[IDEX 2025] Ruski helikopteri izložili flotu svoje novije civilne ponude: Ka-32A11M prvi put prikazan u Abu Dabiju

22. feb 2025

EKSKLUZIVNO: RV i PVO Vojske Srbije na Batajnici ima petnaesti MiG-29

21. feb 2025

[IDEX 2025] Ministarstvo odbrane Srbije potpisalo Memorandum o razumevanju sa Talesom

20. feb 2025

[IDEX 2025] Proizvođač PVO sistema Pancir ekskluzivno za Tango Six: Srbija bi uz minimalne modifikacije i obuku mogla brzo da usvoji novi Pancir SMD-E

20. feb 2025

[IDEX 2025] Vreme je da menjamo nazive kineskih dronova u RV i PVO, izložena i planirajuća bomba FT-6

19. feb 2025

[IDEX 2025] Rusi su se vratili

18. feb 2025

[IDEX 2025] Tango Six na najvećem sajmu naoružanja i vojne opreme na planeti: Srbija i zemlje regiona izlažu, Rusiji dozvoljeno da se vrati pod reflektore

17. feb 2025

Alžir najverovatnije prvi strani korisnik ruskog borbenog aviona Su-57, hoće li ga nabaviti i Indija?

14. feb 2025

Vijesti: Crna Gora prodaje preostale Super Galebove i Gazele

6. feb 2025

Srbiji ostalo da se isporuči još 5 lakih višenamenskih helikoptera H145M

5. feb 2025

Još jedan korisnik nove generacije Albatrosa: Češkom centru za obuku isporučeni prvi avioni L-39NG “Skyfox“

4. feb 2025

Prikazan prvi Rafal za Ujedinjene Arapske Emirate, Bugarskoj predat prvi F-16 Blok 70

31. jan 2025

Erbas Helikopteri odustali od HEMS tendera u Sloveniji, na globalnom tržištu blizu 500 novih porudžbina

30. jan 2025

Predsednik Srbije otkrio da Ministarstvo unutrašnjih poslova poseduje anti-dron sistem ruske proizvodnje Repelent Patrol

29. jan 2025

Severna Makedonija dobija američku donaciju besposadnih sistema Raven i Puma

29. jan 2025

Hrvatska i Srbija ove godine dobijaju nove besposadne letelice klase MALE: Srpska flota za sada raznovrsnija i brojnija

28. jan 2025

Makedonija planira otvaranje novog centra za obuku pilota, pet godina nakon zatvaranja modernog centra za obuku kojim je upravljao Elbit

27. jan 2025

[ANALIZA] Isporuke ruskih vojnih aviona i helikoptera u 2024. godini

23. jan 2025

[ANALIZA] Ukoliko se ubrzo ne naprave konkretniji koraci, Srbija bi mogla imati problem sa nedostatkom vojnih transportnih helikoptera

16. jan 2025

Višenamenski helikopter S-92: Od naftnih platformi do prevoza predsednika SAD

15. jan 2025
20 godina od poslednjeg leta pilota koji je voleo da jedri
Kapetan Radosavljević ispred lovca Mikojan Gurjevič MiG 29 na stajanci 127. lae, leto 1993 / Foto: Darko Perišić

20 godina od poslednjeg leta pilota koji je voleo da jedri

Pod ciničnim izgovorom „humanitarne intervencije“, u večernjim satima 24. marta 1999, 18 zemalja članica NATO (jedino se Grčka uzdržala od učešća) napalo je Saveznu republiku Jugoslaviju. Tako je, na kraju XX veka, točak sudbine ponovo doveo nemačke, italijanske, turske, francuske, britanske i američke avione na nebo Srbije i Crne Gore. Ovaj put, arhineprijatelji i nekada veliki saveznici su dolazili ruku pod ruku kao agresori, uz pridružene vazduhoplovne kontigente Belgije, Kanade, Danske, Holandije, Norveške, Portugala i Španije.

Nemar, nedostatak novca i izolacija tokom devedesetih godina prošlog veka doveli su lovačke snage RV i PVO u očajan položaj. Jedini avioni teoretski sposobni da se suprostave NATO armadi od preko 1.000 vazduhoplova iz 59 baza širom 12 zemalja bili su 14 MiGova 29 rane verzije 9-12B (L-18) i par dvoseda NL-18 varijante 9-51 iz 127.lae ‘Vitezovi’. Nabavljeni 1987, što zbog nedostatka rezervnih delova što zbog činjenice da su još 1996. bili zreli za remont, jedva da su bili u letnom stanju. Njihovi piloti bili su ozbiljno hendikepirani, sa naletom od svega par desetina sati u prethodnim godinama. Priterane uza zid, u predvečerje rata majušne snage raštrkane su širom zemlje: dva L-18 sa četiri pilota nalazila su se u Nišu, jedan L-18 sa dva pilota u Podgorici, dva L-18 sa četiri pilota na Ponikvama, četiri L-18 i jedan NL-18 sa 11 pilota na Batajnici. Četiri L-18 i jedan NL-18 na Batajnici nisu ni bili u letnom stanju.

L-18 iz 127. lae „Vitezovi“ sa četiri rakete vazduh-vazduh R-60 i dve R-27 na pilonima pod krilima u armirano-betonskom skloništu na Batajnici.
Foto: Darko Perišić

Prvi sukobi sa NATO pokazali su ono čega su se mnogi u RV i PVO plašili i na šta su upozoravali. Suočeni sa taktički, tehnnološki i brojčano nadmoćnim neprijateljem, sa lošim sistemom navođenja i otkazima najvažnijih sistema u kritičnim trenucima, piloti 127. lae mogli su da se uzdaju samo u svoju hrabrost i sreću. Kao da to sve nije bilo dovoljno, sopstvene protivavionske jedinice su se pokazale podjednako opasnim kao i neprijateljski lovci. Pet ‘vitezova’ je poletelo između 19.50 i 20.40 kako bi se suprostavili prvim borbenim grupama od oko 100 neprijateljskih aviona. Dva su se digla iz Niša. Major Iljo Arizanov je oboren južno-jugoistočno od Prištine – verovatno vatrom sa zemlje od ‘prijateljske’ baterije SA-6. Katapultirao se iznad oblasti pod kontrolom albanskih terorista i probio do aerodroma Slatina dva dana kasnije. L-18 majora Dragana Ilića je pogođen radarski navođenom raketom AIM-120 u nos, ali je uspeo da normalno sleti na niški aerodrom. Od dva aviona koja su uzletela sa Batajnice u sred vazdušnog napada, major Nebojša Nikolić je izbegao dve rakete AIM-120 da bi se katapultirao nakon što ga je pogodila treća kod sela Knićanin, dok je major Nebojša Kulačin po izbegavanju jedne rakete sleteo na aerodrom Surčin. Peti L-18, koji se uzdigao sa Ponikvi, je oboren raketom zemlja-vazduh SA-6 na prilazu niškom aerodromu, major Predrag Milutinović se katapultirao u blizini Male Reke na Jastrepcu. Na svakom od ovih aviona došlo je do otkaza bilo uređaja za indikaciju radarske ozračenosti SPO-15 ili radara S-29.

L-18 ev.br. 18113 rula prema pisti tokom aeromitinga na Batajnici 15. juna 1997. Ovaj avion, fabričkog broja 2960525142, je uveden na stanje
RV i PVO 24. aprila 1988 / Foto: Aleksandar Radić

Ujutro 26. marta, major Slobodan Perić i kapetan I klase Zoran Radosavljević zajedno su se uputili sa Novog Beograda na komandno mesto 127.lae smešteno između Stare i Nove Pazove. Kada je trebalo odmeniti dežurni par, dobrovoljno su se javili da zauzmu mesta u kabinama, Perić kao vođa u L-18 ev.br. 18114 i Radosavljević u ulozi pratioca u ev.br. 18113. Bilo je 16.45 kada su dobili naređenje za poletanje – činjenica da su ga primili preko Radosavljevićevog mobilnog telefona najbolje opisuje sa čime su se suočavali piloti 127.lae!

Dva ‘viteza’ su uzletela osam minuta kasnije i vođa je brzo ustanovio da mu radar ne radi. Po dolasku nad Zrenjanin u brišućem letu, naređeno im je da zauzmu kurs jug-jugozapad i kad su bili desno od sela Koševac, javljeno im je da je neprijatelj nad Valjevom. Držeći se zadatog kursa, po preletu Save kod Šapca, par se popeo kroz oblake i ubrzo se našao na visini od 7.000 m. Oficir za navođenje ih je obavestio da su neprijateljski avioni na jedan sat, na daljini od 60 km i da se udaljavaju. Vođa ga je upozorio da će postojećim kursom preći granicu, ali nije dobio odgovor. Uskoro je Radosavljević upozorio Perića da na svom SPO-15 ima indikaciju da su u radarskom zahvatu sa desne strane, pa je vođa naredio manevar ‘makaze’ i nakon 30 do 40 sekundi par se vratio na pređašnji kurs. Odmah potom oficir za navođenje ih je upozorio da izgleda da se neprijatelj vraća pravo ka njima. Dok su pokušavali da na nebu uoče protivnika, vođa je video četiri traga na paralelnom kursu, na 10 do 15 km udesno, i kad su tragovi nestali shvatio je da su to rakete vazduh-vazduh. Viknuo je pratiocu da beži i pošao u spuštajući zaokret sa nekih 6 do 7 G, dok je Radosavljević odgovorio da beži u oblake. Nakon što je izbegao prvu raketu AIM-120, druga je Perićev L-18 pogodila u desnu stranu trupa. Katapultirao se i prizemljio u ataru sela Donja Trnova u Republici Srpskoj. Prihvatili su ga lokalni Srbi i vratili kući u roku od nekoliko sati. Njegov pratilac nije bio te sreće: raketa AIM-120 je pogodila L-18 ev.br. 18113 u blizini kabine u 17.12, na visini od 7.800 m i usmrtila ga na mestu. Avion se raspao i Zoran Radosavljević je pao u zaseok Žuge, sa delimično otvorenim padobranom. Meštani su našli njegovo telo i prebacili ga u Srbiju; 34-godišnji pilot posmrtno je unapređen u čin majora i odlikovan Medaljom za hrabrost. Kasnije se pokazalo da u trenutku kada su dva MiGa podignuta ni jedan avion NATO nije bio u vazdušnom prostoru Srbije i da ih je oficir za navođenje poslao direktno na dežurnu paru koja je patrolirala nad Bosnom i Hercegovinom! Obojicu je oborio pilot F-15C serijskog broja USAF 86-01556 kapetan (Captain) Džef Hvang iz 493. lovačkog skvadrona (Fighter Squadron) 48. lovačkog puka (Fighter Wing).

U kabini L-18. Levo od merdevina vidi se zafarbano mesto gde su ranije bile ucrtane poslednje tri cifre ev.br.RV i PVO / Foto: Darko Perišić

U narednim nedeljama, sa L-18 su izvršena još četiri borbena leta. Poslednji je završio pogibijom potpukovnika Milenka Pavlovića, komandanta 204.lap, kod Petnice 4. maja. Svega četiri L-18 i jedan NL-18 su dočekala kraj rata 10. juna: šest L-18 je oboreno, jedan je izgubljen u udesu, tri L-18 i jedan NL-18 su uništeni na zemlji.

Zoran Radosavljević je rođen 26. februara 1965. u Prištini. Njegov otac je bio pešadijski podoficir JNA i familija se često selila i pre dolaska u Beograd 1977. živela je u Skoplju i Kruševcu. Po završetku osnovne škole, 1979. upisao je vazduhoplovnu gimnaziju ‘Maršal Tito’ u Mostaru. U 36. klasu VVA stupio je 1983. Po selekciji za lovce, diplomirao je 1987. kao peti u rangu. Te godine, po prvi put u istoriji RV i PVO, svih 11 diplomiranih pilota supersoničnih lovaca raspoređeni su u 128. lae batajničkog 204. lap, opremljenu sa L-17 i NL-16 (MiG 21UM). Tokom 1990. rasformirana je 128. lae a njen sastav preveden u 126. lae. Po izbijanju građanskog rata u leto 1991, aktivno je učestvovao u borbenim operacijama nad Hrvatskom i kasnije nad Bosnom i Hercegovinom. Kao jedan od najperspektivnijih pilota eskadrile, 1992. je završio preobuku na L-18 i kao najmlađi pilot na tipu u RV i PVO prešao u 127. lae.

Poručnik Zoran Radosavljević (sedi u sredini) pored L-17 ev.br.17228 iz 126.lae tokom aeromitinga na Batajnici 20. maja 1990. MiG 21bis ev.br.17228 je uništen na aerodromu Batajnica dejstvom NATO-a u proleće 1999 / Foto: Danijel Šunter

Energičan mladi čovek, sa širokim vidicima i interesovanjima, Zoran Radosavljević je izlazio iz strogih vojnih okvira. Ubrzo po okončanju VVA, počeo je da se bavi svojom drugom životnom strašću – jedrenjem – i kao kvalifikovani skiper 1992. osnovao je jedriličarski klub ‘Polaris’. Tokom 1996. upisao je magistarske studije na Saobraćajnom fakultetu u Beogradu i juna 1998. magistrirao na temu satelitske navigacije. Četiri meseca kasnije otpočeo je sa studijama engleskog jezika na Višoj vojnoj školi u Beogradu, istovremeno pripremajući doktorat. Zbog toga skoro da nije leteo tokom 1998. Na dužnost na aerodromu Batajnica javio se 23. marta 1999, iako pre toga duže od šest meseci nije seo u avion.

Piloti 127. lae: majori Slobodan Tešanović i Ljubomir Đorđević, i kapetani I klase Radosavljević i Milovan Đorđević / Foto: porodica Radosavljević

Danas porodica, prijatelji i kolege ne odustaju od čuvanja žive uspomene na hrabrog pilota i jedriličara. Glavna ulica u Batajnici nazvana je po njemu. Svakog 2. decembra, među pripadnicima 204. vazduhoplovne brigade, koju čine sve jedinice na aerodromu Batajnica, biraju se najbolji za odeljenje koje nosi njegovo ime. Saobraćajni fakultet uveo je njemu u čast nagradu za najboljeg diplomca na Odseku za vazdušni saobraćaj i transport. Konačno, svake godine održava se memorijalna, ‘Zokijeva regata’, okupljajući kako iskusne skipere u klasama Kruzer i Mikro, tako i najmlađe takmičare u kategoriji Optimist.

Priložene fotografije dobijene su od porodice Zorana Radosavljevića, Danijela Šuntera (L-17 ev.br.17228), Darka Perišića (Batajnica 1993.) i Aleksandra Radića (L-18 ev.br.18113).

Odlomak iz knjige „Zaboravljeni album“.

[easy-social-share buttons="facebook,twitter,google,pocket,linkedin,mail" counters=1 counter_pos="inside" total_counter_pos="none" fullwidth="yes"]

Komentari

Sr

Slava mu!

Čast i svima onim akoji čuvaju uspomenu na njega, i kroz okupljanja i regatu.

Odgovori
SI

Večna slava i hvala.
A da će Bog, da se nekada bude smelo komentarisati strategija i taktika lovačke i lovačko bombarderske avijacije. Tj civilizacijska razlika između zapada i istoka, koja se tako lepo reflektovala u našem RV, a i u širem poimanju Vojske te rukovođenja državom.

Odgovori
AL

Civilizacijska razlika i nije bas bila tolikih razmera u vojnoj tehnici. Recimo 29A je imao IFF(koji bi sprecio neke stvari), u Rusiji je bio uvezan sa PVO, koju su cinili napredni S-300 sistemi….Mig-31 je deceniju ipo pre ’99 imao „net-centric“ kapacitete, umrezavanje, deljenje podataka itd(ono sto danas nase 29ke jos nemaju).. Problem je sto u eksportnim varijantama, u slucaju oba bloka, za zemlje koji nisu clanovi nekog pakta oprema je uvek degradirana, a to je bila na zalost i nasa zemlja(recima Egipat nema aim-120 za svoje F-16 ako se ne varam)
Mi smo ’99 ostali na Kub-u koji je prevazidjen 80ih, S-125 koji je pravazidjen manje-vise 70ih i na 29B, koji i kad je bio nov, bio je najgora i ubedljivo najslabija varijanta tog aviona.

Pe

Kako ste dosadni sa „naprednim s-300“ evo, i sad 2019 Rusi nista ne mogu u Siriji sa tim svojim „naprednim“.
Iz clanka se vidi uzasna inferiornost ruske vojne tehnike koja je otkazala u svakom pojedinacnom letu u uslovima rata…nisu imali 50 godina,svega 11,i izrada Rusa je naprosto losa.
Na ruskim portalima se „hvale“ kako su prodali osiromasenu verziju mig-29,pa su zato oboreni,a „njihovi su bolji od F-15/16“.
Cega se pametan stidi,budala se time hvali.

Vl

Beži Izrael van dometa S300, samo tako… Znaš ti to vrlo dobro, čak si u ranijim postovima pisao kako ti je S300 omiljen raketni sistem.
Vidiš da rakete ispaljuju sa velike daljine a napade vrše i sa dronovima i raketama na koje nema svrhe trošiti skupe rakete tog sistema (tu je Buk i Pancir za tu vrstu ciljeva). Baš i nisam primetio ni jedan njihov avion koji je ušao u zonu dejtava S300.
Da je naša verzija Mig-ova iz 1987 siromašnija po opremi od verzija za Varšavski pakt, svakako jeste, a tek je ta razlika prisutna na verzijama za SSR tj Rusiju.
To nije ništa novo. Amerikanci, Francuzi, Britanci takođe biraju šta će i koju varijantu naručenih sredstava, isporučiti krajnjem kupcu. Čak su i rigorozniji prema kupcima od Rusa.

AL

@Petrovic Dusan
Ma bas ne mogu nista i svaki dan neko bombarduje Hmejmim, ne pobedjuju u ratu, Amerikanci nisu odlucili da se povuku i Grcka je penzionisala svoj S-300PMU…..
No nazad na SRJ: Poredis poprilicno nekompletan i zastareo sistem jedne siromasne drzave, koja je deceniju provela pod sankcijama, sa najmocnijim savezom u istoriji na vrhuncku svoje ekonomske, tehnicke i vojne moci, a za rezultat ti je kriv proizvodjac za ciji proizvod si bio upoznat sa TT karakteristikama pri kupovini(ukljucujuci resurs) i pritom si imao alternativu…..
Kad neko proizvede lovacki avion koji 11, odnosno 12 godina ne mora na remont, onda cemo kriviti losu izradu

De

@Petrović Dušan
Koliko ostrašćenosti i mržnje u svakom vašem komentaru vezanom za rusku tehniku te Ruse uopšte (čitajući ih na različitim člancima objavljenim na T6). Gledajući na stanje naših letelica L18 (Mig 29) te 1999 je bilo katastrofalno. Prvo svim letelicama je istekao resurs i trebao je da se uradi generalni remont još 1996 godine koji nije urađen, što zbog nedostatka novca što zbog sankcija. Zemlja se tek oporavljala i od hiperinflacije. Znači da realno ni jedna od njih nije trebalo da poleti. Pet letelica nije bilo u letnom stanju i one su se kanibalizovale da bi ostale kako tako funkcionisale.
Da bi tehnika pravilno funkcionisala mora se održavati! Tako da su naši piloti faktički svesno leteli u smrt.
Kao što se da primetiti što se Sirije tiče letelice Su30, Su34, Su35 su se odlično pokazale u obavljanju borbenih zadataka nad Sirijom. Čak i zapadni analitičari ukazuju na ove činjenice!

Č

Konačno da se složim sa ovim botim Jelene Milić: čega se pametan stidi, budala se ponosi….

ve

za obaranje izraelskih F16dobar je i S 200.Slysam cesto kako ce IAF da unisti S300 i Pancire u Siriji i kako jw to.pitanje dana a Sirija ima u svom PVO S 200 ko zna koliko dugo i avioni IAF ih zaobilaze u sirokom luku nikako da ih uniste.

Ch

„Kasnije se pokazalo da u trenutku kada su dva MiGa podignuta ni jedan avion NATO nije bio u vazdušnom prostoru Srbije i da ih je oficir za navođenje poslao direktno na dežurnu paru koja je patrolirala nad Bosnom i Hercegovinom! “
Aham….Za neupućene predlažem da istraže sukob koji se dva puta dogodio između USN F-14 i Libijskih aviona. Taktika da koriste mamac avion koji će navući patrolu pre nego ih obore iz zasede dežurni avioni na CAP je njihov standardan MO.

Odgovori
Mi

Koliko sam ja razumeo, mi smo oborili 2 nasa Miga?

Odgovori
Iv

Jesmo jer je Pvo imao naredbu da pucaju na sve sto leti.Jadni ljudi, moglo je da se svercuje za policiju, tone nafte, cigarete,mi 24, ali za nesrecne migove nije miglo nista od delova da se prosvercuje.Sramota,Sloba je trazio cak i migovi 21 da lete.Kakve ludilo mozga , za ovo neko mora da odgovara krivicno.Ti posaljes covek koji ne moze da vidi da ga je neko ozracio a ni on da ozraci nekog u rat.Skidali delove sa ovih pet migova, tenicki resurs istekao 1997 i sa takvim stanjem docekujes rat.To je najbolji polazatelj kakva je to drzava bila, SRAMOTA.Odlican tekst,takodje bih dodao da su piloti i pre rata upozoravali na otkaze i kvarove koji su bili cesti i pre 97 godine na 29tki.Najupecatljivi deo teksta za mene „Dok su pokušavali da na nebu uoče protivnika, vođa je video četiri traga na paralelnom kursu, na 10 do 15 km udesno, i kad su tragovi nestali shvatio je da su to rakete vazduh-vazduh.“

Z

Nismo. Notorna laz.

Iv

U izjavama pilota i po zvanicnim dokumentima, stoji da jesu.Znaci piloti lazu, PVO dobio naredbu da pucaju na sve sto leti, 100 proverena informacija. Znaci pilot koji je oboren laze a ti pricas istinu.

Avion 18106 oko 21:12 časova biva pogođen u reonu Ribarske Banje a Milutinović je u svom svedočenju rekao da je pogođen sa zemlje i to raketnim sistemom 2K12 ’’Kub’’ jugoslovenske PVO.

Ve

Nek počivaju u miru Pavo i Puk. Pavlović, heroji

Odgovori
М

Слава палим борцима! п.с. Прочитао сам цео текст, и мени је просто невероватна толика аљкавост и немар, за један технички род као што је авијација. Чуј добио наређење преко мобилног телефона (???), није летео више од 6 месеци одмах га послали у борбу (???), два авиона оборена пријатељском ватром (???), официр за навођење их навео на дежурну пару у БиХ, иако у нашем ваздушном простору није било авиона (???), кад све човек ово прочита онда схвати да је оних 7 страдалих у хеликоптеру логичан след нечега што се очигледно „негује“ деценијама.
Јел неко одговарао за ове пропусте?
п.с. Шта ли се тек дешавало са пешадијом колико је ту људи изгинуло од пријатељске ватре. Уз дужно поштовање, али од Словеније до Космета сви ратови 90-их показали су генерално да је професионални официрски кор, убедљиво најслабији део Војске.

Odgovori

Па није баш толика аљкавост и немар и иако је аутор чланка добро упућен у проблематику неки наводи нису баш најтачнији.

Mi

Миле,

Кад цео коментар сведете на ваш закључак без адекватних информација о технолошки напреднијем непријатељу (за минимум две генерације у области авијације и електронике) срамота је што људи слични вама изговоре из чисте куртоазије “Слава палим борцима“.

Ту лажну скромност сте зачинили и управо пљунули на те пале борце без и мало стида.

За вашу информацију Српски професионални “кор“ војске није се много мењао кроз историју вековима.Углавном потиче из нижег сталежа, у зависности од актуелне политичке ситуације школује се на западу и истоку, пада у очима народа због устава или “политичке клике“, гине нехотице вековима углавном у биткама против надмоћнијег и технолошки опремљенијег непријатеља.А резултат свега тога је Србија у којој тренутно живиш, ако тражиш грешке у официрском систему нећете их много наћи у “Титовом“ официрском кору.Већ једино у лошем, турбулентном и наслеђеном образовном систему кроз векове.

Империје кроз историју објашњавају, док има поштовања према традицији и систему нису толико битна имена појединаца који опструирају, биће увек у мањини у односу на позитивне примере.А систем се не прави тако што уништиш све што је твој претходник направио, док припадници старог режима требају дати свој скромни допринос новом режиму.Циљ је одржавати традицију и унапређивати постојећи систем.

Што се тиче споменутог конфликта РВ је тактичко/технолошки било немоћно пре почетка истог, као противников приоритет бр.1 је врло брзо изгубило способност деловања, док је ПВО изненадило противника и без обзира на мали број оборених летелица нанело му велики тактичко/технолошки губитак.Можете се смејати али штета се мери у милијардама долара.Јел вам слична можда паралела са неким давним конфликтом из Српске богате историје !? Хоћете рећи како је можда био различит официрски кор у различитим јединицама у оквиру једног рода војске !?

ПС
Чисто ме занима колико сте били упознати 90′ у вези са системима за електронско ометање и способностима крстарећих ракета.Ако сте имали адекватне податке, можете израчунати колико нам је требало неопходних средстава за ефикасне противмере и по којој цени !? Волео бих да разјасните улогу мировних снага у конфликтима слично споменутом !?

La

Nemojte da vam politika i Ustav budu izgovori, uz svo vaše poštovanje i vas i vaše struke, ipak činjenica jeste da se u ratovima 91-99 oficiri nisu proslavili, šta više pokazli su zavidan nivo nesposobnosti, pa i kukavičluka, a čini mi se ni sada situacija ne bi bila bolja. Dočekali nespremni 1999. godinu? Tačno. Ali šta su komadanti radili od 1996-99. godine, jel neko napustio (tražio razrešenje) dužnost komadanta eskadrile, puka, vida, zbog tehničke neispravnosti, malog naleta, loših resursa i sličnih stvari, koje onemogućavaju korišćenje resursa ili korišćenje takvih resursa ugrožava ljudstvo?! Jel se neko u Vojsci kao što sam napisao u nekom drugom tekstu, usprotivio korišćenju Vojske na Kosovu bez proglašenja vanrednog stanja, usprotivio tome da se snage MUP ne stave pod komandu Vojske? Da nije ugovorac ili ročnik trebao da to radi? Integritet profesije mora da se čuva, a čuva se i tako što se ne pristaje na ono što nije po pravilima, merilima i normativima. Ali JNA i kasnije sve ostale Vojske su uvek počivale na lažima, počevši od zakidanja vojnika na hrani i nepoštovanju normativa ishrane u dobrom delu kasarni, pa do fingiranih izveštaja o borbenoj spremnosti, o brigadama koje postoje na papiru da ne govorimo. I upravo zbog negovanja kulta LAŽI, najbolji sinovi ove zemlje su pod zemljom.

Am

Ma super su. Kako beše, tenkovi u Vukovaru, Jastrebovi koji padaju svuda, mornarica koja popije torpedo iz garaže…

Evo, navedite nam 3 najznačajnije naše pobede u ratovima devedesetih.
Pri tome, ne mislim na pobede koje su izvojevali izuzetni pojedinci i manje jedinice, nego neka baš onako, pobeda.

Može i 2. Ili jedna. I povlačim šta sam rekao.

Ali ako tvrdite da nam je školovani kadar bio dobar, onda se pitam šta nije valjalo? Pišem ovako zato što su na početku svih sukoba mi bili ti koji su tehnološki superiorni.

Mi

Лајави

Прво нема потребе за различитим синонимима, такође за различитим псеудонијумима.

Такође за споменути период од 1988-99 год морате знати уставе и врховне комаданте.Ако дозволите једном аутократи типа Слободана Милошевића јавашлук у врху државе резултат вам је 99′.Лично он је бирао погодне људе за свој накарадни систем, под изговором како стари не ваља ништа, а склањао своје политичке противнике у војсци СР Југославије.А што се тиче Српске традиције у тој истој војсци она је много година раније разорена лошим образовним системом.Герилски “хајдучко/четнички“ начин ратовања апсолутно је замењен “партизанским“.Да ли је апсурдно овако написано – ЈЕСТЕ ! Смешно али истинито примењено је “партизанско“ (сада у односу на 45′ без материјалне/тактичке подршке запада) како би се избегла страна интервенција на Косову.Да је којим случајем примењено ванредно стање НАТО би највероватније 99′ реализовао већ исте 93’/94′, али вероватно по нас много погубније.
Што се тиче исхране то вам је по стандардима и култа “партизана“.А што је још смешније корене вуче из Британског “SOE“, док су тај култ подржавали углавном Црногорски кадрови не познавајући срж организације типа “SOE“ и њихове нормативе у вођењу економског рата.

Можете етикетирати појединце, али кад постоји систем и традиција нема ових аномалија.Преведено Српски официрски кор није био уједињен са истим циљем, идеолошки неспреман за идеју Србије ван граница Републике Србије из доба СФРЈ.За то вам прво требају економски мозгови за финансирање таквог подухвата, политичари који могу применити идеје на народу и добити подршку великих сила, војска/полиција која је технолошки адекватно оспособљена.

Али да се разумемо официр/ подофицир и од скоро уведено професионални војник сталежно никад нису били исто, нити могу бити исто.Ко ту разлику не схвата нема шта да тражи у било којој војсци света.Други су доста напредовали у својим системима, а ми смо заглавили у прошлом веку.Данас појам плаћеник у свету има две стране економске приче.

А за ово “борбено спреман“ немојте бити смешни, па имате толико документарца о разним актуелним ратиштима где можете итекако препознати борбену готовост појединих јединица, чак је ментални склоп јединица под великим знаком питања у свим родовима војске.Где пријатељска ватра, геноцид и прeкорачење овлашћења је стандард у високо стресним ситуацијама.

Хајде ви прво кад пљујете дајте конкретан пример па да видимо јел све то тако као што се прича у народу.

ПС
Није одоговорено конкретно колико је 99′ и пре било сазнања о противелектронском виду ратовања !?

Me

Da se junaci nikada ne zaborave..Ubezati nabavku PVO sistema S -300 novije generacije …..

Odgovori
De

Slava herojima!!!

Odgovori
Al

I šta je na kraju bilo sa tim oficirom za navođenje?
Ako je živ, treba ga pronaći i pitati ga ko mu je naredio da šalje avione preko granice?

Odgovori

….video sam momenat kada su Nikolić i Kulačin poleteli oko 10 do osam, i s dežrinim vojnikom uleteo u poslednjem momentu u „komandno mesto“ na Bataji – KM su činila dva obična brodska kontejnera ukopana par metera pod zemlju… jad i beda…

Odgovori
М

Слава им и хвала за јунаштво у изузетно неравноправној борби. Седали су у авионе са палицама(песницама) стиснутим спремни да ударе скоро сигурну смрт право у фацу. Хвала им за животе које су дали у изузетним околностима и са обзром на све. Замолио бих све да не траже кривце и грешке у борцима који су директно кренули у борбу и покушали да оборе те бомбардере били они РВ или ПВО. Дали су нам СВЕ од себе.

Једно питање за све.
Често се питам колико је сво то наведено отказивање опреме на миговима одмах по полетању последица електронских против дејстава нато авиона. Да ли се рецимо у случају снажног дејства радио електронских ометача може грешком установити да инструмент као радар или уређај за индикацију радарске осветљености престаје да ради како треба, то јест да се покварио.
Не сумњам д су се и кварили јер су им ресурси измицали, али ме чисто и ово као могуност интересује. И данас се те ствари не знају како ће ићи у пракси, а деведесетих још мање.

Не знам колико су наши пилоти тада имали тренинга и представе како се Миг-29 понаша у условима снажних тафа модерних и тајанствених против електронских зрачења.

Хвала унапред ако ико има шта да кометарише на ту тему.

Odgovori
Iv

Resursi im nisu isticali vec su istekli 97godine, sa vec prijavljivanim kvarovima i pre 97 i otkazima.Nijedan pilot na zapadnu nema sanse da bi se u takav avion i krenuo u rat.Sa druge strane nato je ulagao ogromna sredstva u protiv elektronske mere, i u ometanje radara.I sa 100posto ispravnim avionima u tako malom broju sa losom podrskom sa zemlje sanse bi bile male ali bi postojale.Dobra taktika i imali bi neke minimalne sanse da se priblize i ispale rakete.U svakom slucaju radar na 29tki je uvek bio kritican i nepouzdan, jos u sva ometanja tesko bi bilo ali ne i nemoguce.U svakom slucaju rat je docekan sa 5 neispravnih aviona sa kojih su skidani delovi za ove druge sto je strasno.A nudila su nam delove sve bivse zemlje SSSR preko kanala samo da platimo ali nista nije bilo od toga.

Mi

Шта прво треба узети у разматрање је податак

“Between October 20 and 27, 1997, the Fulcrums—14 frontline C models, six older A’s, and a single B two-seater—were disassembled in Moldova and the parts flown by C-17s to the national intelligence center in Dayton, where they were analyzed by the organization’s foreign materiel exploitation facility. What happened after that, NASIC isn’t saying. NASIC communications officer James Lunsford says, “We don’t want our adversaries to know what we know.”“

Дакле противник више од 80% има сазнања о електронској опреми и летним карактеристикама авиона РВ Југославије.

За дежурне пљуваче није лоше са одређеном дозом резерве прочитају следећи текст, где неко стварно улаже труд за ревизију својих борбених система и потписује размишљања из пабликованих литература
http://www.ausairpower.net/APA-2009-04.html

Ако сте пажљиво прочитали цео текст приметићете у закључку

“The British Ministry of Defence conducted a study of its operations in OAF and wrote that:

There is a need for the UK and its Allies and partners to improve capabilities in the following areas:

– Electronic Warfare/Suppression of Enemy Air Defences“

И шта је битно скоро неприметно кроз текст се провлачи 743 ракете AGM-88 HARM испаљене са носећих платформи које имају опрему за електронско ратовање EA-6B Prowlers, F-16CJ Weasels and Tornado ECRs.Дакле шта се дешавало у првим данима НАТО операције против РВ није баш провучено кроз конкретне податке !?

Идемо даље има текст и за љубитеље морнарице , такође интересантан за прочитати
https://www.history.navy.mil/research/library/online-reading-room/title-list-alphabetically/k/kosovo-naval-lessons-learned-during-operation-allied-force.html

Врсте електронског ратовања препоручујем за прочитати
https://apps.dtic.mil/dtic/tr/fulltext/u2/a457350.pdf

Ако је један од ваздушних дуела описан на овај начин
http://www.f-16.net/f-16-news-article607.html

У ноћи 24 марта
3 MIG-29 наводно напуштају реон Београда по AWACS-у.
Дакле 30 секунди након испаљења је AMRAAM погодио циљану мету, а на раздаљини од 16 км је водећи F-16 је установио експлозију, а други MIG-29 нису видели, али су обавештени од AWACS-a како су F-15 циљали и оборили 2 MIG-29.

По неком штуром прорачуну и тактике из 80′ краја 90′ IRST теоретски може обавити функцију до 57км.По свему судећи рекло би се наш “земаљски радар“ електронски ометан није имао баш прецизне податке о мети, док је врло дискутабилно шта се дешавало са опремом у авиону – посебно у сегменту временског интервала и комуникације са официром за навођење.

Сад интересантно такође после конфликта имају овакве објаве, и стварно Американци после овог конфликта moдернизују рапидно опрему за електронско ратовање

Several recent events suggest that airborne EW merits congressional attention.Operation Allied Force, the 1999 NATO operation in Yugoslavia, appears to have marked an important watershed in the debate over current and future U.S. airborne EW. It appears that every air strike on Serbian targets was protected by radar jamming and/or suppression of enemy air defense (SEAD) aircraft. Electronic countermeasures self protection systems, such as towed radar decoys, were credited with saving numerous U.S. aircraft that had been targeted by Serbian surface-to-air missiles (SAMs).

Сад како се понаша опрема врло је дискутабилно, са прецизношћу се може одговорити само уз помоћ сопственог тестирања, сасвим је сигурно таквих података сигурно нећемо скоро имати у јавним пабликацијама.

ni

Neka je vecna slava i Radosavljevicu i Pavlovicu i Arizanovu i Pericu i svim borcima kako na nebu tako i na zemlji

Odgovori
Vo

@Amater,
Evo odmah dve – Koridor i Kosare. To samo pod „K“. I obe su bile ostvarene ne zahvaljujuci nekom pojedincu i onako na brzaka, nego uz masovno ucesce nasih snaga i uz veliko angazovanje svih komandnih struktura po dubini. I obe su trajale dosta dugo, sto znaci da je i neprijatelj imao prilike da utice na tok tih bitaka. Eto, sad ostaje da ti ostvaris svoj deo opklade.

Odgovori
Am

Ok, Koridor je bio dobra i velika akcija.
Šteta što ih nije bilo više

Odgovori
Pe

Ne zaboravi politiku kreni stani zbog ‘primirja i kojecega jos’.

Bilo je dosta dobrih akcija, ‘koridor’ je bio pomalo specificna zbog sirine prostora operacija, pa i angazovanih sredstava. Mozda je ime malo nesretno izabrano ali je ostalo prihvaceno.

Te

I respect those who accomplish their duty, agains all odds.
God bless them all.
Serbian people is a courageous and a noble one. May you live in peace.
I do not discuss here politics, or who is right or wrong. These are complicated matters.
The simple thing is to recognize the valour when yoy see it.
Bless them.

Odgovori
Pr

Bless them!
Živ bio Tedy!

Te

Propeler Viz
My google translate is very confuze trying to understand your reply. Please be more specific. Thanks.
About the word “bless“,
pronounce words in a religious rite in order to confer or invoke divine favour upon; ask God to look favourably on.
„he blessed the dying man and anointed him“
synonyms: ask God’s favour for, ask God’s protection for, give a benediction for, invoke happiness on
„the chaplain said more prayers and blessed the couple“
endow, favour, provide, grace, bestow, furnish, entrust, present;
grant, vouchsafe, afford, accord, give, donate;
confer on, lavish on;
literaryendue
„the gods have blessed us with magical voices“
(especially in Christian church services) call (God) holy; praise (God).
synonyms: praise, worship, glorify, honour, exalt, adore, pay tribute to, pay homage to, give thanks to, venerate, reverence, hallow;

Pr

First, my english is vеry bad, but I understand what you wanted to say with „God bless them all“/“Bless them“ (without google translate ; ).
…“Živ bio“…
It means „Stay good“ „Stay well“ „Be good“.
It is also used as a way of thanking someone.
Someone did something good for you and you say to him/her „Živ bio“. Literally be alive and well for many years.
All the best Tedy!

Te

@Propeler Zviz,
Thank you for your explanation. My google translate did not understand “Živ bio“.
I understand now.
Thank you.
Best regards.
In a few years from now on, reading your excellent T6, maybe I’ll start speaking serbian myself. :)

Ra

Kolika je realna vjerovatnoca da je Ilju Arizanova pogodila nasa PVO?

Odgovori
Ai

Upada li u oci jos nekome cinjenica da je Zoran Radosavljevic sa 27 godina bio najmladji pilot na Mig-u 29 kod nas?

Odgovori
Pr

Bless them!
Živ bio Tedy!

Odgovori
Al

@ Ivan Uzice
Piloti ne lažu, ne moraju i nemaju razloga. Sloba potpisao naredbu o zabrani letenja odmah ali to nekome nije odgovaralo iz tadašnje vrhuške. Rezultat znamo.
PVO je pucala samo tako, i po viđenom i naslepo. Taj rat je stvarno bio užasan, gledaš nato avione kako leti gde hoće i ništa im praktično ne možeš…
Slava Srpskim Herojima!

Odgovori
Pi

…samo ako leti preko 5km visine…;)
Doduše oni A10tke su opravdali reputaciju, nikako nismo mogli da im nadjemo ahilovu petu,
Da je tad bila neka Śiljka ili danas Pantir, al jbg….nije, i sankcije su deo ratovanja…

en

Odličan tekst.Sve cestitke autoru.Hvala nasim pilotima na svemu sto su uradili u odbrani nase zemlje.Nadam se da ce ih i istorijski udzbenici u osnovnim dkolama zabeleziti,kao primer viteštva i patriotizma. Vecna im slava.

Odgovori
ve

1999 nasa lovacka avijacija nije trebala ni da se upotrijebi.To je bila jedina logicna odluka s obzirom na premoc neprijatelja,neisoravnody nasih aviona i nedovoljan broj sati naketa nasih pilota Unistavanje aviona prijateljskom vatrom je strasna stvar koja je vjerovatno.posledica da nasa PVO nije imala IFF sisteme.Najveci dilentatizam je bilo unistavanje aviona koji su ostavljeni po aerodromima da budu lake mete.Piloti su pokazali hrabrost i nevidjeni patriotizam i neka im je slava!

Odgovori
dx

Zašto se ne piše cijela istina o nato intervenciji. jer nato nije napadao samo tako, MIloševića se upozoravalo da bude nato reagirao ako ne prekinu sa aktivnostima na kosovu, a prava istina je da je bio pokolj koje su činile srpske snage. Ako treba dokaz, dokaz su razne grobnice u srbiji i kosovu evo u srbiji je od 2001 do 2010 pronađeno oko 10 masovnih grobnica. Stradalo je preko 15 000 albanaca i u to je bio uključen cijeli srpski vrh. Vrlo je teško to organizirati a da vlast nije bila upoznata. https://www.danas.rs/drustvo/suocavanje/masovne-grobnice-u-srbiji-drzavni-zlocin/ za NATO inervenciju se krivac ne trazi uz srpskom vrhu koji je najodogovrniji nego u nato-u.

Odgovori
Tv

Domacine…
Imas li neki konkretan dokaz za svoje tvrdnje?
Nece biti da je toliko stradalo, ipak ih je vise..nisu bili civili, vecina nisu ni iz Srbije, ni KiM. Ako ti treba dokaz, na istom mestu ces ga naci…o kakvom pokolju se ovde prica i ko prica?

Ma

Genarelno u srpskom drustvu vazi taj narativ da Srbi nisu krivi ni za sta niti su uradili bilo sta da bi doprineli raspadu Jugoslavije, izbijanju rata i na kraju NATO bombardovanju. Najcesce se smatra da se radi o odmazdi za privrzenost Rusiji ili da je Jugoslavija razbijena iz vana da bi se upropastila kao uspesna drzava koja je igrala ulogu u medjunarodnim okvirima itd. Cesto se navode neki istorijski razlozi, postoje i tvrdnje koje bi se mogle podvesti pod teorije zavere. Pravu istinu znaju oni koji devedesetih nisu bili deca i ucestvovali su u odredjenim dogadjajima ili bili njihovi posmatraci. Ja cu samo da pitam sledece, da li je realno verovati da rezim koji je koristio tajnu sluzbu i kriminalce za likvidacije politickih oponenata i novinara, slao pilote u skoro pa sigurnu smrt naredjujuci im da lete na pokvarenim, inferiornim avionima i na kraju sopstveni poraz i kapitulaciju na svim frontovima propagandnom masinerijom narodu prodavao kao pobedu nije pocinio ni jedan jedini ratni zlocin?

Vu

Kub nije dejstvovao prvo veče.
Ne znam kako možete da objavite takve stvari kao činjenice?

Odgovori

Prilikom komentarisanja tekstova na portalu molimo vas da se držite isključivo vazduhoplovnih tema. Svako pominjanje politike, nacionalnih i drugih odrednica koje nemaju veze sa vazduhoplovstvom biće moderisano bez izuzetka.

Svi komentari na portalu su predmoderisani, odobravanje bilo kog komentara bilo kog značenja ne odražava stav redakcije i redakcija se ne može smatrati odgovornom za njihov sadržaj, značenje ili eventualne posledice.

Tango Six portal, osim gore navedenih opštih smernica, ne komentariše privatno niti javno svoju politiku moderisanja

Ostavite odgovor

Autor:

Petar Vojinovic Glavni i odgovorni urednik petar.vojinovic@tangosix.rs