Rat iz vazduha nad SR Jugoslavijom 1999. godine proizveo je mnoge kontroverze ali jedna od njih je svakako (ne)angažovanje borbenih helikoptera AH-64 Apač (Apache) u sukobu.
Na samom početku upotreba borbenih helikoptera tipa AH-64 Apač nije bila planirana. Ipak, četvrtog aprila Pentagon je saopštio odluku o prebaziranju jurišne Specijalne grupe „Jastreb“. Ta Specijalna grupa je prvobitno trebalo da se bazira u Makedoniji (iz kampa „Able Sentry“), ali je usled protivljenja Makedonije koja je uskratila odobrenje za baziranje na njenoj teritoriji, ipak izabran aerodrom Rinas pored Tirane, u Albaniji.
U Albaniju je zaključno sa 26.04. pristiglo ukupno 24 helikoptera AH-64A Apač , 26 helikoptera UH-60L Crni Jastreb (Black Hawk) i helikopteri za dopunu gorivom u letu CH-47D Činuk (Chinook). Za prebacivanje Grupe transportnim avionima C-17, bilo je potrebno 115 letova. Aerodrom Rinas je ocenjen kao prava noćna mora u odnosu na predviđeni Skopski Petrovac. Stajanke su se pretvorile u blato, vreme je bilo loše, smeštajni uslovi slabi. Veliki logistički problemi.
Dodatne probleme pravile su i gužve koje su pravili transportni avioni u misiji doturanja humanitarne pomoći, razlike u nadležnostima i procedurama korišćenim na aerodromu, velike snage za obezbeđenje zbog straha od napada Vojske Jugoslavije.
Već sledećeg dana od završetka kompletnog baziranja (27.04.1999.) u toku izvođenja prvog trenažnog noćnog leta, jedan od helikoptera je udario u drvo i srušio se. Posada nije stradala. Helikopter je bio naoružan sa 8 projektila „Hellfire“, 1 lanserom NRZ „Hydra“ i dopunskim rezervoarom za gorivo. O ovom događaju je objavljen video snimak i brojne fotografije.
Već tada je bilo poznato i to da gotovo 2/3 angažovanih letača na Apačima nema ni 500 sati naleta, niko od njih nije obučen za upotrebu noćne optičke opreme, mlađe ljudstvo nije imalo iskustava iz operacija navođenja na ciljeve na zemlji (FAC). I dok pad prvog Apača i nije toliko sporan a ni zanimljiv, pad drugog helikoptera koji se dogodio 5. maja i u kome je došlo do pogibije dva člana posade, već izaziva određene sumnje i budi znatiželju.
General Vesli Klark (Wesley Clark), komandant NATO snaga u operaciji „Saveznička sila“, u svojoj knjizi „Waging Modern War“ opisuje plan obuke i uvođenja u misije helikoptera tipa Apač, kroz tri faze na sledeći način:
1. let Apača, bez dodatne podrške, do granice sa SRJ i povratak
2. sklapanje kompletne borbene grupe, let do granice sa SRJ i simulacija dejstava zaprečne vatre
3. sklapanje kompletne borbene grupe, let do granice sa SRJ i realno dejstvo zaprečne vatre, bez prelaženja granice sa SRJ (KiM)
Tek nakon toga bi se borbene grupe uvodile u borbu i na samoj teritoriji SRJ (Kosova i Metohije). Verujem da nije teško zamisliti opciju da su Apači ipak dejstvovali na naše pogranične jedinice i karaule i to sa teritorije Albanije, što njima s obzirom na domet raketa „Hellfire“ (više od 10 km) ne bi trebalo da predstavlja neki problem.
Iako se u američkim i zapadnim izvorima, koje je preuzela i većina domaćih autora, decidno tvrdi da dejstava Apača po našim trupama na terenu nije bilo tokom rata 1999-te, postoje brojna svedočanstva pripadnika naše vojske, koja govore da su ta dejstva možda započela već prvih dana aprila meseca. Postoje svedočanstva pripadnika 549. Motorizovane brigade VJ koji su snajperom „Crna Strela“ dejstvovali na helikopter Apač i to početkom aprila, a postoje i navodi njihovog komandanta generala (tada pukovnika) Delića kao i pripadnika 55. graničnog bataljona na karauli „Mladen Stojanović“, o dejstvu Apača na tu karaulu dana 15.04.1999. godine, oko 01:30 časova, kada je poginulo 6 pripadnika bataljona.
U Izveštaju pod nazivom „Upotreba ARJ PVD M/D na Kosovu i Metohiji 1998. i tokom agresije NATO 1999. godine“ kaže se sledeće:
– Sledeći ozbiljan problem predstavljala je informacija komande PrK (Prištinskog korpusa, prim. aut) o preletu 23 AH-64 Apač 21.04.1999. godine iz Nemačke u Albaniju. Svim pripadnicima ARJ za PVD podeljene su siluete AH-64 Apač i upoznati su sa osnovnom namenom helikoptera (uništavanje OJ, artiljerije i tačkastih ciljeva na zemlji). Zasede su postavljane na samoj granici – karaulama i na najverovatnijim pravcima preleta AH-64 Apač. U jednoj takvoj zasedi odeljenje „S-2M“ iz ard PVO nakon uočavanja grupe od 6 helikoptera AH-64 Apač dejstvovalo je sa dve rakete „S-2M“, nakon čega su odmah vraćeni na a. Rinas (helikopteri nisu preletali državnu granicu). Do kraja agresije NATO nije bilo angažovanja ovih helikoptera na teritoriji KiM. Naime, u toku obuke i pripreme za napad na jedinice PrK došlo je do pada 2 helikoptera AH-64 Apač u planinama na severoistoku Albanije. Poginula su dva pilota 05.05.1999. godine u 01.40 časova. Dejstva po jedinicama PrK trebala su da budu izvedena noću, u formaciji od 6 letelica, sa pratećom podrškom avijacije i ostalih helikoptera za spašavanje i traganje. –
U jednom od mnogih posleratnih intervjua, kao i u dokumentarcu “Ratne price sa Paštrika”, tada već penzionisani general Božidar Delić, govorio je o dejstvima raketama Strela-2M na helikoptere Apač i podvukao da veruje da je bar jedan helikopter pogođen. Pritom nije precizirao datume ili reon dejstava sistemima PVO, ali svakako u reonu zone odgovornosti 549. Motorizovane brigade, koja je bila jugozapadni deo Kosova i Metohije prema granici sa Albanijom i karaule “Mladen Stojanović”, Gorožup, Liken i u reonu Gore.
U Izveštaju koji je pukovnik Božidar Delić dostavio komandantu Treće Armije General-pukovniku Nebojši Pavkoviću, dana 06. 05. 1999. u 23:57 časova, kaže se sledeće:
Izvor: „Treća armija: Sedamdeset osam dana u zagrljaju „Milosrdnog anđela“, autor knjige: Nebojša Pavković
– 6. maj 1999. godine, pre ponoći, u 23.57 časova, pukovnik Delić izveštava Komandu Prištinskog korpusa da je u rejonu Karaule „Gora“ na Dragaškoj visoravni helikopter NATO-a, tipa „Apač“, dejstvovao po Karauli sa 40 raketnih zrna. General Lazarević naređuje pukovniku Deliću da jedinice pojačaju pažnju i osmatranje i da odmah izveštava o pojavi ovih helikoptera. –
Ovaj Izveštaj je podržao i komandant 55. Graničnog bataljona, major Jović, u svom Izveštaju komandantu Treće Armije General-pukovniku Nebojši Pavkoviću, dana 07. 05. 1999:
– 7. maj 1999. godine
Komandant 55. Graničnog bataljona, major Jović, potvrdio je informaciju da su helikopteri NATO-a, tipa „Apač“, dejstvovali sa oko 40 raketnih zrna i topovskom municijom po Karauli „Gora“, bez posledica po ljude. –
Postoji više navoda i više datuma koji se navode kao potencijalni izvor informacija o napadima helikoptera tipa Apač na položaje naše vojske u pograničnom području. Pitanje je samo koliko smatramo ove podatke verodostojnim. Veći broj domaćih autora nije pisao u ovom pravcu kada su obrađivana poglavlja o (ne)angažovanju helikoptera tipa Apač, već je prihvatao zapadne izvore koji su odbacivali borbenu upotrebu tih helikoptera tokom 1999-te godine.
Što se mene tiče, ja prosto ne mogu dozvoliti sebi luksuz da te informacije tek tako odbacim, pogotovo što postoje kontradiktorne informacije i analize i sa druge strane. Već sam na početku teksta napisao deo kritičke analize koju su radili na zapadu vezano za neslavnu epizodu Apača na Balkanu, ali da se tu krije i nešto više?
Dok neki naši analitičari postavljaju pitanja i izvlače teze koje zvuče sasvim logično, a govore u prilog tome da što se tiče prikrivanja, naravno da su imali razloga, ali i tvrde da bi raketiranje karaule sa Apačima za njih verovatno bio najsvetliji trenutak cele kampanje. Mogli bi da se hvale i da kažu kako su Apači “nešto uradili”, a zvaničnici američke vojske bi mogli da kažu da su dali svoj doprinos. Dalje se tvrdi da bi se hvalili na sav glas da su Apači ispalili makar jednu granatu ka našoj granici, a kamo li da su sravnili neku karaulu sa zemljom. Logički nemam ništa protiv ovakvog zaključivanja ali nisam potpuno saglasan.
Čini se da su Amerikanci, ukoliko su upotrebili Apače (svejedno da li su „dobili po nosu” ili imali ovakve gubitke zbog tehničkih neispravnosti) itekako imali šta da kriju. Ne samo po pitanju poginulih pilota i izgubljenih helikoptera, nego i što bi neko morao da snosi odgovornost za neodgovarajuću, nepropisnu upotrebu helikoptera. O takvoj upotrebi helikoptera, koje nije po pravilima upotrebe, pisalo se i u američkom listu Air Force Magazine, u broju od 01.02.2002. godine.
Pored već pomenutih problema na aerodromu Rinas, logističkih izazova, lošeg stanja stajanki, loših smeštajnih uslova, u ovom tekstu se jasno govori da bi upotreba Apača, kako je bila zamišljena za operaciju “Saveznička snaga” bila suprotna pravilima upotreba bataljona AH-64 Apač.
U tim uputstvima se jasno kaže da se Apači uvek bore u sadejstvu sa svojim kopnenim jedinicama, ranga divizije ili korpusa, da od njih primaju podatke o neprijatelju i potrebnim dejstvima i o manevrima svojih jedinica na zemlji. Apači se nikada ne bore sami, mogu dejstvovati van fizičkog kontakta sa sopstvenim jedinicama na zemlji, ali ta dejstva moraju biti sinhronizovana sa njihovim planovima za manevar. Ipak, u slučaju operacije “Saveznička snaga”, od posada Apača traženo je da sami traže ciljeve u reonu dejstva ili da ciljeve dobijaju od isturenih vazduhoplovnih snaga ratnog vazduhoplovstva koji lete na većim visinama. Ovakva ideja upotrebe jedinica Apač, jednostavno nije prepoznata u važećoj Armijskoj doktrini upotrebe. Iz tog razloga, smatram da bi se, ukoliko je ipak pritisak generala Klarka ili drugih visokih komandanata u ovoj operaciji urodio plodom i ukoliko su Apači ipak upotrebljavani na takav način, neko svakako morao odgovarati za gubitak 2 helikoptera, pogotovo ako je jedan od njih (onaj od 05.05.1999.) pao “uz pomoć vatre sa zemlje”.
Takođe, zanimljivo je i to da su podaci o padu drugog helikoptera dana 05.05.1999. godine, veoma šturi. Naime, taj helikopter se srušio nekih 46 milja severoistočno od Tirane (izvor: Air Force Magazine). To bi ga smestilo negde na daljinu od oko 15-30 kilometara od granice sa SRJ (Kosovom i Metohijom). Helikopter je bio potpuno naoružan, a oba člana posade su poginula. Ovo su, zvanično, jedine NATO žrtve rata iz 1999-te. Pad helikoptera je pripisan “iznenadnom prestanku rada repnog rotora, usled čega je letelica upala u nekontrolisan spiralni kovitlac u poslednjim trenucima pre udara u zemlju”. U nastavku analize, kaže se i da se “uzrok pada ne može sa sigurnošću utvrditi zbog velikog stepena oštećenja koje je helikopter pretrpeo”. Takođe, na sajtu AirCrews.com u delu koji obrađuje posade helikoptera AH-64, kaže se da je u pitanju letelica sa brojem 88-0225 i da se uzrok pada ne može sa sigurnošću utvrditi.
Vredi pomenuti i svež izvor iz tog perioda, koji je objavljen već istog dana 05.05. na CNN-u, a koji se poziva na izvor USECA (američka komanda u Evropi) u kome se kaže:
– U prvim žrtvama NATO-a tokom operacije Allied Force, dva člana posade američkog vojnog helikoptera Apache poginula su kada se njihova letelica srušila u Albaniji rano u sredu. –
Pentagon je potvrdio smrt. U saopštenju Evropske komande SAD-a kažu da su piloti poginuli kada se helikopter AH-64 srušio na misiji obuke oko 1:30 časova po lokalnom vremenu u sredu, oko 75 kilometara (45 milja) severoistočno od aerodroma Tirana-Rinas u Albaniji.
U saopštenju, USEC je rekao: „Avioni i posada su dodeljeni Borbenoj Grupi „Hawk“. Odmah je uzleteo helikopter za spašavanje i evakuaciju povređenih MEDEVAC. Nema inicijalne indikacije neprijateljske vatre. Uzrok nesreće je pod istragom.“
Nikada ovaj slučaj nije rasvetljen do kraja, odnosno javnost nije dobila nikakve dodatne informacije. I dok za prvi helikopter koji se srušio 27.04.1999. godine postoje brojne fotografije i slike, niti jedna fotografija ovog helikoptera nikada nije objavljena. Zašto?
Možda su ipak objašnjenja o lošim uslovima na aerodromu Rinas, logističkim problemima, gužvi na aerodromu, lošem vremenu i slično, bila zgodan izlaz iz neprijatne situacije u koju su nalogodavci upali pogrešnom procenom i eventualnom odlukom o borbenoj upotrebi helikoptera Apač, pa je stoga odlučeno da se borbena upotreba ovih helikoptera negira?
Možda jednom saznamo više podataka, koji će delovati uverljivije i kompletnije.
Zoran Vukosavljević, bivši pripadnik raketnih jedinica PVO Vojske Jugoslavije, učesnik borbenih dejstava tokom NATO agresije i vrsan poznavalac PVO tematike ekskluzivni je Tango Six kolumnista. Zoran je koautor knjige „Nebeski štit sa zemlje – Samohodni raketni sistem 2K12 Kub/Kvadrat“ i administrator grupe o PVO tehnici na Fejsbuku. Njegovu knjigu možete naručiti putem maila: zoran_vukosavljevic@yahoo.com
MiloJica
Pročitao sam tekst u cugu, i jedan čekam komentare, da konačno saznamo istinu. Da se ne lažemo, tukli smo po Kosovu ka svemu što je letelo. Ćorava koka ubode po neko zrno, mi smo ih ubadali samo tako :).
Trundle
Klasična naša priča, vojsku nam nisu ogrebali, još su dobili po nosu i na kraju jadni i nemoćni udarili po civilnim objektima. Da ne pričam da smo za to vreme bombardovali baze u Tirani i Tuzli i naneli im teške gubitke. Na kraju mi ipak pobegli sa KiM savijenog repa, ameri podigli bazu Bondstil. Albanci sada prave bazu odakle S. Mitrovicu imaju kao na dlanu. O maltretiranju preostalih Srba da ne pričamo, ili upadima šumokradica preko KZB, a mi potpuno nemoći da zaštitimo svoj narod i svoje svetinje. Da, uboli smo ih samo tako, ali u našim snovima, nažalost!
Drina
@Trundle
Pisete o bombardovanju Tuzle i Tirane, iako niko iz Vojske nije rekao ni rec o tome.
Zna se ko je plasirao tu (dez)informaciju koja se kasnije vrtela po portalima i kod dece na YouTube-u.
Isto vazi i za sumokradice, ko nam je krvi sto nase patrole dole nemaju dozvolu da otvore vatru na sumokradice? Neka im daju odresene ruke pa kad istresu rafal u sumokradice videcete da li ce ponovo doci.
Sto se Nato-a tice. Zar oni sami nisu rekli da su nas napali da zaustave ‘Milosevicevu Vojsku i sprece etnicko ciscenje Albanaca na Kosmetu’.
Ako su zbog toga izvrsili agresiju na SRJ, zasto su bombardovali gradove, sela, poste, bolnice, porodilista, vrtice, skole i ostalu civilnu infrastrukturu sirom Srbije? I tamo sprecavali ‘progon Albanaca’?
Ili su ipak divljali jer Vojsci nisu mogli nista, ni oni a ni njihova pesadija UCK na zemlji?
Dovukli onoliko aviona, helikoptera i cega sve ne, a rezultat manje od 40. unistenih i ostecenih tenkova i oklopnih vozila.
Imate na internetu intervju Veslika Klarka dat nemackoj stampi, pronadjite ga pa procitajte. Videcete koliko on zali sto nam nisu razlupali kompletnu Vojsku, kao sto su polupali Iracanima.
Walter
Trundle. I turska vojska ima veliku bazu u Mamuši,selu u kome su ostali da žive etnički Turci posle balkanskih ratova .Mamuša je oko 20 km udaljena od Prizrena .
Petar
Koliko god da su „samo“ uništili bilo je dovoljno da kapituliramo.
Najveći uspeh koji se navodi sa naše strane je malo uništene tehnike koju smo celo vreme majstorski kamuflirali.
Tako se ne dobija rat.
Dax
Вечна слава и захвалност јунацима.
Trundle
@Drina
Pricam o Tuzli i Tirani zato sto se od toga pravi mit, kao i o mnogim drugim stvarima. A mitovi nas nigde nisu odveli.
Što se tiče šumokradica i ja se pitam ko je kriv što kradu naše šume i neometano pucaju na naše policajce, plaše narod a mi ne uzvraćamo na čisto našoj teritoriji ? Ako imamo vojsku i policiju, a iz nekog razloga je ne koristimo da zaštitimo svoj narod o čemu onda dalje da pričamo? Kakav smo mi to narod i kakva država ?
Što se tiče NATO-a, svi znamo kakva je to organizacija i da na kraju niće birati sredstva kako bi došli do svog cilja, do kog su i došli na kraju. Nas na KiM nema, ali mi se opet busamo, navodno olupali su nam manje od 40 oklopnih vozila i tenkova. A šta je sa avionima, koliko su nam aviona polupali na zemlji, a koliko u vazduhu ? Iskreno, ne verujem amerima kada je reč o njihovim gubicima, ali ne verujem ni u našu pricu o samo 40 uništenih orudja nase vojske. Isto kao što ne verujem ni u broj naših žrtava, verujem da je veći.
Mene samo nervira ta mitomanija, to busanje u grudi, mi ovo mi ono. A stanje na terenu se baš i ne slaže sa tim. Sa neba su mogli da nas sravne sa zemljom da su hteli da idu do kraja i svako ko tvrdi drugačije ima problem sa realnošću.
Vesko
Trundle,podatak o broju unistenih sredstava kopnene vojske je lako provjerljiv ako se zna stanje inventara prije i posle NATO intervencije,brojevi ne lazu.Takodje i za svaki unisteni avion bilo na zemlji ili u vazduhu ili unisteno pvo sredstvo postoje tacni podaci koje niko u ime VJ nije krio ili falsifikovao nikada.
Srbofil
@Trundle
Sa akademskog aspekta vredi analizirati i „najsitnije“ dogodjaje, samo je problem sto mnogi ljudi, iz politike i iz naroda da se tako izrazim, misle da je to povod za njihovo tumacenje dogadjaja zarad plasiranja ne znam ni sam cega.
Cinjenica jeste da je vojska ucinila mnogo vise nego sto je i NATO i vrh vlasti ocekivo od nje, ali isto tako jeste cinjenica da mi tu velikog izbora nismo imali, mnogo je postignuto obzirom na okolnosti, ali „mnogo“ je opet jako malo sirem smislu. Mada smo imali i srece sto cela ta stvar nije isla preko SBUNa i mimo odobrenja kongresa, pa je bila kratkog daha….Izgleda da zivot u Evropi makar geografski ipak ima neke benefite.
Mare
A onaj mit da nam vozovi kroz Grdelicku klisuru isli 200 na sat?
Drina
@Trundle
Gde u komentarima vidite da neko pravi mit od bombardovanja Tirane i Tuzle?
Jedino vi pisete o tome.
Verujem da 99% komentatora na T6 zna da nikakvog bombarovanja Tuzle i Tirane nije bilo. A i oni koji ne znaju, xy puta im je objasnjeno.
Za sumokradice treba pitati ove sa vlasti, a i one pre njih. Nisam ja o tome odlucivao, kao ni vi.
Kao sto napisa Vesko, podatke o broju poginulih pripadnika VJ i policije, broju unistene tehnike itd. mozete lako proveriti.
Ne znam zasto bi neko skrivao stvarne gubitke kada su nam i ovako ubili mnogo ljudi.
Gubitak tenka moze nekako da se sakrije, ali ljudski zivot tesko.
Svi ti ljudi koji su ratovali imaju svoje porodice. Mislite da se do danas ne bi saznala istina, da porodice ne bi trazile istinu o svojim najmilijim?
Jedino sto se ne zna je sudbina nestalih, ostalo se zna.
To sto vi ne verujete u te brojke, to je manje-vise u rangu onih koji veruju da smo bombardovali aerodrome u Tuzli i Tirani.
I mene nervira kada neko napise ‘mogli su da nas sravne sa zemljom da su hteli’.
Pa nego sta su radili nego ravnali? Nisu na sigurno milovali, bacali bombonice i cokoladice iz aviona.
Zasipali su svim i svacim, jedino atomsku bombu nisu bacili.
Ali to ne menja cinjenicu da je Vojska, na svu srecu, ostala gototov netaknuta.
Propisno su se obrukali, zato su i presli na ravnanje civilne infrastrukture. Ali dobro, time su pokazali svu svoju (ne)moc.
Pitam se samo kako bi prosli u sukobu sa ozbiljnijim igracima poput Rusije, Kine, Irana ili Severne Koreje.
Drina
@ Petar
Nismo kapitulirali, da jesmo ne bi dobili rezoluciju 1244.
Vojska ne bi izvukla nista sa Kosmeta, a pitanje je da li bi nam okupirali samo KiM ili jos neko parce teritorije.
Takav rat nije bilo moguce dobiti to je svima jasno, pa vam je nepotrebno ovo ‘tako se rat ne dobija’.
Kako god da smo ga vodili protiv onakvog protivnika, na kraju bi rezultat bio isti ili gori.
Nenad
Interesantan dokument sa Wikileaks-a o NATO intervenciji. Ako neko ima vremena za pročitati 😀
https://file.wikileaks.org/file/crs/RL30374.pdf
Boban
Za sve komentatore
Koliko ste se vi udaljili od teme. Poenta je da zbog nekog razloga Apaci vise nisu leteli, i ugrozavali nas. Da su i njih koristili, sigurno bi bilo vise zrtava na nasoj strani, a verovatno i na njihovoj.
Sve pohvale za odlican tekst.
Žorž
Zanimljiv tekst, ono što sa sigurnošću možemo reći da NATO jeste prikrivao gubitke, kao što je i naša strana prikrila prave gubitke u ratu. Naime, NATO je prikrio gubitak nekoliko aviona koji su pali na teritoriji susednih država. Apach je isuviše ozbiljno i skupo oružje da bi tek tako padalo iz tehničkih razloga, naime isti je korišćen u više navrata ali je usled straha od daljih gubitaka korišćenje limitirano, srećom po našu stranu pošto bi u suprotnom gubici bili ogromni.
Gladius
Tako je to je helikopteri koji se retko padao zbog kvarova za razliku od mi 28,uglavnom je zbog greske pilota ili obaranja
Drina
@Gladius
Nije Apac bas tako retko padao. A koliko je Mi-28 palo/oboreno?
http://www.armyaircrews.com/apache.html
Old, bald and bold
Pitati poručnika Rinasa ;-)
Boža M
@ Drina
Bogami, ima ih poprilično. Ako se ne zabrojah- 45 komada.
I za Albaniju 1999. je naveden taj od 5. maja koji je pao (oboren?). Ne videh ovog što je udario u drvo.
Drina
@Boža M
Da, spisak je jos duzi nego sto je prikazano na tom sajtu, izmedju ostalog fali i taj Apac koji je zakacio drvo.
Ako se ne varam u Iraku su izgubili 24. Apaca, a na sajtu iznad navedeno je samo 10. izgubljenih Apaca u Iraku.
Naravno to ne znaci da je Apac los helikopter, cak naprotiv opasna leteca zverka, ali nije bas svemoguc i imun na padove/obaranja kao sto je komentator iznad zeleo da predstavi.
rez. potporucnik Fandjo
Secam se da je u Aeromagazinu, recimo 2003. ili 2004., bio clanak u rubrici Vesti gde je pisalo da odredjeni broj Apaca se povlaci na remont zbog ostecenja pretrpljenih tokom eksploatacije tokom drugog rata u Zalivu i angazovanja na KiM. Isto tako, Drecun opisuje dogadjaje u knjizi Drugi Kosovski boj, gde kaze da je cuveni Saponja, spravljac pljeskavice koja je oborila rekord na rostiljijadi u Leskovcu i po kome se sada zove takmicenje za najvecu pljeskavicu, videvsi da se Apac sprema za dejstvo po karauli (morao bi da proverim, ali mislim da je bese karaula Morina) uzima Strelu i krece da nisani, ali ga Apac kosi dejstvom iz topa 30mm.
Milan
Bio sam u Prizrenu za vreme rata- PVO, onda smo culi tu pricu za Leskovcanina i Apač.
Crni
Fandjo,
Mislim da je u pitanju napad na karaulu „Stojanović“ i da je pokojni Šaponja jedan od šestorice vojnika koji su u tom napadu poginuli. General Delić je u par emisija pominjao da su ovaj napad izvršila četiri AH-64, od koji su dva ušla u našu teritoriju a dva su dejstvovala iza crte.
Ovaj „iznenadni prestanak rada repnog rotora“ je više nego verovatan i dešava se veoma često kada se repni rotor iznenada susretne sa šrapnelima iz bojeve glave Strele 2M.
Tihomir Dejanović
Dobar tekst, nadasve zanimljiv. Tekst je pored nekih odgovora otvorio i nova pitanja, što i jeste posljedice nedostataka podataka iz ratova 90-ih a svakako i dobra stvar da se radi dalje na proučavnju novodostupnih dokumenata. Vjerujem da će vremenom mnoge nove informacije izaći na vidjelo. U svakom slučaju, čestitke protivavioncima i drugima koji su dejstvovali, u pomenutim događajima. Pojedinac i organizovana grupa su čudo i mogu napraviti velike stvari. Ti mali, zapostavljeni ljudi, bez pohvala i činova, moraju izaći na površinu i uzeti bar listić nečijih lovorika.
nikola
Apac nije imao sta da trazi bez kopnene podrske na brdovitom Balkanu
Dušan
Pa zar nisu prvo negirali obaranje prvog Noćnog Sokola pa onda i oštećenje drugog?
Drina
Malo je cudno sto ne postoje nikakve slike/snimci drugog Apaca za koji nije bilo moguce utvrditi uzrok pada zbog navodno velikog stepena ostecenja.
A za prvi Apac koji se rastocio u blizini Tirane postoje slike.
Miloš77
Mora da je bio smrskan, jos sa dvoje poginulih.. Mene ne cudi bas puno u ovom slucaju.
Petar
Upotreba borbenih helikoptera samih bez podrške pešadije u planinskom predelu je isto kao da šalješ same tenkove u uličnu borbu.
Još su Sovjeti to iskusili u Afganistanu ili Amerikanci u Vijetnamu.
ZoranJ
Evo mali dodatak.
Svojevremeno sam gledao kod pok. Cede Janjica bivseg kustosa vazfuhovlovnog muzeja Jugoslavije nas amaterski snimak kako iznad Prokletija helihopter Ah-64 pokusava da izvrsi deistvo pravi levi ostar manevar i ide preko Prokletija. Komenar je bio da mi je i to da izlozim u muzeju. Misleci na obaranje letilice i njene ostatke tada sam pregledao tada jos nesrefjenu foto teku deistva i naseg maskiranja. Zanimljiva za ovu prliku je tadasnja konstatacija u zoku rata 99 novinari su pitali Anton Tusa sta ce sada biti kada stignu Apaci u Albaniju odgovor je bio nista itd. Od mene toliko za sada
Miloš77
U tekstu se navodi:
,, Već tada je bilo poznato i to da gotovo 2/3 angažovanih letača na Apačima nema ni 500 sati naleta, niko od njih nije obučen za upotrebu noćne optičke opreme, mlađe ljudstvo nije imalo iskustava iz operacija navođenja na ciljeve na zemlji (FAC).“
Meni je ovo jos manje jasno nego angazovanje Apaca be kopnenih trupa. Od kada ameri salju polu trenirane pilote u rat? Da im ne fali iskusnih pilota mozda?
Jednostavno ne mogu da verujem u to sto čitam.
Dead1
Miloš77,
Da, fali puno pilota u Americkoj vojsci. Cak preko 2,000 u USAF 2020-e.
https://warontherocks.com/2020/10/the-air-force-pilot-retention-crisis-is-not-over/#:~:text=Last%20year%2C%20the%20Air%20Force,it%20could%20only%20muster%2018%2C900.
To su dugorocni problemi na zapadu – u Australiji je 1990-ih ostalo oko 40 pilota za 71 F/A-18.
Zapadnjaci nece u ratnike.
Miloš77
Dabro razumem da im fali pilota iz neke njihove perspektive pozeljnog broja visoko obucenih pilota. Sta ja ne mogu da razumem i ne verujem je da kada se odluka donese da se salje 24 Apača u rat koji se odavno napumpava i prenosi na svetskim televizijama, onda se ne salju polu obuceni neiskusni piloti. Od tih silnih hiljada pilota izaberu se oni bolji valda.
Перица
Мој другар је преживео напад Апача.
Yoda
Išla je po medijima priča i da je bilo Apača uništenih na zemlji – sa konkretnim imenima učesnika akcije koji su se samoinicijativno organizovali i krenuli u akciju kada su saznali da je u pograničnom pojasu (vrlo blizu, na manje od sata hoda od granice – prilika koja se ne propušta) improvizovan heliodrom gde su parkirani Apači i Činuci…
Grupa se, navodno, na brzinu okupila i prešla granicu i neprimećena stigla nadomak helikoptera koje je obezbeđivao samo 1 stražar – nisu očekivali upad pa još tokom dana u predvečerje – ubili ga samostrelom i privukli se još bliže, rastegli Zolje i srokali par Apača a Činuka promašili ili samo malo oštetili.
Pošto su ispucali to što su imali na heliće u roku od nekoliko sekundi – povukli se nazad na našu stranu granice pri čemu im je pomogla i noć…
Verovatno se bez problema mogu pronaći novinski članci na tu temu ako se progugla.
Meni lično nije delovalo neverovatno jer je prilično detaljno opisano, znam da graničarima pamet ne smeta a da su Ameri u to vreme bili puni sebe, a padali su i pomoću RPG-a u Somaliji…
Akademski
Reč je o operaciji „Udar groma ili Tromeđa“. Postoji intervju u kome komandat jedinice koja je izvršila napad Srbobran Radić opisuje detaljno sam događaj.
https://www.youtube.com/watch?v=G6EXXrT-hCI
Yoda
@Akademski
E hvala na linku – zabrinuo sam se da ne dobijem ovde nik „baron Minhauzen“ – da ne ispadne da izmišljam bajke…
Odavno sam, možda i pre više od 10 godina čitao članak o ovoj akciji, pa se štošta zaboravilo i pomešalo, ali se definitivno radi o toj akciji.
Somalijci su RPG-ima skidali heliće sa neba u niskom letu…
Mrkimrki
Poznata priča.. samo ne znam koliko je realana.- Da li može tu priču još ko potvrditi? Predpostavljam da je u tu akcijo išlo bar 5-7 ljudi. Nije Radić jedini učesnik. Dobro mozda se ne zele eksponirati zaradi mogicih sudskih procesa ali bar neko iz komande bi mogao to d potvrdi (bez konkretnih imena ucesnika te akcije).
Kaster
Bilo bi zanimljio napisati nesto o letovima helikoptera koji su spasavali njihove pilote, kako je to zapravo izgledalo, da li se desilo uopste i da li smo ih mi uocavali i dejstvovali po njima ili smo ih pustali da ih evakuisu?!
Aca
Kada je oboren F16 u Nakučanima par helikoptera se vozalo to jutro po dolinama pored reka sve po nizijama tražeći pilota naoružani sa posadom naoružanom na vratima helikoptera… Moj drug klinac u to vreme od 16 godina je imao lični susret sa helikopterom krenuvši na pecanje to jutro išao je sokačetom odakle se vidi cela dolina ispod Cera odakle se bukvalno nečujno kako kaže on digao helikopter on kaže Apač mada je to diskutabilno na samo par metara od njega što ga je kako kaže na trenutak sledilo da ne reaguje ali i sad se seća da je jasno video lica bukvalno pilota i kopilota i na stranama helikoptera otvorena vrata i naoružanu posadu… Nakon toga je skočio u obližnje šiblje a helikopter se udaljio u nazad ka dolini… Isto iskustvo imao je i sveštenik Crkve pravoslavne u Nakučanima jer je čuo šuštanje u dolini kod fudbalskog terena izašao i iz doline na jako maloj razdaljini je ugledao helikopter… Nedaleko od pada aviona policija i vojska je to jutro obezbeđivala rejon… Na kilometar od pada u šumi je naselje gde se isto pojavio helikopter sa posadom i gde je komandir policije utrčao u obližnju kuću i sa terase sa sprata ispucao rafaal iz poluautomatske puške u pravcu helikoptera gde je helikopter reagovao iz mitraljeza ali niko nije bio povređen i jako dobro se sećam crepa koji sam posle gledao kada sam išao tamo da gledam avion i tu kuću…. Ni jedan crep nije pukao a gde god je metak prošao crep je ostao čitav a rupa na njemu savršeno okrugla kuda je prošlo zrno… To jutro i tu noć prvi put nisam hteo da idem nigde da gledamo bombardovanje jer smo imali lokaciju odakle smo gledali i vidi se Beograd, Šabac, Obrenovac, Valjevo Cer i to jako dobro i budim se to jutro pošto sam zaspao u dnevnoj sobi gde mi ceo stakleni zid gleda na centar sela i vidim na samom centru vojni kamion parkiran u parku borova na centru i vojnika koji iz ksroserije vadi zolju i kreće na stranu odakle se vidi to podnožje cera gde mi je posle drug pričao da je video helikoptere… Nakon pola sata vratio se sa tom istom zoljom spakovao u kamion i nakon nekog vremena kamion je otišao… Posle dva dana se pričalo da je sedište koje je bilo krvavo padobran i kaciga nađeni u Ataru sela Sinošević a da je pilot evakuisan helikopterima preko Cera u Bosnu… Video sam drugi dan mesto pada F16 sve njegove delove bez naoružanja jer je to predhodno vojska odnela iz šume i jaruge u koju se zabolo… Prizor je stravičan jer je preko 300 metara šume bilo pokrčeno kuda je prošao a motor je bio na vrhu brdašca… Našao sam metak promera 20mm i poneo kući kasnije kao uplašeno dečkić dao komšiji i sećam se na vrhu oznaka u krug žuta i narandžasta su bile… I upečatljiv prizor dve veverice jedna pored druge u jednom delu ostale ukočene kao preparirane verovatno ih je preseklo u momentu…
Kod pada F117 u Buđanovcima gledao sam pad kao na dlanu… Obačan dan brujanje u oblaku i prasak kada su oblaci zasvetleli…. Nakon toga u pravcu Beograda dugo je padala užarena lopta koju smo posmatrali misleći da je pogođena neka raketa… Nakon sat vremena pošto je nas 10ak krenulo na lokaciju odakle smo posmatrali bombardovanje i naš PVO na lokalnom putu naišla je policija koja se zaustavila i tada smo videli da suvozač i policajac pozadi drže automatske puške u rukama, pitali nas gde idemo itd i tada nam rekli da li smo znali da je oboren avion u Buđanovcima, rekli smo da smo gledali ali da nismo znali da je avion već smo mislili da je raketa. Ne rekli su avion je oboren pilot se katapultirao 17km pre postoji mogućnost da je ovde negde na vašem lokalitetu bilo bi dobro da se malo pretrži teren… To su neka iskustva iz te 99… Ima ih još ali ova su ostala upečatljiva…
Boža M
@ Aca
Zanimljive priče.
Svedok napada na Karaulu Stojanovic
U trenutku napada, kao pripadnik 549. Motorizovane brigade nalazio sam se u reonu sela Brezna i Bucha koji se nalaze na udaljenosti od oko 4-5km vazdusnom linijom od karaule. Videli smo ekslozije/intenzivnu svetlost iz pravca karaule tog datuma a sledeceg dana smo dobili informaciju o napadu i pogibiji sestoro vojnika, ukljucujuci i vodnika komandira karaule inace Goranca po nacionalnosti. Tokom naredne dve nedelje imao sam priliku da licno odem do neposredne blizine razrusene karaule Stojanovic u cijoj smo pozadini postavili nas polozaj sa oko 20 vojnika. Tada sam razgovarao sa novim komandirom karaule i mladim vojnicima (od kojih je secam se jedan bio iz Zemuna a drugi negde iz Vojvodine) koji su preziveli napad i koji su potvrdili detalje napada helikopterom. Po njihovom svedocenju napad je bio iznenadan i nisu uspeli da odgovore vatrom pesadijskim naoruzanjem. Siguran sam da Zoran moze da dodje do prezivelih ucesnika napada na karaulu Stojanovic uvidom u brojno stanje vojne poste karaule na dan napada.
srbenda
Kod mene u NS u obližnjoj školi 1999 bila čudno obučena deca ..u maskirno .. posle prdenej u fenjer o gađanju škola ..koga više lažemo?!
Drina
Da, da. Vojska se krila i po postama, ambasadama, televizijama, pijacama, porodilistima, setali centrom Nisa itd.
Jadni Natovci, oni nikad ne bi gadjali civile i civilnu infrastrukturu jer su demokrate. Zato su u duhu demokratije porusili pola sveta i pobili onolike civile.
Miloš77
Ne razumem stvarno ovakve komentare. Ili toliki prezir prema svojoj zemlji, ili bes sto nismo pobedili NATO.
Trundle
Pa, uvek idemo iz krajnosti u krajnost, a istina je negde na sredini!
Mikica
Na kanalu „Srbin info“ 05.05.2021. je bio gost gospodin dr.Predrag Mitrovic koji je tokom NATO agresije na Srbiju 1999 – te bio u Komandi staba VJ kao obavestajni oficir i u nekih 18 minuta izneo jednu vojnicku akciju na teritoriji Albanije , koju je , po njegovim navodima , izvela nasa vojska .
Meta je bila baza Albanske vojske u kojoj su bili obucavani i pripremani Siptarski pobunjenici od strane SAS – ovaca i po njegovoj Izjavi u toj emisiji , bilo je dajstava i po helikopterima koji su se u tom momentu nalazili na aerodromu te baze .
Potrazite ovaj prilog i mozda se javi jos neko od ucesnika i potvrdi ili demantuje ove njegove navde.
Drina
Malo je verovatno da je napadnut neki kamp za obuku terorista na teritoriji Albanije. Ima mnogo takvih prica ali vecinom su lovacke price.
Ono sto znam je, da se jeste u par navrata ulazilo na teritoriju Albanije ali sto bi se reklo ‘na svoju ruku’ i nisu napadane nikakve baze/kampovi.
Sto se SAS-ovaca i drugih stranih sp. jedinica tice, sa njima smo se vijali duz granice sa Albanijom i to nije nikakva tajna.
Crni
Predstavnici NATO su 14. aprila 1999-te, ako se dobro sećam datuma, na konferenciji za medije osuli drvlje i kamenje po VJ zbog toga što je izvršila upad u Albaniju i napala selo po imenu Kamenica, nekoliko kilometara od Bajram Curija. Postoji zabuna oko imena sela jer u Albaniji postoji mnogo poznatija Kamenica, blizu Prespe i grčke granice, a ovu kod Bajram Curija je gotovo nemoguće pronaći na mapi. U svakom slučaju, nalazi se tačno na pravcu na Košarama gde je kopneni napad započeo 9. aprila 1999.
VJ je tada kratko demantovala prelazak granice, par dana su stizala neka oštra upozorenja, i zatim se nastavilo po starom. Ni tada, a ni posle, nije bilo moguće pronaći bilo šta detaljnije o napadu na to selo. Jedino što se moglo naslutiti iz ukrštanja saopštenja NATO i albanskih vlasti je da ovo nije bila neka mala diverzantska grupa već je u Albaniju upala ozbiljna formacija veličine čete.
Los Angeles Times je 14. aprila to pomenuo u ovoj vesti:
https://www.latimes.com/archives/la-xpm-1999-apr-14-mn-27375-story.html
(može da se nađe i u arhivama NYT i WP, ali LAT daje više detalja i prenosi izjave posmatrača OEBS koji su rekli da su naši držali selo oko sat vremena i zapalili ga pre nego što su se vratili)
U narednim nedeljama pojavilo se par tekstova koji su špekulisali o nekim VIP gostima u kampu OVK u toj Kamenici, i da je VJ imala tu informaciju i na osnovu nje pripremila napad. Sve je to relativno brzo iščezlo sa neta, samo 4-5 godina kasnije više nije bilo moguće pronaći bilo šta osim jednog teksta koji još uvek stoji u ponekoj arhivi:
https://digilander.libero.it/comitatolavoratori/approfondimenti/yugo/5yu.htm
Ovaj tekst je prilično nerealan u tumačenju onoga što se desilo u samoj Kamenici ali daje interesantan presek zvaničnih saopštenja i dešavanja pre i posle 13. aprila. Veoma je verovatno da se nešto desilo i da uopšte nije bilo naivno, samo što detalji verovatno nikada neće biti obelodanjeni.
Nikola
Dobar tekst, a dobro bi došao na kraju spisak linkova i literature koja je korišćena. Svaka čast autoru na trudu.
Oddball
Уз сво дужно поштовање, Апачи нису обарани.
Taskforce Hawk је један од највећих неуспјеха напада на СРЈ 1999. године. Сама борбена група је настала из више разлога:
1. Да се покаже „спремност“ да се копнено интервенише и подржи тадашњи „демократски“ режим у Црној Гори у случај ескалације сукоба.
2. Да се покаже спремност да се подржи полузванични савезник Албанија. Интересантно је да се врло брзо након распоређивања борбене групе Hawk, повећало присуство оклопних и артиљеријских јединица војске Албаније на граници са СРЈ уз директно учешће у нападима на ВЈ у сарадњи са УЧК. И наравно да US Army покуша да узме дио „славе“ и „колача“ од USAF-а у операцијама и дејствима против СРЈ.
3. Борбена група је била шаролика од Апача, Кјова, Блекхокова до самоходних M-109 и вучних хаубица, система MLRS, Abramsa, Bradleya…Апачи и MLRS-ови су требали бити кориштени у SEAD улози, али вјероватно да су требали да дејствовати по циљевима ВЈ у граничном појасу који би били у борбеном контакту са УЧК и војском Албаније.
4. Распоред, дислокација и логистика су били ноћна мора за борбену групу. Првобитно је требала да се нађе у Македонији али су Македонци одбили распоређивање борбених јединица које би изводиле офанзивна дејства. На крају, Апачи нису смјели да дејствују управо због ПВО-а и процјене да било какве дејства испод 5000 метара представљају превелики ризик.
5. Један од планера и команданата (Даглас Мекгрегор https://en.wikipedia.org/wiki/Douglas_Macgregor) је сам окарактерисао план, идеју и дејство борбене групе као тотални фијаско.
Цитат: “TF Hawk, the Army helicopters that never saw action due to their acute vulnerability to Serb air defenses that annihilated anything that flew under 15,000 feet deserves more critical attention. Other than killing Army pilots in training while in Albania, after 30 days of training TF Hawk did nothing to attack a single Serb tank or armored fighting vehicle. It never crossed into Kosovo!“
https://www.counterpunch.org/2011/09/13/its-budgetary-war-bloody-and-terrible/
Drina
Gresite za Makedoniji, nista nisu odbili. Nato je svoje kopnene trupe, i ne samo kopnene, stacionirao upravo u Makedoniji i Albaniji.
Razlog zasto Apaci nisu stacionirani u Makedoniji verovatno lezi u tome sto je Petrovac bio u dometu Orkana, a aerodrom Rinas u Albaniji nismo mogli da poklopimo ni Orkanima ni Lunama.
Oddball
Ne griješim. Jedinice US Army su u Makedoniji bile još od 1992. godine kao dio UNPREDEP-a i logističke baze/kampa Able Sentry. BPL-a komponenta odnosno TF Hunter je takođe bio lociran u Makedoniji. Od početka 1999. godine NATO je u Makedoniji imao prisustvo u pojedinim periodima od preko 20.000 vojnika.
Međutim, makedonske vlasti se nisu složile sa tim da TF Hawk ili bilo koja druga jedinica izvodi ofanzivna kopnena (podvlačim kopnena) dejstva protiv SRJ sa teritorije Makedonije te su američki planeri u roku od 4 dana odlučili da se TF Hawk brže bolje, zbrda zdola prebaci u Albaniju. Jedna od ideja je bila da se formira slična TF ( TF Thunder) koja bi bila raspoređena u Hrvatskoj ili Mađarskoj, blizu granice sa Srbijom ali se i od te ideje odustalo.
Drina
@Oddball
Makedonske vlasti se nisu slozile da Nato jedinice izvode ofanzivna dejstva protiv SFRJ?
Sta mislite, zbog cega je Nato gomilao trupe u Makedoniji i uz ciju saglasnost?
Tek onako gomilali ofanzivne kapacitete, ili je cilj bio stvaranje uslova za prodor Nato snaga iz Makedonije u slucaju kopnene invazije na SRJ?
Nemojte porediti UN trupe iz 1992. sa onim sto je stacinirano u Makedoniju pred i tokom agresije na SRJ.
Devedesetih se u Makedoniji nalazio UNPROFOR, ’99-e misija preimenovana u UNPREDEP, a nakon toga Gligorov i Gergoijevski daju saglasnost da Nato nasledi UNPREDEP.
Dakle dopustili su da Nato stacionira ofanzivne kapacitete na tlu Makedonije, a ti ofanzivni kapaciteti bili su upereni protiv SRJ.
To sto do kopnene invazije nije doslo ne znaci da je Makedonija odbila nesto, cak naprotiv- dozvoli su sve.
Sama cinjenica da je teziste odbrane bilo na KiM, i iz Makedonije, na Vardarsko-Moravskom pravcu, govori sve.
Na kraju krajeva i sama procena vojnog vrha VJ bila je da ce kopneni napad najverovatnije krenuti iz Makedonije.
Stacioniranje Apaca u Madjarskoj i Hrvatskoj nije imalo nikakvog smisla jer su borbe vodjene na jugu, a ne na severu SRJ.
Dakle mogli su stacionirati Apace jedino u Albaniji ili Makedoniji.
S obzirom da je aerodrom u Makedoniji bio u dometu nase artiljerije, a Rinas nije, najverovatnije je iz tog razloga na kraju izabrana Albanija.
Mozda gresim dusu, ali zvuci smesno da je Makedonija odbila stacioniraniranje Apaca na njihovoj teritoriji. Pogotovo sto znam kakve su sve izjave stizale iz Makedonije na racun nase vojske i drzave u to vreme.
Pa onda hladan tus kad Nato nije pozvao Makedoniju u clanstvo na samitu u Vasingtonu 1999. godine.
Tada je Gligorov izjavio: Makedonija je obmanuta. Nato nije pokazao uvazavanje velikih napora koje je Makedonija ucinila.
Oddball
@ Drina
Sami Amerikanci, nekoliko izvora, već citiranih i od autora teksta, tvrde da nisu dobili saglasnost od Makedonaca za raspoređivanje Apača.
Makedonci su se sebi plašili, nisu oni odbili Apače zbog drugih razloga….mada su im de facto granicu ka SRJ i Albaniji držali Ameri i Norvežani…i u UNPROFORu i UNPREDEPu.
Za Mađarsku opet imate američke izvore, za TF Thunder od kojeg se odustalo u Hrvatskoj takođe. Razlozi su bili snohvatice i čežnje američkih generala o brzom prodoru OMJ/helikopterima preko Vojvodine i uzimanju BGDa, jeftino u životima, brzo i spektakularno, da ne kažem televizično. Slično ste vidjeli 2003. u jurnjavi ka Bagdadu….
Ali odosmo van teme o upotrebi Apača.
zoran
Ima mnogo izmišljotina o velikim podvizima vojske SRJ…lično sam video nekoliko helikoptera iznad Skadarskog jezera, dalje na horizontu, lebdeli, osmatrali, vratili se u Albaniju..ništa više.
Amater
Preselio sam se pre neki mesec u Hjuston i imao prilike da ih vidim nekoliko puta kako preleću, bez nauoružanja i bez one loptice (Longbow). Mnogo lep i čini se dosta tih.
Zoran Vukosavljević
Ono što je nesporno je da su neki elementi Grupe Hawk (Task Force Hawk), po američkim relevantnim vojnim izvorima rađenim za američki Kongres, uzeli „aktivno ofanzivno učešće“ (baš tako su napisali u Izveštaju) tako što su radarima artiljerijsko-raketnih sistema zemlja-zemlja locirali pozicije srpske artiljerije za napad vazduhoplovnih snaga…I to je takođe zanimljivo…
Dakle, Grupa Hawk ipak nije bila „samo turista“ tamo, kako se do sada mislilo i tvrdilo.
Helikopteri Apač potpuno naoružani, doletali su do barem 15-30 km od granice sa KiM (to sigurno znamo, jer je u tom reonu pao drugi helikopter).
Da li su dejstvovali „preko granice“ ili ne? Ja sam prikupio prilično podataka i iz naših i iz američkih izvora, kojma je tekst „krcat“ i ponudio čitaocima, tj. vama svima na analizu i zaključivanje.
Cilj teksta je bio samo da možda „odškrinemo“ vrata za nova saznanja, mada vidim da se , kao i obično, javljaju i komentatori sa potpuno pogrešnim zaključcima, tipa „opet se tvrdi da smo razbili NATO“ i slično….
Oddball
U pravu ste, Task Force Hawk jeste imao ulogu u pronalaženju i lociranju artiljerijskih položaja VJ pomoću radara TPQ 36 i TPQ 37 Firefinder serije. Po američkim izvorima, tek u kasijoj fazi su uspješno locirali minobacačke i haubičke pozicije duže granice i onda informacije prosleđivali za dejstva avijacije. Kontrabaterijskih dejstava nije bilo, opet po američkim izvorima ( Amerikanci su imali i dvije FOB bliže granici sa Srbijom).
Meni je TF Hawk fascinantan kao indikator moguće kopnene intervencije i njenog eventualnog toka.
Naime, dovlačenje tolike borbene grupe od preko 5000 ljudi (sa sve Abramsima 14 komada, Bredlijima 15 komada i baterijom Avendžera sa sve 500 letova C-17), uz sve logističke, taktičke i druge greške kao i nemogućnost da se iole smisleno borbeno angažuje jeste kolosalan neuspjeh NATO-a odnosno prvenstveno američke vojske u ono doba kada se govorilo o mogućoj kopnenoj intervenciji. Ne treba zaboraviti da su Amerikanci bili možda najsposobniji i najvoljniji dio koalicije za kopnenu intervenciju. Mogu samo da zamislim kopnene trupe ostalih članica i njihove „task forces“ ako su Ameri imali toliko „uspjeha“.
Oddball
Ispravka, bilo je preko 550 letova C-17 i 269 letova C-130 za potrebe TF hawk, uz ukupne troškove TF Hawk od 254 miliona dolara. Čini mi se „malo mnogo“ za takvu efikasnost. Kao što je načelnik štaba američke KoV Shinseki rekao jedina korist je bila u tome da su „gurnuli“ UČK i albansku vojsku u direktan sukob sa VJ. Shinseki je u svojim izjavama potvrdio direktnu kopnenu agresiju Albanije i njeno učešće u ratu protiv SRJ/Srbije.
Citiram: „…… it was not until Task Force Hawk arrived that the Albanian government felt comfortable about moving to the border themselves. And when that happened, you had a collision between ground forces in Albania and the lineup of Serbia forces at Kosovo. When that happened, we began to have tactical targets that the air force and our other weapons systems could now identify and begin targeting. Up until this point, most of our targeting was against bridges and buildings. They were important targets, strategic targets, but they’re not tactical. In the business of war fighting, it’s destroying those targets that bring about the effect that we’re looking for.“
Jovan M.
Snajperi velikog kalibra i sistemi tipa RBS-70. Ozbiljno o tome treba razmisliti u našim vojnim krugovima. Inače ima dosta snimaka jurišnih helikoptera iz Iraka pri čemu su dejstvovali u naseljenom okruženju (bez obzira sa koje distance da su dejstvovali, ima i topovskog gađanja), a velika većina se vartila u bazu – znači opasne i žilave mašine. Znači sredstva koja se mogu sakriti, posade koje se mogu termalno kamuflirati koliko je moguće, i koje mogu noću dejstvovati. RBS 70 ima aktivno vođenje što ga demaskira, ali operater ne može bit prevaren mamcima sa druge strane… Možda bi neko na TangoSix mogao da napravi članak o gubicima jurišnih helikoptera i načinu borbe protiv istih pogotovo na Bliskom istoku.
дане
Snajperi velikog kalibra отпорни на кумулативне пројектиле од 23 мм- прага ,пасарс завршавају посао , зашто само РБС-70 то може да одради игла,мистрал,стингер,чак и стрела 10 о панциру и тору да не причамо.
Amater
„Snajperi velikog kalibra“, koliko velikog, 12.7 mm? Sve je oklopljeno da je otporno na 12.7. Sledece je 20 mm, a takva puska ima bar 30 kila. Ko ce to da nosi?
Drina
Jedan zanimljiv citat.
General Clark described a “three-phased training plan:
first, fly the Apaches to the border alone;
second, assemble the complete package, fly to the border, and simulate the firing of the suppressive fires;
third, assemble the complete package, fly to the border, and actually fire the suppressive fires, without bringing the Apaches across.
Only then would we move to the real missions.”
Clark,
Waging Modern War.
S obzirom da imamo podatke, sto strane sto domace plus gubitak letelice, neupitno je da su Apaci intezivno leteli blizu granice SRJ.
Onda bi dejstvo Apaca po karauli moglo da se svrsta u ovu trecu stavku ‘and actually fire the suppressive fires, without bringing the Apaches across’.
Licno verujem nasim izvorima koji su potrvrdili dejstvo Apaca po karauli i pogibiju nekoliko vojnika.
Jednostavno ne vidim razlog zasto bi neko izmislio celu tu pricu, sta su time zeleli da postignu? Mozda da preuvelicaju borbe?
Ali onda dolazimo do price da je dole radila i strategijska avijacija kud i kamo opasnija od Apaca, da su se vodile krvave borbe.
Samim tim nije bilo potrebe da se izmislja nesto sto se nije dogodilo, a jedini logican zakljucak je da je Apac zaista dejstvovao po karauli.
Zoran Vukosavljević
@Drina
Postoji taj citat generala Klarka u tekstu. Na srpskom naravno.
Leopold
Joj, koliko mitologije i bajki, zbog teksta koji je skroz korektan…
Služio sam u 549. mtbr, nakon samohodne, prebačen u operativni odsek pri komandi stana, radio blisko sa svim akterima rata na Kosovu. Još te 1999. su se po Internetu mogle naći bajke, ali da ovoliko dugo opstanu…
Bob
Pohvale za tekst. Po meni nepristrasan, i potkrepljen dokazima.
Poenta svega ovoga, je da: Taktika i orudja koja se odlicno pokazu na jednom terenu, mogu biti totalno neupotrebljiva na drugom.
Drina
Isceprkah i ovo, posto je tekst dugacak prekopiracu samo deo gde se pominju helikopteri.
Iz Ratnog dnevnika komandanta 3.A:
9.april 1999.godine D+17
Komandno mesto PrK i IKM-3A ”Grmija”,
05,00 casova,
“Konačno, u 05.15 časova, javlja se Živanović i referiše generalu Lazareviću. Slušam referisanje na interfonu.
“U 4.00 časova sa teritorije Albanije, iz pravca Tropoje, otpočeo je napad na delu granice od karaule “Morina” do karaule “Košare”. Prethodno je izvršena jaka artiljerijska priprema, koja još traje, od Oružanih snaga Albanije. Vatru navode helikopteri NATO…“