Demanti Tončija Peovića na tekst Alena Šćurica: Koncesija aerodroma Pleso

Po objavljivanju teksta „Lekcije iz regiona: Treba li Aerodrom „Nikola Tesla“ dati pod koncesiju?“ našeg kolumniste Alena Šćurica redakciji se javio gospodin Tonči Peović sa molbom za objavljivanje demantija budući da je njegovo ime pomenuto u tekstu.

Demanti gospodina Peovića objavljujemo u celosti:

Poštovani Glavni uredniče

Sukladno pravu na točnost informiranja a sa ciljem zaštite svog digniteta od netočnih i zlonamjernih dezinformacija koje sam od autora Šćurica pročitao na Vašem portalu, molim Vas da u primjerenom roku objavite ovaj demanti na netočne navode iz članka i to kako slijedi:

Nije točna informacija da je ideja koncesije došla sa mojim mandatom, već je točna informacija da je u početku mandata direktora Matkovića 2001. godine pripremljen natječaj za koncesiju Zračne luke Zagreb, te je natječaj od strane Vlade RH i objavljen i nikad poništen, ali su se kao zainteresirani javili trećerazredni privatni operateri aerodroma.

Lažna je informacija da je  direktor Matković  pripremio projekt za početak gradnje, jer građevinsku i lokacijsku dozvolu za terminal po arhitektonskom riješenju Neithart-Kincl nije ishodio , zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske nije ugovorio ,a financijsku konstrukciju je planirao zatvoriti proračunskim novcem, ( za što su predugovor potpisali premjer Sanader i gradonačelnik Bandić) čime bi porezni obveznici plaćali megalomanske troškove ovakvog poslovnog modela. O megalomaniji je najbolje kazati da je bilo predviđeno rušenje oko 130 privatnih stambenih objekata i izmještanje dijela grada Velike Gorice za izgradnju druge piste sa prometom ispod dva miliona putnika, dok jedan aerodrome Getwick ima preko 30 milona putnika na jednoj pisti.

Točna je informacija da je direktor Matković izradio master plan, studiju uticaja na okoliš te ishodio lokacijsku dozvolu za terminalnu zgradu po arhitektonskom riješenju Scot Association 2007. godine, (ukupni troškovi oko 9 miliona kn) , koji je bio planiran na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, no očito je da je direktor Matković bez rasprave na Nadzornom odboru ili Skupštini društva stavio ovaj projekt van snage te izlicitirao novo arhitektonsko riješenje , koje je bilo locirano na 43 ha privatnog zemljišta koje su čelni ljudi Nadzornog odbora Zračne luke Zagreb odmah krenuli kupovati od privatnih vlasnika, a nekoliko odvjetničkih kancelarija iz Velike Gorice su po izboru novog arhitektonskog riješenja otkupile značajne površine od privatnih vlasnika, a sve u ime i za račun novih anonimnih vlasnika.

Lažna je infromacija da sam podržavao Matkovićev model koncesije iz 2001 godine, kao i da sam radio na koncesiji ZLZ prije dolaska na Pleso, ali sam tada i danas zdušno zagovarao stav ICAOa i ACIa da se poslovanje zračne luke mora voditi na način da zračna luka sa prometom preko 100.000 putnika (prag rentabilnosti po ocjeni Berlin School of Economics) samostalno finacira svoje poslovanje ali i razvoj, što sa ZLZ nije bio slučaj , a ne da se megalomanski projekti finaciraju novcem poreznih obveznika.

Točna je informacija da sam volonterski pomogao izraditi prometno riješenje novog putničkog terminal po riješenje Neithard-Kinzl, što je dobilo nekoliko komplimenata kod izbora najboljeg rada, ali je ovo riješenje prvo koje je francuski koncesionar potpuno izmjenio.

Istina je da je Zračna luka Dubrovnik podržavala model samostalnog razvoja, iz razloga jer je unatoč ratnom pustošenju, svojim poslovanjem mogla sama finacirati svoje troškove poslovanja i investicije u obnovu i razvoj, te joj nisu bile potrebni fondovi poreznih obveznike, što Zračna luka Zageb niti nakon 9 godina vođenja po upravi Matkovića nije uspjelo, pa je predloženi model predviđao razvoj na teret poreznih obveznika, što Vlada u kriznoj godini nije prihvatila, pa se vratilo na model kojeg je promovirao sam direktor Matković.

Lažna je tvrdnja da je natječaj proveden traljavo, obzirom da je proveden uz jednog od najiskusnijih međunarodnih konzultanata, kanadsko-američkim konzultantom Intervistas, uz podršku newyork-ške odvjetničke kancelarije sa više desetljeća iskustva u koncesijskim ugovorima.

Lažna je tvrdnja da je natječaj proveden traljavo, obzirom da i sam autor teksta daje komplimente za kandidate koji su se javili kao i kvalitetu koncesijskog ugovora tijekom natječaja. Za zadnje verzije koncesijskog ugovora se mogu složiti da je izmasakriran pristankom i odobrenjem nadležnog ministra koji me kao smetnju tim manifetlucima i razriješio funkcije predsjednika uprave.

Možda autoru nije jasno zašto su otpali TAV i VINCI, ali kako je jedan od uvjeta za kandidata bio da je operater aerodrome koji ima najmanje 10. miliona putnika, što VINCI koji je tad operirao samo Lyon ili TAV koji nije bio operator aerodroma nego samo terminala na aerodromu Istambul nisu zadovoljili ( kasnije promjenjeno  sa Skopjem i Ohridom).

Što se tiče nastavka procesa komunikacije sa ostalim kandidatima, na kojeg su se žalili i Huston i Munchen i Zurich, pa i Seoul (sa kojima sam i dalje u korektnim odnosima) nije u domeni poslovnih aktivnosti nego nezakonitih pogodovanja i namještanja natječaja za jednog ponuđaća, što je u svijetu kazneno djelo, na žalost ne u Hrvatskoj. Interesantno je da “čovjek sa šatorskim krilom” za ova zlodjela ne bude procesuiran, nego i nagrađen.

Pozivam čitatelje Vašeg cijenjenog portala da se upitaju za razlog odluka vlada europskih zemalja koji je doveo do činjenice da se u ovoj godini preko 61% europskih aerodroma u nekom modelu privatno javnog partnerstva i da će se u ovoj godini oko 79% europskih putnika biti otpremljeno sa aerodroma u mješovitom vlasništvu.

Ovi aerodromi uplaćuju sredstva poreznim obveznicima i pomažu izazovima socijalnih troškova, za razliku od predloženog modela kojeg promovira autor teksta , a to je da porezni obveznici grade aerodrome.

Na kraju ističem da za sve svoje navode imam opširnu dokumentaciju kao i audio zapise, koji su pohranjeni i u jednom notarskom uredu, te za razliku od autora mogu podastrijeti dokaze za navode iz mog demantija.

Unaprijed zahvalan,

Tonči Peović, MBA, IAP

Autor demantija je predavač po programu ACI ICAO Managementa aerodroma u svjetskim obrazovnim aerodromskim centrima kao što su aerodromi Atlanta, Adelaid, Incheon, Abu Dhabi, New Delhi, Trinidad, Bucharest, te podpredsjednik međunarodnog udruženja izvršnih aerodromskih direktora IAAE, a dva mandata bio je član Svjetske uprave udruženja aerodroma ACI Word te dva mandata u upravi Europskog vijeća aerodroma ACI Europe. Vodio je tim aerodroma Copenhagen na koncesiji bugarskih aerodroma Burgas i Varna.