Kako je jutros objavila Utva, najveći srpski proizvođač letelica potpisao je Ugovor o razvoju, sertifikaciji i proizvodnji žirokoptera nazvanog „V-5“ sa američkom kompanijom „VaultGyro“.
Takođe, kako je za Tango Six ekskluzivno potvrđeno iz kompanije, novi direktor „Utva Avio-industrije“ je njen dosadašnji glavni inženjer Aleksandar Petrović.
Petrović je za Tango Six portal kazao da će u novoj ulozi nastaviti da pozicionira Utvu kao ključnog igrača domaće vazduhoplovne industrije i da predstoji nekoliko inicijativa i projekata koji će joj dati novi, još brži, zamah u odnosu na prethodne godine:
– Strategija Utve, koju ću nastaviti, je da se kompanija pozicionira kao vazduhoplovni centar koji će sarađivati sa ostalim kompanijama iz domaćeg i internacionalnog vazduhoplovnog sektora.
U ovome imamo neizmernu pomoć vlasnika naše kompanije, Jugoimport SDPR-a ali i države koja je kroz Ministarstvo odbrane i Ministarstvo privrede u vidu investicionih programa značajno pomogla naš razvoj. Pomoć države kroz ulaganje u opremu i infrastrukturu, uz rad menadžmenta firme, koji je i podmlađen, na ugovaranju novih poslova dobar su preduslov za stabilan rast kompanije. – kazao je Petrović za Tango Six.
Kako je naš portal ranije izveštavao, Utva je u poslednjih par godina nastavila da podržava upotrebu Lasti u iračkom i srpskom ratnom vazduhoplovstvu. Ovu letelicu, zajedno sa Jugoimportom i dalje pokušava da je plasira na druga tržišta.
Kompanija je realizovala projekat modifikacije četvorosede Utve 75 koja je rebrendirana kao Sova sa kojom je napravila prve iskorake u domenu prodaje nakon više decenija u Meksiku i Turskoj.
Kako je Tango Six prvi javio, Utva je u novembru prošle godine sa kineskom državnom kompanijom ALIT započela projekat zajedničkog servisnog centra za vojne bespilotne vazduhoplove srpske i kineske proizvodnje.
Novi projekat

Kako Petrović pojašnjava za Tango Six, novi projekat sa kompanijom „VaultGyro“ obuhvataće razvoj, sertifikaciju i proizvodnju, kako kaže, „inovativnog“ žirokoptera koji će imati pet sedišta i, interesantno, turboprop motor:
– Ugovor podrazumeva kompletan razvoj letelice od nule, odnosno od konceptualnog dizajna.
Ugovorene faze odnose se i na detaljan dizajn, izradu dva prototipa, ispitivanje i sertifikaciju. Proces razvoja i sertifikacije predviđen je da traje nešto duže od tri godine.
Pored toga, Utva je ugovorila i serijsku proizvodnju ovih letelica jer je na osnovu Utvinog predloženog koncepta kompanija „VaultGyro“ dobila preko 600 pisama o namerama. Ovo je i bio odlučujući faktor da se, smanjenjem rizika, odluče da Utva projektuje ovu letelicu po njihovim zahtevima.
Kompanija „VaultGyro“ je pravni naslednik projekta iz 2000-tih godina, odnosno žirokoptera Hawk-4 koji je imao više od 400 letova i koji se između ostalog koristio i za nadzor iz vazduha tokom zimskih olimpiskih igara u Solt Lejk Sitiju.

Novi inovativni žirokopter će imati mogućnosti da vrši „Jump Take-off“ odnosno da poleće sa nepripremljenih staza i terena ili sa autoputa i magistralnih saobraćajnica, odnosno imaće mogućnosti vertikalnog poletanja i sletanja. Osim toga imaće jednostavne i nekompleksne sisteme što će pojednostaviti održavanje i smanjiti eksploatacionu cenu letelice. Ove dve karakteristike ga svrstavaju u kategoriju između aviona i helikoptera, uzimajući najbolje od obe vrste letelica. – pojašnjava novi direktor Utve.
Inženjeri Utve trenutno rade na konceptu koji se zasniva na nekadašnjem prototipu koji je bio izlagan na dva prethodna sajma naoružanja Partner.
– U letelicu ćemo kao pogonsku grupu ugraditi turboprop motor „Rolls-Royce“ M250 B17F.
Planiramo probu ove integracije za dva meseca, što će nam, prvi put u Srbiji, doneti direktno iskustvo u razvoju letelice sa turboprop pogonskom grupom i pratećim sistemima.
Osim toga, razvojem proizvodnih procesa za izradu lopatica žirokoptera pravimo i dodatni tehnološki iskorak. Poređenja radi, lopatica koju će koristiti ovaj žirokopter je sličnih dimenzija kao lopatica helikoptera Gazela. Na taj način Utvini projektanti, nakon uspešne sertifikacije aviona Sova, nastavljaju kontinuitet rada što je veoma važno za razvoj cele kompanije. –

Nagradni konkurs tokom razvoja žirokoptera
Petrović kao još jedan pažnje vredan segment novog projekta ističe i tip sertifikaciju u Srbiji, kod Direktorata civilnog vazduhoplovstva, od kog, kako kaže, Utva dobija stalnu podršku:
– Sa DCV-om ćemo, nakon velikog posla sertifikacije Sove, sarađivati i na ovom projektu, nastavljajući odličnu saradnju koju imamo već dugi niz godina.
Takođe, na ovom projektu ćemo sarađivati i sa dosta kompanija i organizacija u Srbiji, a jedan od važnijih partnera će nam biti Mašinski fakultet univerziteta u Beogradu. – kaže Petrović.
Kao pokazatelj dobre buduće saradnje na novom projektu, iz Utve ističu da je kompanija „VaulGyro“ postala i jedan od najvećih sponzora udruženja studenata „Beoavia“.
– Trenutno radimo na pripremi radionice za izbor najboljeg konceptualnog rešenja žirokoptera na kojoj će moći da učestvuju srednjoškolci i studenti, a nadam se i mladi inženjeri.
Nagrada koju smo spremili za to takmičenje je 3000 evra za prvo mesto, 2000 evra za drugo mesto i 1000 evra za treće mesto.
Cilj je da budući dizajneri, likovni umetnici i inženjeri daju svoj doprinos procesu razvoja ove inovativne letelice, a ko zna, možda i njihovo rešenje bude izabrano kao ono koje će biti sertifikovano. Ovo takmičenje će biti objavljeno na sajtu Utve u prvoj polovini Septembra. – rekao je za Tango Six novi direktor Utve Aleksandar Petrović.
Perko
Hvala Bogu da su se samostalno mrdnuli ka nečemu novom. Inače, predloženi motor je originalno predviđen za TP Lastu jer Lasta može da se prilagodi za ovaj motor bez nekih prevelikih izmena. Šteta što se nije na vreme nastavilo u tom pravcu.
Realni
Sve je to lepo ali jako,jako škripi sa Inžinjerima,rasuli se po belom svetu.Spala knjiga na par Profesora sa Mašinca i poneki Entuzijasta kao Petrašinović.Prsla država po svim šavovima.Tako je to kada se sistematski uništavalo decenijama svaka firma,svaki segment društva raznim partijskim zapošljavanjima naravno ne stručnim kadrom.Sve najpametnije ljude smo oterali.Izlaz je u 100% privatnom vlasništvu kompanija namenske ali što je još važnije dati odrešene ruke da ljudi rade,stvaraju a ne država tj.uhlebe u administracij da ih reketiraju ko kako stigne.
Dovoljno je pogledati šta smo uradili od recimo Gradjevinskog sektora gde smo stvarno bili svetska velesila.Nema više naših radnika ni na zgradicama a kamoli većih projekata.Majstora ni za lek a još manje vrhunskih inžinjera.Urušeno nam je visoko obrazovanje gde se kupuje čak i Doktorska diploma tako da je sve obesmišljeno i veliko je pitanje kakvo je obrazovanje inžinjera koji su završili Faks u zadnjih 10-tak godina.
Volim svoju zemlju,bio sam optimista ali kad pogledam oko sebe koliko smo potonuli u svakom smislu postajem sve više pesimista.Najveći razlog tome je brdo nezavršenih projekata tj. brdo Maketa.
Šta smo mi to izgurali do kraja i uveli u našu vojsku a da je stvarno vrhunsko naoružanje ili neka baš uspešna fabrika gde su ljudi zadovoljni ??? Naravno da Utvi želim svu sreću da bude jaka kompanija gde će svi zaposleni biti zadovoljni i živeti dobro od svog rada,videćemo.Neka je sa srećom.
Miša Cvijanović
100% namenske u privatne ruke!? Ne bih da vređam…..
Deki
Ja za žirokopter znam jedino iz filma Mad Max. Zaista ne znam čemu bi to služilo i ko bi takvo nešto trebao.
Perko
Civili, entuzijasti, traganje i spasavanje, ko god, bitno je da se proizvede i proda kad već ljudi izražavaju nameru da kupe. Svaka fabrika zaista počiva na tome, tzv. „bread and butter“ poslovi. Ne moraju da su fensi, bitno je da plaćaju račune i omogućavaju dugoročni razvoj fabrike. To su temelji na kojima se kasnije zida nešto bolje i šljaštavije…
Miks
Zaista lepe vesti. Lično više sam pristalica da Utva u budućnosti pravi samo dronove raznih tipova, ali i ovo je dobar početak. Ostaje veliko pitanje šta će biti sa postojećim projektima poput Laste, Kobca, Pegaza itd. Ne deluje da Utva ima neke kapacitete za serijsku proizvodnju, dinamika proizvodnje Pegaza to je pokazala.
Thomas
Cemu opet ti sacasti lanseri za NRZ?
To ti je vise sve od Laste za civilno trziste.
Nenad N.
Ne uspevaju da naprave plastican krilati dron a pravice zirokopter? Jedino pitanje je ko tu uzima novac.
Perko
Kad bi znao ogromne razlike u tehnologiji serijske proizvodnje jedne ili druge letelice ne bi se sprdao… Kod žirokoptera će koristiti standardne avio tehnologije korišćene i na Lasti, Utvi, Sovi, G4, Orlu i kojem već avionu Utva da je pravila celog ili delimično proteklih decenija. Zato se očigledno investitor i odlučio za Utvu. Rizik razvoja je najminimalniji mogući.
KK
Uobicajeni T6 optimizam u komentarima. Da se Oresnik radi u Pazovi ne bi valjalo. :)
Nego. Ovo da se proizvede lokalno, ne deluje ultra skupo, ali stavi na to laserski obelezivac cilja, 4 x 9K121 Vikhr, pa da vidis veselja. Bilo bi i trzista i izvoza i posla preko glave.
Zika
Utva eksplicitno navodi „nezamislivu pomoć“ države (Jugoimport, Ministarstva) kroz infrastrukturu, opremu i investicije. Ovo ukazuje da projekat zavisi od javnih sredstava.Projekat omogućava Utvi da zadrži inženjere (spominje se „kontinuitet rada nakon Sove“) i razvija tehnologije (lopatice za žirokoptere, integracija turbopropa).Državna ulaganja su ključna – bez njih projekat ne bi postojao i naravno turboprop motor (skup u održavanju) ce ograničiti privlacnost za kupce cak i one budzetske.
djlj
Ajde jednom i to da vidim da je glavni inženjer postao direktor Firme.
MVP
Tako je. Covek koji ima profesionalni integritet i koji zna. Konacno inzenjer na celu Utve a ne profili koje su imali…
Albatros
Sta AI kaze o projektu Hawk-4 i njegovoj realizaciji?
Spajanje turboprop pogona sa konceptom autorotirajućeg rotora uvodi nivo kompleksnosti koji prevazilazi trenutne kapacitete domaće industrije, kako u inženjerskom, tako i u opitnom smislu.
Problemi su praktično nezaobilazni kod ovakvih hibridnih letelica:
1. Sertifikacioni vakuum i manjak kadra
Kao što ste precizno primetili za projekat Sova, problem sa kadrom se ovde eksponencijalno uvećava:
Hibridni standardi: EASA i FAA još uvek razvijaju specifične zahteve za ovakve letelice (unutar CS-27 za helikoptere ili posebnih kategorija za VTOL/STOL).
Nedostatak specijalizovanih ispitivača: U svetu postoji svega nekolicina Flight Test inženjera i probnih pilota koji imaju iskustvo u opitovanju žirokoptera sa turbinskim motorom. Bez takvog kadra, dokazivanje bezbednosti letelice pred međunarodnim telima je nemoguća misija.
2. Problem vibracija (Aeroelastičnost)
Vibracije kod žirokoptera nisu samo pitanje komfora, već fundamentalni fizički izazov:
Poremećena vazdušna struja: Slobodni rotor kod žirokoptera radi u režimu stalne autorotacije. Pri većim brzinama (koje omogućava turboprop motor), dolazi do pojave asimetrije uzgona i rizika od „flapping“ efekta, što generiše vibracije niskih frekvencija koje je veoma teško eliminisati.
Zamorni vek (Fatigue): Visok nivo vibracija drastično skraćuje radni vek zmaja letelice i komponenti glave rotora, što komercijalnu eksploataciju čini neisplativom zbog čestih inspekcija i zamene delova.
3. Tržišna prihvatljivost
Komercijalni putnici u „vazdušnom taksiju“ očekuju nivo komfora sličan modernim automobilima ili biznis-džetovima.
Nivo buke i trešenja: Turboprop motor sam po sebi proizvodi specifičnu buku, koja u kombinaciji sa mehaničkim vibracijama velikog rotora stvara okruženje koje je neprihvatljivo za poslovnu klijentelu.
Namenska upotreba: Čak i u vojnoj ili policijskoj upotrebi (npr. nadzor), visok nivo vibracija negativno utiče na stabilizaciju optoelektronskih sistema (gimbala), zahtevajući izuzetno skupe i kompleksne sisteme za prigušivanje slike.
Zaključak
Projekat turboprop žirokoptera deluje više kao tehnološki eksperiment nego kao održiv komercijalni proizvod. Bez rešavanja problema aerodinamičke stabilnosti rotora pri velikim brzinama i bez tima koji je licenciran da takvu letelicu „iscedi“ kroz program ispitivanja, ovaj projekat rizikuje da završi kao i Sova – zarobljen u nacionalnim okvirima, bez šanse za globalnu sertifikaciju.