Nosač aviona USS Harry S. Truman (CVN-75) u Splitu: Krstarenje puno izazova

Supernosač USS Harry S. Truman (CVN-75), sa svoja 333 metra duljine i istisninom od 97.000 tona, jedan od deset brodova iz najveće klase „Nimitz“, usidrio se 5. prosinca/decembra 2015. u Bračkome kanalu pred Splitom. Dopratila ga je raketna krstarica USS Anzio (CG-68), iz sastava Nosačeve udarne skupine Osam (CSG-8), koja se potom zaputila u hrvatsku Ratnu luku „Sveti Nikola“ u Lori.

Nakon što je 16. studenog/novembra isplovio iz matičke luke Norfolk u Virginiji, ovaj nuklearni nosač aviona, koji je dobio ime po 33. američkom predsjedniku, na borbenom bi krstarenju trebao ostati oko sedam mjeseci – u Sredozemlju u sastavu američke 6. flote te u Perzijskom zaljevu u sastavu 5. flote. Split je prva mediteranska luka u kojoj se USS Truman zadržao nakon isplovljavanja iz Norfolka.

Elektronsko ratovanje

Njegov zapovjednik, kapetan bojnog broda Ryan B. Scholl, mornarički je avijatičar, kao i svi zapovjednici američkih nosača aviona. Nekadašnji je pripadnik zrakoplovne akrogrupe „Blue Angels“ te je navikao na medije. Pri posjeti hrvatskih novinara, prvoga dana boravka u Splitu, kapetan je vješto izbjegavao pitanja o tome gdje će se brod uputiti nakon Splita. Borba protiv terorističke skupine ISIL naizglednija je prva borbena aktivnost na ovom krstarenju punom izazova, no pitanje eventualnih operacija s Rusima nad Sirijom neizbježno je visilo u zraku.

Zrakoplovnim znalcima posebno bi bilo interesantno vidjeti kako bi se najnoviji palubni mlažnjak za elektronsko ratovanje EA-18G Growler pokazao „protiv“ najmodernijeg ruskog protuzračnog sustava S-400 Trijumf, koji je nedavno razmješten u Siriji, u krugu ruske zrakoplovne baze Hmejmim kod Latakije. Zanimljivo, NATO-ov naziv za taj ruski sustav je isti: SA-21 „Growler“! U tom području je i brodski protuzračni sustav S-300F Fort, NATO naziva SA-N-6 „Grumble“, na ruskoj raketnoj krstarici „Moskva“. O tome smo na „Trumanovoj“ palubi pitali i ključnog čovjeka, zapovjednika Palubne zrakoplovne pukovnije Sedam (CVW-7), kapetana bojnog broda Fredericka Luchtmana, letačkog imena „Lucky“.

Pod njegovim zapovjedništvom je i 140. elektronička jurišna eskadrila (VAQ-140) „Patriots“, sa šest aviona EA-18G Growler. Radi se o najmodernijem mlažnjaku za elektronsko ratovanje, prilagođenoj varijanti dvosjednog lovca-bombardera F/A-18F Super Hornet, koji je na nosačima zamijenio poznatog četverosjeda EA-6B Prowler. Najbolja oprema s Prowlera ugrađena je i poboljšana u trupu Super Horneta s najmodernijim radarom AN/APG-79, koji ima rešetku s aktivnim elektronskim skaniranjem (AESA), umjesto da mu se antena pokreće mehanički. Na mjestu zrakoplovnog topa u nosu mu je elektronika opreme za elektronsko ratovanje, a posebni risiveri su mu i na vrhovima krila, umjesto lansera raketa zrak-zrak kratkog dometa. U posadi su samo dva čovjeka – avijatičar (pilot) i operater za elektronsko ratovanje (EWO).

Ovime su palubne elektroničke eskadrile dobile visokosposoban mlažnjak, koji cijelo vrijeme može letjeti uz svoje lovce-bombardere, detektirati i prepoznati protivničke radare i komunikacije (uključujući i mobitele), snažno ih ometati, pa i gađati njihove izvore proturadarskim raketama AGM-88 HARM, ali i sam se obraniti s dvije odlične rakete zrak-zrak srednjeg dometa AIM-120 AMRAAM:

– Nismo se susresli s Rusima, a to i ne očekujemo. No, gotovo svakodnevno komuniciramo s njima o potencijalnoj interakciji nad tim područjem i to nas ne brine. Ne bih baš ulazio u tehničke i operativne detalje, ali mogu reći da je naš Growler izvanredno sposoban zrakoplov, najnapredniji u cijelom svijetu. – rekao nam je CAG, što je tradicionalna kratica za zapovjednika američkog palubnog zrakoplovnog sastava.

Kako nam je kazao, samo u sklopu CVW-7 na nosaču USS Truman ukupno ima 1.800 ljudi, među kojima su 94 pilota. Oni opslužuju ukupno 74 letjelice, od kojih je 19 helikoptera Seahawk u dvije varijante – protupodmorničkoj SH-60R te onoj za borbeno traganje i spašavanje SH-60S. Ukupno 44 lovca-bombardera, F/A-18C Hornet i njegove poboljšane i povećane varijante F/A-18E i F/A-18F, sada dominiraju palubom u svoje četiri eskadrile, za razliku od prije deset godina kada su nosačima još „gospodarili“ legendarni dvosjedni lovci F-14 Tomcat.

U ulozi lovca-bombardera, izviđača i u lovačkoj zaštiti flote jednosjedni F/A-18E i dvosjedni F/A-18F Super Horneti imaju manju brzinu i dolet od Tomcata, ali su manje zamjetni na radaru, imaju veću nosivost, mnogo bolji radar i elektroniku, a u zračnoj borbi mogu izvesti i pojedine manevre pod visokim napadnim kutom, s kojima se F-14 nije uvijek mogao pohvaliti. Mornarički letački časnik na stražnjem sjedalu („navigator“) sada se više ne zove kao u vrijeme Tomcata – operater presretačkog radara (RIO), već kao i u Ratnom zrakoplovstvu SAD – operater oružnog sustava (WSO ili Wizzo). Oba člana posade mogu nositi kacigu sa ciljnikom na viziru (JHMCS), što omogućava da se raketa usmjeri ondje kamo letač okreće glavu, kako u zračnoj borbi, tako i pri napadima ciljeva na tlu.

Vrijeme promjena

Kada je nosač USS Enterprise (CVN-65) u svibnju/maju 2006. godine zadnji put posjetio Split, na palubi su još bili mlažnjaci EA-6B i S-3 Viking. EA-18G Growler je, dakle, danas smijenio ove prve, a sa četiri potkrilna tanka i podtrupnim crijevom za gorivo (HDU) Super Horneti umjesto Vikinga danas služe i kao avioni-cisterne za ostale zrakoplove. Čak i leteći radari E-2C Hawkeye danas manje bruje, jer su dobili modernije zakrivljene lopatice propelera, a slično i avion za dopremu na palubu (COD) C-2A Greyhound, kojeg ovaj put na brodu nismo vidjeli. Oba primjerka, najčešće radi logističke potpore, baziraju na različitim kopnenim aerodromima u blizini. Dana 9. prosinca/decembra, C-2A je sa splitske zračne luke na Resniku na brod dovezao visoko izaslanstvo Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH, pošto se USS Truman, sa svojih ukupno oko 5.000 mornara i avijatičara, već bio otisnuo na pučinu.

Kako smo se sami mogli uvjeriti, u Splitu je njegova posada izvrsno primljena, a slično je bilo i onima koji su išli do Dubrovnika i Šibenika. Nije dakle ni čudo da je na Facebook profilu komodora Breta Batcheldera, zapovjednika Nosačeve udarne skupine Osam, po isplovljavanju osvanula lijepa fotografija Splita i službena poruka: „The Men and Women of Carrier Strike Group Eight would like to thank the people of Split Croatia for their amazing hospitality during our first Mediterranean port call. Hvala!“.

Bilo kako bilo, već 14. prosinca/decembra stigla je vijest da je USS Truman prošao Suecki kanal i ušao u zonu djelovanja američke 5. flote – Arapsko more. Tko zna, ako im se u Dalmaciji svidjelo, možda u povratku ponovno svrate.

Napadi na ISIS i iranske rakete

U svome prvobitnom obliku ova je reportaža objavljena u hrvatskoj zrakoplovnoj reviji „Aerosvijet“, uz čiju dozvolu prenosimo ovaj tekst. U međuvremenu, USS Truman je već došao i na stranice međunarodnih vijesti. Pri njegovom ulasku u Perzijski zaljev, iranska ratna mornarica je 26. prosinca/decembra, samo 23 minute nakon najave svoje bojeve vježbe, lansirala nekoliko nevođenih raketa oko 1.400 metara ispred pramca američkog nosača, dok je bio u međunarodnom plovnom putu. Oružane snage SAD-a ovo su nazvale provokacijom.

Nakon pauze od dva i pol mjeseca, od kada je ovo područje napustila Udarna skupina nosača aviona „Theodore Roosevelt“, USS Truman se u Perzijskom zaljevu pridružio francuskom nuklearnom nosaču aviona „Charles de Gaulle“ (R91) te 28. prosinca/decembra otpočeo udare na ISIL u Iraku i Siriji. Od kolovoza/augusta 2014. godine ova se operacija provodi po imenom „Prirođena odlučnost“ (Operation Inherent Resolve).