Generalni direktor kompanije MTU Maintenance Serbia, Rajner Beker, veteran je u jednom od tehnološki najizazovnijih segmenata vazduhoplovne industrije – proizvodnji delova za vazduhoplovne pogonske grupe i njihovom održavanju. Prvi intervju nekom mediju u Srbiji i regionu dao je Tango Six portalu.
Priča kompanije MTU u Srbiji počela je u maju 2019. godine kada je potpisan memorandum o saradnji i izgradnji postrojenja kompanije za reparaciju delova avionskih motora u Novoj Pazovi. Kompanija je tako pored svojih već etabliranih postrojenja u Nemačkoj, Poljskoj, Kini, Kanadi, Severnoj i Južnoj Americi i Australiji izabrala Srbiju, u konkurenciji nekoliko evropskih zemalja. Srbija se obavezala da u sklopu reforme dualnog obrazovanja zajedno sa kompanijom MTU investira u obrazovanje potrebnog kadra, Vlada Srbije je podržala projekat, na kojem je u julu 2021. započela izgradnja novog postrojenja. Lokacija u Novoj Pazovi počela je sa radom u decembru prošle godine.
Kako je direktor MTU Maintenance Serbia kazao za Tango Six, postrojenje u Srbiji biće tehnološki najnaprednije u okviru MTU grupe. Mašine i procesi rada na reparaciji delova avio-motora biće trenutno najmoderniji na svetu. U Srbiji će se primenjivati 25 od 42 tehnologije reparacije koje grupa poseduje. U jednom trenutku u Novoj Pazovi radiće se na 1000 različitih delova koji su deo 16 različitih, većinom trenutno najmodernijih, mlaznih motora koji pogone civilne komercijalne avione.

i planira svoj rast na osnovu nezabeleženog rasta komercijalne avijacije u svetu. MTU grupacija je samo na nedavno održanom vazduhoplovnom sajmu u Parizu sklopila ugovore za održavanje i proizvodnju u iznosu od milijardu dolara.
Kompanija je u novembru 2020. godine potpisala ugovor sa srpskom nacionalnom avio-kompanijom za održavanje avio-motora. Er Srbijini V2500 motori će tako biti rastavljani u MTU postrojenju u Hanoveru a njihovi delovi će zatim biti reparirani upravo u Novoj Pazovi.
Direktor
Rajner Beker prošao je gotovo sve stadijume karijere vazduhoplovnog inženjera, prelazeći na uloge menadžera programa i rukovodioca unutar verovatno najvećeg globalnog proizvođača i reparatora delova za mlazne motore na svetu.
Beker je 2019. godine dobio zadatak da postavi na noge, kako će se ispostaviti, najmodernije postrojenje MTU-a u Evropi:
– Započeo sam svoju profesionalnu karijeru 1986. godine, nakon završenih studija mašinstva sa specijalizacijom za motore na Univerzitetu u Minhenu. Prvo zaposlenje bilo mi je u kompaniji MTU. Naša kompanija u to vreme bila je orijentisana, u gotovo 80% svojih aktivnosti, na vojni program. Moj početak je stoga bio vezan za inženjerski rad na motoru J79 koji je pogonio više borbenih aviona, kao što su Starfajter i F-4 Fantom. Moje aktivnosti tada su se sastojale od upravljanja logistikom i procesom remonta rezervnih delova za nemačko ratno vazduhoplovstvo. – priča nam Beker o svojim inženjerskim počecima.

Kako kaže, sledeća stepenica karijere poklapa mu se sa tada strateškim evropskim projektom višenamenskog borbenog aviona nove generacije, Tajfunom. Beker tada napreduje do višeg menadžmenta u kompaniji MTU, koja je tada bila odgovorna za oko 30% radne podele u Eurodžet konzorcijumu:
– Odgovornost za progam jednog motora prvi put mi je bila poverena baš na EJ200. Bio sam posvećen internom menadžmentu, ne toliko eksternom. Sa strane MTU-a bio sam odgovoran za raspoređivanje razvoja hardvera za ovaj motor što mi je pružilo zaista vredne prilike za učenje. Posebno, što je aktuelno danas, kako iznutra izgleda problematika lanca snabdevanja kada ste u razvojnom programu.
S tim da je, u to vreme, taj lanac snabdevanja više bio orijentisan ka lokalu, bio je manje ili više postavljen unutar Nemačke i evropskih država koje su bile partneri na projektu. Nakon rada na ovom projektu prešao sam na Pretov PW6000 koji je bio projektovan za Erbasov A318, koji, kako će se ispostaviti, nije bio preterano uspešan projekat. Ali za MTU je to bio prilično važan korak. Radilo se o prvom motoru za koji smo projektovali kompresor visokog pritiska. Do tada smo, u civilnom programu, bili odgovorni samo za kompresore niskog pritiska ali smo zahvaljujući vojnim programima ušli i u sekciju visokog pritiska.
Nakon toga napredujem na projekat General Electric GE38 motora, pogonske grupe helikoptera CH-53 za koji je MTU razvio turbinu niskog pritiska. Tu sam bio do 2013. godine kada prelazim nazad u Minhen gde sam se vratio u proizvodnju i nadležnosti su mi bile vezane za standarde programiranja CNC mašina, standarde planiranja rada, bio sam zadužen za uvođenje digitalnog „shop floora“ u Minhenu i time sam se bavio pet godina, do projekta u Srbiji. – naveo je Beker.
Srbija
Kada je MTU 2018. godine počeo sa analizom, planiranjem i potragom za lokacijom svog sledećeg inostranog postrojenja Srbija nije bila jedina zemlja u konkurenciji. Kako Beker kaže za Tango Six, da bi se objasnilo zbog čega su izabrali baš Srbiju, bitno je podeliti odgovor na razloge zbog kojih su uopšte krenuli u ovu investiciju i u razloge zbog čega je izbor pao na našu zemlju.
– Avio-industrija raste.
Mnogo ljudi, kao što ovih dana i slušamo, želi da leti. Avio-kompanije nakon pandemije beleže veliki rast saobraćaja, kupuju ili iznajmljuju avione, prilično je jasno da je industriji potreban rast kapaciteta u svakom pogledu. Ako bi analizirali globalni MRO (Maintenence Repair Overhaul) kapacitet jasno je da on, na sadašnjim nivoima, ne može opslužiti globalnu komercijalnu avio-industriju. Značajan broj putničkih aviona trenutno je na zemlji zbog čekanja na razne nivoe održavanja ili remonta.
Analize i predviđanja pokazala su nam da globalno postoji povećana tražnja za MRO kapacitetima i potraga za lokacijom novog postrojenja u inostranstvu započela je 2018. godine. Sve o čemu pričam, napominjem, dogodilo se pre Kovida.

Pojedina MTU postrojenja širom sveta koja obavljaju rastavljanje i sastavljanje motora testiraju reparirane delove ali ne obavljaju nikakve radove na konkretnoj reparaciji delova. Kada rastave motor, pregledaju delove kojima treba remont šalju ih ili u naša bazna postrojenja u Nemačkoj ili, od ove godine, u Novu Pazovu. – priča Beker.
Kako direktor MTU Maintenance Serbia objašnjava, postrojenje u Srbiji će tehnološki, kada bude bilo u punom kapacitetu, biti naprednije od drugih postrojenja kompanije van Nemačke:
– Objasniću Vam čime se generalno MTU bavi. Kao avio-kompaniji, kada je, na primer, vreme da se pregleda kompresor u motoru vašeg putničkog aviona, on se rastavlja na delove i ukoliko je neki od delova pokvaren ili mu ističe resurs imate izbor. Ili da kupite novi što je izuzetno skupo, ili da reparirate postojeći. Većina avio-kompanija bira drugu opciju.
Avionski motori, po svojoj tehnologiji proizvodnje, u upotrebi mogu biti 30 pa neki i 40 godina. Za starije motore je i teže naći potpuno nove delove. Tu je dakle pitanje i njihove cene. Repariranje postojećeg dela može u nekim slučajevima iznositi samo 10% cene novog. Ne treba potceniti ni aspekt održivosti, odnosno činjenicu da reparacijom delova ne pravimo viškove i posredno ne doprinosimo zagađivanju.
To ćemo raditi ovde u MTU Maintenance Serbia.
Trenutno, na nivou MTU grupe, u svim postrojenjima, primenjujemo 42 pojedinačne tehnologije kada je reparacija delova za avionske motore u pitanju. Postrojenje u Novoj Pazovi imaće 25 ovih tehnologija.
Delovi će na reparaciju u Srbiju dolaziti iz naših globalnih centara za rastavljanje motora u Kanadi, Kini, Poljskoj pa i iz Nemačke. U bliskoj budućnosti, jednom kada postrojenje u Srbiji bude počelo da radi u punom kapacitetu, čak će i posao reparacije delova koji je bio rezervisan za lokacije u Nemačkoj biti prebacivan u Srbiju. Ovde ćemo imati najnoviju opremu koju trenutno možete kupiti na globalnom tržištu. –

Beker objašnjava da će postrojenje u Srbiji reparirati delove za više od 16 različitih tipova avionskih motora. Kapacitet za rad na svih 16 različitih programa biće osvajan postepeno, naglašava Beker, kako broj naših zaposlenih bude rastao. Dostignuti kapacitet će, kako kaže, iznositi oko 1000 različitih delova koji će se raditi u Srbiji.
MTU, prema Bekeru, u ovoj godini planira da osvoji procese reparacije za 100 delova da bi, godišnje, osvajali po 100 do 150 novih delova. Za početak to će biti lopatice turbina za više različitih tipova motora, lopatice niskog, visokog pritiska, ključni delovi na oplati.
Ljudi
Direktor MTU Maintenance Serbia naglašava da će u postrojenju u Novoj Pazovi procentualno najviše zaposlenih biti iz mašinske struke, radi se o nekoliko desetina profila. Vazduhoplovnih inženjera za sada ima proporcionalno najmanje, .
– Pričali smo o tehnološkom delu. Međutim, odluka za dolazak u Srbiju nije donesena samo na tom osnovu. Nije, na primer, bila toliko presudna ni raspoloživosti adekvatnog zemljišta pogodnog za „greenfiled“ industrijsku investiciju.
Najbitnije je da li možete pronaći adekvatne kadrove.
Kada pogledamo naša iskustva iz, na primer, Poljske ili Nemačke, pronalazak adekvatnih i kompetentnih kadrova je najveće usko grlo. Dakle nije, uslovno govoreći, toliko teško pronaći idealnu lokaciju, investirati – definitivno je najveći izazov pronaći prave ljude i to je sve teže i teže.
Naravno, bilo je bitno proceniti infrastrukturu, lokalne uslove, kakva je povezanost ili blizina aerodroma i auto-puteva radi lanaca snabdevanja i isporuka. Ali najbitnije pitanje uvek je bilo: hoćemo li biti u stanju da pronađemo adekvatni obrazovni sistem, koliko su taj sistem i matična država fleksibilni, kako bi nas podržali? I da budem iskren, upravo zbog toga smo izabrali Srbiju.

Kako u MTU grupaciji, tako i u MTU Maintenance Serbia biće .
Samo od nekih, tu su operateri mašina, inspektori kvaliteta, profesionalci koji rade kao podrška kupcima što je takođe bitan aspekt našeg poslovanja. Ja sam dobar primer, počeo sam kao inženjer u kompaniji, prešao sam na razvoj proizvoda i menadžment programa. Tako i naše buduće kolege moraju imati otvoren um za sve potencijalne karijerne prilike. U kom god segmentu komnpanije da radite uvek je paralelno od vas neki drugi proces u koji možete biti uključeni. Kada ste svesni šta se dešava pored vaše odgovornosti možete se bolje integrisati i doprineti uspehu kompanije.
U vašoj zemlji imate tradicionalno odličan sistem obrazovanja, od srednje škole preko Univerziteta a sada imamo i Vazduhoplovnu akademiju u Beogradu sa kojom smo od početka započeli intenzivnu saradnju.
Na kraju, kada pričamo o ključnim razlozima odluke da, u konkurenciji drugih evropskih zemalja izaberemo Srbiju, moram naglasiti da je veliku razliku napravilo i raspoloženje i želja lokalne samouprave i Vlade Srbije da nas podrže. Vlada nas je podržala tokom izgradnje, između ostalog kroz infrastrukturne mere i počeli smo sa gradnjom novog pogona. – ističe Beker.
Budućnost
Direktor MTU Maintenance Serbia za Tango Six kaže da proizvodnja delova u Novoj Pazovi trenutno nije u planu kompanije ali i da nije isključena u daljoj budućnosti.
– Trenutno smo fokusirani da pronađemo i obučimo kadrove, u tome intenzivno sarađujemo sa lokalnim stručnim školama i Vazduhoplovnom akademijom. Trenutno smo fokusirani na uspostavljanje novog kapaciteta mašinske srednje škole u Novoj Pazovi. Donirali smo opremu, mašine, koji služe kao učila. Ali i sada mogu reći da brojevi mladih ljudi koji su nam dostupni i dalje nisu dovoljni. Trebaće nam mnogo, mnogo više.

Nakon instalacije svih mašina u trenutno postrojenje iskoristićemo 50% prostora od 26 hektara koje su u našem vlasništvu, tako da ćemo imati značajan prostor za buduće fizičko širenje.
Trenutno, postrojenje u Novoj Pazovi dimenzionirano je za ispunjavanje između 470 do 500.000 radnih sati reparacija godišnje. Bićemo u stanju da taj nivo podignemo do 800 ili 900.000 sati godišnje.
Da li ćemo u Srbiji i proizvoditi delove za avio-motore? To zavisi od više faktora a pre svega od naših performansi u ovom postrojenju. Svi iz grupacije sada gledaju u nas i kako ćemo se pokazati. Trenutno imamo 260 zaposlenih, uzimajući u obzir trenutni razvoj avio-industrije mogli bi u nekom trenutku doći do 2.000. – ispričao je Beker za Tango Six.
Q
Woow, kako sam i sam mašinac oduševljava me ovaj članak. To je to što nam treba.
Ivkos
Bravo. Jos ovakvih par kompanija i mi smo na konju.
Vladimir
Cast je da jedna od kompanija koja je stub razvoja Nemacke privrede investira u nasoj zemlji. Jos kad bi se pojavio PW, GE ili RR, vratili bi se u sam vrh avio industrije gde smo nekada davno bili.
Gale
Владимире у ком врху авио индустрије смо некада били. А Орловима и Галебовима, где нисмо радили ништа на мотору и минимално опреме. Или ако се сме поменути Ласта. Или на дрвеном ИК-3 који је имао сјајну аеродинамику и катастрофално лош стајни трап, мотор увозни. Да ли смо имали неки квантитет, распитајте се колико је Л-29 школских направљено у Чехословачкој, колико Ан2 ван СССР-а у нама сличним земљама.
Ако не правите мотор нисте нигде у врху авио индустрије…
Brad
@Gale
Danas se u merdeces A i B klase ugradjuje francuski motor. Kinezi uvoze strane motore za svoj putnicki avion, a u njima su ugradjene lopatice radjene u Adi, severnobacka oblast, Srbija
BSD
Naravno, kadrovi su bitni, a u Srbiji ih ima, nazalost trenutno nedovoljno, ali ako budu placali kao u Nemackoj bice to odlicno. Proizvodili smo sa njima Dornier Do-17K do pocetka rata, posle toga u SFRJ nesto nismo vidjali Nemacke inzenjere u Srbiji, vise su se provlacili Englezi (unistili Orla sa motorom) i Francuzi, ali evo opet su tu i to je dobro.
Mečka
@ BSD
Da oni su baš došli u Srbiju da bi nas plaćali kao u Nemačkoj.
Monte
Lupetanje gde imamo kadrove? Koliko ih zavrsio vazduhoplovni smer I metalurgiju?
BSD
Vazduhoplovna industrija je specificna, a oni ako budu hteli da to rade u Srbiji morace da daju plate slicne kao tamo inace ce ti kadrovi kada diplomiraju otici gde ce dobiti bolju zaradu i nece se zadrzavati ovde, eventualno neki manji broj. To nije lepljenje plocica, kupanje starih osoba, moleraj, voznja kamiona i ostalog, pa da to tako funkcionise.
@Monte
Gluvom saputat i coravom namigivat zaludan je posao!
PSA
Pa sad. Uštedeće dosta u prvo vreme jer će verovatno (pretpostavljam na osnovu iskustva sa nekim drugim visokotehnološkim firmama) plate biti dobre za naše prilike ali nešto niže za Evropske. Što i nije loše. Imati par hiljada evra platu ovde je bolje nego tamo dva tri puta više. To važi naravno do trenutka kada i ako odluče da povećaju proizvodnju, o čemu priča u tekstu, kada će morati da dovlače stručnjake sa strane i samim tim da dižu plate na evropski nivo.
BSD
@PSA
Upravo tako! U pocetku mala razlika oko 500 evra, za nase prilike dobra plata, a onda kada dovedu ekipu ista kao tamo.
Djuka
>> Imati par hiljada evra platu ovde je bolje nego tamo dva tri puta više.
TI dakle mislis da je u Nemackoj uobicajeno imati 4-6K mesecno neto platu?
monte
Za vas iz DBa da inzenjeri imaju oko 6K u proseku, moj Djuka koliku vi stetu pravite Srbiji svakim danom svog postojanja od 1944 godine. Na bausteli je mnogo manje.
PSA
@Djuka
Ne pričam šta je uobičajeno. Ovo je visokotehnološka kompanija gde su većina zaposlenih inženjeri. Ne govorim o čistačicama.
Miloš
Je li ima neko uopšte informaciju kako se kreću plate inženjerima u ovoj kompaniji?