Kako trendovi u turizmu utječu na zračni promet

U posljednjih par mjeseci doživjeli smo neke poteze zračnih kompanija koji su još do prije godinu dana bili apsolutno nepojmljivi, nitko nije vjerovao da bi se mogli desiti:

– Emirates je pokrenuo svakodnevnu liniju Dubai-Zagreb sa 777-300ER i kapacitetom od čak 262.800 sjedala godišnje. Istovremeno flyDubai leti za Skopje, Tivat, Beograd i Sarajevo.

– Hainan je najavio cjelogodišnju liniju iz Pekinga za Beograd preko Praga, trenutnog kapaciteta 30.368 sjedala godišnje, koja bi za pola godine trebala biti nonstop

– Air Transat je povećao svoju sezonsku liniju iz Toronta za Zagreb za preko 100%, ponudivši oko 33.000 sjedala na ovoj liniji

– Qatar je od prvotnih 4 tjedna leta preko Budimpešte za Zagreb došao do 10 tjednih letova sa A321/320 sjedala u top sezoni, što je oko 160.000 sjedala, dok je za Beograd sa 4 tjedna leta preko Ankare došao na svakodnevni let od jeseni sa A320 i 105.120 sjedala tjedno. Uz to Qatar je najavio letove za Skopje i Sarajevo

– Niz kompanija leti za Bliski Istok iz Sarajeva (Air Arabia, flydubai, Kuwait, Nesma)

– Ekspanzija low cost carriera je enormna. Bazirani novi avioni Wizza u Beogradu, Tuzli, Skopju, Ryanair i Wizz Air su napravili enormnu ekspanziju u Nišu koji je od gotovo nula putnika u godinu i pola narastao na preko 300.000 putnika, Eurowings i easyJet su otvorili velik broj novih linija u regiji, linije ali i nove destinacije u regiji otvaraju i Ryanair, Norwegian, Transavia, Monarch ali i druge LCC.

– no i legacy carrieri se šire u regiji, uz nove linije ove sezone AtlasGlobala, LOT-a, Aegeana, Swissa, dok smo u posljednjih tri godine vidjeli brojne nove linije KLM-a, Brusselsa, ČSA, Lufthanse, Alitalije idr. Čak su i domaće kompanije krenule sa ekspanzijom, pri čemu je najviše novosti došlo iz Croatia koja je u dvije godine otvorila čak 8 novih linija

– broj leisure linija rapidno raste na priobalju, no sve više ih ima i u kontinentalnom dijelu regije.

Zašto broj putnika u regiji toliko brzo raste

I postavlja se pitanje zašto je to tako? U regiji zračni promet raste dvoznamenkastim postotkom, dok gospodarstvo ni izbliza ne raste ovim tempom. Naravno da je ponovni gospodarski rast, nakon više godina stagnacije, povećao i broj poslovnih putnika u regiji, to nije sporno. No taj porast je vrlo skroman sukladno skromnom gospodarskom rastu.

U poslovne (službene) putnike ubrajaju se i politički putnici, a to nisu samo političari i diplomati, nego i razni državni službenici i savjetnici koji mahom putuju radi administrativnih ili razloga pripreme inozemnih aktivnosti političara. Uz njih postoji i niz privatnih poduzeća i lobističkih grupa koje direktno ili indirektno suportiraju političku aktivnost. I ovdje najviše putnika ima u Hrvatskoj i Sloveniji koje zbog članstva u Europskoj uniji moraju daleko više putovati kako prema centrima Europske unije, u prvom redu gradovima koji imaju najbitnije institucije a to su Brussels, Strasbourg, Luxemburg, Paris i Frankfurt; ali i prema drugim glavnim gradovima Europske unije u kojima postoje uredi EU (u svakom glavnom gradu postoji jedan ured za neki resor EU) i radi bilateralne suradnje članica EU. Veliku političku aktivnost ima i Srbija koja vrlo jako i ravnomjerno surađuje sa Rusijom, Arapskim zemljama, Kinom i Zapadom (SAD i EU).

Bitna odrednica svakako je i vojna suradnja, posebno u zemljama članicama NATO-a koje osim misija u NATO institucijama imaju i velik broj školovanja, koordinacija i sistematizacija, zajedničkih stožera, zajedničkih vježbi, projekata, razmjena i svekoliku bilateralnu i multilateralnu suradnju. Ovdje treba ubrojiti i sportaše, znanstvenike, estradu, medije. No, ova brojka, usprkos svega, nije toliko velika i svakako ne bi omogućila toliko veliku ekspanziju putnika u regiju. Dakle, razloge treba tražiti na drugom mjestu.

Velika iseljavanja stanovništva iz Hrvatske, pa čak i iz Slovenije radi slobodnog protoka ljudi i radnika u Europskoj uniji. Službeni podaci govore da je u posljednjih 15 godina iz Hrvatske iselilo čak 179.000 ljudi, te da ih se u zadnje vrijeme iseljava oko 30.000 godišnje. No, ova brojka je svakako daleko veća jer niz ljudi odlazi u zapadne zemlje na druge „neslužbene načine“ sa „privremenim boravkom“ (obitelji, turistički, sezonski poslovi, rad na crno). I iz ostalih zemalja regije iseljavanja su ekstremno velika, čak i veća od Hrvatske, bez obzira što iseljenici nailaze na daleko veće poteškoće u administrativnim ograničenjima iseljavanja. Sve to stvara još veću dijasporu, a ista je i prije posljednjih iseljavanja bila ogromna, a što akumulira značajan broj putnika. No, ova nova dijaspora, akumulira bitno više zrakoplovnih putnika nego ona „stara“ jer još uvijek ima ogromne veze sa maticom (obiteljske, prijateljske, imovinske, administrativne, sudske, emotivne, pa čak i obrazovne, vjerske, zdravstvene, zabavne), a nemalo njih se još uvijek nada da će u inozemstvu biti privremeno i kratko, dok ne stanu na noge, pa se zato daleko češće vraćaju u domovinu. Ovo nije samo stvar nostalgije i emocija, nego često kada i elementarnih potreba kao što su rješavanja administrativnih i pravnih obveza, obiteljski i prijateljski događaji (vjenčanja, pogrebi, krštenja, slave), zaostala rješavanja imovinskih odnosa isl.

No, dijaspora vrlo brzo preuzima principe života u zemljama iseljavanja, pa ako za asimilaciju treba proći bar 2 ili više generacija, za preuzimanje načela života treba proći tek par godina. I upravo zbog toga je dobar dio dijaspore u trendovima turističkih kretanja i vrlo često se stapa sa turistima u regiji. Dijaspora ima običaj dolaziti na duže odmore, od nekoliko tjedana u domovinu, kao i dolaziti više dana oko Božića, no uz to dijaspora je preuzela i trend short breakova kojima se na nekoliko dana iz raznih razloga vraća u domovinu, ali i druge zemlje regije sa kojima je više ili manje povezana. Ovo joj omogućuju prvenstveno brojne linije LCC (low cost carriera) bez kojih jeftina i samim time česta putovanja ne bi bila moguća.

Turisti ogroman akumulator broja zrakoplovni putnika

Svakako najveći broj putnika u regiji su turisti, posebno u Hrvatskoj, Sloveniji i  Crnoj Gori, ali značajan broj ih je i u drugim zemljama regije.

No, dok su Hrvatska i Slovenija potpuno prilagodile svoj turistički proizvod turističkim trendovima, pa su i njihove brojke zavidne, ostale zemlje ni izbliza ne prate turističke trendove, dočim je i broj turista vrlo skroman i daleko ispod potencijala.

Glavne kategorije današnjih turističkih putnika su:

– Dugotrajni dolasci (više od 15 dana)

– Aranžmani od 7 do 14 dana

– Kružna putovanja, u kojima se u 7 do 14 dana obiđe što više destinacija

– Short break putnici

Dugotrajni dolasci

Pod dugotrajne dolaske možemo ubrajati one koji su od 15 dana naviše, a u načelu su nekoliko tjedana, pa do 30-tak dana, no u nekim specifičnim slučajevima i više.

Još u osamdesetima trend je bio dužih godišnjih odmora, gdje su turisti u načelu dolazili od 15 do 30 dana, no ovaj trend se rapidno mijenja, tako da su tu naviku zadržali turisti iz toga vremena, koji su danas turisti treće dobi. Takvi turisti iz inercije povezane godinama, manjkom fizičke snage i zdravlja, sve manjeg entuzijazma i ambicioznosti, potrebe za dužim odmorom, te navike i dalje odlaze na destinacije duže vremena, bez većih izleta ili mijenjanja turističke pozicije.

U ovu kategoriju se svrstavaju i turisti koji imaju nekretnine u destinaciji, pa u svoje vikendice, koje su osjetni financijski izdatak dolaze duže vremena. No, i ovdje se trendovi mijenjaju. Prvenstveno mlađi ljudi i osobe srednjih godina ne žele investirati u nekretnine obzirom da im je daleko jeftinije koristiti hotele ili kruzere (vrijednost kupnje nekretnine, svakogodišnjih financijskih troškova održavanja, režija i poreza, te osiguranja i rizika, tolik je da dugi niz godina boravka u hotelima ne mogu iscrpiti istu svotu novaca). Uz to u hotelima je luksuz daleko veći, odmor kvalitetniji, a i ne postoji zasićenje dolaska na istu destinaciju godinama. Čak i vlasnici kamp-kućica sve više imaju trend mijenjanja destinacija nakon par dana, no još je veći trend iznajmljivanja ili posjedovanja kampera, umjesto kamp-kućica, kojim se svakodnevno ili nakon par dana mijenja destinacija, te se obilazi više gradova i država na jednom putu. No, ova kategorija putnika nama nije interesantna sa pozicije zračnog prometa.

Posebna podkategorija ovih turista su zapadni turisti koji nekretnine kupuju radi „bježanja“ u toplije i jeftinije krajeve. Ovaj trend je sve jači i postaje vrlo značajan. Naime, stranci iz skupih zemalja kupuju nekretnine u pristupačnim, jeftinijim i blagom klimom obdarenih zemalja. Računica je vrlo jednostavna, investicija u nekretninu (kupovinu ili dugotrajni najam) je dovoljno niska da opravda avionske karte, te bitno jeftinije životne troškove na toj destinaciji, nego u domicilnoj destinaciji kupca. Moj manager za Zapadnu Europu iako je državljanin Francuske i ima registriranu tvrtku, ali veći dio svoj businessa u Francuskoj, iznajmio je kuću na 10 godina u Portugalu. Dvadesetak puta godišnje odlazi u svoju kuću u Portugal Ryanairovom jeftinom avionskom vezom i to u principu u četvrtak poslije podne i vraća se u ponedjeljak ujutro, uz nekoliko dužih boravaka tijekom ljeta (godišnji odmori) i zime (kada mu je mrtva sezona). Nakon što plati avionsku kartu i ukalkulira vrijednost najma, još uvijek uštedi u tih par dana tjedno na troškovima života, a pobjegao je iz klimom bitno lošije Francuske. Ovo je toliko uzelo maha, da je odlučio izokrenuti priču, pa je u Portugalu zaposlio tajnicu (za trošak od 20% iste takve u Francuskoj) i radi na tome da tvrtku preseli u Portugal, te da se i on sam preseli, a da onda u Francusku dolazi par puta mjesečno da obavi poslove.

I ovo je postala stvarno česta pojava na Zapadu. U Hrvatskoj i Sloveniji kupovina nekretnina od strane građana Europske unije vrlo je olakšana radi slobodnog protoka ljudi i roba, pa građani Europske unije mogu nekretnine u te dvije zemlje kupovati gotovo na isti način kao i domaće stanovništvo. U našoj regiji masovna je pojava kupovine nekretnina:

Samo u Hrvatskoj preko 30.000 nekretnina kupili su stranci, no smatra se da je taj broj i preko 100.000 obzirom da poslovni ljudi nekretnine kupuju preko svojih poduzeća kako bi izbjegli plaćanje poreza u Hrvatskoj.

Dobar dio ovih stranaca koristi zračni prijevoz, posebno Skandinavci, Britanci i Nijemci u Hrvatskoj, Britanci u Sloveniji, Rusi i Britanci u Crnoj Gori, te Arapi u Bosni i Hercegovini.

U ovu kategoriju spada i dijaspora koja se trajno naselila u inozemstvu, a ima nekretnine u matici, te dolazi na godišnje odmore i short breakove u maticu.

Aranžmani od 7 do 14 dana

Ova vrsta turista su u načelu turisti iz Europe, srednje i starije životne dobi, srednjeg socijalnog staleža koji dolaze na primorje (Hrvatska, Crna Gora, Slovenija), te sedmodnevne boravke na skijališta zimi.

Ova vrsta putnika je još uvijek najraširenija u regiji, poglavito u primorju, ali ovaj trend polako opada nauštrp turista u kružnim putovanjima i short breakovima. Čak štoviše, niz turista uz sedmodnevni ljetni godišnji odmor danas koristi i sedmodnevno skijanje, ali i nekoliko short break odmora.

Kružna putovanja

Kružna putovanja su ona u kojima se u 7 do 14 dana obiđe što više destinacija, sa boravkom u jednoj destinaciji od jednog do dva dana. Ovakva putovanja prvenstveno koriste interkontinentalni turisti (Kina, Koreja, Japan, Indija, SAD, Kanada, Australija). Ova kružna putovanja vrlo su rijetko u jednoj zemlji, tj. turista želi obići nekoliko zemalja i različitih kultura odjednom.

U našoj regiji ovih putnika ima daleko najviše u Hrvatskoj (preko 1,7 milijuna u 2016.), a potom u Sloveniji, dok je u ostalim zemljama ovakva posjećenost vrlo skromna.

I dok putnici iz Koreje i Australije dolaze avionom, a potom individualno obilaze destinacije rent’a’carovima i avionima, oni iz SAD-a, Kine, Taiwana i Japana prvenstvo imaju organizirane ture autobusima, rjeđe avionima.

Primjer karakterističnih kružnih tura je: Zagreb-Ljubljana-Bled-Plitvička jezera-Split-Dubrovnik, no u Hrvatskoj posjećuju i Zadar, Pulu, Kumrovec (Kinezi), te kombiniraju ture sa Mađarskom, Austrijom i Italijom. Nemalo tih turista ubaci Zagreb i Dubrovnik u turama obilaska većih gradova središnje Europe (Rim, Venecija, Firenca, Beč, Budimpešta, Prag, Varšava, Munich, Berlin, Zurich), a i tisuće je primjera turista koji su avionima na kružnim turama došli i iz Pariza, Londona, Madrida, Amsterdama, Brusselsa i drugih udaljenijih gradova.

U posljednje vrijeme Srbija je pokrenula niz aktivnosti da privuče kineske turiste u nadi da sa 18.000 kineskih turista godišnje dođe na brojku preko 100.000 u idućih dvije godine. Vidljiv je i bitan porast turista iz Izraela. No, Srbija, Crna Gora, Makedonija i BiH bi morale ozbiljno poraditi na tome da zajedno, ali i u suradnji sa Rumunjskom, Bugarskom, Albanijom, Mađarskom i Hrvatskom porade na ovakvim kružnim programima. Suradnja Srbije i Crne Gore, te najava priključenja BiH u doglednoj budućnosti u ovu suradnju nedostatna je za atraktivnost i privlačenje ovakvih turista. Tu bi turističke organizacije prvenstveno Srbije i Crne Gore morale raditi daleko više nego što sada rade. Potreban je daleko veći angažman, neusporedivo veća i kvalitetnija promocija, bitno kvalitetniji programi, stvaranje „doživljaja“ koji je danas ono što prodaje turističke aranžmane, edukacije velikog broja turističkih vodiča koji govore jezike tih turista, investicija u infrastrukturu (novi autobusi, kvalitetni hoteli, taxi službe, restorani, shopping centri isl.), kontrola provedbe turističkog proizvoda koji se prodaje, te općenito nadzor i sankcioniranje subjekata u turizmu.

Short break

U posljednjih petnaestak godina u Europi se stvorio novi oblik turista nazvan short break turisti. U načelu short break putnici su tzv. yuppie, niži i srednji managemant, te stručnjaci poglavito u IT, uslugama i proizvodnji, tj. osobe srednjeg staleža dobre platežne moći i visoke razine stresa. Oni koriste kraće odmore, no više njih u toku godine. Osim jednog odmora godišnje koji traje sedam, deset ili najviše četrnaest dana, oni koriste 5-6 odmora kroz godinu u trajanju od dva do pet dana, najčešće spajavši vikende i koristivši pokoji dan godišnjeg odmora, a sa svrhom smanjenja stresa. Na ove short breakove oni odlaze sa obitelji ili prijateljima.

U ovu kategoriju putnika spadaju i drugi putnici koji koriste kraće odmore, poput dijaspore koja skoči na par dana u domovinu, studenti i mlađi zaposlenici koji traže jeftin provod, niži stalež koji takvim short breakom štedi, te viši stalež i visoki management koji na taj način traži provod najčešće sa ljubavnicima.

Short break putnici imaju vrlo različite razloge putovanja:

– obitelji koji odlaze na kraći turistički break (obilazak gradova, zabavni parkovi, wellness)

– ekipe prijatelja (srednje godine i mlađi) koje odlaze na provod i opijanje (trend koji je vrlo rasprostranjen u Skandinaviji i Britaniji)

– ljubavnice i kraći provod „izvan braka“

– prostitucija, poglavito u onim zemljama gdje je nelegalna i kažnjiva, pa odlaze u druge zemlje gdje je legalna ili se prešutno ne kažnjava

– zdravstveni turizam (popravljanje zuba, plastična kirurgija, odstranjivanje madeža, pobačaj u onim zemljama gdje je nelegalan ili jako skup, i druge bitno jeftinije zdravstvene usluge)

– usluge ljepote (frizeri, manekiranje, umjetni nokti i trepavice, kozmetičari, depilacija, vizažisti i trajna šminka, dermatolozi, pirsing, tetovaže)

– shopping (odlazak u daleko jeftinije zemlje, prije se išlo na „tjedan shoppinga u Istanbul, no nakon terorističkih napada i vojnog udara traže se alternative)

– koncerti, mega-izložbe, sportski susreti i drugi jednokratni događaji uz koje se obično poveže i provod

– kockanje (iznenadili bi se koliko ljudi ne žele odlaziti u kockarnice u svojim zemljama radi stigmatiziranja i nelagode, pa plate short-break da bi mogli otići u druge zemlje i pustiti se sa kockarskog lanca)

Short break putnici imaju vrlo različite zone interesa, no svi se ubrajaju u istu kategoriju, jer odlaze na par dana da bi se odmorili i relaksirali, te im je potrebna identična infrastrukturalna, transportna i druga potpora (hoteli koji prihvaćaju putnike na svega par dana, avionske linije koje omogućuju short break putnike, restoranska i uslužna ponuda na destinaciji). Obzirom da se radi o vrlo kratkom odmoru koji ima za cilj smanjenje stresa na short breakovima turisti troše gomile novaca jer traže kratak, a intenzivan provod. Stoga je česta pojava da short break turist u tri dana potroši daleko više novaca nego na desetodnevnom ljetnom godišnjem odmoru. Short break turisti prvenstveno biraju veće i atraktivnije gradove, pa je tu velika šansa upravo glavnim gradovima, te većim gradovima koji imaju zračne luke.

I ovdje kao i u prethodnom slučaju daleko su odmakli Slovenija i Hrvatska (iako su i one vrlo daleko od Zapada), a ostali bitno zaostaju. U Srbiji i BiH short break turisti prvenstveno su iz okolnih zemalja, koji dolaze na kraći provod, dok su neusporedivo bolji potrošači iz Zapadne Europe kojih ima daleko više u Sloveniji i Hrvatskoj. Iskreno, bio sam ekstremno šokiran kada sam na jednom strukovnom skupu u jednoj od najvećih turističkih destinacija Srbije objašnjavao trend short break putnika kao jednog od najbitnijih motora povećanja broja zrakoplovnih putnika, a da tamošnji turistički djelatnici doslovce nisu znali da takva kategorija putnika uopće postoji.

No za veću ekspanziju short break turista Slovenija i Hrvatska mora dobiti daleko više LCC linija obzirom da short break putnik u načelu koristi ovaj način zračnog prijevoza. Ovaj probem Srbija i Makedonija, primjerice, nemaju obzirom na daleko veću prisutnost LCC. Naime, short break putnik ne želi potrošiti mnogo vremena na putovanje (jer mu cijeli odmor traje tek dva ili tri dana), stoga izbjegava konekcije i bira destinacije koje imaju direktne letove. Jednako tako short break putnik ne želi trošiti novac na dva sata leta, ovdje mu je udobnost zanemariva, posebno što zbog kratkoće putovanja putuje sa minijaturnom prtljagom, već taj novac želi potrošiti na provod na destinaciji. I ovo je statistički dokazana činjenica.

Stoga, je osnovni preduvjet razvoja ovog vrlo isplativog i cjelogodišnjeg turističkog proizvoda, velik broj direktnih, jeftinih, a posebno LCC linija.

Za zaključak utjecaj turista na broj zrakoplovnih putnika u regiji vrlo je važno odakle oni dolaze, tj. koriste li oni zrakoplove ili alternativna prijevozna sredstva (automobile, autobus, vlak). Kako Beograd nije objavio podatke za 2016. godinu po zemlji dolaska, usporedne podatke sam uzeo za 2015. godinu.

Iz podataka je jasno vidljivo da je broj turista koji dolaze zrakoplovima u Zagrebu daleko najveći, da je taj broj vrlo velik i kod Slovenije, dok Beograd ima većinom turiste iz regije koji u manjem broju koriste zrakoplove za dolazak. Upravo ovaj podatak je vrlo indikativan i pokazuje u kojem smjeru trebaju više raditi turistički djelatnici Beograda.

Svi turistički djelatnici regije moraju daleko više raditi na turističkom proizvodu, ali i na sinergiji sa ostalim subjektima koji prate i potiču turistički rast, u koma svjetlu su zračne luke i avio-kompanije daleko najvažniji subjekt. Na turističkim djelatnicima je da osmisle turistički proizvod, te da ga prezentiraju i plasiraju, a istovremeno da spoje sve te subjekte, te da u suradnji sa zrakoplovnim prijevoznicima omoguće da turisti dođu i koriste taj turistički proizvod. Upravo zato i turističke organizacije i zrakoplovni prijevoznici, te zračne luke moraju shvatiti da zajedno moraju raditi na cilju što većeg privlačenja turista. Bez dobre zrakoplovne povezanosti uzaludan je trud turističkih djelatnika, ali jednako tako manageri zrakoplovnih kompanija će vrlo teško razvijati svoje linije i destinaciju ako nemaju kvalitetne projekte i podršku turističkih djelatnika. Sam zajednički rad ova dva subjekta može uroditi plodom i koristi za sve njih.