Trećem osnovnom javnom tužilaštvu u Beogradu predata je dokumentacija u vezi sa mogućim tajnim audio i vizuelnim snimanjem u Muzeju vazduhoplovstva Beograd.
Kako nezvanično saznajemo, u Muzeju vazduhoplovstva duže od četiri meseca postoji sistem za koji se sumnja da služi za snimanje audio i video zapisa o čijem postavljanju zaposleni nisu bili obavešteni, a koji nije vidljiv i za koji nije postojala oznaka. Sistem je postavljen u ulaznom holu Muzeja, na mestu gde se nalazi biletarnica na ulasku u ovu ustanovu kulture. Zaposleni su ga slučajno otkrili, a pod sumnjom da se radi o eventualnom prisluškivanju radnika slučaj je prijavljen policiji, a zatim i javnom tužiocu.
Predsednik sindikata randika MVB-a, Petar Nedeljeković, potvrdio je za naš portal ovaj događaj. On je objasnio da postavljanje sistema predstavlja „lični gest direktora“ Muzeja, Čeda Milivojevića, ali nije želeo da iznosi detalje.
– Ne želim da komentarišem događaj dok ne dobijem izveštaj javnog tužioca. Mislim da nije u cilju istrage. – naveo je Nedeljković.
Svedok događaja bio je kustos Muzeja, Bojan Vićentić:
– Ja sam bio na dežurstvu – bio sam tu kad je otkrivena oprema i kad je došla policija. To je ono što ja mogu da kažem od činjenica, sve dalje bi bila nagađanja. –
Treće osnovno javno tužilaštvo u Beogradu dobilo je izveštaj u vezi sa ovim slučajem, potvrđeno je za Tango Six.
– Izveštаj ovom tužilаštvu dostаvljen je 5. maja. Predmet je zаveden, a obrаđivаč predmetа će preduzimаti dаlje rаdnje nаkon što se upoznа sа pristiglom dokumentаcijom. – stoji u odgovoru tužilaštva.
Direktor Muzeja vazduhoplovstva, Čedo Milivojević, nije želeo da javno govori o ovom slučaju.
Komentar na događaj dalo je Ministarstvo odbrane, čiji je prvi čovek, Zoran Đorđević, sredinom marta u ime Vlade Republike Srbije potpisao ugovor o prenosu osnivačkih prava čime je Muzej vazduhoplovstva nakon višegodišnjih imovinsko-pravnih problema prešao u državno vlasništvo.
– Premа informаcijаmа iz Muzejа vаzduhoplovstvа – Beogrаd video nаdzor pokrivа ulаz u Muzej i biletаrnicu i kаo tаkаv je bezbednosnа merа i obаvezа odgovornog licа.
Nаime, uvođenje video nаdzorа je u sklаdu sа nаdležnostimа i sаglаsno odredbаmа čl. 87. Zаkonа o kulturi, а istim zаkonom je predviđenа kаznа zа odgovorno lice ukoliko ne preduzme mere dа obezbedi stаlni nаdzor nаd pokretnim kulturnim dobrimа. – navode za naš portal iz Ministarstva odbrane.
Rex
U ovoj zemlji, sta god da je, muzej, bolnica, vrtic, skola, drzavna firma, apoteka, privatna firma, zaposleni su uvek u bolesnim odnosima.
Radovan II
U vašem saopštenju o slučaju mogućeg prisluškivanja u Muzeju vazduhoplovstva koji je pokrenut pred Trećim osnovnim javnim tužilaštvom u Beogradu napisali ste da „Direktor Muzeja vazduhoplovstva, Čedo Milivojević, nije želeo da javno govori o ovom slučaju.“ Takav odgovor nije začudio nikoga ko zna da čita i makar malo razmišlja. Zar da javno govori onaj ko je sve to zakuvao da može da snima razgovore i lica koji vode razgovore o njemu i o onima koji su doveli muzej do ovih grana i njega na to mesto?
Komentar koji ste dali navodeći da je dalo Ministarstvo odbrane: „Prema informacijama iz Muzeja vazduhoplovstva – Beograd video nadzor pokriva ulaz u Muzej i biletarnicu i takav je bezbednosna mera i obaveza odgovornog lica.“ i da je „uvođenje video nadzora u skladu sa nadležnostima i saglasno odredbama čl. 87 Zakona o kulturi, a istim zakonom je predviđena kazna za odgovorno lice ukoliko ne preduzme mere da obezbedi stalni nadzor nad pokretnim kulturnim dobrima.“ je neistina.
Naime, član 87 Zakona o kulturi glasi: „Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „službenom glasniku Republike Srbije“, a primenjivaće se istekom roka od šest meseci od dana njegovog stupanja na snagu.
Odredbu koja reguliše da se obezbedi stalni nadzor pokretnih kulturnih dobara ima u svom članu 87 Zakon o kulturnim dobrima. Međutim, taj član ne zahteva video nadzor ulaza u Muzej i biletarnice nego u prvom stavu „stalni nadzor pokretnih kulturnih dobara od strane osposobljenih radnika“. Koliko znamo kulturno dobro nije zaposleni radnik u biletarnici Petar Nedeljković, iako on ima ogromnu vrednost za Muzej vazduhoplovstva i njegov dosadašnji rad, na čije su radno mesto usmerene kamere i gde je postavljen mikrofon.
Drugi stav ovog člana nalaže da se mogu izlagati kulturna dobra „ako su ta kulturna dobra obezbeđena od požara, fizičko hemijskih i bioloških uzročnika oštećenja i neovlašćenog otuđenja u prostorijama gde se stalno čuvaju i izlažu, kao i mestu privremenog izlaganja“. Ovaj član koji je pogrešno naveden da je iz Zakona o kulturi a ne iz Zakona o kulturnim dobrima upravo govori o pravoj nameri lica koje je postavilo kamere i mikrofone na biletarnici na kojoj se tokom radnog vremena nalazi samo Petar Nedeljković, ali i drugi zaposleni u Muzeju koji su pred njim, bar do sada, slobodno govorili privatnim stvarima ali i o problemima iz Muzeja vazduhoplovstva. Na mestu koje snimaju kamere nema ni jednog kulturnog dobra nad kojim bi trebalo imati stalni nadzor zbog požara, fizičko-hemijskih i bioloških uzročnika, neovlaštenog otuđenja i drugog. Da je tako nešto ozbiljno trebalo da se realizuje taj nadzor bi trebao da se vidi na računaru koji se nalazi na toj biletarnici i da ga mogu videti kako prodavac karata, vodiči i dežurni u Muzeju vazduhoplovstva. O tome bi takođe trebalo da budu informisani i procedurama za postupanje obučeni svi zaposleni u Muzeju vazduhoplovstva. Koliko je zaposlenima poznato ni lice koje je zaduženo za bezbednost u muzeju, a ni lica iz Muzeja JRV, nisu imali pojma o postavljenim kamerama i mikrofonima. Iz svega ovoga može se zaključiti da su kamere i mikrofoni postavljeni protivno svim postojećim zakonima i da je učinjeno krivično delo.