Dan pred početak ovogodišnjeg sajma na aerodromu Le Burže bio je prilika za šetnju bez gužve i žurbe koja u punoj snazi počinje danas. Statika je kompletirana dan ranije, šest ogromnih sajamskih hala užurbano su se spremale (uigranim kompanijama koje postavljaju štandove potrebno je dva dana) dok se na dinamici moglo videti nekoliko probnih nastupa.
Sve je spremno za današnji početak 52. izdanja najvećeg planetarnog sajma vazduhoplovstva.
Pre nego što se počevši od sutra fokusiramo na konkretne vesti, interesantno je još jednom osvrnuti se na brojne premijere prisutne ove godine u Parizu. Njihova raznolikost obećava odličnu zabavu za reportere i neke nove narative za profesionalce u marketingu i prodaji.
„Japanska teška industrija“
Pored najuzbudljivije premijere ove godine u vidu novog regionalnog putničkog mlaznjaka iz Micubišija, još jedna industrijska ikona zemlje izlazećeg sunca biće izložena na Buržeu i to na najboljoj mogućoj lokaciji u statičnom delu.

Mornarički patrolni avion Kawasaki P-1 sa karakterističnom rondelom i izrazito velikim bočnim kokpit prozorima nastao je zbog potrebe japanske mornaričke avijacije za zamenom američkih P-3 “Orion“ a nakon razmatranja mogućih inostranih rešenja koja početkom 2000-tih nisu zadovoljila zahteve japanske vojske. Glavni nosilac programa P-X postala je kompanija Kawasaki Aerospace Company a prethodno je razvoj novog domaćeg patrolnog aviona uvršten u petogodišnji plan odbrane koji je sproveden od aprila 2001. do marta 2006. Tokom 2004. razvoj P-1 je bio ugrožen predlogom da Japan učestvuje u američkom programu MMA ali se japanska vlada ipak odlučila da se razvije domaći avion.
Konstrukcija P-1 je posebno razvijena za potrebe dugih patroliranja iznad akvatorije, na njemu su primenjene najsavremenije tehnologije, oprema je uglavnom japanske proizvodnje a za ovaj avion je namenski razvijen i domaći motor. Osim patroliranja letelica se može koristiti i za druge misije, poput traganja i spasavanja, osmatranja, izviđanja, prikupljanja podataka a pošto je naoružan može uništavati brodove i podmornice. Radi delimične unifikacije i smanjenja troškova razvoja, određeni broj komponenti P-1 deli sa takođe domaćim avionom, novim transporterom Kawasaki C-2. Prvi let P-1 izvršen je 28. septembra 2007. a prva dva od 33 naručena aviona predat je u jedinicu 26. marta 2013. godine.
Novi Antonov
Druga interesantna premijera na stajanci, nedaleko pored Japanca, takođe na idealnoj lokaciji, je višenamenski An-132D za čiju je bazu poslužio dobro poznati An-32.
Odluka o razvoju ove letelice doneta je nakon proučavanja potreba pre svega Saudijske Arabije ali i globalnog tržišta, za lakim transportnim avionom kako u vojnom tako i u civilnom sektoru. Početak razvoja programa započeo je aprila 2015. kada je potpisan ugovor o saradnji između ukrajinske kompanije Antonov Aircraft Manufacturing Company i saudijske organizacije King Abdulaziz City for Science and Technology.

U razvoj je uključena i saudijska kompanija Taqnia Aeronautics Company čiji je direktor bio član mešovite ukrajinsko-saudijske posade koja je obavila prvi let prototipa 31. marta ove godine. Treba reći i da su 21. februara 2016. Antonov i Taqnia potpisali i ugovor o formiranju fabričkog kompleksa u Saudijskoj Arabiji gde će se proizvoditi An-132 uz transfer tehnologije iz Ukrajine. Nakon završetka testiranja u Ukrajini avion će preleteti u Saudijsku Arabiju gde će se sprovesti dalja ispitivanja.
Proizvodnja će se odvijati u obe države a Saudijska Arabija bi trebala da nabavi oko 80 aviona. Prvi serijski avion trebao bi biti isporučen Saudijskoj Arabiji tokom 2018. godine a Ratno vazduhoplovstvo ove zemlje je za sada pokazalo interesovanje za nabavku 6 aviona od kojih bi 4 bila u varijanti za traganje i spasavanje a dva bi bila opremljena za elektronsko ratovanje. To potvrđuje planove Antonova da se iz An-132 razvije još varijanti među kojima bi, osim navedenih verzija bio i mornarički patrolni avion.
„Treći igrač“
Embraer se odavno kvalifikovao za ulogu „trećeg igrača“ u odnosu na Erbas/Boing duopol. Ignorisanje impresivne game proizvoda OEM-a iz Brazila više nije opcija. Kompanija od ove godine vojnom tržištu počinje da nudi vojni transportni avion i unapređeni putnički regionalac.
„Presretnut“ u trenutku povratka i procesa parkiranja na izložbenu poziciju (koji se odigrava kroz glavnu pešačku promenadu pa se uvek pretvori u interesantnu predstavu) KC-390 se upravo se vraćao sa demo-leta za odabrane predstavnike medija – u koji na žalost Tango Six nije „upao“.


Brazilski proizvođač aviona Embraer reklamira svoj transportni avion i tanker KC-390 pre svega kao zamenu za američki transporter C-130 “Hercules“. Uz asistenciju američke kompanije Boeing i RV Brazila razvoj ovog aviona započet je 2006. godine a u program su se kasnije uključili i čileanski ENAER, arentinski FAdeA, portugalska OGMA, češki Aero Vodochody kao i kolumbijska vlada. Kroz ugovor koji je predviđao kompletan razvoj aviona, konstruisanje dva prototipa i njihovo detaljno ispitivanje u letu, Embraer je aprila 2008. godine obezbedio 1,5 milijardi dolara od brazilske vlade.
Razvoj letelice bio je praćen problemima pre svega zbog toga što je odlučeno da se konstruišu domaće električne komande leta. To je izazvalo kašnjenja u planovima pa je prvi prototip umesto krajem 2014. poleteo 4. februara 2015. a nije realizovana ni isporuka serijskih aviona koja je bila planirana za kraj 2016. godine. Prethodno su brazilske vazduhoplovne snage naručile 28 aviona ugovorom koji je potpisan aprila 2014. Drugi prototip KC-390 poleteo je 28. aprila prošle godine a do sada su oba prototipa naletela preko 1000 sati.
Embraer se nada prvoj inostranoj prodaji u ovoj godini. Prva pozitivna vest stigla je pre 10 dana iz Portugala čiji je savet ministara odobrio početak pregovora o mogućoj nabavci pet aviona plus jedan kao opcija. Brazilci su istog dana krenuli na reklamnu prodajnu četrdesetodnevnu turneju a dva dana kasnije drugi prototip je sleteo u švedsku vazduhoplovnu bazu Upsala. Šveđani imaju potrebu za zamenom C-130, Embraer se odlučio da njima uživo pokaže svoj avion iako su planovi švedskog RV-a da se Herkulesi uz modernizaciju upotrebvljavaju još oko 15 godina.
Nakon ovogodišnjeg Buržea gde će avion prvi put leteti na nekom međunarodnom aeromitingu, turneja se nastavlja po Evropi i Aziji. Do sada su pismo o namerama, osim već pomenutog Portugala za 6 aviona, potpisali i Argentina za 6 aviona, Češka za dva aviona, Čile za 6 aviona i Kolumbija za 12 aviona. Interes za KC-390 je pokazao i Novi Zeland kao i još neke države. Prve isporuke serijskih aviona najavljene su za sledeću godinu kada bi prvi korisnik, RV Brazila trebao da dobije dva aviona dok bi 2019. stiglo još 3 do 4 primerka.
Druga Embraerova zvezda na ovogodišnjem Buržeu je E195-E2, zapravo prototip koji je za potrebe marketinga kompanije ukrašen krilaticom „Profit Hunter“ i promotivnom šemom koja krasi nos letelice. Priča se da je Embraer bio nezadovoljan predlozima spoljnih saradnika i da su sopstvenim snagama dizajnirali izgled nosa koji će ipak biti rezervisan za izložbe.


Hürkuş
Turski „koral“ pored do sada već viđenih letelica krasi i najinteresantniji skori razvoj u moru novosti iz flight test aktivnosti ove zemlje.
U 2005. godini Turska je nakon 50 godina krenula u razvoj svog prvog domaćeg aviona, jednomotornog turboelisnog školskog aviona dvoseda sa tandem rasporedom sedišta nazvanog Hurkuš („Slobodna ptica“). Pored mnogih turskih angažovane su i firme iz UK (izbaciva sedišta), Kanade (motor), SAD (elisa, LCD pokazivači), Italije (gorivni sistem, stajni trap, klima uređaj). Zanimljivo da je od početka zamišljeno da se avion osim na vojnom ponudi i na civilnom tržištu zbog čega je planirano a i kasnije realizovano dobijanje civilnog sertifikata EASA CS-23.

Civilna konfiguracija razvijena je na prvom prototipu i osnovnoj verziji Hürkuş-A koji je prvi let imao 29. avgusta 2013. godine. Drugi prototip Hürkuş-B koji je namenjen vojnom tržištu je napredna varijanta sa integrisanom avionikom koja uključuje gornji elektrooptički pokazivač HUD, donje pokazivače MFD i računar misije. Njegov prvi let je obavljen 10. septembra 2014., turska vojska je prethodno decembra 2013. naručila 15 primeraka, prvi let serijskog aviona se očekuje decembra ove godine a isporuke tokom 2018. i 2019. Za sada postoji plan nabavke još minimum 40 Hurkuša.
Sredinom februara ove godine prikazan je i laki borbeni (COIN) avion Hürkuş-C koji je nastao modifikacijom prvog prototipa. Po dostupnim informacijama TAI trenutno radi i na bespilotnoj varijanti, verziji patrolnog aviona za obalsku stražu i usavršenoj jurišnoj verziji Hürkuş-D. Kada je reč o mogućem izvozu, potencijalni korisnici trežiće se pre svega na Bliskom istoku, Africi kao i zemljama sa ograničenim vojnim budžetima.
…i drugi






Vostok
Ne znam zasto, ali ovaj E195-E2 vise lici na ‘Angry Bird’ nego na ‘Profit Hunter’-a
Krunoslav
Može li mi netko odgovoriti zašto Antonov 132d ima takav oblik repa, odnosno ulaza u teretni prostor? Također apeliram na autore ako budu u prilici da snime an-178 i Kawasaki C-2 ako budu izloženi.
Živojin Banković
Ан-132Д је у основи модификација Ан-32.
Авиони Ц-2 и Ан-178 се не налазе на овогодишњем Ле Буржеу.