[NAJAVA] Obeležavanje 20 godina od NATO bombardovanja 23. marta u Muzeju vazduhoplovstva

Čitajući komentare razmišljao sam da li da komentarišem bilo šta o ovoj temi ili da ćutim jer je izrazito lako uvrijediti ljude koji su učestvovali u događajima 99-te nespretnom rječju ili razmišljanjem koje nije dobro objašnjeno. Neki koji duže prate ovaj portal znaju da mi ništa nebi bilo žalije, pa sam u tom smislu želio da kažem nekoliko stvari svima onima kojima nije jasan poredak stvari iz ovih ili onih razloga. Ti razlozi mogu biti mladost, neiskustvo, životna filozofija ili nedostatak iste, kućno vaspitanje, sistem vrijednosti- dakle mnogo toga…

1. Vojska štiti „ustavni poredak“ jedne zemlje. To u prevodu znači svoje stanovništvo i način života na koje je ono naviklo i koji je sebi organizovalo. Ko je reagovao pravilno 1999. godine je veoma lako vidjeti danas u praksi, zar ne? Nikakvo teoretisanje nije potrebno- rezultat je tu a on je sledeći: Mi smo izgubili rat 1999.- vojska se povukla, i kao rezultat toga u veoma kratkom roku sa Kosova je pobjeglo oko 240 000 srba. Njih danas tamo nema. Zašto osoba koja je bila ljekar ili sudija srpske nacionalnosti u Prištini prije 1999. godine ne može danas da bude to isto ako i živi istim životom tamo ako su vandredne mjere bile bezrazložne, tvrdokorne i nepotrebne? Jedan od glavnih „razloga“ za vojnu intervenciju NATO-a na Kosovu je bio veliki broj albanskih izbjeglica sa Kosova- pa ipak, oni su danas svi tamo, što u svojim, što u nekadašnjim srpskim kućama, stanovima i firmama- ali naših ljudi tamo više nema. S druge strane- ogroman broj albanaca su građani Republike Srbije, vrijedni i dobri ljudi koji ovdje žive, školuju se, studiraju, zarađuju, doseljavaju se i niko ih ne dira, kao što i ne treba da ih dira. Treba da ih se tretira sa istim poštovanjem i pravima koje imaju svi građani po ustavnom poretku ove zemlje.

Ovo govorim zato što želim da skrenem pažnju na prvu- izrazito pogrešnu tezu kod mnogih- da vandredne mjere nisu bile potrebne. Mislim da ipak jesu- jer su trebale da spriječe egzodus četvrt miliona ljudi- što znači da je postojala sila sa druge strane koja je bila sposobna da istjera četvrt miliona civila (što je i pokazano u martovskom pogromu).

2. Političko odlučivanje i anticipacija. Mišljenja sam da tadašnja vlast nije radila dobro i da su odgovarajuće službe trebale deceniju- dvije prije da se bolje opreme i djeluju jače, proaktivnije i da spriječe nešto što je bilo vidljivo da se sprema. Smatram da za to nije bilo dovoljno političke volje i podrške, i da su se mnoge stvari gurale pod tepih. Ipak, kada je problem prijetnje ratom već nastao- zanimljivo je gledati kakve su izbore zaista imali?

To treba pošteno reći. Skoro negdje čitam da je Bulatović rekao da je amerikancima nuđena vojna baza na Kosovu, ulazak Srbije u NATO kroz 4 godine, predaja kompletnih rudarskih resursa na korištenje, ali da to nije prihvaćeno…Ja zaista ne znam mnogo o tome- u takvim razgovorima nisam učestvovao pa da znam- ali gledano na politiku kompromisa koja je poslje poraza usljedila- lako je vidjeti šta je zaista donijela- pa mi je lako da povjerujem da je to bilo tako. Srbija je u godinama koje su usljedile izručivala ljude, mjenjala zakone, uništavala svoju vojsku, zarad obećanja o ovome i onome, uglavnom da bi danas bila članica EU ili imala više prijatelja- čini mi se da svako ko pošteno sagleda stvari može da kaže da bi danas, 20 godina kasnije, rezultat vjerovatno bio ovakakav kakav je i bez tih kompromisa, zar ne?

Ovo govorim zbog onih koji su zbog svog kućnog vaspitanja (to su obično pristojni ljudi koji nisu skloni konfrontacijama, ustvari većina nas) pod utiskom da ti servilnost, pristojnost i linija manjeg otpora garantuju izbjegavanje problema. Zaista je smješno, čak zabavno, što u praksi kod geopolitičkih konfrontacija ovo uopšte nije slučaj. Ovdje se radilo o mnogo, mnogo jačem protivniku, koji je imao svoj cilj, lak način da ga ostvari i koji je imao želju da ga ostvari na taj način kao demonstraciju sile.

Ne želeći da karikiram ovako tužnu stvar- ali morate razumjeti da je čitava stvar mogo sličnija situaciji sa školskim bully-jem koji tuče prvake i uzima im po 50 dinara od užine. Nije mu samo do toga da ti uzme 50 dinara, nego i da te malo namlati da bi mu drugi kasnije sami nudili užinu. To je sve. To što ćeš ti takav, malen i kukavan da pametuješ, prijetiš ili mu sam donosiš pare- neće bitno izmjeniti tvoj položaj, a ne garantuje ti da opet nećeš dobiti po nosu iako si servilan. To je tako- takve su te karte zapale- to je tvoj problem- pa barem do momenta kada postaneš jači i snažniji.:)

Taj stav „sami smo izazvali izazvali jer se nismo pridružili“ je najjadnija predpostavka koja nema rezervni plan ako to nije tako- prosto zabavno. Isto je bilo i sa njemcima ili sovjetima- beskompromisna sila tlači manje koji imaju nesreću da im se nađu na putu. I nema rješenja da te ostave na miru u tom vremenskom kontekstu- jer zašto bi? Šta se o tome govori ili kako se „maskira“ potpuno je nebitno. Sve to izgleda kao ona čuvena scena iz one komedije „Mars napada“ kada marsovci ubijaju zemljane na hiljade, a iza njih ide jedan koji drži zvučnik iz kog dopire „Ne bježite od nas, mi smo vam prijatelji“. :) Ma zapravo:

https://www.youtube.com/watch?v=_vUrAMxmO_A

Na kraju- postojao je ustvari samo jedan izbor: Predati Kosovo bez borbe i posljedica po privredu i infrastrukturu ili boriti se. Nečija procjena je bila da se može zaštititi četvrt miliona svojih ljudi od raseljenja i odlučeno je da se ratuje. Kada se tako poslože stvari- Moje je mišljenje da je jedina greška bila pristati na mir kada već kopnena neprijateljska sila nije uzela teritoriju. Ako si se već odlučio na rat- na takvu ekstremnu opciju- onda mislim da se trebalo ići dalje. Žrtava je bilo, ali bilo je još resursa za rat i čuvanje teritorije. Mnogi pripadnici Vojske se nebi složili samnom i to je ok, ali mnogima se srce cjepalo dok se Vojska u gotovo netaknutoj efektivi povlačila sa Kosova. Naročito kasnije, kada su na vidjelo izbile razne stvari iz komande NATO-a, o neslozi između nekih saveznika, brige o cijeni koštanja, žrtvama, PR-u, ali i o nekim praktičnim problemima na koje se nije računalo, kao što je npr manjak određenih sredstava nakon samo osamdesetak dana tako intezivne kampanje, nespremnost da se interveniše kopneno i tako dalje…

3. Molim vas prestanite svi govoriti o pojedinačnim žrtvama u kontekstu užasne stvari kao što je ratni sukob. To je jednostavno nesuvislo i glupo- to zna svako ko je u nekom ratu učestvovao, a i generalno je isključivo u službi medijskog dezinformisanja, ok? „Prekomjerna upotreba sile“ u ofanzivnom pokretu oklopno-mehanizovanog bataljona ne postoji, u redu? Ako postoji naseljna oblast, koju čuva 800 naoružanih ljudi i vi imate imate naređenje da tu naseljenu oblast uzmete- kolateralna šteta kao takva je jednostavna posljedica tog stanja. Nije je moguće izbjeći. Sprovedite artiljerijsku pripremu prije napada na naselje koje brani dobro ukupan neprijatelj, koji ima sve od ATGM-ova do bestrzajaca, minobacača i poljske artiljerije- izginuće i neki civili koji su se tu zatekli. Ne vjerujete? Pogledajte šta su amerkanci uradili u Raki, uz svo pametno oružije koje posjeduju. Ono više nije grad- ono je groblje. „Hirurški udari“ su samo njihova propaganda- u praksi kod pokreta velikih vojnih formacija u ratu- žrtve su, nažalost, posljedice rata.

Ono što može biti predmet rasprave je broj žrtava. Naime- u nekom vojnom sukobu gine milion savezničkih vojnika da bi spriječilo holokaust 6 miliona jevreja još toliko miliona raznih „drugih“. Žrtve se polažu da bi spriječio žrtve. Ponekad u ratu- ne uspješ u naumu, pa gomila ljudi, kao u operaciji „Market Garden“ izgine ko snoplje ne postigavši ništa. Ipak, teško će neki britanac ili amerikanac da govori da „Su to političari smislili radi promocije“- većina vojnika će reći „Pokušali smo tako da bi skratili rat za godinu dana- nije uspjelo“. Zbog svega toga se gnušam pokušajima racionalizacije raznih ljudi koji pokušavaju da imaju za svakog vojnika jasan plan i zagarantovan uspjeh njegovog angažmana. To je suludo. Rat je najdestruktivniji izum čovječanstva koji svako racionalno gura u haos. Ratove i izazivaju ljudi koji tako razmišljaju. Prvi dan svakog ratkog sukoba u glavni štab svih uključenih strana dođe milion informacija o raznim stvarima koje su krenule naopako, a ne onako kako je planirano.

Ipak- u svim ratovima, pa tako i u tom postoji jedna vojnička konstanta. Svako vojno lice je u prilici da mjenja svoj život za živote desetina pa i stotina civila svojim angažmanom. Pilot aviona ili operater na PVO sistemu ima mogućnost da obori krstareću raketu ili avion i tako spase most, stambenu zgradu, aerodrom, bolnicu, školu, voz… Ne moram biti u pravu ali BIRAM da mislim da je svaki od ljudi koji je ulazio u taj komad svoje opreme imao na umu tu svoju svrhu prije svega, pa i prije nekih ili nekog naređenja.

4. I da završim sa ovim još nešto. Po prirodi stvari ako si strana koja treba da bude napadnuta nikada NISI SPREMAN. Kažu ljudi- mogli smo imati to i to, kupiti to i to…Ne. Onoga trenutka kada je donijeta odluka da te se napadne školovani ljudi sa druge strane su procijenili tvoje efektive i mogućnosti, uključujući i vrijeme koje ti treba, ok? Napada se slabiji, a slabiji se brani sa onim šta ima u tom trenutku. Zato se i ulaže u Vojsku, stalno i bez pogovora, gradi se država u kojoj želiš da živiš i stara se da ona bude jača, a i da joj Vojska bude što jača. To je sa druge strane suština patriotizma- povjerenje u gradnju mehanizma koji će kao organizam štititi svakog pojednca i mjera ODVRAĆANJA- patriotizam je u stvari zdrav razum.

Ako ti je potreba najbolja uniforma, G3 puška i baterija VBR-ova da bi ti odradio šiftu na stražarskom mjestu, i potpuno ne razumiješ ljude koji dobrovoljno služe vojni rok- nemoj ni da dolaziš- idi živi zemlju u kojoj smatraš da se to može pružiti svakom ko se zovne, to je sasvim ok. Ima ljudi kojima domovina ne treba- super im je gdje god da žive, samo im proteina daj.

Za službu ti je potrebna samo dobra volja, par ruku, nogu i želja da zaštitiš način života na koji si do sada navikao i koji ti odgovara. U suprotnom će ti doći neko drugi da ti kaže šta da navikneš i ti i tvoja porodica i koliko ćete i kada da imate. Jednostavne stvari- nisu se mjenjale desetinama hiljada godina- potpuno sve isto, nemojte razbijati glavu s tim. :)

Pozdrav svima!

@Mayer
Da li si ti uzivo video tepih bombardovanja ili dejstvo recimo aviona A10???