[KOLUMNA ALENA ŠĆURICA] Zrakoplovne prijevare – „Uhvati me ako možeš“ i druge bizarnosti

Kao što smo vidjeli na primjeru bankrotiralih avion kompanija, o kojima sam pisao prije 10 mjeseci, naša regija nije imuna na prijevare jel je dobar dio tih kompanija bio upravo to: prijevara naivnih investitora, vjerovnika i putnika.

Slijedeće priče će nam pokazati koliko „kreativnosti“ ima u zrakoplovnim prevarama, a nadam se da našim čitateljima to neće biti poticaj da pokažu svoju kreativnost.

Iz Beograda u šverc droge

Bjelosvjetski hoštapler i muljator Christopher Barrett-Jolley bio involviran u nekoliko sumnjivih avio-kompanija koje su prevozile sumnjivu robu i oružje na najriskantnije dijelove planeta. Dva njegova aviona su se srušila: 1994. Boeing 737 ubivši pet članova posade i Boeing 707 u Bratislavi 1999.

Nakon što je opasnim ljudima ostao dužan popriličnu svotu novaca Barrett-Jolley je odučio prenijeti u Veliku Britaniju kokain vrijedan 22 milijuna GBP.

Sve je započelo letom Boeinga 707 cargo iz Lagosa u Beograd na servis. Avion su letjeli osobno Barrett-Jolley i njegov šogor Peter Carine u ljeto 2001. Avion je bio unajmljen od bugarske kompanije Red Rock Aviation. Par je prije planiranog leta, letio nekoliko cargo letova kako ne bi bili sumnjivi. Netom prije leta za Jamaicu od Red Rock Aviationa su tražili maksimalnu tajnost, radi prijevoza tajnih dokumenata. Kodni naziv stranke za koju lete je bio Air America, a kompaniji su rekli da čak ni oni ne znaju destinaciju, nego će je doznati kod preuzimanja dokumenata. Avion je 11.10.2001. iz Beograda poletio za Montego Bay na Jamaici. Gorivom su se nadopunili u Las Palmasu na Kanarima.  Na Jamaici su utovarili 271 kg kokaina.

Plan je bio da nakon što slete u engleski Southend, tada policijski relativno slabo nadziran aerodrom, vrlo sporo rulaju, te u blizini ograde izbace torbe sa kokainom koje će potom preuzeti ekipa na zemlji i preko ograde prebaciti u vozila. Sigurnošću je upravljao stanoviti Nikolai Luzaic, dvostruki agent tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji 1990-tih.

No, Lazaic je izdao ekipu, te je preko svog odvjetnika prijavio plan i postao policijski doušnik. Tako je carina i policija dočekala Barrett-Jolleya i Carinea, snimila izbacivanje torbi iz aviona, te ih privela. Oba su dobila po 20 godina zatvora.

Švercanje droge padobranom

Andrew C. Thornton je bio vlasnik amaterske pilotske licence, u vojsci SAD-a je bio padobranac, te je po izlasku iz vojske radio kao policajac u antinarkotičkom odjelu. U jednom momentu odlučio je kućni budžet poboljšati švercanjem droge iz Columbije.

Tako je 11.9.1985. utovario 40 kilograma kokaina, vrijednog 15 milijuna USD, u Cessnu 404, te tijekom noćnog leta stavio je na autopilota i skočio padobranom. No, padobran je otvoren puno prekasno, Thornton se zapleo u isti i poginuo. Cessna se srušila 60 milja dalje. No, Thorton nije bio jedina žrtva ovog skoka. Tri mjeseca kasnije medvjed je nađen mrtav nakon što je se predozirao drogom iz Thortonova ruksaka.

Posade šverceri

No, nije sve u švercanju droge. Diljem svijeta love se posade koje švercaju vrijednosti preko granice.

Tako je u lipnju (junu) 2006. pilot Van Dang Tran je pokušao prošvercati iz Sydneya 6,5 milijuna dolara. Osuđen je na četiri i pol godine zatvora. U ožujku (martu) 2008. uhapšen pilot Quoc Viet Lai zbog šverca novca vrijednog 3,7 milijuna dolara iz Australije. 2008. dvije stjuardese su ulovljene kako švercaju 300.000 USD u Južnu Koreju iz Hanoia.

Ipak daleko bizarniji šverc je pokušalo devet stjuardesa u svibnju (maju) 2002. nakon što su u vrećama sa otpadcima hrane pokušale prošvercati 400 mobitela i 7 kg zlatnog nakita. U listopadu (otobru) 2006. pilot Pham Minh Tuan je u pilotskim slušalicama pokušao prošvercati 1,5 kg zlatnog nakita u Rusiju.

Vijetnamski pilot Dang Xuan Hop je pak uhapšen u Nariti (Japan) jer je švercao ukradenu robu vijetnamskih bandi. Pilot je tvrdio da nije znao da je roba ukradena, te da je dobivao 100 USD svaki puta kada bi prebacio robu. A što je radio dva puta tjedno u godinu dana, te inkasirao dodatnih 10.000 dolara godišnje zarade.

Lažna kompanija sa vrunskim managementom

Kada je 2009. zbog bmi-a Durham Tees Valley Aerodrom izgubio liniju sa London Heathrowom, lokalna zajednica je jedva dočekala inicijativu da se linija obnovi. Stoga je pozdravila novoosnovanu kompaniju Excelsis Airways, „poslovnjaka“ Victora Basseya, koja je trebala obnoviti liniju. Bassey je tvrdi da za tu svrhu nabavlja Dash Q400. Također je tvrdio da je radio za British Airways, te sudjelovao u osnivanju američkog LCC JetBlue.

Prvo čuđenje krenulo je kada je dva dnevna leta za Heathrow zamijenio za City. No, mjesec dana prije prvog leta City nije imao baš nikakve informacije o letovima.

Vrhunski management se zaposlio preko agencije Wynnwith Group, niz strukovno poznatih ljudi i bivših top managera raznih poznatih kompanija. No, ovi vrhunski manageri nisu dobili ni centa, a Wynnwith grupa još danas ima dug od 70.000 GBP.

Managemantu se prezentirao kredit Bank of America na 16 milijuna USD, koji dokumenti su bili falsificirani.

Naivnim investitorima nije bilo čudno da je prvi sastanak napravljen u McDonald’su, a za idući je Andrew Bray (prije manager u više avion kompanija) dao svoju privatnu karticu kako bi platio hotelske troškove za sastanak u visini preko 1.000 USD. Nikome nije bilo čak ni čudno da je internetska stranica kompanije bila potpuno kopirana stranica Porter Airlinesa. Nije im bilo čudno ni da je ured kompanije smješten u stan koji je bio iz programa „socijalnog zbrinjavanja“.

Na koncu je kompanija propala 6.10.2009. a Bassey je prevario kompanije i investitore za 125.000 GBP. Bassey je osuđen na dvije godine zatvora, te 8 godina ne smije voditi avio kompaniju. Ova priča na našim prostorima ima svoje klonove, i to njih nekoliko.

17-togodišnjak prevario avio-face

Sličnu prevaru pokušao je Adam Tait (lažno ime) 2009. Tait je u 17. godini života uvjerio investitore i Jersey aerodrom da će pokrenuti LCC baziran na tom aerodromu. No, se Taitom su ozbiljno pregovarale i avio-kompanije Aurigny, Air Arann, te Titan Airways. Uz njih i niz poznatih osoba, pa čak i selebritija je nasjeo prevari. Nasjelo je i nekoliko lizing kompanija koje su pregovarale oko iznajmljivanja aviona, a po Adama slali i privatne avione.

Klinac je tvrdio da Američka holding kompanija ima flotu od 12 aviona koju kani ustupiti za ovaj LCC. Čak je otvorio virtualan ured no sa pravim telefonom i recepcionerkom koja se javljala, te internet stranicu na kojoj je objavio da iz toga stoji American Global Group koja radi u 35 zemlje, te ima tim stručnjake iz cijelog svijeta koji govore 22 jezika.

Na koncu prevaru nije otkrila ni policija, ni financijske inspekcije, ni vrlo velike face u zrakoplovnom businessu koje su nasjele, nego utjecajni zrakoplovni časopis Airliner World. Klinac je vraćen u školu, a veliki avio-bossovi su se još godinama crvenjeli radi svoje naivnosti.

Aerodromu u parkovima Londona i New Yorka

60-tih godina prošlog stoljeća oba londonska aerodroma Heathrow i Gatwick su bili pretrpani (kao i danas) pa su londonske vlasti 1968. odlučili pokrenuti inicijativu za treći aerodrom.

Naravno, odlična prilika za prevarante. Stanoviti John Adams je objavio ideju da aerodrom napravi u Hyde Parku, u centru Londona. Pritom se pozivao na analizu u kojoj će ušteda u 20 godina na troškovima i vremenu putovanja do Hyde Parka umjesto do više desetaka kilometara udaljenih aerodroma, donijeti ogromne benefite svima, od putnika, do lokalne zajednice. Čak je i Sunday Times progutao udicu i napisao članak na temelju gomile brojki koje je Adams prezentirao.

Adams je rekao da će avioni polijetati i slijetati iznad Buckinghamske palače i Westminiterske opatije. Glupost nad gluposti za sve koji su išta znali o zrakoplovstvu i jetovima tog vremena čije performanse su bile daleko gore nego danas, a što bi rezultiralo činjenicom da ni jedan prozor na ove dvije zgrade ne bi ostao cijeli, da ne govorimo o ozbiljnijim posljedicama po sve građevine u okolici.

No, sličnu ideju je ponovila i Manhattan Airport Foundation 2009. godine. Iako su mediji, kao i naivni investitori zagrizli u mamac, trebalo je samo provjeriti adresu Manhattan Airport Foundationa, pa vidjeti da je sjedište kompanije u Woolworth Buildingu na 58 katu, iako je zgrada imala samo 57 katova.

Očito su akteri ovih prijevara došli i kod nas prodavši nam iste priče za aerodrome poput Prpuša Intenatonal, Stankovci, Trebinje i ostale brojene primjere o kojima sam pisao prije 10 mjeseci.

Žao nam je za vas nema mjesta u avionu

Srpski turisti koji su uplatili u kolovozu (augustu) 2012. aranžman u Hurghadi, u Egiptu, nemalo su se iznenadili kada su ustanovili da za njih ne postoji povratni let kompanijom Air Cairo. Naime turisti su aranžman platili preko kompanije Trinity travel koja ih je uvjerila da posjeduju važeće putničke dokumente, te ih poslala na put. Turistička inspekcija je ustanovila da je Trinity novac zadržao neplativši avionske karte za povratak, vlasnik agencije Nenad Ristić je uhapšen, a agenciji je oduzeta licenca.

U pitanju je bilo 174 putnika. Među njima i putnici tri agencije koji su charter platili preko Trinitya, no za njih su te turističke agencije platile avio karte još jednom pa su se vratili sa Air Cairom. Po preostalih 75 putnika Trinitya je Vlada Srbije poslala avion Jat-a koji ih je, na račun poreznih obveznika, vratio u Beograd sa 12 sati zakašnjenja.

No, najgore u ovoj prići je što je Ristić ponovo izmanipulirao turiste preko „Uniko travela“ koji su u srpnju (julu) 2015. na aerodromu shvatili da avionske karte koje su platili preko Uniko travela ne postoje. Inspekcija je ispitala Ristića koji je aranžmane prodavao i bio u agenciji, iako joj je formalno vlasnik i osnivač bio Nenad Filipović (zdravstveno odsutan), i ustanovila da putnici nisu otputovali za Hurghadu, te Grčku, a da su oštećeni za više tisuća EUR.

I jednom bi bilo previše, ali dva puta? Ovo više nije prevara, već aljkavost državnih službi.

Uz to Ristić je preuzeo i dio djelatnika i partnere agencije „Junajted travel internešnal“ koja je godinu prije Trinitya prvarila 250 turista u Hurghadi, a po koje je isto tako avione poslala srpska vlada. Uz to sve tri prevare u tri godine ona Kontea (2010.), Junajteda (2011.) i Trinitija (2012.) u Egiptu su imali istog partnera „Red si turs“.

Preletio planetu bez pilotske licence

Svaka osoba koja se iole bavi zrakoplovstvom zna tko je Frank Abagnale. Još kao tinejđer je vršio prevare sa kreditnim karticama i čekovima vrijedne više milijuna USD.

Doticaj sa aviokompanijama imao je kao vrlo mlad prevarant jel mu je jedna od prvih prevara bila krađa dnevnih zarada poslovnica avion kompanija na aerodromima. Naime, tada su avio-kompanije odlagale dnevnu zaradu u sefove. Abagnale je na sefove stavio natpis „pokvareno – sve zarade predajte dežurnom zaštitaru“. Naravno, prethodno je nabavio zaštitarsku uniformu i lažnu iskaznicu. Naivne avio-kompanije predale su mu novac sa kojim je on doslovce nestao.

No, iskustvo sa avio-kompanijama je mladom Abagnaleu dalo novu ideju. Star samo 16 godina predstavljao se kao pilot Pan Ama, te je do 18. godine na 250 letova preletio preko milijun i šesto tisuća kilometara u 26 različitih država. Uniformu je nabavio krivotvorivši iskaznicu Pan Amova pilota i rekavši u kompaniji da je uniformu zaboravio u hotelu. Kompanija mu je stoga izdala novu!?

Naime, Abagnale je tvrdio da leti kao ispomoć na neku drugu destinaciju izvan svoje matične baze (deadheading). Abagnale je koristio sve benefite skupih hotela, jela i pića „kao pilot“ Pan Ama, a sve na račun kompanije. Kako deadheaderi lete na jump seatu nemalo puta je imao neugodnosti da su piloti od njega tražili da preuzme kontrole. No, Abagnale se i tu snašao pa je imao pripremljen odgovor kako je baš netom prije leta konzumirao alkohol i da zato ne može pilotirati. No, jednom prilikom nije se uspio „obraniti“ i sjeo je na kopilotsko mjesto. Nasreću uključio je autopilot. U avionu je bilo 140 putnika. Na suđenju je rekao da mu nije bilo nimalo svejedno što živote 140 putnika, ali i svoj drži u rukama koje nemaju pojma o pilotiranju grdosije.

Prilikom ovih putovanja Abagnale je uspio iznaći i način zarade, jer je od Pam Ama dizao gotovinu za troškove, a u jednom momentu čak je dobivao i dnevnice od Pam Ama.

Još dok je „bio pilot“ Pan Ama, uspio je krivotvoriti svjedodžbu Sveučilišta Columbia pa je predavao sociologiju na fakultetu. Kada su ga skoro ulovili prilikom izlaska iz Pan Amova aviona „sakrio se“ u Georiji gdje se „zaposlio kao doktor“. Nakon godine dana doktorskog posla bez diplome, više-manje izvlačivši se iz stvarnih liječničkih odluka, prekinuo je sa ovim poslom jer je umalo ubio malu bebu. Odlučivši se da neće stavljati ljudske živote u opasnost, ponovo se vratio u Pan Am.

Potom je Abagnale falsificirao diplomu prava sa Harvarda i radio kao pravnik. No, kako je umalo bio raskrinkan od „kolege“ sa Harvarda koji ga je stalno pitao o fakultetu o kojem ništa nije znao, ponovo se vratio „pilotskom“ poslu. No, stjuardesa Air Francea ga je prepoznala i prijavila policiji. 21 zemlja tražila je njegovo izručenje. Nakon što je boravio po francuskim i švedskim zatvorima bio je izručen SAD-a, ali je tijekom deportacijskog leta na taxiwayu uspio iskočiti iz BOAC-ovog Vickersa VC 10 i preskočiti ogradu aerodroma.

Prilikom bijega u Kanadu, sa nadom da se dokopa Brazila (koji tada nije imao izručenja u SAD) uhapsila ga je kanadska policija i izručila SAD-u gdje je dobio kaznu zatvora od 12 godina. Sve ovo Abagnale je napravio između 15. i 21. godine života. No i u zatovru se snašao uvjerivši zatvorske stražare da je tajni zatvorski inspektor koji provodi istrage u zatvoru pa je imao ogromne privilegije.

Odslužio je samo 4 godina zatvora jel se odazvao pozivu državnih vlasti da im pomogne u otkrivanju prevara. Dugo godina radio je za FBI, te je predavao na njihovoj akademiji, a otvorio je i vrlo uspješnu konzultantsku kompaniju za prevenciju i otkrivanje prevara koja ima 14.000 klijenata među kojima i najveća banke i osiguravajuća društva.

O ludostima Franka Abagnele 2002. je Stephen Spielberg napravio i vrlo gledani film „Catch Me if You Can“ u kojem ga je glumio Leonardo DiCaprio, a koji je bio nominiran i za Oskara.

Letio 13 godina bez licence

Thomas Salme, tehničar na SAS-ovom simulatoru, dobio je ponudu kolege da leti na simulatoru u gluho doba noći kada se simulator ne koristi. Salme je tako trenirao 20 puta po 2 do 3 sata i natukao preko 50 sati na simulatoru u razdoblju od godine i pola.

I jedno je povuklo drugo. Salme je falsificirao švedsku pilotsku licencu, te se 1997. zaposlio u talijanskoj Air One. 1999. je „postao“ kapetan na Boeingu 737, te je u Air One ostao do 2006. Tijekom 12 godina letio je u kompanijama u Italiji, Velikoj Britaniji (Jet2), Nizozemskoj i Belgiji, te uspio natući čak 10.000 sati leta. Sve to vrijeme prolazio je line-traninge i ispite na simulatoru bez ikakvih problema, a kolege su svjedočile da je bio izvrstan pilot.

Salmea su uhapsili u Amsterdamu u ožujku (martu) 2010. u kokpitu Boeinga 737 turske kompanije Corendon, gdje je trebao letjeti na liniji Amsterdam-Ankara. Salme je danas profesionalni sportski i modni fotograf. Napisao je i dvije knjige o svojoj lažnoj pilotskoj karijeri.

Nikad razriješena otmica aviona

24.11.1971. osoba pod lažnim imenom Dan B. Cooper oteo je Northwest Orient Airlinesov Boeing 727 uvjerivši posadu da u aktovci ima bombu. Let je bio broj 305 između Portlanda i Seattlea.

Cooper je tražio 200.000 dolara i dva kompleta civilnih padobrana. Po slijetanju u Seattle Cooper je dobio što je tražio, te je pustio svih 36 putnika i jednu stjuardesu, a zadržao drugu stjuardesu i tri pilota. Cooper je naložio da se utovari dovoljna količina goriva do Rena u Nevadi.

Prilikom polijetanja Cooper je naredio pilotima da kabina ne smije biti pod tlakom. Sa stjuardesom se raspravljao mogu li se stepenica na repu 727-ice spustiti tijekom leta, i kada je ona rekla da ne mogu pokazao je zavidno znanje o avionima i aerodinamici objasnivši kojom brzinom, na kojoj visini i na koji način treba letjeti da se stepenice spuste.

Upravo to je naložio pilotu, zaprijetivši mu da ukoliko se popne preko 5.000 ft (sam je odabrao rutu kojom je mogao letjeti na toj visini) i pređe brzinu od 278 km (150 čvorova) da će dići avion u zrak, obzirom da ima tehniku kojom kontrolira brzinu. Potom je smjestio svu posadu u kokpit i zaprijetio im da ne otvaraju vrata.

14 minuta po polijetanju, a nakon što su dostigli traženu visinu i brzinu, upalio se indikator spuštanja stepenica u repu. Pilot je preko intercoma pitao Coopera treba li mu nešto, a on je kratko rekao „ne“. Posada je po aktivnosti na repu posumnjala da je Cooper iskočio 13 minute kasnije, no nije se osudila provjeriti, nego je skoro dva sata kasnije spustila prazan avion u Reno.

FBI je provela ogromnu istragu, ali nije uspela pronaći ni traga od Coopera. Kao rezultat ove otmice, jedine u SAD-u koja nikada nije riješena, u sve avione sa stepenicama u repu uvedena je blokada spuštanja istih tijekom leta, prozvana „Dan Cooper prekidač“.

Kako izgubiti avion u Africi

Boeing 727-223 N844AA American Airlinesa, proizveden 1975. (serijski broj 20985) prodan je lizing kući Aerospace Sales & Leasing iz Maiamia 2000. Kompanija je pak avion iznajmila TAAG Angola Airlinesu, pa je avion prebačen u Luandu, gdje je bio parkiran 14 mjeseci bez letova. Pritom je nabio 4 miljuna USD dugovanja.

I taman kada je trebao biti prebačen u IRS Airlines (Nigeria), oko 17 sati, u sumrak 25.5.2003. američki pilot i mehaničar Ben C. Padilla i mehaničar John M. Mutanta ušli su u avion. Ni jedan od njih dva nije imao licence za let na Boeingu 727, konačno ovaj tip zrakoplova trebao je tri člana posade. Oba su radila za Angolan mechanics. Kada je avion počeo taksiranje bez komunikacije sa kontrolnim tornjem isti se uzbunio. Avion je manevrirao do piste bez dozvole, te usprkos zabrane kontrolnog tornja poletio bez svjetala, okrenuo prema Atlantskom oceanu i nesao.

Avion i oba člana posade nikada nisu pronađeni. SAD je pokrenuo široku akciju traženja aviona diljem Afrike, snimavši špijunskim satelitima aerodrome, no nije imao rezultata. U jednom momentu mislili su da su ga pronašli (srpanj 2003.) u Conakry, Gvineji, no uspostavilo se da je to potpuno drugi Boeing 727, također bivši Americanov, no registracije N862AA, koji je bio preregistriran u 3X-GDM.

Pretpostavlja se da je avion ili završio za kanibalizaciju i rezervne dijelove, pošto je Afrika prepuna prastarih aviona, ili je bio dobro sakriven, prebojan i dobio registraciju nekog bivšeg 727, pa je letio unutarafričke letove, ili se srušio u Atlantski ocean. Postoje i teorije zavjere po kojima je CIA imala prste u „nestanku“ aviona da za njih radi prljave poslove, kao i da avion koriste mafijaški karteli. U svakom slučaju avion je, usprkos velikih napora SAD-a da ga pronađu, fantomski nestao sa lica zemlje.

Ukradenim avionom preveo ilegalce

15.12.2008. Britten-Norman Trislander sa 13 putnika i jednim pilotom trebao je letjeti iz Santiaga, Dominikanska Republika, do Mayaguane na Bahamima. No, dominikanske vlasti kažu da je avion nestao sa radara netom nakon što je pilot poslao „distress call“. Obalna straža SAD-a je pokrenula veliku akciju spašavanja.

Potom se ustanovilo niz ludih informacija. Prvo nije bilo jasno tko je vlasnik aviona. Registriran je bio na Linea Aereas Pertorriquena (koja je bankrotirala par mjeseci kasnije). No, Obalna straža SAD-a je ustanovila da zapravo pripada kompaniji nazvanoj Atlantis Aviation. Druge institucije su pak pronašle da pripada kompaniji Atlantic Airlines.

Potom je ustavljeno da je prijavljeni pilot bio suspendiran 2006. jel je letio višemotorne avione, a imao licencu samo za helikoptere. No, prema vlasniku avio-kompanije Luis Perezu, avion je ukraden od strane Adrian Jimeneza, kadeta dominikanske mornarice. Navodno je Jimenez trebao sa testnim pilotom kompanije napraviti testni let prije kupovine Trislandera, no u „testni let“ je ukrcao još 13 osoba koje će „sudjelovati u testiranju“. Iako je testni pilot kompanije pomogao Jimezu oko pripreme leta, odbio je kopilotirali testni let sa dodatnim putnicima.

Prez je uspio otkriti da je Jimenez naplatio od svakog putnika 26.000 USD, tj. ukupno 338.000 USD za ilegalni ulazak u SAD. Zadnje što se zna je da je avion letio u Bermudskom trokutu na vrlo niskom visinama, te da je sletio negdje na području SAD-a gdje je istovario putnike. Pretpostavlja se da je ukradeni Trislander potopljen negdje uz obalu SAD-a, a da je Jimenez bogat čovjek.

Nestali sa novcem za servis

Tijekom 1990-tih nigerijski operator je poslao svoj Boeing 747 na maintenance u Europu. Azijska posada je odletjela na održavanje. Posada je dobila aktovku sa gotovinom kako bi platila servis. Naime, kompanija je imala vrlo lošu reputaciju i nitko joj nije htio servisirati avion bez da se isto plati gotovinom.

Avion je dopremljen na odredište, no potom su posada, aktovka i mnogo tisuća USD naprosto nestali. Novine su zajedljivo pisale da je kompanija samo dobila ono što je i sama konstantno radila: „bila je prevarena“.

Svim čitateljima i njihovim obiteljima želim istinski blagoslovljenu Novu godinu, mnogo sreće, zdravlja i uspjeha u 2018. I puno zrakoplovnog zadovoljstva.