na financijsku kompenzaciju, te da nisu toliko „bučni“ jer ako kupuju sa popustima sigurno nisu poslovnjaci ili neki drugi po kompaniju rizični putnici.

I budite sigurni da će vas u kompenzacijama kompanije uvijek pokušati zakinuti. Cjenkat ćete se kao na tržnici. Uvjeravat će vas da nemate pravo na kompenzaciju, pokušat će Vam dati manje novaca od propisanog, neće vam ponuditi hotelski smještaj, zakinut će vas na bar jednom obroku, uvjeravat će vas da rerutiranje možete ostvariti samo preko kompanija alijanse. I ne dajte se! Upoznajte se sa svojim pravima, i ne podliježite pokušajima kompanija. Sami iznađite povoljno rerutiranje preko drugih aerodroma i inzistirajte na tome, ne prihvaćajte odgovor da je prijevoznik pripadnik druge alijanse. Zaprijetite traženjem veće količine novaca ako ne pristanu na vašu alternativu. I da vidite kako će brzo pristati.

Posebno budite oprezni u razlozima koje će vam kompanije reći. Oni će uvijek tvrditi da se radi o višoj sili (vis major) u kom slučaju nema kompenzacija. Pa će u slučaju overbookinga npr. tvrditi da su morali uzeti manji alternativni avion koji je jedini bio na dispoziciji, radi klimatskih uvjeta zbog kojih je planirani avion ostalo na prethodnom aerodromu. Ne nasjedajte na te priče!

Budite brzi i energični. Zemaljsko osoblje, ako je odlučilo vas istjerati sa leta, trudit će se uvjeriti vas da radi sve što može, pričat će vam bajke kako će vas ubaciti u drugi avion, kako će drugi avion usput stati na vaš aerodrom, samo čekaju potvrdu plana leta lokalnih vlasti, kako samo što niste ušli na let preko nekog drugog aerodroma. Ovaj proces će razvlačiti u beskraj, uz izgovor da vi niste jedini, da bi vas na kraju izvijestili da nisu uspjeli ništa napraviti. Tako su nas troje (i još dva overbooked putnika) na letu iz Zagreba preko Budimpešte za Cluj sa MALEV-om 6 sati uvjeravali da samo što nisu dogovorili slijetanje daleko većeg paralelnog aviona na liniji Budimpešta-Bucharest u Cluju da nas 5 usput ostavi, a što se, naravno, nije desilo, jer bi isto bilo daleko skuplje nego što su bile kompenzacije. Na kraju smo dobili po 200 EUR svaki i šestostano putovanje taksijem do Cluja. Da je kompanija odmah rekla da to neće biti moguće mogli smo taksijem stići u isto vrijeme kad i planiranim avionom, ovako smo došli pred jutro, frustrirani i premoreni.

U Europi prava putnika su ozakonjena Regulativom 261/2004 koja se odnosi na sve letove unutar Europske unije, te iz Europske unije ka trećim zemljama i obratno. Ovu regulativu dobro proučite i uvijek bacite pod nos zemaljskom osoblju. Čim vide da znate za regulativu i svoj prava potpuno se drugačije ponašaju. Po ovoj regulativi putnik u slučaju overbookinga ima pravo na:

U SAD-u imate slijedeća prava:

U oba slučaja u slučaju dužeg zadržavanja na aerodromu radi overbookinga imate pravo na:

– hotelski smještaj

– količina obroka i napitaka ovisno o dužini boravka (to bi značilo adekvatan obrok na svakih 8 sati boravka)

– dva kraća telefonska poziva, korištenje faxa ili e-maila

Ako je kompaniji povoljnije može vam ponuditi rerutiranje na druge prijevoznike, a preko trećih aerodroma. Moguće je rerutiranje i na alternativne prijevoze (vlak, autobus, taxi, rent’a’car). Vi se sa rerutiranjem morate složiti. Tada će vam ponuditi manje kompenzacije ili vam uopće neće ponuditi kompenzacije, a ovisno o troškovima ovog rerutiranja.

U svakom slučaju u Europskoj uniji kompanija koja vam zabrani ulazak u zrakoplov radi overbookinga (izbacivanje) mora vam dati napismeno vaša prava, sa taksativno nabrojanim svim gore navedenim pravima, kako bi vi mogli pravilno odabrati, a ako to ne učini imate ih pravo tužiti. Ukoliko vam kompanija odbije ovo pravo, možete se požaliti resornom uredu u nekoj od zemalja Europske unije, koje informacije morate dobiti od kompanije (npr. Croatia Airlines ih ima objavljene na svojim web stranicama).

Ukoliko se kompanija i nakon svega ogluši o vaš opravdani zahtjev, imate ju pravo tužiti i sigurno ćete dobiti spor. No, ako vam se neda zezati sa pravnim utjerivanjem par stotina EUR postoje specijalizirane agencije koje će to za vas napraviti uz zadržavanje 1/3 vrijednosti kompenzacija. I one su u tome vrlo uspješne, a novac vam isplaćuju tada te agencije, a ne avio-kompanije.

Oprezno sa vremenima konekcija. Poznat mi je slučaj poslovne putnice koja je imala vrijeme konekcija na Beču od samo 35 minuta (a Beč ima i nekih konekcija od samo 25 minuta). Avion iz Zagreba je došao na vrijeme, dok se napunio autobus putnicima iz Q400, došao do terminala i istovario sve putnike, te je ona istinski projurila po terminalu, došla je na gate 15 minuta prije leta za Luxemburg (dakle za sve to joj je trebalo samo 20 minuta, što jest realno). No, gate je već bio zatvoren, iako je avion uz sve još i kasnio u polasku 10 minuta i ona ga je još punih 25 minuta gledala sa gatea. No, nisu je puštali u avion. I nije uspjela dobiti nikakvu kompenzaciju usprkos velikog truda i brojnih žalbi na više instanci, nego je morala platiti novu kartu preko Berlina za Frankfurt i autobusnu vezu do Luxemburga.

Obzirom na opširnost ove teme istu ću obaviti u dva dijela, pa ću u idućem dijelu obraditi sigurnosnu kontrolu putnika (bodiček), što raditi unutar terminala nakon kontrola i prije leta, savjete za sam let, te nakon leta. Taj drugi dio će biti istinski daleko informativniji i interesantniji jer se radi o konkretnim savjetima neposredno prije i uz sam let.

Ovaj članak napisan je tijekom mog boravka u Cancunu i Yukatanu u Meksiku. U Cancun i iz njega sam putovao Interjetom, nevjerojatnom kompanijom sa kojom nikada ne bih putovao da nisam dobio savjet od čitatelja ove kolumne sa nickovima „Znanjeiimanje“ i „zz“, kojem se istinski zahvaljujem. Hvala i na svim ostalim savjetima za Meksiko, posebno za Xcaret koji je skup ali nevjerojatan doživljaj. Istinski ste mi pomogli. Upravo sam to htio postići svojom kolumnom, da ona bude pomoć svim čitateljima.

Cancun, Yucatan, Chichen Itza i Teotihuacan su predivni. Ostajete bez daha. Nešto što svatko mora posjetiti, pa bilo mu to i zadnje u životu. Istinski jedva čekam da se tamo vratim.

Dakle, Interjet je vrhunska kompanija, razmak sjedala je abnormalno velikih 34 incha u ekonomskoj klasi (tamo sam išao sa A320, nazad sa A321), pa je i popunjenost od 99% vrlo ugodna i udobno se putuje sa puno mjesta za prtljagu (na A320 imaju samo 150 putnika, koliko europske kompanije imaju na A319). Kabina ima ekrane na svakih 4 reda, sjedala su kožna, tijekom leta daje se gratis snack i piće (čak i žestoki alkohol), a sokovi se daju u originalnim bocama od vrlo velikodušnih 440 ml za svakog putnika (ne u čašama), kompanija je vrlo točna i ima velik broj frekvencija na linijama (za Cancun čak 16 letova dnevno). Istinski sam bio oduševljen, osim činjenicom da sam na check-in čekao preko sat vremena.

Iz Mexico Cityja za Paris sam putovao sa Air France A380 avionom sa kojim sam još od Emiratesovog leta za Shangai i nazad naprosto oduševljen, radi udobnosti i ugodnosti kabine. Air France ima bitno bolju uslugu nego što sam je u prethodnih više interkontinentalnih letova imao sa tom kompanijom. Usluga se očito popravila. No još me više iznenadila usluga koja je u Air Franceu neusporedivo bolja nego u KLM-u iako su ista kompanija. Razmak među sjedalima u Air Franceu je bitno veći nego u KLM-u (tamo je na letu bio 747-400), sjedala i nasloni su bitno udobniji (posebno mobilni fiksatori za glavu). Zabava u Air Franceu (imaju i vrlo simpatične kvizove koji su bili istinska zajednička zabava za kćer i mene), te odabir muzike i filmova je daleko bolji nego u KLM-u. Osoblje je daleko više uslužno i ljubazno u Air Franceu. U KLM-u smo doslovce bili gladni, u Air Franceu su obroci ukusni i bitno veći, istinski nisam pojeo niti polovicu svega. Piće i snekove su nosili više puta nego u KLM-u, izbor pića je bitno bolji. Dobili smo maske za spavanje (meni istinski vrlo bitno), te prave slušalice, a ne one minijaturne i krhke bubice za uši kao u KLM-u koje su mi se slomile jer sam ih minimalno povukao. Usluga u Air Franceu je svjetlosnim godinama bolja neko u KLM-u. Air France istinski ugodno putovanje, KLM totalna tlaka. Nevjerojatno, a ista kompanija?! Idući puta ću inzistirati da oba puta putujem Air Franceom, a nikako ne KLM-om. Inače, popunjenost leta iz Mexico Citya je bila 98%.

Let od Pariza do Zagreba je bio sa HOP!-ovim Embraerom 190. Popunjenost 96%, avion vrlo udoban. Gratis sam uzeo sjedala kod izlaza za nuždu na krilima (red 11). Avion je u polasku kasnio 40 minuta jer je moja supruga pala u nesvijest u autobusu koji nas je trebao prevesti do aviona (naglo joj je pao tlak), hitna joj je pružila medicinsku pomoć u busu, te ju je liječnik nakon polusatne intervencije proglasio fit to fly. Istinski sam oduševljen vrhunskom zdravstvenom ekipom na CDG, bili su brzi, preljubazni, efikasni i super opremljeni. Još jednom ogromna isprika svima koji su radi nas kasnili i imali problema sa daljim konekcijama prema Dubrovniku (nadam se da su ipak stigli jer je pilot nagazio, pa je uštedio nekih 30 minuta i u Zagreb smo došli 20 minuta prije odlaska aviona za Dubrovnik). Sorry, nije bilo namjerno.

Komentari

a

Vrlo informativno kao i uvijek. Posebno hvala i na opisu puya u Meksiko. Za mjesec dana eto i mene tamo, i savjeti i preporuke ce svakako posluziti.

Inace, osobno se ne slazem sa jednom stvari u tekstu, barem kad je rijec o prekooceanskim letovima sirokotrupcima. Ako letim sam, obavezno uzimam sjedalo u sredini uz prolaz, pogotovo ako su tamo samo tri sjedala – primjer zadnji red (SWISS) A330. Obicno je jedno od preostala dva sjedala prazno ili su na ta dva sjedala dvoje ljudi koji putuju skupa. U oba slucaja nitko vas tad ne dize sa sjedala, a vama je prolaz raspoloziv kad god zazelite. I to kaze osoba koja komotno let od 12 sati provede bwz odlaska na wc :)

Takodjer, posebno se slazem sa preporukom da se putuje sa sto manje prrljage. Moja preporuka je pak i da se preferira chekirana prtljaga u odnosu na kabinsku, jer osim ako se ne radi o brzom poslovnom putu nema razloga za toliku zurbu. Mozda razmisliti o samo rucnoj prtljazi ako se radi o letovima unutar US i/ili Schengena. Ukoliko se pak radi o letovima s konekcijama, onda definitivno preporuka za neimanje sa sobom niceg osim ruksaka. Zasto tegliti kovceg po zrakoplovima i zracnim lukama kada to netko drugi moze obaviti za vas.

Odgovori
A

Hvala puno za pohvale.

Ako je samo tri sjedala to i ima smisla. Pa i napisao sam da ne preporučam sredinu ako ima 4, a poglavito 5 mjesta. Onda Vas netko diže da se ubijete…

No, to da u današnje vrijeme ima praznih sjedala na interkontinentalnim sjedalima baš i ne drži vodu. Velika je to rijetkost. Danas interkontinentalni letovi imaju popunjenost 85% zimi, 90 posto u proljeće i jesen i skoro 100% ljeti. Mojih zadnja šest prekooceanska letova (po dva u listopadu, studenom i veljači) su bila preko 90-96% puni, a dva su imala 99%.

A

Mexico City predivan. Krenite od Reforme, pa na Av.Juarez, Muzej umjetnosti (Bellas Artes), skoknite do Muzeja pošte, pa Av.5 de Mayo, do katedrale, obavezno uđite u Palacio Nacional (gratis je ulaz), sve ulice istočno od Placio Nacional su ogroman buvljak, vjerojatno najveći na svijetu, bar 20 ulica i tko zna koliko kilometara ulične prodaje, što obavezno morate posjetiti. Nemojte ići u Muzej grada totalna je glupost. Ali obavezno posjetite Chapultepec gdje imate fascinantan dvorac (Castillo), besplatan a odličan ZOO koji ima čak i par panda, te antropološki muzej koji je senzacija (Meseo nacional del Antropologia). Sve ove tri znamenitosti obavezno posjetiti.

50 km sjeverno od Mexico Citya je Teotihuacan, gdje su Piramide Sunca i Mjeseca (grad je u predkolumbijsko vrijeme imao 120.000 stanovnika i bio je najveći grad tog vremena u Mexiku), koje ako niste posjetili onda niste bili u Maksiku, meni iskreno daleko bolje i od Chichen Itze. Obavezno se popenjite i na Piramidu Sunca i na Piramidu Mjeseca (ispustit ćete dušu, ali ako sam mogao ja može svatko), na Piramidi Mjeseca sjednite na rub, pogledajte niz manje piramite u smjeru Piramide Sunca i doživjet ćete nevjerovatno iskustvo.

Isplati se ići u Yukatan, te tamo posjetite Chichen Itzu. Stvarno je fascinantno. Na El Balam nemojte ići jer je 420 pezosa po osobi čista pljačka.To ne vrijedi te novce. Iplati se odići u Meridu i Uxmal. Ako imate vremena uzmite rent’a’car pa krenite u Tizimin, pa istočno po lokalnoj cesti br. 15 preko Colonie Yucatan do Kantunikina. Nevjerojatno iskustvo nepatvorenog ruralnog nimalo turističkog, onog pravog Meksika koji Vam nitko neće pokazati, još manje reklamirati.

Na kraju Cancun… O da Cancun. Svi će reči amerikanizacija Mexica. Ma, resort je vrh, to treba doživjeti. Tamo se sigurno vračam. Luxus, prekrasne plaže, topli ocean, vrhunsko preljubazno osoblje. Uzmite neki od brojnih hotela, ali isključivo u Zoni Hotelera. Ni u ludilu na drugim lokacijama u gradu. I Playa de Carmen je zakon, možda čak i lukszunija od Cancuna, iako bitno manja.

Obavezno posjetite Xcaret (sat vremena južno od Cancuna ili 15 min od Playa de Carmen), a za to Vam treba od 8:30 ujutro do 22:00 i još nećete sve ni vidjeti. Upad je skoro 100 EUR po osobi, ali stvarno vrijedi. Ako imate dva dana vremena uzmite kartu za dva dana, jedan obilazite normalno, a drugi uzmite kupaće gače i na plivanje po parku, ronjenje sa ražama, ronjenje sa tropskim ribicama, plivanje sa delfinima, plivanjem sa morskim psima… sve to ekstra košta i to opake novce (delfni su oko 150 EUR po osobi), ali iskreno to vrijedi.

R

Pozdrav Alene. Ja cu istinski preporuciti svima koji putuju u Kolumbiju, Peruu, pa i neke zemlje ASEAN-a da traze umotavanje u foliju kofera. To su zemlje koje pod a trgovinu narkotika zestoko kaznjavaju, a pod b trgovinu Budinih suvenira smatraju teskim carinskim prekrsajem u nekim slucajevima. Da Vas ne bi zaboljela glava, i imali neugodnosti, prilikom odlaska uradite ovo.

Odgovori
A

Hvala puno, izvrstan i vrlo logičan savjet.

R

Čemu ovoliko engleskih reči, mučno je za čitati a i ovaj tekst koji je namenjen osobama koje nisu putovale avionom obiluje mnogim terminima za koje dotične osobe ne znaju šta znače.

Odgovori
A

Koje to engleske riječi? Iskreno ja sam bio taj koji je koristio hrvatske izvedenice poput registracija (check-in), e-registracija (web check-in), samoregistracija (self check-in), niskotarifne tvrtke (LCC), tjelesna kontrola (bodycheck), trasiranje (rerutiranje), prtljažna prijava (drop-off), stajanka (apron), rulnice (taxiway), kabinska kuhinja (galley), unapređenje (upgrate), sposoban za let (fit to fly) itd. Pa su me ljudi daleko manje razumijeli, poglavito oni izvan Hrvatske.

Prvo ovo je zrakoplovni portal, i na njemu su ljudi koji imaju i više od osnove zrakoplovne komunikacije.

Drugo ljudi koji lete avionom teško će u Londonu, New Yorku, Parizu, Moskvi, Istanbulu, Tokyu, Nairobiu… koristiti prtljažna prijava, a svagdje će pročitati drop-off, i check in, i galley…

Ovaj tekst nije namjenjen osobama koje nisu putovale avionom, nego onima koji putuju avionom ili čak više putuju avionom, pa da im se procedura pojednostavi. Oni koji nikad nisu putovali avionom i ovako će biti unezvjereni, uzdati se u pomoć aerodromskih službi, putovati ziheraški i doći na aerodrom 4 sata prije. Njima drop off i ovako neće pomoći, nego će ići na najkasičniji check in (koji se u Frankfurtu ne zove regitracija).

I

Menu zaista nisu jasne kompanije koje razdvajaju decu of roditelja, jeli to po zakonu uopste? Recimo wizz CE vas odvojiti of deteta Ali sa drugs strane nemozete kupiti zasebnu kartu za dete a da nekazem da su dve pojedinacne karte obicno jeftinije od kupljene u paru za dete I roditelja

Odgovori
A

Bogami ni meni. Ne vjerujem da će netko razdvojiti djete od 5 godina od roditelja, ali ono od 15 hoće. A vjerujte mi i to je protiv pameti, zar ne? Pa protiv je pameti da par sati putujete sa strancem do sebe, a supruga i kćer su vam razbacani po raznim stranama aviona.

i

Ma nije meni do mog deteta nego do onog nesretnika koga ce staviti pored njega! :D
Inace nas su na letu iz amerike,posle check in a na aerodromu, razdvojili, zena i ja zajedno a osmogodisnji sin dva reda ispred! Verovatno greska ali suludo svakako!

A

Hahahahahahaha… really? :-) :-) :-)

Da, suludo. I kako ste to riješili?

i

Posto je do nas bio neki mladic,putovao sam, na svoju ruku bez stjuardese nabrzinu smo im zamenili mesta.
Lekcija naucena , sad uvek proverim sedista .

A

I sad mi recite koliko to ima pameti. Pa kako sustav sam nije tog mladića stavio na drugo mjesto da vi možete sjediti zajedno. Uostalom zašto vi „na svoju ruku bez stjuardesa, nabrzaka“ mijenjate mjesta. Nonsens, zar ne.

Ovaj članak i ima za svrhu da svi naučimo na vlastitim iskustvima i pomognemo drugima koji bi mogli imati takva iskustva. Pa Vam i puno hvala na Vašem iskustvu.

B

Izmedju emergency row i zadnjeg reda u sekciji, biram zadnji red u sekciji.

Odgovori
A

Stvar osobnog odabira i preferencija.

B

Ne nuzno.
U zadnjem redu u sekciji, nema nitko iza tebe.
Mozes nagnuti sjedalo iza sebe koliko ide bez straha kako ce neka pretila anglosaxonka glasno negodovati.
U blago nakosenom polozaju ledja, lakse je i noge nekako ispruziti pod sjedalo ispred.

A

Ma baš me briga što će negodovati. To o spuštanju sjedala bez nogodovanja će biti u idućem postu.

V

Ako ste ljubazni a let nije pun (mozete proveriti prilikom online check-ina ili ako pokusate da promenite sediste) mozete uraditi checkin na aerodromu i zamoliti da vam blokiraju sedista pored vas. Meni su izasli u susret na prekookenskim letovima Lufthanse, Swissa i Singapore Airlines-a tako mozete besplatno da dobijete 3 ili 4 sedista samo za sebe iliti kako je zovem biznis klasa za siromasne. Takodje u konfiguraciji 3-4-3 ili 3-3-3, ako je avion puniji, sacekam da se rezervisu sedista do prozora pa ja onda uzmem bocna do prolaza. Posle 40+ interkontinentalnih letova sam shvatio da u takvom slucaju se zadnja popunjavaju prazna sedista u sredini bocnih redova pa neretko imam prazno sediste do sebe.

Odgovori
A

Odličan savjet. Hvala puno. Iako danas je velika rijetkost da je popunjenost na long-haulu ispod 85%, ljeti ispod 95%.

Kao što rekoh možete zamoliti i nemalo puta će Vam izaći u susret, no to je ipak stvar Vašeg odnosa sa osobljem i njihove volje da pomognu. A malo je manevarskog prostora ako je avion pun. Konačno ima više check-in šaltera, pa se može destiti da ljubaznost djelatnika na Vašem šalteru, neće naići na plodno tlo kod njegovih kolega.

I

Uglavnom sjedim uz prolaz, i to jer se ponekad volim raskraviti. Dobro dodje ako mogu naslon za ruke spustiti, puno mi znaci tih par centimetara.
Medjutim, nisam ljubitelj „exit row“ sjedala, ponekad se uhvatim da klizim niz sjedalo, stopala mi nemaju uporiste. Primjerice, Qatar Airlines ima one male nasloncice za noge, a kako nisu skrti sa prostorom to je relativno okej kompromis.
Inace sam ljubitelj mjesta gdje je lagano suzenje pri kraju zrakoplova, jer sredisnji red ostaje bez jednog sjedala (A330,A340) pa ima mrvica vise prostora.
Nekoliko puta sam se dovoljno rano pojavio na zracnoj luci, na check-inu, i uspostavio odnos sa zemaljskim osobljem, pa sam iz Charlotte-a za stotinjak americki novaca dobio business klasu do Municha. Malo ugodnog cakulanja, koja rijec njemackog i opa. A usluga u business klasi je ipak puno puno bolja.

Savjetovao bi da ljudi cesce lete istim aviokompanijama, malo skuplja karta ne znaci bas neku opaku ustedu. Valja lagano skupljati milje, lakse doci do nekakvog upgradea ako imate mrvicak milja, pa cak i osnovnu karticu.

Odgovori
A

Hvala puno za savjete. Vrlo vrijedni su.

Klizanje na „exit row“? :-) Vrlo često uspijem uloviti ta mjesta, i nikad nisam klizio… Ali baš nikad. No, cijenim iskustvo.

Ovo sa skupljanjem nagradnih milja se potpuno slažem. O tome sam već pisao kada sam pisao o tome kako neći jeftinije karte (link imate u uvodu). Ja sam već dobio besplatne karte na Miles & More i na Air France Blue Biz (na njoj sam dobio 3 besplatne karte do sada).

Z

Dakle nisam jedini koji klizi u exit row-u :) , narocito u 777

A

Znaci, ima vas još?

I

Turkish Airlines A333, ukoliko se ne varam kad se naslon za ledja spusta sjedeca povrsina se ne mice naprijed, pa nakon nekog vremena se uhvatim da mi je tur na pola sjedala.
Takodjer bi morao napomenuti, postoje specificni zrakoplovi tipa A346, koji kod Lufthanse ima wc-e dolje, pa u okolici stepenica zna biti guzvi.

A

Fakat nisam znao da 346 ima WC u prtljaznom prostoru. Prvi glas.

B

I kabinu za odmor….
Ko ti se posreci, svasta mozes vidjet u prolazu 😁

V

Beduin,

Pssssst! Još će svet svašta da pomisli!

😂😂😂

A

Kabinu za odmor? Posada ili?

B

Posada naravno…..

Naletih tako jednom bas u nezgodnom trenutku za jednu stjuardesu….mislim da se taman probudila a vrata bila odskrinuta.
Ja iz wc a ona taman grudnjak namjesta….

Nasmijesi se ja, nasmijesi si ona i svak svojim putem dalje

Z

@Alen
Drago mi je da ste se lepo proveli u Mexico-u. Yucatan je potpuno drugaciji kao sto ste i sami doziveli.

Par saveta
– na nocnim letovima preskocite crno vino (ili uzmite belo), dehidrirate lakse I pijete vise vode
– ako letite sa istocne obale u evropu, narocito UK ili NL, nekada je zgodnije preskociti veceru zaustrb 1 1/2 sati sna
– Sedista ispred vrata u 777 znaju biti hladnija
– TAXI u Americi moze biti prakticniji od Uber-a jer Uber parkinzi su mnogo dalje (SEA, ATL, LGA,YQB) izuzev ako ne porucite XXL ili Black koji dolazi na terminal
– U AC Red 13 na 777 normalno ima veci razmak izmedju prozora, jako zgodan za spavanje na nocnim letovima, proverite na Seat Guru-u
_ LH I AC imaju opciju promene sedista kroz WEB aplikaciju mnogo ranije (treba malo procackati po rezervaciji I postoji link)

Znam da nije tema teksta ali je vezan na tekst o Adriji I SSJ. Izgleda da ce LH da testira i A220-300 (https://airlinerwatch.com/lufthansa-leases-two-airbus-a220-from-airbaltic/ )

Odgovori
A

Je, Meksiko je prezakon. Neću se vračati ni na Kubu, ni na Borneo, ni na Teneriffe, ni na Grand Canariu, neću ponovo ići na Sjeverni Pol, ni u Shanghai, Hong Kong, Taiwan, Tailand… ali na Martinique i Maksiko sigurno ću ponovo ići i to nekoliko puta.

Hvala puno na ovim izvrsnim savjetima. Dodao bi:
– ni piva nije baš najbolja opcija, brzo ćete trebati WC i vodu, no o tome više u idućem nastavku.
– sjedala kod svih vrata (i 747 i A380) su uvijek hladnija. Ali zato imate dekicu i daleko više prostora

Da LH uzima A220 od Air Baltica (za pretplatnike sam o tome pisao jučer). No, nije to testiranje, već su oni taj avion odavno testirali na Swissu koji ih ima u floti.

B

Ako si vec krenuo po vinu, logicno je da ces s istim i nastaviti 😉
Tako da, od bicice crna vina….uvijek su bolje dvije 😁

A

Ha, stoji i to… :-)

B

Kad smo vec kod teme, ovaj bi se post mogao nazvati „vrijeme leta po Beduinu“ 😁
Sve nize mjere su izrazene u standardnim buteljicama vina koje se sluzi u avionima:
1.Zag-Ist = 4 kom
2.Spu-Zag = 1
3. Dmm-Fra = 7 (nocni let)
4. Fra-Kuwait = 11 (dnevni let)
5. Zag-Dxb = 10
6.Tip-Vie = uffffffff, puno
7. Doha-Addis Abeba = 9
8. Ist-Dmm = 0
………

A

I zaključak: Beduin je al********r :-)

B

Ne,
Samo se bojim letenja 😁

A

A da, da… to sigurno.

V

Beduin,

Nije to, nego letiš dugačke letove. Primeti se da na kraćim letovima kvariš prosek.

B

Vladimire,
E sad me bas nasmija

A

Beduin, a da probate sa žesticom? Kraće traje…. :-)

B

Istina.
Ali treba funkcionirat odmah po sletanju sto sa zesticama predstavlja problem.

A

A 10 buteljica ili 2 litre vina do Dubaia ne predstavlja problem i tada dolazite trijezni na destinaciju? Wtf???? Kaj ste Vi, Beduin, natprirodno otporni na crno vino? Ko onaj kaj moze struju kroz sebe pustit, samo SuperVinoMen

B

Naravno da ne predstavljaju.
Ima od Dubaia do zavrsne stanice jos jahanja….a to su bezalkoholni letovi….

Tako da….stigne se doci sebi

A

Aha… Bogami meni bi bilo puno previše… Svaka čast.

Al zar onda nema „dovoljno vremena za doć k sebi“ i od žestice? :-)

Z

Beduin, probajte sa portom posle dva vina, brze se zaspe.

B

A ne volim zestoko

A

E to treba probat!

N

Letio nedavno za Dubai u Emirates A 380. Sjedio u srednjem dijelu i nije mi bilo ruzno cak sta vise super. U povratku odmah na ulazu sjedista na doljnjem spratu. Iako sam mogao pruziti noge koliko hocu mislim da mi je bilo ugodnije kad sam sjedio na sredini u redu 70.

Odgovori
A

I opet stvar osobnog odabira i preferencija. No, ako vas ima troje onda su sjedala do prozora daleko bolja opcija, ako ništa drugo naslonite glavu na stjenku i imate pogled van.

Ali svakako sjedala sa neograničenim prostorom za noge su nešto što nema aleternative. Dubai je tek 6 sati leta, pa je vaše subjektivno iskustvo ipak bitno drugačije nego kad letite 11 i više sati. Vjerujte mi onda Vam je prostor za noge egzistencijalno pitanje, posebno ako imate 185 i više centimetara.

I

Moje iskustvo kaže i da je veoma korisno naučiti po nešto na jeziku osoblja na aerodromu. U Barseloni mi se desilo da me nakon dve rečenice lepa senjorita pitala koje ćete sedište? Ja sam tražio do prozora do Rima, ako može i od Rima do Beograda. Kasnije sam utvrdio da sam u oba leta dobio comfort sedišta. Praksu Al Italije ne znam jer mi je karta unapred plaćena, od strane organizatora sastanka. Takođe je imalo uticaj i na taksistu(organizovan transfer) koji me tretirao kao predsednika(auto je bio S 500 tako da je bilo bukvalno), dok je gospođa iz Mađarske koja mu nije rekla ni reč imala drugačiji tretman. Na CDG sam „greškom“ stao da predam prtljag u redu za čekirane, a ja nisam bio čekiran. Pominjali ste jutarnji talas na CDG zaista je kao red za benzin nekad. Dama je pristala da mi prihvati prtljag i čekira me, ja sam sa nešto malo ljubaznog izvinjavanja na francuskom uspeo da je zamolim da to uradi i za moje dve koleginice, sa kojima sam putovao.
I za kraj seat guru je ekstra.
Odličan i koristan članak

Odgovori
A

Hvala za pohvale. Nastavak će biti još bolji!

Ma da, prvo lijepa riječ, gesta, posebno ako je mala, neprijmetna, tipa vi jedete kiflice, pa ponudite njoj, ili imam tu neke bombone koje neću sa sobom nosit, ili ja prodajem to i to, ma eto nek vam se nađe neki uzorak…

No, ako neide na ljepo, onda đonom i prijetnja skandalom. Prva opcija ako traćite kruha nad pohaćom, druga ako vam ne žele dati ni pljesnjivog kruha (tj. ne ostvarite neko pravo koje imate ili ga možete ostvariti poput overbookinga).

SeatGuru i Flightradar su dva alata koja se moraju redovno koristiti. Bez njih ne kupujem kartu i ne putujem.

H

Vrlo dobar clanak, cestitke autoru.

Osobno normalon putujem do aerodroma uvijek vlakom ili busom. Ali prosli put sam putovao do Beckog arerodroma autom. Dobra je idea ako parkirate negdje u samom gradu, koji je dovoljno oddaljen od centra, da vec ima besplatno parkiranje ako imate osiguranje za auto i na parkingu. Istosto sam ja ucinio i parkirao pored neke stanice za S-Bahn i istim onda isao na aerodrom. Povratna karta bila je nekih 10 Eura za dve osobi. Ali parking… besplatan…

Lepe pozrave iz Austrije,
Haplek

Odgovori
A

Hvala puno Haplek.

Da, to i ja znam napraviti: ostaviš sve suputnike na aerodromu, odvezeš se na besplatno parkiranje i bez prtljage na aerodrom. No, to znači bar sat vremena prije doći na aerodrom. Koji puta to mi se ni neda, a i tlaka mi je putovati u neko jutarnje vrijeme javnim prijevozom. Pa što sam stariji to manje ovo koristim.

H

Dragi svi,
već nekoliko puta užasno iskustvo na konektiranim letovima YUxxx jer u Beogradu redovno otvaraju predani prtljag i rove po koferima i uzimaju sve živo: od šminke, kozmetike i svega što im se dopadne. Mislim da se tu radi o organizovanoj ekipi. Definitivno ne stavljati ništa iole vrijedno ili lijepo upakovano.

Odgovori
A

Kako je moguće da vam uzmu šminku i kozmetiku ako nije tekuća i u propisanim dimanzijama. Ili govorimo o tekućoj kozmetici koja je preko 100 ml, a nije u plastičnoj vrećici? Ako je ova druga opcija onda su u pravu! I nije organizirana ekipa, nego je provođenje pravila.

Bilo bi stvarno dobro da nama napišete o čemu se to konkretno radilo.

R

@Hoyt: Nazalost, desavalo se to i ranije, narocito na predatim prtljazima za BEG-ZRH. „Pikirali“ su narocito rucne satove i parfeme. Policija ih je pre dve godine privodila, ali eto, izgleda da su nastavili.

A

Aha, govorimo o lopovima koji obijaju prijavljenu prtljagu. Koma. Iskreno, to je stvarno dno. Beogradski aerodrom si to ne bi smio dozvolit i morao bi imati kamere i osiguranje da se tako što spriječi. Sječam se da su na Budimpeštanskom aerodromu kamerom snimali svu prtljagu kada smo letjeli za Bucharest i za Sofiju, jer se tamo pljačkalo, pa da se pokaže da nije krivnja na Budimpešti. Beogradu starno ne treba da dođe na crnu listu aerodroma na kojima se kradu stvari. Iskreno, do managmenta je da to spriječi.

R

Postovani Alene, slazem se sa vama u potpunosti. Znam sigurno da su na beogradskom aerodromu, u saradnji sa policijom, u proteklih par godina ucinjeni neki konkretni koraci ka sprecavanju i kaznavanju takvih kradji, ali moguce je da su lopovi jednostavno „iskoristili“ ovaj tranzicioni period pre dolaska VINCI grupe.

A

Krajnje neprihvatljivo. To je nešto što vežemo uz neka druga područja, banana države gdje si nesiguran za prtljagu, zamataš kofere… to se u srcu Europe ne bi smjelo dešavati. Nikako. Ne treba to Beogradu.

Da se razumijemo dešavaju se pljačkanja i na najvećim aerodromima na zapadu. Ali je to veliki izuzetak i aerodrom na takve slučajeve reagira brzo i efikasno. Ako se stvori image Beogradu da se tamo „pljačka“ prtljaga, ljudi će ozbiljno izbjegavati konekcije preko Beograda. Ja prvi. Na sreću ja takvih slučajeva u brojnim letovima preko Beograda za sada nisam imao.

M

Kad se sjetim svog prvog upgradea u business klasu; sada se više izbjegavam voziti u economy nakon što sam ovo okusio i uvijek gledam način kako da se okrznem za istu (ne za letove unutar EU nego samo van nje).

Odgovori
A

E da… i ja. Ali mi je to uspjelo samo 6 puta u životu na nekih 1000 letova, a jednom sam platio.

t

isprika na off topicu, ali ipak je potaknuto zadnjom rečenicom u textu, molio bi nekog stručnog s ovog foruma, na pr. Vladimira, da mi kaže da li piloti zaista „nagaze“ po gasu? zar nema za zadanu visinu i uvjete leta optimalni throttle koji je blizu maximalnog (oko 95% Nmax?!?!), štoviše izračunat i zadan od autopilota, bez puno mjesta da pilot ili ručnim letenjem ili drugačijim programiranjem autopilota konpenzira kašnjenje? šta kažu šefovi za potrošnju kad se nagazi na 100 %? i kolko se uopće može nadoknadit, pogotovo uz vjetar u orcu? tj. koliko otprilike veću brzinu ima avion na 10 km visine uz 5% veći throttle?

imam i par on topic komentara ali moram ponovo kroz text jel sam ih do kraja texta već sve zaboravio(:

Odgovori
V

Touchmeduza,

Opet mnogo varijabila za jedan kratak odgovor, ali da pokušam što jednostavnije.

Cruise thrust ili snaga motora u krstarenju, retko je preko 80-85% N1. Ume da bude i ispod 80%. Ovo pišem isključivo za CFM motor na B737. Pri toj snazi prosečna brzina leta je .765-.775 Maha. U zavisnosti od visine leta to može da ide, gore dole, ali ne znatno.

Ono od čega najviše zavisi trajanje leta je ground speed. Razlika u brzini vetrova na raznim nivoima leta može da bude i do 100 NM na sat ili čvorova/Knots.

True air speed ili TAS na nivoima leta iznad 330, što su obično nivoi leta na takvim letovima je 460 čvorova za B737-800 pri brzini vetra nula čvorova.

Ako se leti sa zapada na istok mlazne struje vetrova mogu da se kreću i brzinama preko 150 čvorova na sat. Obično su između 70 i 120. Dodamo brzinu vetra na TAS i dobijemo ground speed.

460+120=580 čvorova na sat.

Da približim običnom putniku, to je skoro 10 nautičkih milja u minuti ili oko 16 km u minuti. Dok je 460 NM na sat oko 7,5 NM u minuti. Ukoliko je predviđeno da let traje dva sata, nije teško izračunati za koliko se kraće leti niz vetar. Skoro za četvrtinu ukupnog trajanja leta.

Naravno uz vetar važi obrnuta priča. Duži let za istu vrednost.

Može pilot da leti sa većom snagom bilo automatski ili manualno, no s time se ne postiže velika ušteda. Najviše pet do deset minuta. Pri tome se troši više goriva, tako da se to retko događa.

Pre će biti da je Alen taj dan imao dobar vetar u leđa.

A

Iskreno ne znam, ali znam da se to dešava. Ryanair to često radi ako kasni. Končano u polasku smo kasnili 50 minuta, u dolasku samo 20 minuta. Iz Martiniquea smo jednom kasnili 4:20 sati, i svi se ponadali kompenzacijama od 600 EUR, na koncu smo došli sa 3:35 sati zakašnjenja, dakle pilot je uštedio.

t

Vladimire, hvala, ma apsolutno mi je jasno kakvo sam pitanje postavio i da ovisi o sto parametara. I da mislio sam na thrust a napisao throttle, ali oprašta mi se, laik sam. Ono što sam ustvari htio pitat je sljedeće, prije nekoliko godina imao sam raspravu s kolegom koja je završila okladom u pivo, tvrdio je da je pilot na letu čini mi se WAW-FRA rekao na razglas da će malo nagazit i nadoknadit kašnjenje u polasku i aeroplan je na destinaciju zaista došao bez kašnjenja ili s bitno manjim kašnjenjem nego u polasku. Ja sam mu tvrdio isto što i vi sad za Alenov let, da je vjerojatno imao vjetar u leđa i da je pilot to znao pa se našalio s putnicima, da se „gas“ drži na optimumu i da se ne troši gorivo zbog vrlo upitnog i malog benefita kao što je nadoknada kašnjenja. Inače sam primijetio da je dosta ljudi u zabludi i oko toga i oko razlike u vremenu leta istok-zapad i obrnuto, kao da je to zbog Zemljine vrtnje, već sam barem desetak puta objašnjavao raznim ljudima da je to zbog jet streamova a ne vrtnje. I dok mi je potpuno jasan koncept s oduzimanjem i zbrajanjem brzina, i dok sam siguran u ovo za vrtnju odnosno jet stream, ono što ne znam je kakva je zapravo praksa u kokpitu, da li je uobičajeno da se nagazi po gasu? Ili možda različite konpanije imaju različite politike? Sami ste napisali da je vremenska ušteda mala, kakva su vaša osobna iskustva ako nije tajna? I još nešto, ako se nagazi, više se i troši, znači mora se više i tankat, znači ako se za kašnjenje nije unaprijed znalo, ništa od gaženja po gasu…

V

Touchmeduza,

Nema na čemu, šta god Vas interesuje pitajte. Ako znam objasniću. Ako ne znam, napisaću da ne znam.

Praksa u Cockpitu zavisi od Kompanijskih procedura, drugim rečima svaka Kompanija ima svoja pravila. Kod nas, Ryanair, mi koristimo Cost Index 6 za sve letove, što je „spora“ varijanta. Tokom detaljnih ispitivanja utvrdili smo da veći Cost Index neznatno smanjuje vreme leta i povećava potrošnju goriva u proseku preko 150 kg po prosečnom našem letu, a on je negde oko 1 sat i 45 minuta.

Možda 150 kg goriva zvuči malo, ali mi letimo skoro 2000 letova dnevno. Pa kad se pomnoži, to ispadne 300 tona na dan. Pa kad se pomnoži sa 364 dana (Ryanair ne leti na dan, 25 decembar), dođe se do ogromne brojke 109200 tona godišnje. Prosečna cena tone goriva u Svetu varira, ali recimo da je 1000 evra. Ostaviću zadnje množenje Vama da dobijete sumu koja se uštedi svake godine.

Kad se umesto Cost Indexa 6 u kompjuter ubaci Cost Index 100 prosečno se uštedi oko 7 minuta. Što je nebitno po bilo kom parametru. Pri tome se „sprži“ onih 109 hiljada tona goriva. Džaba krečenje.

U ponekim situacijama, recimo kasni se na Aerodrom koji se zatvara u određeno doba noći, tada se radi sve da se stigne na destinaciju pre zatvaranja. Od maksimalnih brzina, direktnih ruta, itd. Čak ni tada nije moguća ušteda od pola sata, osim ako nema snažnog leđnog vetra.

I za kraj da napomenem da smo sa uvođenjem Cost Index 6 smanjili za neverovatan procenat, 80%, mogućnost High Energy Approach, gde se zbog velike brzine dešavalo da avion ne bude u mogućnosti da smanji istu na vreme, pa se išlo u Missed Approach proceduru gde se trošilo dodatno skoro tona goriva. Ćar pojeo vajdu.

A

Hvala puno na objasnjenju.

Jako interesantno.

t

hvala vladimire, nego sad ste potaknuli još jedno pitanje(:
zar se ne leti rutom koja je odobrena od strane kontrole, a ne da je kokpit autonoman u izboru rute? i koja je, na temelju čestog praćenja fr24 sajta, često različita od direktne odnosno great circle rute?

A

Kako sam u kokpitu bio više desetaka puta bio sam svjedokom procedura oko promjene rute. Dakle, ruta je zadana, planirana, kapetan i prvi časnik se brifiraju o istoj prije leta.

No, tijekom leta kokpit može zatražiti promjenu rute koja štedi vrijeme i gorivo (i niz drugih parametara poput visine leta). Oni to redovno i čine, a kontrola leta im to odobrava ili odbija. U načelu ako je let kasno navečer ili tijekom noći onda se debelo „reže“ tj. odobravaju se svi zahtjevi. Dok smo išli tijekom noći iz Madrida za Zagreb prazni nakon što smo ostavili Hrvatsku nogometnu reprezentaciju u Madridu, ostao sam frapiran koliko smo sjekli planirane prace kretanja i uštedjeli u dužini leta. Kokpit je svako toliko tražio promjenu, te smo u Francuskoj i u Italiji dobili više takvih odobrenja. Ako je gužva na nebu, najčešće se zahtjevi odbijaju, ali pošto znaju da to nije realno kokpit tada ni ne traži promjene.

Jednako tako u nekim slučajevima kokpit može zamoliti prioritetno polijetanje (preko reda) ili prednost u slijetanju. Bio sam svjedokom kada je razlog zahtjeva za prioritetno polijtanje (preko reda) bio da bi se stiglo na destinaciju prije zatvaranja aerodroma i tada su odobrili, kažu mi piloti da se takav razlog načešće odobrava. Bio sam u kokpitu kada su to zamolili i radi toga što je let ozbiljno kasnio, a bilo je puno konektiranih putnika, no nije im bilo odboreno.

Na ovom letu iz CDG nevjerojatno smo brzo poletjeli. Doslovce čim smo ušli u avion krenuli smo jako brzo sa parkirne pozicije i odmah bili na pisti i bez i malo čekanja poletjeli. Tako što mi se nikada nije desilo na CDG, tj. redovi za polijetanje su obično vrlo dugi. Tko zna jel jedan od razloga „uštede“ bio i odobrenje za polijetanje „preko reda“.

V

Moram da priznam da sam pročitao nešto s čime se sada prvi put susrećem. No hajmo redom.

Predanost u sletanju ili prioritetno sletanje se može tražiti i dobiti isključivo u sledećim slučajevima:
-medical situation onboard
-aircraft in distress
-aircraft in emergency

Sad pojedinačno:
-medical situation može biti zdravstveni problem putnika ili člana posade. Postoje više nivoa po kojima se klasifikuju takve situacije. U 99% slučajeva dobija se prioritet sletanja. Navešću samo jedan primer, let Beograd-London, negde pocetkom dve hiljaditih. Na letu putnik, ozbiljno bolestan, sa lekarskom pratnjom. Retka vrsta oboljenja, jedina medicinska pomoć u Evropi moguća u UK. U visini Minhena pogorša se stanje putnika, nakon saveta lekara posada proglašava medical emergency, sa objašnjenjem da jedino London odgovara kao destinacija. Rhein kontrola letenja izdaje klirens „direct to final RWY 27R in London Heatrow“. JAT DC10 ubrzava na apsolutni safe Max speed i počinje borba za jedan život. Nakon sletanja sve službe maksimalno brzo prebacuju putnika do bolnice. Nažalost nekoliko dana kasnije osoba je preminula.

-aircraft in distress je bilo koji događaj koji potencijalno može da ugrozi bezbednost leta, ali ne zahteva trenutnu akciju. Prioritet se dobija takođe u 99%.

-aircraft in emergency je slučaj u kome je bezbednost leta ugrožena i zahteva se trenutna akcija. Prioritet se dobija 100%.

Zatvaranje aerodroma nije nikakav prioritet i može se odobriti isključivo ako Kontrola leta nema razlog da odbije. Najčešće odbijaju, naročito Nemci. Stav Kontorle leta je ako postoji jedan avion koji kasni taj let je već sam po sebi prvi na destinaciji. Ako ih ima više kome dati prednost? Putnici sa vezanim letovima nisu razlog prioriteta.

Naravno da će Kontrola leta izaći u susret svakom razumnom zahtevu, ali nema obavezu da izađe u susret. Recimo da je prosek 30% odobravanja direct routes, a 70% odbijanje.

Sve ovo se odnosi na redovne letove. Specijalni letovi, državni letovi i slično potpadaju pod drugačije tretmane i propise. Ukoliko Kontrola leta dopusti nekome prekoredno poletanje može se posada koja je preskočena službeno žaliti i onda se stvara „zla krv“.

Nije sve krvlju zapisano u mermeru, ali se u veoma visokom procentu ovako primenjuju pravila.

t

hvala alene, hvala vladimire, ovo je bilo jako zanimljivo za pročitat

ja bi vama dvojici mogo satima točit gemište i rezat špeka i luka dok vas slušam kako raspravljate jeli Micheal sposoban il nesposoban, protokolaran ili operativan, luđak ili genije ili to sve u jednom(:

i dok vas ispitujem o ostalim zračnim temama(;

S

sad tek video,
aviokompanije moraju da prave planove leta na mnogo duži period. Milion i jedan razlog-od komercijalnih, preko korištenja flote i posada, održavanja, keteringa, ugovora itd…
U trenutku kada oni planiraju otvaranje neke nove destinacije poznate su im u tom trenutku validne informacije o dostupnim rutama, ograničenjima u korištenju vazdušnog prostora ali ne i meteorloški podaci kao ni oni podaci koji se često i bez preterane najave menjaju ( otvorenost -zatvorenost određenih segmenata vazdušnog prostora ,vojne vežbe itd) .
Naprimer rutu od 1000 km, ne planiarju nikad najkraćom mogućom rutom, na tako dugi period ( letnji i zimski red letenja ali sezonu unapred-ovog proleća za sledeću zimu) jer bi ušli u problem da planiraju let od 2 sata a on u praksi ide 2 sata i 15 minuta. 5 rotacija dnevno i na poslednjoj ste kraći 150 minuta. O kumulativnim problemima na nivou flote u tom slučaju (zbog intervala održavanja i pravila o angažovanju posada) da sada ne širiimo temu.
Zato, planiraju 2 sata i 15 minuta. I time dobijaju više stvari -imaju prostor „za grešku “ u planiranju i nisu u knap sa resursima.
A onda kada u realnom vrremenu polete kontrolori letenja i posade bolje imaju sliku šta od trenutnih uslova može biti prednost a šta mana te odlučuju u skladu sa tim. Brzinu i rutu. Poenta igrice je ne probiti tih 2 sata i 15 minuta iz sezonskog plana. Za sve brže od toga važi: 1. bezbedno 2. redovno. 3. efikasno.
Kontrola letenja sa svoje strane trenutno drži standard od 1000km (ako je u mogućnosti) pravolinijskih letova. Ortodroma i loksodroma se tada razlikuju samo jedan kilometar, ta razdaljina uglavnom pokriva dva susedna centra, te oni mogu lako dogovoriti direktnu rutu između takve dve tačke.
Postoje priča „chocolate route“ . Nju su svojevremeno odrađivali Kl iz Mastrihta ( najveći i najvažniji evropski centar Kl) za Swissove avione koji su dolazili preko Atlantika prema Švajcarskoj. Pilot bi pitao :da li može „chocolate route“, kontrolor letenja pokuša da iskordiniše sa nekoliko cenatara i ako uspe sve da dogovori ( što je dosta složena procedura) odobrava Swissu nešto direktno prema Cirihu. Ušteda je bila značajna. Tolika, da bi svaki put nakon odobrene rute kurirska služba donosila na vrata Oblasne u Mastrihtu kutiju probranih švajcarskih čokolada.
„Pogrešne rute“ mogu biti iz neznanja operativnog centra , ove se naročito odnosi na biznis avijaciju i čarter prevoz jer oni uglavnom rade posao po pozivu a niko ne može zanti sve…
Naravno na sve ovo može biti milion varijacija, jer se ovom kratkom pričom ne obrađuju problemi kapaciteta vazdušnog prostora, aerodromskih slotova, meteorloških uslova….
KL je tu kao neki čvor informacija koja obrađuje sve a ono što čujete preko zvučnika u kabini je u stvari samo fino upakovani finalni proizvod( pod pretpostavkom da je mlada kontrolka na obuci, a ne matori isluženi šef povučen iz penzije da pokrije koju smenu u sezoni-možda je bezbedan ali nije sexy :) )

A

Da, kontrola leta nema obvezu da izađe u susret. Opće poznato. I da, ima kontrola leta koje su susretljivije, i onih koje su manje susretljive. Ima kontrolora koji su noramlniji i onih koji su prepotentni.

No, da sam bio svjedokom da je kokpit to naveo kao razlog i da mu je dat prioritet, jesam. I kao što sam bio svjedokom da su i odbijeni.

V

Touchmeduza,

Kad je gemišt, špek i luk?

t

@Singapurćanac hvala, i vama gemišt(:

@Vladimir prvom prilikom kad sletite i zadržite se barem sat vremena u Hamburgu! Ili kada ja doletim do vas gdje god to bilo (i u tom slučaju se ja brinem za gemišt i špek:)

V

Touchmeduza,

London Stansted, dobrodošli kad god Vas nanese put.

B

IMT

😁

t

odlično Vladimire, mislim da će to biti još ove godine, javim vam se putem ovog foruma pa ćemo prijeći na privatnu komunikaciju

t

Alene, još jedan sjajan tekst. Zbog Vaših tekstova sam počeo da se interesujem i za civilno vazduhoplovstvo. Nadam se da će mi nekad zatrebati ovi saveti za interkontinentalne letove :)

Mislim da bi bilo zanimljivo da jednom objasnite strukturu troškova u ceni jedne karte ili leta. Napr koliko je gorivo, osiguranje, aerodromske usluge, osoblje… Znam da zavisi od mnogo faktora, ali možda da se uzme neki klasičan primer…

Odgovori
A

Hvala puno. I drago mi je da ste se zeinteresirali za zrakplovstvo, vjerujte mi donijet će Vam jako mnogo uzbudljivih trenutaka u životu, a avione ćete početi doživljavati kao daleko više od prijevoznog sredstva.

Nisu ovo samo savjeti za interkontinentalne letove, čak štoviše većina ih se odnosi na uskotrupne i regionalne letove.

Da to zavisi od mnogo faktora, od samih kompanija i tu stvarno nema „klasičnih“ primjera.

S

Tekst ne samo da bje odličan, nego ste napisali sve što se može napisati i znati o ovim temama. Iznenađen sam nivoom preciznosti teza tj tema koje ste pokrili. Iako ih svaku pojedinačno znam i obrađujem pre svakog puta, ne bih to nikad to uspeo napisati precizno. Svaka čast!

I kažete overbooking???
Treba navesti primere iz manje normalnih zemalja od kojih je primer moje porodice u dolasku najrečitiji.

Rusija ( bitno za upamtiti). S7 ( pocrtano crvenim ).

Karta Moskva -Tivat ( nije kupljenja najjeftinija nego neka u kojoj se može BESPLATNO menjati datum polaska-baš zbog određenih strahova šta bi sve moglo poći po zlu)

Pošto viza nije gotova ( priča za sebe ) morali smo da pomeramo let ( zbog toga sam i kupio tu skuplju kartu) . Pozivni centar -fukcioniše ‘nako. Javiće mi kroz sat vremena na koji će naredni let nas prebaciti ( imaju 5 letova dnevno u saradnji sa Montenegrom-još jedan od razloga zašto sam se odlučio na njih a ne na Ural airlines ili Aeroflot)
Za sat vremena zove i nudi BESPLATNU promenu datuma na sutrašnji let po ceni od 100 eura po osobi. Kada je videla da nisam toliki debil, nudi za dva dana kartu uz doplatu za 30 eura i za tri dana besplatno. Meni zbog smena i ostalih obaveza relativno odgovara, a s obzirom da nam je smeštaj u Moskvi besplatan odlučujemo da sačekamo 3 dana.
Problem se javlja u detalju da taj 4-i dan od dana pomeranja leta moramo biti kući zbog nekog prijemnog. Ovo mora čiati velikim slovima MORAMO!. Znam šta ćete reći, ako je moranje onda moraš i platiti.

Al ajde, na putu od Bileće prema Kotoru primam poruku od supruge da se nisu ukrcali . Šok i neverica. Zovem i kažem ,reci joj da moraš biti i da nemožeš prihvatiti odlaganje leta. Ne obajšnjavam joj ovo što je Alen objasnio. Dok sam stigao u Tivat, na šalteru, dobiajm i wi fi i konačno saznajem šta se sve desilo. Odbijeno je ukracnje zbog više prodatih karata, a moji iako nisu zakasnili na prijavu za let ( bili su tri sata pre aviona na check in-iskustvo je čudo) su jedni od 50/60 putnika koji se neće ukrcati taj dan. Kažem daj mi tu rusku ćurku na vezu i pokušam joj objasniti da moraju da se ukrcaju i da izbacuje nekog drugog a ne moju porodiciu sa leta. Odgovara da ne može ništa da učini jer nema mesta. Da sam Putin lično ( nisam ,niti ću ikad biti) ne može mi naći mesto. Ona će učiniti mojoj supruzi jer joj je jako žao, supruga je mnogo plakala, pa će joj obezbediti mesto na prvom narednom jutarnjem letu Montenegra i biće u Tivtu sa dvanaest sati zakašnjenja ( njoj je to samo-nama pravi razliku jer ne stižemo u Banja Luku na prijemni). Daće im da jedu, da prespavaju u nekom hotelu ( koji nije baš u Kirgistanu, ali je u istoj guberniji) i da ujutro budu na aerodromu.
I stvarno ujutro su i bili u Tivtu.
Okupamo se u moru, naspemo gorivo u Trebinju i stignemo na prijemni u Banja Luku ( bez intervencije kod ministra :) ) .
Usput čujem celokupnu priču, šta i kako i setim se da Rusija ,Belorusija, Srbija, Severna Koreja…. i slične pametne zemlje nisu u Evropskoj Uniji te ne važi pravilnik o overbookingu i sl. Neka žena kupila kartu Tibilisi-Novosibirsk sa presedanjem u Moskvi i već Četvrti dan(!!!) čeka na aerodormu pošto nema mesta do Novosibirska.
Tada sam naučio veliku lekciju i stekao lep primer u kafanskim diskusijama „za i protiv EU“ .
U EU, moraju te pitati da li hoćeš da te prebacimo na neki drugi let ili morate biti na svojoj destinaciji.
Nije svejedno!

Odgovori
A

Hvala puno. Pričekajte drugi dio… :-)

Ovo je stvarno nevjerojatan primjer i hvala Vam na njemu. U EU je to bitno drugačije, ali svejedno ima overbookinga, no kompanije ga drže u rasponu 5-10% (nema šanse da se desi 50 putnika na overbookingu jer bi im kompenzacije požderale svu zaradu) pri čemu dobar dio ljudi ne dođe na let (zakasne, spriječeni su, promijene let, ne stiže konekcija), pa je obično avion 100%, a ne 102 ili 105% pun. Za onih par koji se rijetko kada dese uvijek se nađu dragovoljci. Mene su samo jednom izbacili bez da sam htio, i to zato što je Melevov avion stvarno bio minijaturan.

No, nemojte misliti da je i u EU sve bajno. Prvo, i tu ima overbookinga i to daleko više, no ima i više letova i mogućnosti rerutiranaj pa je sve bitno lakše. Na pojedinim linijama ima i po 30 polazaka, a letovi preko realnih konekcija su brojni i uvijek ih za bilo koju destinaciju ima nekoliko desetaka. I ovdje će Vas kompanija pokušati promuljariti i to ozbiljno, tek kada vide da znate svoja prava onda popuste. I na koncu ako ste na letu u EU, a niste građanin EU onda, vjerujte mi, iako na papiru imate ista prava, neće Vas isto tretirati. Biti ćete istinski diskriminirani. Naravno, nećete ako je situacija relativno normalna, ako ste dragovoljac i pristajete na njihove uvjete, no ako je „drž-nedaj“ i nekog treba izbaciti protiv volje, redovno to čine onima koji će teže utjerati svoja prava, a to su u prvom redu oni koji nisu građani EU.

Ipak, uvijek imam grč u želucu kada mi se otkazivanja, prolonigranja i overbooking desi u Turskoj, Brliskom Istoku, Rusiji i sličnim zemljama. U EU ga nemam, jer znam da ću sa svojom jezičinom izboriti svoje pravo!

S

Zbog toga i ovoga što ste Vi naveli ja sam moja putovanja sveo na sledeći algoritam kada odlučujem gde idem na odmor ili istraživanje ( ovo važi kada idem za moje pare):
1. Avioprevoz- mora leteti ili RyR/ Easy ili neki od legacija sa svojim partnerima ( BAW, LH grupa, Aeroflot…) – ako toga nema – destinacija nije pouzdana niti bezbedna
2. Do aerodroma mora ići efikasan, redovan i jeftin gradski prevoz, idealno metro.
3. Vanpansionska potrošnja- kafa ne sme biti skuplja od 1,5 eur( češće bude ispod 1 euro)
4. Tamo gde mi treba komplikovana viza, ja njima ne trebam.
5. Što manje kineskih, američkih i ruskih turista.
6. Još pokoji detalj u zavisnosti od trenutnog raspoloženja.

Ili najkraće rečeno, ne postoji lepa i kvalitetna zemlja bez dobre infrastrukture( vredna trošenja regresa)
;)

A

1. Slažem se, to je i moj princip, iako imam i ograde prema Aeroflotu (no to je vjerojatno samo predrasuda)

2. Apsolutno! Ili taxi mora biti vrlo jeftin (npr. u Mexico Cityu Uber Black, to je onaj sa limuzinama poput Mercedesa C klase i bolje, je samo 13 EUR do centra grada)

4. Tu je velika prednost Europske unije, nama ili ne treba viza ili je vrlo jednostavna, čak i za Kinu. No, u načelu se slažem sa tim što ste napisali.

5. Ne slažem se. Cancun je na terminalu imao odjednom 50 Deltinih, Unitedovih, Americanovih, Southwestovih, Frontierovih, Spiritovih i JetBlueovih aviona (terminal 1 je kao da ste došli u Americu, samo američke firme), pa sam preoduševljen. Kinezi? Zašto pobogu? Prepunih je Zagreb kosookih, više ih je nego i domećeg stanovništva ljeti. Stotine tisuća ih ljeti dođe u Zagreb. Upravo suprotno tamo gdje su Kinezi i ostali kosooki obično je top.

S

Mislio sam na one destinacije gde idu grupne ture ( američkih,kineskih, ruskih) gde ih ono vodič vodi sa žutim kišobranom a oni se drže za rukice i ovaj im kaže :“ pogledaj desno, sad!“ a oni pogledaju desno i uslikaju fotoaparatom.
To bih zakonom zabranio.
Primer takve destinacije je Dubrovnik- on ima sve pobrojane elemente u negativnom smislu. Osim naravno kompanija koje lete. Katastrofalna infrastruktura, skupo i puno
grupnih turista.

Mislim da za Aeroflot grešite. Moje iskustvo sa njima (10 tak letova plus supruga xy letova) je krajnje pozitivno. Pogotovo što tako nešto ne očekujete od zemalja koje su iz istočnog bloka. Dobre mašine, dobre posade, profesionalan rad, jasan tarifni sistem ( naravno da je malo povoljniji za građane RF i ako se plaća u rubljama- ali ni ostali nisu altruisti). Ukupna usluga na adekvatnom nivou. Za preporuku. Od ostalih ruskih kompanija još vredi spomenuti i Ural airlines.
Aeroflot ima samo jednu realnu manu. Seremetjevo kao aerodrom konekcije. Ali kada se setim Fumićina, Šeremetjevo može dobiti i Skytrax nagradu.
😂😊😇

A

Pa upravo je Zagreb, takav prepun grupnih tura kosookih, sa vodičima sa žutim zastavicama ispred!

Kao što rekoh, vjerujem da je Aeroflot stvar moje predrasude. Ali uvijek ću prije odabrat za konekcije prema Istoku Emirates, Qatar, Lufthansu, Air France, pa čak i Turkish, nego Aeroflot. Vjerujem da ste u pravu, ali ipak konekcija preko EU mi je bitno sigurnija. Da je Aeroflot jeftiniji 150 EUR koristio bih ga, vjerojatno, ali za manjeod 150 EUR nekako sam sigurniji u gore navedene.

Fiumicino, o da, tu ste i te kako u pravu. Pa i ispljuvao sam ga kad sam pisao o aerodromima Europe.

Z

Na osnovu izvora iz lokalnih kompanija, overload se racuna na osnovu zemalja i destinacija. Koriste statisticke podatke o no-show faktoru i na osnovu toga se radi overbooking. Japanci su najpedantniji i dolaze na letove na vreme.
Onda imate faktor putnika kojima se garantuje mesto u ekonomskoj klasi avionu, u Air Canada-i je to Elite 75k i 100k.
Zato kazem da je bitno da imate status sa jednom kompanijom i alijansom zbog toga sto vas nece skinuti sa leta, imacete prioritet na stand-by, mozete da besplatno unapred birate sediste i ulazite medju prvima i mozete ostaviti prtljag iznad vaseg sedista, na prebukiranim letovima ce vas prebaciti u business itd.

A

To je točno što ste napisali, ali je oveload delko kompleksniji i temelji se na ozbiljnim znanstvenim postignućima i bitno kompliciranijim izračunima od puke statistike pračenja prometa.

Detaljno o tome sam pisao u jednom o članaka na Tango 6, pa možete tamo pročitati više o tome. Evo vam link:

https://tangosix.rs/2017/11/04/overbooking-los-za-putnika-odlican-za-kompaniju/

V

Odlicni saveti Alene. Evo jos par koje sam pokupio vremenom:

1. Ako znam da je iskrcavanje i na zadnja vrata, uvek uzmem zadnji red. Prvi ulazim, prvi izlazim, a cena sedista (ako se placa) je najjeftinija.

2.Radije uzmem sediste koridor nego prozor, mogu ispruziti nogu(e), lak pristup do toaleta/prtljaga itd.

3.Ako volite sedista pored emergency exit, a ona su previse skupa, onda rezervisite sediste iza njih, desavalo se da su prazna, ili sede deca, pa sam od stjuardese dobijao besplatan upgrade na ta sedista.

4. Najlaksi rucni prtljag sa najvecim volumenom trenutno je American Tourister Herolite 41L/1.4kg i Samsonite Uplite 40L/1.7kg. Oba u varijanti sa 2 ili 4 tocka, licno vise volim 2 iako 4 tocka na prvi pogled deluju bolje.

5.Uvek se prvi ukrcavam (dobro, u prvih 10tak ljudi), narocito ako sedim u prvim redovima, jer bude ljudi koji sede skroz pozadi a stave kofer skroz napred (na vase mesto) pa onda morate staviti kofer par redova sedista iza vaseg, to ime biti nezgodno kod iskrcavanja.

6.Druga bitna stvar, ako se ukrcavate pri kraju moze se desiti da nema mesta za vas rucni prtljag u kabini, a onda ce (istina besplatno, ali) biti tumban u kargo i morate ga cekati posle sletanja.

Bice jos ako se setim.
Nastavite sa sjajnim tekstovima, pozdrav.

Odgovori
A

Hval na pohvalama.

1. Da, to piše i u tekstu. I u pravu ste, ako se iskrcava na prva i zadnja vrata, bolja su zadnja.

2. Vidite ja uvijek radije uzimam do prozora. Em vidim van, em mogu naslonit glavu na stjenku, em me nitko ne tlači i zapinje za mene što se redovno dešava na prolazu (pretili ljudi, ekipa sa torbetinama, nepažljive stjuardese, dječurlija, starčeki koji idu na WC i nisu baš najstabilniji…). Uz to kad god se ispružim neko mi zapne za nogu, čak i kad je stavim uz samo sjedalo ispred. Ovo je posebno loše kad posluženje dolazi odozada, redovno me pričepe jer ih ne vidim da maknem nogu i kad pritom zaspim, pa mi je opaki neugodnjak kad stjuardesa zapne za moju nogu. No, kao što rekoh, to je stvar osobnih preferencija.

3. Da, ovo nije loš savijet. Pokušao sam to bar 30 puta i baš ni jednom nisam bio te sreće, kao vi Vladane, ali vidio sam ljude kojima se to desilo. Obično uzimam sjedala odmah iza emegencya čisto za zlu netrebalo ako stvarno treba izjurit iz aviona, neka sam ja kod vrata! Statistika je neumoljiva i pokazuje da bitno više šanse za preživljavanje, posebno kod požara imaju oni blizu exita.

4. Moja iskustva sa četiti kotaća su odlična ako je površina ravna (bez kosina) i glatka (mramor) kako je na aerodromima. Ali uvijek možete 4 kotača vući kao i dva. Ovako imate samo dodatnu opciju, zar ne.

5. Ja imam drugu logiku. Nikad mi se ne žuri i mrzim stajat u redovima. Ako se ide autobusom najbolja opcija je stati tako da dođete na kraj prvog autobusa. Da ne čekate predugo, a da ste na vratima pa među prvima izlazite van. Ako avion nije previše pun onda obavezno čekam do kraja jer znam da ću sve smjestiti. Ako je pun, onda stanem u red, ali tek kad krene ukrcaj (to je taman, a najmanje čekanja). No, najbolji je sistem više zona (obično 3 nakon priority) koji rade neke kompanije. Prvo se ukrca zadnji dio aviona, pa srednji, pa prvi. Tako se najbrže ukrca avion jer oni odozada ne čekaju one naprijed dok sjednu.

6. Uvijek si napravite mjesta za prtljagu. Na mom zadnjem letu CDG-ZAG ušli smo u potpuno pun E-190 među zadnjima. Sve je bilo puno. Ali ljudi stave stvari kao da su kod kuće. Pa sam lijepo pretumbao stvari ljudima, bez imalo srama i ubacio svojih dva ručna 50x40x20, laptop, dvije ženske torbice i tri jakne. Ogroman sombrero sam zamolio stjuardesu da stavi u ormar naprije i, naravno, da je to napravila. Obično će vam u ormar staviti odjelo ili nešto slično. Možete stari staviti i u business klasu gdje uvijek ima mjesta, samo morate pitati. No, o tome ćemo u nastavku članka.

I još jedno hvala na Vašim iskustvima i sugestijama.

V

5. Ha, ovo sa autobusima sto ste pomenuli je narocito interesantno. Svaki put kada isplaniram taktiku u busu ispadne naopako (otvore suprotna vrata od ocekivanih, ili drugi bus u prednosti naspram mog) tako da u busu vise nista ne taktiziram, jer uglavnom padne u vodu :-)

Prednost prtljaga sa 2 tocka vidim sto ima vise prostora od onog sa 4 (neka bude i jedan litar, ponekad je bas on potreban), i 2 tocka su obicno vecih dimenzija pa kotrljanje ide bolje narocito u brzom hodu. Prednost u 4 tocka vidim samo u manevrisanju dok stojim u redu i sl.

Ocekujemo novi clanak koji cemo, kao i do sada, sa uzitkom citati.

V

..da dodam za ukrcavanje medju prvima- nikad ne stojim u redu, vec stavim kofer u red, a sednem pored. Kad krene ukrcavanje tek onda ustanem, niko se nikad nije bunio, jer vide da mi kofer stoji na pocetku reda.

A ono za ukrcavanje u vise redova ste u pravu, problem su komicne situacije kada ljudi ne razumeju sta im ground service objasnjava, pa odustanu od toga i ukrcavanje ide u jedan red :-) Doziveo sam to sa Vuelingom na El Pratu.

A

Hahahaha… ma niste totano u krivu. Ali ako se i otvore suprotna vrata, ipak ste prije vani od onih koji su u sredini, a onda se malo požurite, preteknete 10-tak ljudi i među prvih 10 ste na stepenicama sigurno.

Na ručnoj prtljazi četiri kotača ne dolaze u obzir. Ali volumen velikog kofera (onaj na kojem je zbroj stranica 155 cm) koji se predaje u bunker je tolik da ga sigurno pretovarim za 25 kg težine, što će reči u njemu mi uvijek ima mjesto. Sigurno. Dakle, ne znači mi ništa par centimetara za 4 kotača.

Ovo sa koferom u redu je super metoda i odličan savjet za čitatelje. No, iskreno ja to ne bi mogao napraviti. Stvarno ne bi.

Ja do sada nisam doživio da ljudi ne razumiju ovih 3 ili 5 redova (posebno što na ekranima iznad piše koji su to redovi). A večina kompanija to ni nema, nego imaju zone (A, B, C, D, E) gdje su A prva klasa i business klasa, B premier economy, C zadnji dio aviona, D, sredina, E prednji dio aviona, tj. kod velikih uskotrupaca: A business i premier ekonomska, B zadnji dio aviona, C prednji dio aviona. I u slučaju zona piše na ekranu iznad check ina koji su to redovi, a i osoblje ponavlja više puta koji se redovi ukrcavaju. Uvijek funkcionira. Ako se netko prošverca, vrate ga nazad na čekanje.

C

Super clanak sa odlicnim savjetima, hvala.

Ali jedna stvar me zasmetala, ne toliko u vezano samo za aerodrome, koliko opcenito u zivotu:

„Ako to ne čine, pitajte djelatnike da idete preko reda, a ako oni to odbiju, nemojte se ustručavati pitati ostale putnike u redu da vas propuste. Nitko ne može zabraniti ostalim putnicima da vas puste naprijed.“

Ova zadnja recenica nije tocna. Naime, nitko ne moze meni zabraniti da pustim nekoga u red UMJESTO mene, ali itekako mi moze zabraniti da pustim nekoga u red ISPRED mene. Tko mi moze zabraniti? Pa, svi koji se u redu nalaze iza covjeka koji propusta ispred sebe. To propustanje ispred utjece na sve ljude iza, te bi bilo pravedno i pravicno da onaj tko se ubacuje dobije pristanak SVIH putnika koji se nalaze iza njega. Ljudi se vjerojatno nece pobuniti jer ne vole konfrontaciju. Ali mene uvijek smeta i provocira, bilo gdje, kad netko nekoga pita moze li se ubaciti ispred njega, i ubaci se, a ove iza nije nista pitao. To nikako nije pravedno.

Dakle nije istina da vam nitko ne moze zabraniti da pustate ljude ispred sebe, moze, iako vjerojatno nece.

Odgovori
A

Hvla puno na pohvalama.

Naravno da Vi možete zabraniti nekome da nekoga pusti ispred, ja govorim o tome da su putnici uviđavni ako netko zamoli i kaže da će propustiti red, te da obilčno ne odbijaju ljude u nevolji. I jednako tako sam rekao u pluralu „zamoliti putnikE ispred da Vas puste“. Iskreno uvijek, ali uvijek kad moram ispred radi nekog objektivnog razloga zamolim jednu po jednu osobu, ne samo prvog. Zamoliti samo prvog bi bilo krajnje nepristojno i nadasve bezobrazno. Apslutno je conditio sine qua non pitati svakog putnika da Vas propusti. Mislio sam da je to bilo jasno napisano kada sam napisao u pluralu „putnike“.

Kad sam rekao „zabraniti“ mislio sam na djelatnike aerodroma koji vam mogu reći „nećemo vam dati prioritet“ (baš nas briga što ćete zakasniti na let), ali vam ne mogu zabraniti da vi pitate same putnike da vas propuste. Ako vas putnici propuste, može se teta na aerodomu slikati sa svojim „nemože“, zar ne?

M

Pozdrav Alene. Trebalo bi da idem sledeci mesec na neko malo duze putovanje. Procitao sam tekst ali nisam video da li npr u rucni prtljag moze da se unese upakovan npr plazma keks. I izvinjavam se ako previse pitam ali kofer koji dajemo u prtljag nema ogranicene dimenzije? Hteo bih da ponesem I pancerice za skijanje u njemu, zato pitam. Iskreno, nisam putovao vec dugo preko okeana (od 2011.) pa sam I zaboravio detalje. Hvala puno na odgovorima.

Odgovori
A

Da smijete unjeti plazma keks. I bilo koju hranu. Čak štoviše u drugom nastavku vidjet ćete moje savjete što uzeti sa sobom u kabinu.

Imate ograničenja dimenzije prtljege za predanu prtljagu. Piše vam u tekstu. Da ne tražite evo vam (citiram):

„Velika većina kompanija ima limite dimenzija predane prtljage. Kod Air Francea tako zbroj širine, visine i dubine stranica ne smije prelaziti 158 cm, kod Emiratesa 300 cm, a u ove dimenzije ulaze i džepovi, kotači i ručke. Količina kofera koji se predaju je obično limitirana na jedan, dok bliskoistočne kompanije dozvoljavaju dva. Težina kofera je obično 23 kg, dok Emirates dozvoljava 30 kg za oba kofera zajedno. Kofer ručne prtljage može obično imati 8 kg, a kod nekih kompanija 10 kg.“

Z

Obavezno procitajte detalje na stranici avio kompanije koju koristite jer neke kompanije tretiraju ski opremu drugacije.

Ugavnom torba sa skijama i torba sa ski cipelama se vodi kao jedan komad prtljaga. Torba za ski cipele mora sadrzati samo ski cipele, a ne ostalu opremu.

A

Apsolutno. Kompanije različito tretiraju skijašku opremu. Kod nekih to je srednje velika sportska oprema, kod nekih manja, kod nekih čak se daje besplatno. Bespalatno skijašku opremu najčešće dozvoljavaju kompanije koje su u planinskim krajevima gdje ima puno skijališta. Čak je i Ryanair jedne godine, da bi potako sezonske zimske linije prema skijalištima, davao skijašku opremu gratis. Dakle, to je nešto što morate provjeriti sa kompanijama koje su Vam u užem izboru za let prema destinaciji.

I inače kada imate puno opreme važno je istražiti kakva je politika firme prema istoj. Jedan od bitnijih razloga odabira Emiratesa za let prem Shanghaiu za moju grupu od 25 osoba je bila količina prtljage. Mi smo imali 710 kg, što je bilo 28,4 kg po putniku. Emriates dozvoljava 30 kg po putniku, pa iako je Lufthansina cijena bila nešto niža po putniku, kad bi platili dodatnu prtljagu to bi me ispalo više. Isto tako i broj kofera je bitan. Kako mi imamo bubnjeve, bitno je jeftinije bilo letjeti sa Emiratesom koji ima mogućnost 2 predana kofera i 300 cm zbroj tri stranice, nego europskih kompanija koje dozvoljavaju jedan kofer i 158 cm zbroj tri stranice.

R

Odlican tekst, kao i uvek.

Na letu Niš- Milan Bergamo sa Ryan-om koji je bio 99% pun, zamenio sam mesto sa jednom gospodjom koja je sedela do moje supruge, bez ikakvih problema, stjuardese nisu pravile nikakav problem. Isto, i na letu Niš- Bratislava, mesto pored supruge je bilo prazno, ja sam se bez ikavih problema premestio. I nisam bio jedini koji je to uradio.
Na letu iz Abu Dabija do Los Anđelesa (16 sati leta), uzeli smo mesta do prozora. I nikad više. Svaki put kada sam ustajao, (a za 16 sati sigurno 10-15 puta što zbog mene, što zbog deteta), morao sam pomerati gospođu koja je svo vreme puta prespavala. Prostor za noge je bio tako mali, da je meni prosto neverovatno, da se može tako putovati. Ubedljivo najgori let u životu koji sam imao.U povratku smo promenili mesta i uzeli smo 4 mesta u sredini, pretposlednji red u avionu, i bilo je OK. Barem smo mogli ispružiti noge na prolaz između redova. Takodje, zadnjih nekoliko redova umesto konfiguracije 3+4+3 je u konfiguraciji 2+4+2, pa je čini da ipak ima malo više prostora ako izaberete mesta do prozora.
Alene, da li koristite i benefite Partner Plus Benefit programa Lufthanse? Pored toga što skupljate milje na svojoj Miles and More kartici, možete skupljati milje i na kompanijskom računu i onda te milje koristiti za nove letove ili jednostavno tražiti da vam isplate novac na kompanijski račun. Ja sam iskoristio tu mogućnost isplate novca na račun i iako nije bila neka značajna suma, biće dovoljno za 4 karte iz Niša Ryan-om.
Blue Biz program Air France i KLM je isto dobra stvar i tu sam uspeo dobiti dve karte, pa će uskoro pasti i jedan vikend u Parizu…:-)

Odgovori
t

Sad ste me podsjetili da sam se na Ryanovom letu STN-HAM bez problema premjestio do žene koja mi je javila da je do nje prazno mjesto, i to u exit row, i to nakon brifinga osoblja, i to bez da mi je itko od osoblja obrvu podigao a kamoli nešto rekao, tako da ima ryan i dobrih strana

A

Hvala Vam puno na pohvalama Ralens.

Ma dobar dio kompanija dozvoljava ili čak tolerira. Air Serbija primjerice ne. Baš striktno provode to pravilo sjedala i čak su neugodni u tome. I nisu jedini. Iako većina dozvoljava.

Ne koristim Partner Plus Benefit, budem ako ću sa Lufticom putovati grupno preko moje organizacije ili na neki duži put. Ali sam vrlo aktivan koristnik Air France-KLM/Delta Blue Biz programa. Do sada sam iskoristio 3 gratis karte na tom programu. Kao i u slučaju Miles and More i ovdje skupljam paralelno na Flyingblue.

s

AirSerbia zvanično ne dozvoljava ali isto tako često vidim da ljudi pitaju stjuardese i zatim promene mesta.

V

Kod nas, Ryanair, skoro uvek se može zameniti sedište. Posada ima i dozvolu i uputstvo od Kompanije da zameni putnike ukoliko postoji mogućnost.

Idiotsko razdvajanja putnika uvedeno je po direktnom zahtevu Majkla. Pošto On sad odlazi sa mesta COO u Ryanairu, nadam se da će novi COO kao jednu od prvih mera ukinuti taj idiotluk.

A

Shtef:
Bogami na 20+ mojih Air Serbijinih letova ni jedan jedini put nisu dozvolili premjrstanje.

Cak ni kada sam kupio mjesta, a nisam ih dobio, sto mi se desilo 6 puta do sad, i prezentirao sam dokaz o tome, nisu mi dozvolili preseliti se na kupljena mjesta nego su napisali sluzbenu biljesku o tome.

A

O’Leary nije COO Rayanaira nego CEO, sto je prilicna razlima. Od sada ce biti CEO Ryanair Grupe, koja ce imati Ryanair, Ryanair UK, Ryanair Sun, i Lauamotion, kao zasebne kompanije sa autonomijom odlucivanja, no ipak ce strateske odluke koje ce biti obvezujuce po sve cetiri kompanije donositi za cijelu grupaciju i dalje O’Leary.

V

Alene,

Greska u kucanju. Da On je CEO, ali ne još za dugo.

Hvala ti još jednom što si mi objasnio kako stoje stvari u Kompaniji za koju radim evo skoro 21 godinu. Nisam bio svestan šta su nam objasnili na zadnjem sastanku svih odelenja Ryanaira. Sad mi je jasno.

I budi siguran, neće Majkl više ništa operativno odlučivati na svu sreću svih nas. Nek se igra berzom, ulaganjima i slično. Neka napokon ostavi posao direktnog rukovođenja operativnim poslovima ljudima koji znaju kako se to radi.

A

Nema potrebe za ovakvih tonom Vladimire.

Napisao sam ti ono što je bila službena izjava kompanije i predmet niza tekstova vrhunskih analitičara i novinara koji prate zračni promet. Upravo ta reorganizacija Ryanaira će biti predmet jednog od mojih skorih članaka na Tango 6.

E sad, ne kažem ja da izjave za medije i službene prezentacije moraju biti dočne, kao što i prezentacija radnicima ne mora uvijek biti istinita. Konačno, toga smo bili svjedoci toliko mnogo puta diljem planete. Demantiji koji su bili neistiniti, službene izjave koje su bile lažne i potpuno suprotne događajima par dana kasnije, manipulacija i laganje radnika…

Kako god, ovakav sarkastičan i podjenjivački ton niti je potreban, niti prihvatljiv. Bilo je dovoljno reči da je kompanija stvari nešto drugačije prezentirala radnicima, tj. da su interni podaci nešto drugačiji. Jednako tako nazvati čovijek koji je kompaniju od dva stara rabljena aviona u 20 godina doveo to jedne od najvećih kompanija na svijetu, da ne zna što radi je u najmanju ruku nepristojno. Kao što je posao CEO grupacije okarakterizirati kao „igranje sa burzom, ulaganjima i slično“ istinski podcjenjivački i neprihvatljivo.

V

Alene,

Ako Ti sebi dozvoliš da se postavljaš da sve znaš, pa nam onda ovde „prevedeš“ saopštenje za javnost Ja nemam drugačiji način da odkomentarišem. Iznova i nanovo stalno unošiš lično, što je prilično nerazumljivo.

Već su donete odluke od strane Peter Bellewa, i objavljene, koje su direktno suprotne Majklovim stavovima i neke od njegovih odluka stavljaju van snage. Nemam nameru da pišem ovde eseje o tome. Sve je dostupno na našem web sajtu i u medijima.

Uporno ponavljaš šta je Majkl uspeo pre 20+ godina. Jednom za svagda niti Ja, niti bilo ko drugi to njemu osporava. Ono što Ja navodim je da je njegovo vreme prošlo. Biti CEO Ryanair Holdinga jednako je poziciji Predsednika Predsedništva SFRJ, drugim rečima protokolarna funkcija i ništa više.

Spremaju se fundamentalne promene kod nas, i kad se i ako se ostvare, videće se da se udaljava od Majklovih ideja i stavova zato što se smatra, opravdano, da je vreme onakvog „sirovog“ Ryanaira prošlo. On to nije mogao da podnese i prihvati te je na fin i kulturan način dogovoreno da se prebaci sa sadasnje pozicije na novu.

Ponavljam, On vise ne rukovodi operativnim poslovima Ryanaira. Ko to ne vidi, žao mi je. Ukoliko neko želi da se kladi neka stavi pare na Peter Bellewa kao novog CEO Ryanaira.

V

Poseban komentar posvećujem Majklovom budućem zadatku u Rayaniru.

https://skift.com/2019/02/11/ryanair-ceo-michael-oleary-could-get-a-giant-payday-despite-airlines-current-woes/

Da ne bude da pišem nešto iz glave evo i „stručne“ potvrde politike koju je Kompanija prihvatila i koja se oblikovala unazad godinu i više dana. Majkl ima zadatak da vrati vrednost deonica na oko 21 euro. To je ono „igranje“ na Berzi Alene. Kako će se to sprovesti ne pada mi napamet da napisem ovde i sada. Nisam diletant, niti amater u ovom poslu.

U više navrata sam, shodno pravilima industrije u kojoj sam zaposlen, navodio šta se iza brda valja. Naravno ne želeći da ugrozim poverenje koje imam u Kompaniji nisam pisao sitne detalje, ali ko je želeo mogao je jako lako da nasluti kojim putem se Ryanair kreće, ko snosi krivicu za greške, ko će koga zameniti i ostalo.

Idemo dalje u nove pobede i svetlu budućnost.
SFSN
😂😂😂

A

Vladimire, ja si ne dajem prava. Meni su prava dali drugi. I ovdje (a i drugdje) radim svoj posao.

Kao što rekoh to što se dešava u Ryanairu biti će jedna od tema kolumne i to vrlo uskoro.

Ryanair je rekao da im je uzor po kojoj se reorganiziraju IAG. A u IAG-u William Walsh bogami nije ceremonijalna funkcija. Upravo suprotno. Kao što i Benjamin Smith nije ceremonijalna funkcija u Air France-KLM, upravo suprotno glavni je kapo, iskreno tek rijetki znaju tko je CEO KLM-a, Air Francea, Transavie, HOP!-a, Joona, Martinaira, Cityhoppera. Malo tko!

O’Leary nije uspio prije 20+ godina. On je bio super-mega-ultara uspješan posljednjih 23 godine. Kompanija i danas raste, razvija se, hiper je utjecajna, stvara profit.

O ovoj motivaciji sam pisao u članku za pretplatnike prije nekih 10 dana. Ovdje se ne radi samo o mešetarenju dionicama i investicijama. Tako što sigurno nije dovoljno da kompanija bude profitabilna i digne vrijednost dionica, to bez zdravog i uspješnog kornog businessa se ne može ostvariti. A da bi se ostvario zdrav i uspješan korni business mora se imati utjecaj na njega. Zašto bi mu netko davao toliki novac ako uspije postići profit i dići vrijednost kompanije ako ima ceremonijalnu funkciju? I kako bi to ostvario kroz ceremonijalnu funkciju?

Da, mislim da osoba koja radi u kompaniji ne treba iznositi stvari iz kompanije. I to jest dokaz profesionalizma, slažemo se. No, još manje osoba treba pisati da mu je CEO nesposoban, da ga treba hitno maknuti. To je odlika ozbiljnog neprofesionalizma. Da to netko napravi u mojoj kompaniji, zahvalio bi mu se na suradnji i poslao ga na burzu. Po hitnom postupku.

V

Alene,

Nemam namere da ulazim u lične rasprave.

O Majklu sve što sam ovde napisao, Ja sam već u više navrata u lice njemu i rekao na sastancima na kojima smo se susretali i još uvek sam u Ryanairu. To je dokaz profesionalizma koji postoji u Svetu, a posebno u Vazduhoplovstvu. Svako ima pravo na mišljenje, ima pravo da ga iznese i nema ljutnje. Ko se ne može izdići iznad ega i taštine taj je zalutao u Vazduhoplovstvo.

Opet da podvučem i ako sam već pisao, ne umanjujem njegov doprinos stvaranju Ryanaira, ali da je vreme da neko drugi dođe na to mesto, nema spora.

Nije samo Majkl taj koji ide na drugo „radno mesto“. Dejvid Bonderman takođe odlazi u istoriju. Nova vremena, nova krv, novi ljudi. Od kako je Sveta i veka , isto pravilo važi za sve nas.

R

Mene interesuje NORWAGIAN non stop service Chicago to Barcelona i kakva konekcija ce biti vueling i air serbia za Beograd.

Odgovori
A

Nikakve. Ni interline sporazum ne postoji izmedju Norwegiana, Air Serbie ili Vuelinga. Nije moguca konekcija. Samo separatne karte i rizik gubitka konekcije u slucaju kasnjenja.

L

Letjela sam Air Franceom preko Pariza do Seattlea. Dan prije shvatila sam da mi u kartu nije ukljucena prtljaga (prvi put sam to vidjela na prekooceanskom letu). Usluga i hrana su nista posebno i neugodno me iznenadilo ovo s prtljagom. Lufthansa ih sisa po kvaliteti klope i usluge.

Odgovori

Prilikom komentarisanja tekstova na portalu molimo vas da se držite isključivo vazduhoplovnih tema. Svako pominjanje politike, nacionalnih i drugih odrednica koje nemaju veze sa vazduhoplovstvom biće moderisano bez izuzetka.

Svi komentari na portalu su predmoderisani, odobravanje bilo kog komentara bilo kog značenja ne odražava stav redakcije i redakcija se ne može smatrati odgovornom za njihov sadržaj, značenje ili eventualne posledice.

Tango Six portal, osim gore navedenih opštih smernica, ne komentariše privatno niti javno svoju politiku moderisanja

Ostavite odgovor

Najnoviji komentari

Ed na: Američka vojska kupuje raketni sistem Iron Dome

Izrael ima jako dobro organiziranu viseslojnu PVO. Jedna vrsta bi bila obrana od artiljerijskih projektila i balistickih raketa. Tu je trenutno "najnizi" sloj obrane je Iron Dome, srednji David's Sling i najvisi Arrow (Arrow 2 i Arrow 3). U testnoj fazi, od 2014.g., sa IDF-om je Iron Beam, samostalni laserski sustav koji bi trebao imati…

23. Aug 2019.Pogledaj

Stojko na: Američka vojska kupuje raketni sistem Iron Dome

Ma da, bolje je kupiti skuplji i neprovereni S-400 nego tamo neki izraelski Iron Dome. Sasvim druga stvar je to sto se razlikuju i po nameni i po ceni a i po ceni eksploaracije, ali imaju ameri para, samo su se stisli.

23. Aug 2019.Pogledaj

Oink na: Američka vojska kupuje raketni sistem Iron Dome

@126LAE-Delta Iron Dome je jako uspješan, sa preko 96% Izrael ga konstantno koristi već godinama.

23. Aug 2019.Pogledaj

Petrovic Dusan na: [POSLEDNJA VEST] Prve zvanične fotografije srpskih Mi-35M: Delegacija Ministarstva odbrane posetila fabriku helikoptera “Rosvertol“

@vlad @Miloš77 Evo kratkog videa sa serijske produkcije F-35.https://youtu.be/mRe_bjy1FHs Nazalost, zbog rusofilske pozicije vecine stanovnistva Srbije, koji pogresno vise u Rusiji opoziciju Zapadu, Tango6 paznju posvecuje neuspesnim i nebitnim Ruskim programima (Su-57, "ohotnik" MiG-35..itd) verovatno Ko ovo pogleda, shvatice.

22. Aug 2019.Pogledaj

Petrovic Dusan na: [ANALIZA] Kako su za sada opremljeni helikopteri Mi-35M RV i PVO Vojske Srbije

@Al-41F1 Kosovu ne treba vojska dok je pod okriljem NATO. Zapadne sile nece dozvoliti da Srbija poseduje dovoljno novca u budzetu da moze da kupi ozbiljno oruzje od trece zemlje,kao Rusija ili Kina. Cak i kad bi u teoriji imali novac, NATO ne bi dozvolio da se to oruzje preveze u Srbiju,koja je okruzena NATO…

22. Aug 2019.Pogledaj

Send this to a friend