BEOGRAD – Na ovogodišnjem aeromitingu u Kečkemetu Tango Six je imao priliku da se delimično uveri u stanje i mogućnosti mađarskog vojnog vazduhoplovstva (Magyar Légierő). Ovom prilikom vam predstavljamo formacijski sastav i tehniku sa kojim raspolaže ovaj vid oružanih snaga naših severnih suseda.
U vazduhoplovnoj bazi Kečkemet stacioniran je 59. taktički puk „Szentgyörgyi Dezső“ (puk nosi ime najslavnijeg mađarskog pilota lovca, asa, iz Drugog svetskog rata). U sastavu puka nalaze se dve eskadrile i to: taktička lovačka eskadrila ‘’Puma’’, opremljena švedskim višenamenskim borbenim avionima JAS-39C/D ‘’Gripen’’, i transportna eskadrila koja leti na sovjetskim srednjim transporterima An-26 ‘’Curl’’.
Mađarska je 2001. godine prvobitno potpisala ugovor o iznajmljivanju 14 polovnih višenamenskih borbenih aviona JAS-39A/B, dok je kasnije to promenjeno i počevši od 2006. mađarsko RV dobija 14 bivših švedskih aviona JAS-39C/D u varijanti JAS-39 EBS-HU (trup od varijanti C/D a krila od A/B) od toga 12 jednoseda JAS-39C i dva dvoseda JAS-39D. Avioni su iznajmljeni na period od 10 godina u offset aranžmanu od 110 procenata a prošle godine je taj ugovor produžen za još 10 godina, dakle do 2026. Po ugovoru nakon perioda iznajmljivanja Mađarska postaje vlasnik ovih aviona. Transportna eskadrila raspolaže sa pet transportnih aviona An-26 od kojih su četiri u upotrebi. Ukupno je od 1974. do 1976. nabavljeno 10 aviona, dok je 5 povučeno iz naoružanja 1997. Za sada je predviđeno da se ovaj tip transportera zameni do 2015. godine. Najozbiljniji kandidati su španski C.295M i italijanski C-27J ‘’Spartan’’.
Na aeromitingu mađarski Gripeni leteli su po pet puta dnevno, počevši od solo nastupa, preko formacijskog letenja pet aviona, zajedničkog leta dva aviona sa transporterom An-26, zatim na vežbi u kojoj su pružali neposrednu podršku trupama na zemlji a tri aviona su prikazala i blisku manevarsku vazdušnu borbu. U tom dogfajtu prikazana je borba jedan na dva i dva na jedan a demonstrirana je agilnost borbenog aviona Gripen kao i odlična uvežbanost mađarskih pilota. Naprezanje pilota i zemaljskog osoblja je bilo veliko pa su tako piloti sedeli spremni u kabinama aviona i po 30 minuta na velikoj vrućini. An-26 leteo je samo prilikom preleta u formaciji sa Gripenima i to oba dana.
Druga operativna vazduhoplovna baza je Solnok, dom 86. helikopterskom puku ‘’Solnok’’ koji se sastoji iz transportnog helikopterskog bataljona, borbenog helikopterskog bataljona i trenažne eskadrile. Transportni bataljon raspolaže sa 8 helikoptera Mi-8T, od kojih su dva 2011. godine dobijena iz Finske kao donacija a danas su to i jedini operativni primerci. Tu je takođe i 7 helikoptera Mi-17/N od kojih danas leti svega četiri. Mađarska je 2011. bila zainteresovana za nabavku 30 polovnih višenamenskih helikoptera UH-1N od američkog Marinskog korpusa ali do realizacije nije došlo. Postoji plan za zamenu flote Mi-8/17 ali još nema konkretnih koraka u rešavanju tog problema. Borbeni helikopterski bataljon u svom arsenalu ima 7 helikoptera Mi-24V-1 i dva Mi-24P. Međutim samo dva Mi-24P mogu da lete i to ne istovremeno jer nema dovoljno delova. Trenažna eskadrila raspolaže sa 7 sovjetskih školskih aviona Jak-52 ‘’Max’’ od 12 koliko ih je nabavljeno. Ovaj puk će vrlo uskoro biti rasformiran i od njega će biti napravljena nova jedinica.

Na aeromitingu je iz 86. puka leteo samo jedan Mi-17, prvo je nosio nacionalnu zastavu a kasnije učestvovao u intervidovskoj vežbi kao podrška specijalnim jedinicama. Letela su i dva aviona Jak-52.
NATO Airlift Management Agency aktivirana je oktobra 2008. u vazduhoplovnoj bazi Papa zajedno sa Teškim transportnim vingom (pukom). Prvi od tri teška transportera C-17A ‘’Globemaster III’’ isporučen je 14. jula 2009. Konzorcijum NATO Strategic Airlift Capability, osmišljen sredinom 2006, čini 12 nacija od toga 10 iz NATO-a i dve iz Partnerstva za mir. Misije i sate naleta određuje Upravni odbor kojim predsedava general američkih vazduhoplovnih snaga (USAF). Avione održava firma Boeing a svaka od država konzorcijuma zajednički koristi avione dok se sati naleta raspoređuju proporcionalno shodno nivou učešća svake od njih u programu i shodno njihovim potrebama. Iznad Kečkemeta se na aeromitingu pojavio i C-17A koji je prilikom sletanja demonstrirao mogućnosti kratkog zaustavljanja uključivanjem tzv. reverse thrust-a uz pomoć kojeg, nakon što stane, avion može ići i unazad. Sve to je delovalo vrlo impresivno zbog same veličine aviona kao i male dužine piste koja je potrebna da se avion zaustavi.
Snage PVO Mađarske koncentrisane su u 12. raketnom puku. U njenom sastavu su modernizovani raketni sistemi sovjetske proizvodnje 2K12 ‘’Kub’’ (SA-6 ‘’Gainful’’) srednjeg dometa, francuski raketni sistem Mistral kratkog dometa, i sovjetski osmatrački radari 36D6 (‘’Tin Shield’’) koji su modernizovani mađarskom digitalnom elektronskom opremom. Jedinice za vazdušno osmatranje i navođenje nalaze se u sastavu 54. puka za vazdušno osmatranje sa komandom u Vezpremu. U Kečkemetu smo imali prilike da vidimo modenrizovani radar P-18M (‘’Spoon Rest D’’).
Jovica
Ako su mađarski piloti odlično uvežbani (kao što tekst tvrdi ) to znači da imaju veliki broj časova leta . Ovo pak znači da su Gripeni dovoljno tehnički pouzdani da to omoguće , kao i da cena jednog časa leta nije prevelika jer i Mađarska kuburi s novcem u poslednje vreme .
Живојин
Грипен је већ 18 година у оперативној употреби, наравно да је технички поуздан. Час налета пилота Грипена да рачина м да је у НАТО стандарду. А Мађарска има малу флоту јефтиниих школских авиона, нема школско-борбене авионе, нема никакве борбене авионе сем Грипена, транспортна флота је такође мала, нема извиђачких авиона, хеликоптерска флота је такође мала и јефтина.
Jovica
Kod nas su se širile neke glasine da Mađari ne mogu da plate ni održavanje Gripena , a kamoli letenje na njima . Vidimo da to nije tačno .
Mađarska helikopterska i transportna avijacija nije baš toliko mala (kad se recimo poredi sa našom ) . Imali su i školsko-borbenu avijaciju (L-39) ali su rešili da je se otarase i da srednji nivo obuke pilota izvode u inostranstvu . S njihove tačke gledišta dosta razumljivo . L-39 nije baš avion koji bi pilota mogao da pripremi za Gripena ili neki drugi savremeniji zapadni lovac . Mogli bi da raspravljamo i o tome kakva je uopšte perspektiva i uloga G-4 u našem vazduhoplovstvu , ali to nek ostane za neki drugi put .
srx
Zasto smatras da L-39 nije avion koji bi pripremio pilota za Gripena? L-39 je sjajan avion za obuku. Ako se u Svedskoj bez problema koristi SAAB-105 za prelazak na Gripena (onda dvosjedi Gripen pa tek onda solo) onda je L-39 sjajno rjesenje. Problem je u ekonomiji. Vjerujem da je obuka pilota dio paketa kupovine/lizinga Gipena i da je onda L-39 izgubio smisao jer se nikakva obuka vise nije vrsila u Madjarskoj. Mislim, ne radi se o kvalitetu L-39.
Jovica
L-39 je bio standardni školski avion Varšavskog Pakta i drugih sovjetskih klijentskih zemalja . Kao takav posedovao je (poseduje) opremu , instrumente pa čak i operativna uputstva kompatibilna sa uslovno rečeno "istočnom" avijacijom . Pilot koji bi sa L-39 prešao na recimo mađarski trenažni Gripen D morao bi da se prilagođava nečemu totalno različitom , počevši od rasporeda i oblika instrumenata pa nadalje . Doduše , Česi su napravili novu "zapadniju" verziju L-159 , međutim ona nije baš jeftina i pitanje je da li bi se Mađarima isplatila .
S druge strane Saab 105 jeste star ali je švedski i redovno se modernizuje da zadovoljava upravo potrebe švedskog vazduhoplovstva (pre svega mislim na avioniku , izgled kabine i instrumenata) , tako da pilot bez veće traume može da pređe na obuku na trenutno aktuelnom švedskom lovcu (sada je to Gripen) .
aleksandar
ovaj gripen sa prve slike je slicno naoruzan kao sto bi trebao da bude nas G-4M, nadam se da ce u skorije vreme MD moci da ponese maverik ili nesto slicno(drui proizvodjac) i na primer R-73 sa nisanom na kacigi.
da je srece da to moze orao, i da je odavno odradjeno