Vazduhoplovne snage vojske Češke Republike su na zvaničnoj ceremoniji održanoj 2. septembra u 24. transportnoj vazduhoplovnoj bazi „T. G. Masarik“ koja se nalazi na vojnom aerodromu Prag-Kbeli, povukle iz upotrebe svoja dva tromotorna mlazna aviona za prevoz veoma važnih osoba tipa Jakovljev Jak-40 (Яковлев Як-40; NATO oznaka: Codling).
Na ovoj svečanosti izvršen je poslednji let aviona Jak-40-S2 (taktičkog broja 0260 i serijskog broja 9940260) i Jak-40K 1257/9821257. Ovi avioni su bili deo 25 Jakova 40 koje je bivša Čehoslovačka nabavila u periodu od 1974. do 1979. po nalogu prema kome je 17 aviona isporučeno kompaniji ‘’Československé aerolinie’’ dok su se ostali pridružili Vazduhoplovnom odeljenju ministarstva unutrašnjih poslova. 1981. godine dva aviona ovog ministarstva su prebačena u 3. transportni vazduhoplovni puk Ratnog vazduhoplovstva u bazi Prag-Kbeli.

Povlačenjem Jakova 40 neznatno su smanjeni kapaciteti VIP transporta RV Češke pošto njegova 241. transportna eskadrila ostaje opremljena sa tri moderna VIP aviona: dva Airbus A319CJ (2801 i 3085) i jednim Bombardier CL-600-2B16 Challenger 601-3A (5105).
Takođe flota vojnih transportnih aviona se sastoji od 6 dvomotornih transportnih aviona malog doleta Let L-410 Turbolet (dva transportna L-410UVP-E20M: 2312/892312 and 2602/912602; dva aviona u VIP konfiguraciji: L-410UVP-E14 2601/912601 i L-410UVP-E2 2710/922710; i dva specijalno opremljena L-410FG: za aero-foto snimanje 1525/851525 i radio-kalibraciju 1526/851526) kao i 4 srednja transportera C295M (0452/062, 0453/069, 0454/074 i 0455/075), svi u službi 242. transportne i specijalne eskadrile RV Češke.

Posebno treba napomenuti da je Češka Republika decembra 2019. godine potpisala ugovor za nabavku dva dodatna C295 opremljena vingletima koji bi trebali biti isporučeni u prvoj polovini 2021. godine. Ovim sporazumom flota čeških C295 će porasti na šest aviona a takođe je predviđena i nadogradnja postojeća 4 transportera istog tipa.
Putnički avion Jak-40, koji je prvi put poleteo 1966. godine i koji je proizveden u 1011 (neki izvori navode 1013) primeraka, nalazi se na zalasku karijere i više ne leti u okviru NATO. Međutim, do oko 24 aviona još uvek služi u oružanim snagama Angole, Etiopije, Ekvatorijalne Gvineje, Kazahstana, Kube, Madagaskara, Rusije i Sirije.

Jedan od korisnika Jaka 40 bilo je i Ratno vazduhoplovstvo bivše SFR Jugoslavije, potom SR Jugoslavije, zatim Državne zajednice Srbija i Crna Gora a od 2006. godine i RV i PVO Vojske Srbije. Još krajem šezdesetih godina bivši SSSR ponudio je Jugoslaviji avion Jak-40 za avio-saobraćaj na kratkim linijama ali avio-prevoznici ipak nisu bili zainteresovani za takav tip letelice. Sa druge strane JRV i PVO je imalo potrebu za zamenom sovjetskih putničkih aviona Il-14.
Nakon što je na aerodromu Beograd 26. aprila 1968. godine održan prikaz aviona kao i pokazni let, odlučeno je da se Jak-40 nabavi za potrebe Ratnog vazduhoplovstva. Proizvodnja prva dva od 6 naručenih aviona završena je 21. maja i 22. juna 1971. a njihova primopredaja izvršena je 16. jula iste godine u Moskvi. Bili su to avioni koji će dobiti vojne evidencijske brojeve 71501 (fabrički broj 9120717) i 71502 (9120817), imali su 27 sedišta i rezervoare za tri tone goriva. Ušli u sastav 675. transportne avijacijske eskadrile (trae) na aerodromu Batajnica čija je namena bila da prevozi državni i vojni vrh Jugoslavije kao i da izvršava različite zadatke prevoza i transporta za potrebe RV i PVO.

Proizvodnja sledeća dva aviona (ev. broj/fab. broj 71503/9222020 i 71504/9231523) okončana je 10. maja i 19. oktobra 1972. a razlikovali su se od prva dva primerka po tome što su mogli da nose četiri tone goriva. Potom je 31. avgusta 1976. završena proizvodnja aviona 71505 (9630849) a 27. septembra 1977. i 71506 (9731255). Avioni 71503 i 71505 bili su putnički primerci dok su 71504 i 71506 bili tzv. ‘’salonski’’ sa do 18 sedišta. Interesantno je da je njihov korisnik, 675. trae u periodu od 1976. do 1983. nosila naziv 675. mešovita transportna avijacijska grupa.
Za potrebe kalibraže zemaljskih radio-navigacionih sredstava u Saveznoj upravi za civilni vazdušni promet (SUCVP) postojalo je avio-odeljenje a njihove posade dolazile su iz sastava RV i PVO. U prvoj polovini 80-tih godina iz JRV su za zamenu zastarelih C-47 za SUCVP iz 675. trae izdvojeni avioni 71503 i 71505 na kojima je ugrađena oprema za kalibražu američke proizvodnje a interesantno je da su im ostavljene kompletne oznake pripadnosti RV i PVO.

U JRV je korišćen i Jak-40 koji je dorađen da bude letelica za elektronsko izviđanje i protivelektronska dejstva. Ideja da se u naoružanje uvede takav avion pojavila se još 1980. godine ali je nakon više godina proučavanja dostupnih sistema tek 1985. naručena specijalna oprema od italijanske firme Elletronica. Realizacija projekta započeta je 1986. odlučeno je da se dorade izvrše na avionu 71506 koji je poslat na remont u SSSR koji je završen 1987. Međutim nakon povratka u Jugoslaviju avion je vraćen u jedinicu jer oprema još nije bila primljena pa je na dorade predat tek 1989. U avion su bili ugrađeni sistemi za radio izviđanje i radio-tehničko izviđanje Smart Guard i Aries-A.
Početkom 90-tih godina svih 6 aviona je zbog propisa za civilni vazdušni saobraćaj uvedeno u registar pa je tako 71501 dobio registraciju YU-AKP, 71502 YU-AKS, 71503 YU-AKT, 71504 YU-AKU, 71505 YU-AKV i 71506 YU-AKW. Tokom reorganizacije RV i PVO Vojske Jugoslavije koja je izvršena leta 1992. godine 4 Jaka 40 ušla su u sastav 1. avijacijskog odeljenja 675. trae da bi juna 1997. jedinica kojoj su pripadali bila spojena sa drugom transportnom eskadrilom u jednu, 677. trae koja je bila direktno potčinjena Komandi RV i PVO. Vrlo brzo ostao je samo jedan aktivan avion (71504) jer su na ostala tri istekli resursi. Tokom bombardovanja 1999. ostali su na aerodromu Batajnica na kome je 27. maja lakše oštećen avion 71501. Tri neaktivna aviona (71501, 71502 i 71506) su nakon rata proglašena za neperspektivne i prodata su 2004. godine dok je za VIP prevoz ostavljen 71504 koji je leteo do 2004.

Gotovo istovremeno Agencija za kontrolu letenja Srbije i Crne Gore (SMATSA) odlučila je da povuče Jakove i zameni ih novom tehnikom pa su njena oba aviona (71503 i 71505) predata 677. trae. Prilikom reorganizacije V i PVO Vojske Srbije koja je sprovedena u jesen 2006. godine ušli u sastav 138. mešovite transportne avijacijske eskadrile, 204. vazduhoplovne baze, kasnije 138. transportne avijacijske eskadrile, 204. vazduhoplovne brigade.
Interesantno je da je prvi vazduhoplov koji je poleteo sa novim srpskim oznakama (rondelama) bio 71503 koji je nacionalne oznake dobio 24. aprila 2007. Iako je taj primerak i remontovan 2007. godine, oba Jaka su zbog isteka resursa prizemljena već 2010. a poslednji let izvršen je 23. decembra 2010. godine avionom 71505. Plan da se eventualno izvrši još jedan remont u Belorusiji i tako produži život za još 5 godina ili 6000 časova naleta, nije realizovan.
Autor originalne vesti: Igor Božinovski
BB
Veoma lijep avion ovaj Yak40.
Kako su se nekad nabavljali avioni, Čehoslovačka 25 komada… A danas je vijest kada Srbija kupi polovan avion za VIP potrebe…
Andrija
25 komada, ali kako piše u tekstu, čak 17 za ČSA, tj. za komercijalni saobraćaj. Dakle samo 8 za potrebe države/vojske.
Češka koliko vidim i dalje kupuje…lepu flotu A319, CL-600, L-410 i C295 imaju…
Petrovic Dusan
Danas se zaboravlja da je nekadasnji SSSR bio svetska sila u proizvodnji civilne avijacije.
Posebno su zanimljive odluke nasih vlasti posle 2000:
– remont aviona na kome za svega 3 g isticu resursi…
Ili: -prodali 3 komada kao „neperspektivne“a nisu ih zamenili nicim.
Mirise na finansijsku malverzaciju.
Andrija
Velika je šteta što je nekadašnja sovjetska civilna avioindustrija propala. Bilo bi dobro da postoji nekakva konkurencija Erbas/Boing duopolu. Možda će u sledećih par decenija Kina uspeti da iznedri nešto. Nadam se i da će Micubiši uspeti da izgura Spejsdžet na tržište, to je preko potrebno sada kada je i proizvodnja regionalnih mlaznjaka prešla u ruke Boinga i Erbasa.
Srbofil
Nakon raspada SFRJ zaista nije bilo neke velike potrebe za ovim avionom tako da je prodaja/povlacenje iz upotrebe sasvim racionalna. Eventualno da su verziju za EI i PED zadrzali, to bi bilo korisno. Zanimljivo da smo u sovjetske avione stavljali zapadnu elint opremu, slicno kao sto smo 21M opremali americkim sistemom LOPAR.
Ti jakovi se danas koriste za protiv teroristicke vezbe i to je to. U Rusiji sluze da se piloti/tehnicari prebace sa aerodroma na aerodrom, ima bas od skoro neki snimak kako Sergej Bogdan pilotira Jakom. Kod nas to moze i helikopterom jer je sve relativno blizu.
Jedini moderan pandam koji mi pada na pamet je PC-24, jer moze da sleti na travnate/zemljane pps. Ima i jako prakticna kargo vrata. Samo opet, ne vidim u koje svrhe bi ga koristili pa da “nadjemo zamenu” Jakovima?
Mozda vi, ili neko drugi, nesto znate sto ja ne znam? Veoma je moguce da gresim
Aleksa Radojičić
@Srbofil
Ako gledamo šta je potrebno RV i šta treba zameniti, postoji određena logika da se sa jednim tipom letelice zameni An-2 i JaK-40 u ulozi lakog transporta, aviona za padobransku obuku i kao avion za EI i PED. U našem slučaju ne postoji potreba za mlaznim avionom takve klase, jer smo relativno mala zemlja, tako da bi neka potencijalna zamena mogao biti turboprop tipa L-410 ili slični avioni takve kategorije, bar po meni.
Petrovic Dusan
@ Andrija Ima nagovestaja da ce Kina da parira Airbus & Boeing u blizem vremenu.
Koliko je to realno, ostaje da se vidi.
Rusija danas nema sanse da parira Airbus/Boeing koji su kupili sve manje kompanije, pa cak ni u medjunarodnoj kooperaciji-kao sto je pokazao Suhoj „superjet“ i MC-21.
@Srbofil Meni nije logicno da se ulozi u remont aviona kome istice resurs za svega par godina, ne znamo cifru, ali je svrsishodnost ovog resenja u najmanju ruku za debatu, a moguce se i neko ugradio.
Srbofil
@Aleksa Radojicic
Da, kada ste pomenuli i obuku padobranaca, zaista ima smisla da to sve radi jedna kvalitetna, modularna platforma, eventualno u 2 varijante.
Salle
Kada je Aviogenex propao trebalo je da RV pruzme ili otkupi
B732 yu-anp.
Jos uvek bih se koristio bio je mladji od sadasnjih airserbia B733.
A nije imao neku veliku trzisnu vrednost. Steta.
BB
Andrija, ruska civilna avio industrija se polako uzdiže. SSJ100 prolazi kroz „rusifikaciju“, videći kako je prošao transfer zapadne tehnologije, prelaze na kompletnu rusku priču. MC-21je u procesu sertifikacije i sljedeće godine treba biti započete isporuke kupcima. Ruski sertifikat se očekuje ove godine, EASA dogodine. I ovdje je bio započet trend saradnje sa zapadom pa su uveli sankcije na karbonska vlakna, međutim Rusija je osvojila proizvodnju tih vlakana i preprega pa sad nema više opasnosti od sankcija. MOže se naručiti sa GE motorima ili sa PD-14 motorima koji su komplet ruski. Varijanta MC-21 301 (300 su GE a 301 su PD-14 motori), je smontirana i provode zemaljska ispitivanja prije prvog leta. Il-114 300, je 100% rus od početka priče, turboprop sa 68 sjedišta, mogućnost slijetanja i polijetanja na slabo pripremljene površine. Smontiran prvi primjerak, provode se zemaljska ispitivanja, u septembru širi krila po prvi put (za koji dan). IL-96 400, širokotrupac produžen 9,6m u odnosu na 300 varijantu, je smontiran u gruboj fazi, sad se dodaju avionika, enterijeri, sljedeće godine je zakazan prvi let, ovaj avion je bio i ostao 100% rus. Let410-NG novi model (jači motori, više prtljažnog prostora, brži, veća nosivost) dobro poznatog aviona već leti i isporučuje se. Zašto pominjem LET410? Pa i to je ruski avion, ruski državljanin (Iskander Mahmutov) je 100% vlasnik i avion se proizvodi na 2 lokacije u Češkoj i u Ruskoj federaciji. U pripremi je i početak razvoja L610, varijanta sa 40 sjedišta, ali to je tek na početku. I Let410 i 610 će dobiti ruske motore. Što se tiče zamjenika Kukuruznika, napravili su prototip komplet od karbona sa turboprop motorom (GE), međutim odlučeno je da će se praviti novi avion koji će imati ruski motor i biće od aluminija, iz razloga jednostavnijeg održavanja na nepristupačnim terenima gdje je ovaj avion „kod kuće“. COMAC 929 kao rusko kineski projekat sam ispustio iz vida, tu je formiran istraživački centar koji će biti u Rusiji (a u Kini proizvodnja), međutim to je na početku i zavisi od novog motora PD-35 (koji je isto započet razvoj).
SSJ100 je dobro opekao ruse ali su zahvaljujući njemu uveli doktrinu „sve rusko“, isto tako neće žuriti sa novim avionima da ih pošto poto prodaju na zapadu, imaju oni u svojim granicama tržišta (tj. potreba) koliko hoćeš. Dakle ne treba očekivati upliv na tržišta Boeinga i Airbusa u smislu da se tuku na nekom tržištu, to dugo neće biti, ali da će za par godina većina u Rusiji biti ruski avioni, to je zasigurno. Naravno biće prodaja u ruskoj interesnoj zoni.
Kinezi, postoji bojazan da će kinezi za svoj Comac 919 se opeći o sankcije vezano za motore, pa su već razgovarali sa rusima oko nabavke PD-14 motora. Ipak je Rusija ta koja će se priključiti duopolu A-B, zahvaljujući tome što imaju svoju industriju motora. U Suštini to će učiniti rusi i kinezi zajedno…
Citalac
Sta se desava sa ovim poslednje-prizemljenim Yak-om? Ima li plana sa se prebaci u muzej ili vec negde gde se moze videti?
Marko
Bas i mene interesuje sta se desava sa jakom 40 kao i sa genexsovim avionom. Mislim da trune kod jat tehnike.
Sta se desava sa tro muzejska primjerka jel su plabirali kako da prebace u muzej.
JU240
Da napišemo i da je vojni JAK 40 bio popularan među domaćim fudbalskim klubovima, za odlazak na gostovanja.
Takođe i da je u SSSR-u imao nadimak ‘istrebitelj kerozina’ (zgodna igra reči, jer istrebitjelj na ruskom označava i avion-lovac).
Upravo je ta poslednja karakteristika uslovila da sa naftnom krizom stanu poslovi sa izvozom ovog izuzetno kvalitetnog aviona na zapad (mali broj je do tada tamo uistinu i prodat).
Šteta što nema naslednika. Imali su pola veka da stave dva nova motora, novi rep i da malo produže trup. I ništa.
Živojin Banković
Можда сте заборавили на Јак-42?
JU240
A, ne, 42 je dosta veći avion.
I od njega se svašta moglo napraviti, po istom principu: novi rep, dva motora umesto tri, produžen trup…
ivan1
Jedna od mojih prvih maketa prije 40 i kusur godina u proizvodnji VEB Plasticarta !