Pilot američkog ratnog vazduhoplovstva Majk „Hilts“ Hilton (Mike „Hilts“ Hilton) ispričao je danas za „The Afterburn podcast“ svoja sećanja na borbene misije iznad Srbije tokom rata 1999. godine u kojima opisuje svoja iskustva sa PVO Vojske Jugoslavije ali i dan kada je bio u vazduhu tokom obaranja pilota pukovnika Milenka Pavlovića.
„The Afternburn podcast“ autora Džona „Rain“ Votersa (John „Rain“ Waters), takođe bivšeg USAF pilota, već je pružio uvid u do sada nepoznate detalje operacije „Allied Force“ kroz svedočenje potpukovnika Čarlija „Tune“ Hejnlajna koji je leteo avion F-117A i koji je potvrdio da su srpske snage pogodile još jednu letelicu ovog tipa, što je potom Tango Six detljnije analizirao.
Ovoga puta, u današnjoj „The Afterburn podcast“ epizodi, u kojoj Hilton priča o svojoj impresivnoj karijeri u kojoj je leteo sve verzije lovca F-16 i bombardera F-117A, od 01:06, priseća se i svojih borbenih misija iznad Kosova i severne Srbije kada je leteo F-16CJ Blok 50 u Wild Weasel misijama (primena posebno opremljenih aviona i taktika za uništavanje PVO sistema). Bio je pripadnik 78. eskadrile Bušmasteri a F-117A je u borbenim misijama leteo najverovatnije iznad Iraka.

Od njega u ovoj epizodi saznajemo ponešto o taktici upotrebe aviona F-16CJ iznad Srbije kroz detalje koji do sada nisu bili poznati široj javnosti. Takođe, Hilton je bio u vazduhu 4. maja 1999. godine kada je oboren pukovnik Milenko Pavlović u svom lovcu MiG-29. On iz svog ugla i sećanja priča o ovom događaju na način koji se u većini poklapa sa pričom pilota koji je Pavlovića oborio, potpukovnika Majkla „Dog“ Gečija (Micheal „Dog“ Geczy) čije sećanje o toj borbi u vazduhu takođe objavljujemo na kraju ovog posta.
CJ ulaze u rat
Kako Hilton priča, F-117 eskadrila u kojoj je on ranije služio u bazi Holoman bila je u akciji iznad Srbije sa njim a svi su bili bazirani u Avianu. Komadant eskadrile, koja je 27. marta izgubila jedan F-117A , je prišao Hiksu, sa kojim je leteo u Holomanu, i rekao da će im on trebati kao podrška jer je leteo oba aviona i tada su sa F-16CJ Blok 50 avionima (od kojih je Srbija kasnije takođe oborila jedan) počeli da planiraju zaštitu F-117A i B-2A iznad Srbije, bombardera koji su, kako Hiks kaže, jedini smeli da idu severno od centralne Srbije.
Hilton kaže, indirektno doduše, da je pri planiranju F-117A misija bilo „lažnog samopouzdanja“ i da je nakon obaranja odlučeno da se u njihove pakete iznad Srbije uklujče i takozvane Wild Weasel misije – avioni F-16 Blok 50 sa protivradarskim raketama čije su posade obučene za uništenje protivavionskih položaja i borbeno patroliranje protiv neprijateljskih aviona.
– Neprijateljevo razmišljanje se menja kada zna da su blizu njega u vazduhu Wild Weasle avioni. Iznad Srbije smo koristili istu frekvenciju tokom celog lata i namerno je nismo zaštitili od slušanja. Želeli smo da znaju kada napadamo PVO položaj i želeli smo da misle da napadamo PVO i kada smo Winchester (bez raketa ili municije). Kada kažete „Magnum“ (frazeologija pilota preko radio stanice koja označava lansiranje protivradarske rakete) preko radija, to će ih uplašiti.
Iznad Srbije tokom rata je bilo perioda vremena kada smo u vazduhu bili zauzeti, bilo je vremena kada je bilo dosadno. Pretnje (misli na PVO) je bilo mnogo gora iznad centralne i severne Srbije nego iznad Kosova. Moja jedinca je oborila MiG-29 iznad Kosova jer je neki pilot hteo da bude heroj i sledeća stvar koja se dešava je da je dobio 4 aviona F-16 Blok 50 koja su se uperila u njega. Dobio je dva „slammera“ (pilotski sleng za raketu srenjeg dometa AIM-120) u rep. –
Voditelj u tom trenutku prekida Hiltona i priseća se da poznaje pilota koji je oborio Pavlovića i da se u vazduhoplovnoj bazi Shaw, gde je eskadrila tada bila bazirana, i dalje čuva snimak HUD-a aviona koji je učestvovao u ovom obaranju. Oba sagovornika potvrđuju da je callsign pilota čije su rakete pogodile Pavlovića „Dog“. Radi se o Majklu Gečiju (Michael „Dog“ Geczy) što je već godinama poznata informacija. Poznata i bar jednom od Pavlovićevih sinova koji je to i komentarisao na dnu ove stranice.
Voditelj podkasta zatim pominje da mu je Dog lično ispričao kako su 4 lovca F-15 takođe bila u vazduhu tada, da su čuli za borbu, odmah odbacili svoje tankove sa gorivom, uputili se u tom pravcu ali da su zakasnili. Što znači da je Pavlović tada protiv sebe imao tri grupe F-16 i F-15 lovaca (verovatno više od 12) koji su imali rakete vazduh-vazduh srednjeg i kratkog dometa.

Hiks kaže da se dnevni paket Wild Weasel misije u ratu 1999. godine sastojao obično od 8 aviona. Prvi talas bi činilo 4 dok bi ostali bili na tankeru i njihova zamena bi trajala otprilike 45 minuta. On tvrdi da je srpski VOJIN tu taktiku već bio otkrio, da je slušao sve vreme i da su 3. maja, kada su čuli Amerikance kako preko radio-veze komuniciraju „BINGO“, (tačka u vremenu kada avionu nestaje taktička količina goriva i preostaje mu samo toliko za povratak u bazu ili na tanker) lansirali Pavlovića kako bi iskoristio „rupu“ u zameni i možda napao formaciju koja je dobila „BINGO“ i koja odlazi nazad ka tankeru.
– Budući da su, kako sam već rekao, Wild Weasel avioni namerno koristili radio stanicu koju neprijatelj sluša, oni su lansirali jedan MiG-29 kako bi nas iznenadili tokom zamene dve formacije. Međutim, AWACS je registrovao MiG-29 odmah po poletanju. Sva četiri aviona su lokovali MiG u isto vreme. Sve je bilo gotovo prilično brzo. –
Hilton nakon ovoga pominje da je južno od Beograda tokom rata letelo gotovo sve što su američke oružane snage posedovale (ukljčujući i avione F-14 u AFAC ulozi – Airborne Forward Air Controler) ali da je severna Srbija (Beograd) bila dozvoljena samo za B-2A, F-117A. Kazao je da kada su u to područje počeli da šalju njihove F-16CJ bilo je to uvek noću i kako kaže „bilo je mnogo SAM-ova“.
– Ako bi nacrtali radijuse pokrivanja srpske PVO u formi krugova oni bi se poklapali i negde bi izgledali kao pukotina u dupetu pa smo to područje nazivali „Satan’s Ass“. Jedne noći sam leteo CAP (Combat Air Patrol) tu i od 4 aviona 2 su mroala da se vrate zbog otkaza. Ostali smo nas dvojica. Bilo je oblačno i ovo je verovatno trenutak kada sam se najviše uplašio tokom nekog borbenog leta. Odjednom sam video jaku svetlost ispod mene, prst mi je bio na dugmetu za izbacivanje tereta (raketa) ali sam ubrzo shvatio da je u pitanju bljesak udara jedne od bombi koju je izbacio F-117A.
Kada letite CJ možete videti PVO položaje na displejima. Ne mogu da se setim koliko sam HARM-ova lansirao u tom konfliktu, nije ih bilo mnogo. Znam da je jedna raketa definitivno pogodila nešto jer su mi kasnije rekli da su preko radio stanice čuli da su Srbi zvali hitnu pomoć. Drugo lansiranje koje sam imao je „zatvorilo PVO položaj“ na pola putanje rakete do cilja. Treća akcija koju sam imao sastojala se od toga da sam preko radija samo izgovorio „Magnum“ i da je PVO položaj „ugašen“.
U tom konfliktu sam učestvovao 78 dana. Sećam se toga jer mi je to bila i oznaka eskadrile. –
Pilot koji je oborio Pavlovića
Potpukovnik Majkl „Dog“ Geči (Micheal „Dog“ Geczy) završio je vojnu pilotsku obuku 1983. godine. Leteo je avione F-4E i F-16C. Imao je 2.300 sati naleta (završio je USAF ekvivalent Top Gana 1992. godine) kada je počeo da leti borbene letove iznad Srbije 1999. godine kao pripadnik 78. eskadrile Bušmasteri. Borbene letove iz Avijana imao je i nekoliko godina ranije iznad Bosne i Hercegovine. Obaranje pukovnika Milenka Pavlovića bila mu je 115. borbena misija u karijeri i 7. misija iznad Srbije.
Ispod možete pročitati svedočenje Gečija o obaranju Pavlovića 4. maja 1999. godine. Ono se u većini segmenata poklapa sa Hiltonovim. Na kraju sećanja on se čudi zbog čega je srpsko vojno vazduhoplovstvo lansiralo jedan avion i iznosi lično mišljenje da su srpski piloti imali lošu obuku, malo sati u vazduhu i zastarele avione, koji nisu bili ispravni. Neki domaći izvori mišljenja su da je na odluku Pavlovića da poleti u toliko neravnopravnu borbu uticao i pritisak političkog i vojnog vrha zbog neučinkovitosti srpskih pilota lovaca čiji je on bio komandant:
– We were tasked for what we call a „force protection“ mission… loaded up with two High Speed Anti-Radiation Missiles (HARMs), two AIM-120A AMRAAMs, two AIM-9M Sidewinders, a full load of 20mm, and self protection assets (external jamming pod on the centerline, chaff and flares, and towed decoys). As there were no Eagles tasked as part of this daylight strike mission, our job was to protect the strikers from both the surface and air threats.
The jets were Block 50 F-16CJs. F-16CJs are configured with the HARM Targeting System pod on the side of the intake. The HARMs are those large white missiles closest to the external fuel tanks that home in on radar emissions from SAMs, AAA, or early warning radars. The other key part to our force protection mission was air-to-air, of course. On the wingtip missile stations are the AIM-120 AMRAAMs; we also carried the shorter range AIM-9M infrared missiles on the inboard stations, and the trusty internal, 20 mm Gatling gun for shorter range air-to-air engagements.
My flight included myself as number one (on my 12th contingency deployment), my wingman, who was a 1 Lt („DBAL“ Austin, with about 350 hours in the jet) on his third contingency deployment; the number three and element lead („Hajii“ Julazadeh) was an instructor pilot with about 1,200 hours (and on his eighth contingency deployment). The number four man, „Nut“ Peterson, was absolutely critical to our success that day. Although „Nut“ was flying as a wingman and number four, he was then a four-ship flight lead, and upgrading to instructor pilot with about 800 hours in the F-16. Operation ALLIED FORCE was „Nut’s“ second contingency deployment. This combat sortie was the seventh or eighth Operation ALLIED FORCE sortie for all of us, since Shaw AFB deployed our squadron into the theater about three weeks into the war as part of a NATO force structure plus-up.

I have to admit, my opinion is that the Serbian surface-to-air missile (SAM) battery crews were pretty darn good…well trained and coordinated during Operation ALLIED FORCE, and with some pretty creative and unpredictable tactics. They fired over 700 SAMs at NATO aircraft during the war! Of course, the Serbian military had been watching NATO’s operations over Bosnia for more than six years, and had been quick to modify their tactics during this operation to increase the probability of a successful kill against NATO aircraft. So frankly, since the Serbian MiG-29s had not faced NATO pilots for almost seven weeks at this point of the war and we had just lost our second NATO jet a couple nights prior to a SAM my biggest concern that day was the SAM operators. I was dead wrong, as the biggest threat that day would end up being one MiG-29 driver who would attempt to intercept „tail-end Charlie“ during the egress phase of the strike.
On that day, NATO was conducting some of its first daylight strikes in central Serbia, near Belgrade. There were two flights of four f-16CJs, each dedicated to the force protection of these midday strikes. My flight, call-sign PUMA 11, was tasked to launch out of Aviano, pre-strike refuel, enter Serbia, protect Strike „Alpha“, egress, refuel again, re-enter Serbia again, and then protect Strike „Charlie“. Strike package „Alpha“ that day included Dutch, British, and French strikers. Another flight of four F-16CJs (PANTHER 21) were from Spangdahlem AB (but also launched out of Aviano), and were protecting strikes „Bravo“ and „Delta“ in the same manner.
Keep in mind that, since the F-l5Cs were dedicated to protecting the tankers and AWACS that day, they only had CAPs up in Bosnia and Hungary. The other players that day included EA-6Bs, a French AWACS that controlled all of the activity in Bosnia, and a British AWACS that controlled the strikes in Serbia.
Let’s get on to the details of that day. First of all, the weather was poor. The clouds were layered to broken up to almost 30,000 feet. Our flight had some difficulty finding good, clear airspace to CAP to do the best job protecting against the air and surface threats during the strike period. In fact, the British and Dutch strikers ended up weather aborting their attacks completely. On the other hand, the French strikers, or KNIFE 61, were working overtime trying to deliver their bombs between holes in the weather in their target area.
Near the end of the strike period, KNIFE 61’s flight lead requested that we stay on station another eight minutes or so until they finished their attacks. I agreed, but of course, was concerned that we might end up stretching the flight’s fuel before we could get back to the tanker. Since my fuel state was actually the lowest in the flight, I made a mental planning note that I was the most „skosh“ on gas.
Later, I heard the next set of F-16CJs for Strike Bravo, PANTHER 21, check in on the strike frequency. Well, the French finished their attacks after about 12 minutes of „overtime,“ and we started to escort them out of Serbia. Keep in mind, it had been a very quiet mission up to this point. Although we had done some preemptive SAM targeting, we had not fired any HARMs at active sites during this first strike period. I was probably a bit too casual finishing up this „walk in the park“ strike package, and too anxious to get air refueled and back on station for the next one.
It is near the end of this „ho-hum“ egress that the AWACS controller calls out that a „bogey“ is airborne in Serbia. I completely missed this call! Fortunately, our trusty number four man, „Nut,“ saved the day, and piped up on our discrete, intra-flight frequency with a „head’s up“ call and the bogey’s position. We immediately turned the four F-16s around, and we faced the bogey in a wall formation. During our turn to face down track, NATO AWACS called out the track as hostile for the first of what would be a total of seven times during the intercept.
We simultaneously pushed it up to supersonic, climbed up into the high 30s (forgot to jettison our tanks!), and pressed right on into the SAM threat rings. Shortly thereafter, „DBAL“ called out that he was bingo fuel…since I knew that I actually had the lowest fuel in the flight, I „copied“ his call, and decided that all of us would most likely need to recover into Sarajevo after the engagement.
About this same time, the AWACS controller made some calls that made the NATO-required beyond-visual-range (BVR) rules of engagement (ROE) matrix damned confusing, and uncertain in my mind. As I was working through this dilemma, both in my head and with some calls back to AWACS, I tried to get PANTHER 21 flight’s radars looking for the target (who were actually trailing us by quite a bit). I frankly started to have my doubts that we were going to finish this intercept with the little fuel remaining. Also during this final period of the intercept, the MiG-29 driver illuminated me with his radar a couple times, which definitely got my attention.
Fortunately, yet uncomfortably late in the intercept, and at range much less than we all wanted. I finally worked through all the ROE rules with AWACS… I got a chance to put my thumb on the weapons release, or pickle button one of my last thoughts as I was mashing down on the pickle button was, „if it’s“ important enough to shoot, shoot two. So, „Dog“, fire these two off as rapidly as possible!“
Well, it seemed to take FOREVER for that first missile to come off must have been time compression! I actually had second thoughts about whether I had properly armed-up or not. I just started to glance in the HUD to confirm the arm status, and then I saw the first missile come off from the left wingtip. I mashed the second AMRAAM off as quickly as I could after that first one launched. It didn’t seem to take nearly as long for the second AMRAAM to blast off the right wingtip!
Although I had already fired an AIM-9 in training and HARMs in Bosnia during Operation DELIBERATE FORCE, and earlier in Operation ALLIED FORCE, I had not YET had a firsthand appreciation for what an AMRAAM live-fire looked like. Those two AMRAAM launches were EXTREMELY impressive, and continue to amaze me even today!
Since the MiG was at short range and maneuvering at this point, the line-of-sight of the target was changing rapidly across my nose and well below me those missile fins obviously dug-in immediately after launch and dove with rapid, arcing attacks through the HUD field-of-view with breakneck speed (kind of like a pitcher throwing a curve ball)! It was a true testament to American technology that the AMRAAM performed so well at close range, and with a fantastically high line-of-sight! I am not sure any other radar missile out there could have hacked the square-corner that the AMRAAMs made that day!
Descending quite a bit after the launches, I noted on my radar that the missiles were preparing to impact, and made a mental note that in order to get credit for the kill, I had better see this, as I may be the only one who witnesses it! I rolled up in about 90 degrees of left bank, and then saw the aircraft exploding about six thousand feet below, and between scattered cloud layers (basically underneath my left knee). I made two, „Splash one with a fireball!“ radio calls to AWACS guess I knew that my chances of making that call again in my flying career were essentially nil!
„DBAL“ on the other hand, reported after the mission that he watched both missiles all the way into impact. Fortunately, the weather had scattered out somewhat at the point of intercept, so today „DBAL“ has a „nanosecond by nanosecond“ recollection of how the aircraft defensively maneuvered to a near perfect beam, the missiles’ impacts, how the MiG started to burn, and what parts came off first!
Following the engagement, as we were all „skosh“ on fuel, we immediately started our climb and egress to the west, towards the tanker tracks in Bosnia. I requested that the AWACS controller sector our tanker due east and directly back to us.
Now the real difficult part of the mission began! As it turned out, and as was frequently true during Operation ALLIED FORCE, the hairiest part of the mission was just beginning: getting rejoined on a tanker that has been directed to retrograde to a safer area, in the weather, while other F-16 and F-15 flights are rejoining on it simultaneously to do their refueling, in the weather. When we crossed into Bosnia, we discovered that our tanker was over 120 miles away and going further away!
I then set a divert bingo for the flight for Sarajevo, and had to call the tanker crew directly to get them to turn around for an in-the-weather tanker rejoin. In the end, we were able to refuel and get back on station for Strike Charlie. Shortly thereafter Strike Charlie was weather cancelled. With a full load of fuel, we flew back to Aviano as the crow flies supersonic in the low 40s across the whole length of Bosnia, and across the Adriatic Sea breaking all kinds of rules, I am sure!
It was raining like cats and dogs when we finally got back to Aviano; of course, I insisted upon bringing the four-ship up a combat, tactical initial after the mission (pretty dumb decision, as the rain storm was almost directly over the air base) the guys did a marvelous job getting the jets on the deck, despite my stupid act!
We all lined up in the de-arm area, and a crew chief hooked up on the head-set communications cord during the aircraft de-arming. Since my HARMs were still loaded. I guess he thought that we had a „ho-hum“ mission; he asked me in a real low key voice, and obviously not really pleased to be in the pouring rain:
– Well, Sir, how did your mission go? –
I replied: – Pretty good…Shot a MiG down. –
He yelled back: – You got to be sh!ting me…Sir! –
I yelled back at him: – Look at the missile rails!!! –
I looked at the rails too, at that point, and saw the other guys in the de-arm crew doing pull-ups on the missile rails in the rain! They were really psyched up, and came up later after shutdown to give me the AMRAAM umbilical cables that remained perfect mementos for that mission!
„Nut“ showed exemplary flight discipline that day. First, by succinctly and promptly advising the flight about the AWACS call that a „bogey“ was approaching during our egress. And second, by employing his radar as directed to confirm that no other threats were airborne. Also, unlike other „yahoo-cowboy radio calls“ that you hear sometimes during MiG kills these days, my flight members did not say ONE word after the MiG-29 was splashed. They maintained the strictest discipline throughout the egress, on to the next AWACS controller in Bosnia, to the tanker, and on the boom taking fuel. Only after the air refueling was complete, and when we were preparing to return for the next strike period, did „Nut“ say on the discrete frequency.
– PUMA 1, PUMA 4. request? –
– Go ahead with your request, PUMA 4 –
– Sir, can we go back there and do that again? –
By the way, last month „Nut“ Peterson was selected to go to F-16 Fighter Weapons School for the class starting this summer.
There were some internet claims immediately after the war that this MiG-29 was mistakenly shot down by a Serbian SAM battery. That is absolute, complete, and pure BS! You can actually see the aircraft break up on my radar tape after the missiles impact!
I cannot speculate upon the Serbian Air Force single ship tactics that day, or why someone would make such a claim, other than to perhaps save face for the Serbian MiG-29s that performed so poorly during the war against NATO pilots (for lots of reasons, I am sure: weak equipment, poor aircraft serviceability, lousy Soviet-style training and flying currency, etc). Lately, more and more of the Serbian internet sites acknowledge that this MiG-29 was downed by an F-16CJ.
But what I can say is that the four of us that day were employing fully mission capable F-16CJs with 100% of our jets and avionics operational (thanks to our maintenance technicians), fully armed with a variety of operational weapons ready to handle all kinds of threats (thanks to our munitions, armament, and weapons technicians), and were fully trained to handle the events of that day (thanks to the USAF training and readiness model).
You bet, there are decisions and tactics that I would do differently if I had a chance to do that mission again. But any of my flight members could have ended up firing those two AMRAAMs and getting a MiG-29 kill that day. I was fortunate to have been the leader and targeted the group, and thankfully supported by a great flight of Viper drivers, particularly „Nut“ Peterson, who really got the „light bulb turned on“ during our egress. –
Pratite Tango Six i na društvenim mrežama. Na Instagramu, Jutjubu, Tviteru i Fejsbuku.
radovanovic
Šteta što pokojni puk.Pavlović nije u rukama imao nešto savremenije neverujem da bi sada ovaj gospodin prepričavao borbenu misiju toga kobnog dana!!!
Aleksa
Mogao je Pavlovic da leti na F22 opet bi ga 14 suparnickih aviona oborilo…
Samoubistvo je slati jednog coveka na celu eksadrilu. Njemu vecna slava a ove koji su mu naredil da odleti u smrt treba da bude sramota sto su zrtvovali tako casnog coveka.
MiG-ovi nisu ni trebali poletati, nista nije postignuto niti je bilo sta moglo biti postignuto sa (u tom trenutku) letecim kovcezima bez raketa dugog dometa, RWR, funkcionalnih radara itd.
radovanovic
Slažem se ali je ipak bolje imati sredstvo sa kojim se adekvatno možeš suprotstaviti agresoru nezaboravimo da je bez obzira na malobrojnost i ispravnost migova pilotima NATOa bilo zabranjeno da se upuštaju u blisku borbu,nebi ništa bilo drugačije ni da smo imali savremenije letelice ali bi učinak našeg RV bio malo drugačiji i nebi sada čitali o ovakvim “ herojskim podvizima“ Američkih pilota
Jovan
@Aleksa
Pa imali su naši adekvatno naoružanje u rangu nato-a, R27 i R73 su respektabilne rakete i danas. Radar je isto bio u funkciji pošto ovaj amerikanac kaže da je bio osvetljen nekoliko puta od miga.
Pitanje je zašto nije stigao da zahvati F16 i ispali svoje rakete dometa preko 70km.
Loša obuka, elektronsko ometanje, odustajanje od borbe protiv takve premoći.
Ostaje fakat da je slanje samo jednog aviona bila glupa odluka .
Vlad
Aleksa,
Upravo svedočanstva ovih američkih pilota govore nam da je osnova odbrane teritorije kvalitetna PVO a da LA tu uleće kao bitna i vrlo opasna pretnja, naravno, uz pametnu upotrebu.
Naravno, ova priča pokazuje koliko su naši Mig-ovi bili u neravnopravnom položaju. 8 aviona, sa iskusnim pilotima (sa mnogo naleta) u kokpitu, napada jedan Mig 29 i to svi istovremeno. Stvarno je za osudu onoga ko je izdao naredbu da poleti naš lovac.
Jednostavno, pukovnik Milenko Pavlović nije imao ni najmanje šanse da preživi let.
Eh, da smo tada imali S300…
EVROPRC
Veliki je Heroj Nato pakt koj je napao malu drzau u evropi od koje im nije pretila nikakva opasnost na kraju 20 Veka!
Robert
Ljudi, ajde malo razmislite. Napao ga je pilot u CJ verziji aviona koja inherentno ima vrlo sposoban sustav za elektronsko ratovanje, a posebno za protivradarsku borbu. Već u samom početku F-16 se nalazi na visini većoj od 10.000m (kaže high 30’s) što bi značilo barem 36,000 stopa ili više) a brzina leta preko Mach 1. Ovo su skoro pa idealni kinematički parametri za lansiranje za F-16. MIG-29 je na nižoj visini i leti sporije. F-16 ubrzo ulazi u efektivan domet AIM-120C, ali zbog pravila identifikacije cilja, pilot još uvijek vrši provjere po unaprijed definiranoj matrici (IFF,NCTR) što znači da se distanca do MIG-29 i dalje smanjuje a kinematički potencijal AIM-120C povećava. Cijelo vrijeme vrši ometanje radara na MIG-29. U isto vrijeme, Pavković detektira cilj ali ne postiže zahvat za R-27. Sasvim je moguće da su te detekcije F-16 nastupile već u trenutku kad su obje rakete bile u letu, vođene preko TWS režima radara koji otežava otkrivanje pozicija raketa napadnutom MIG-29. Iako raketni motor na AIM-120C radi samo 8 sekundi, zbog inicijalne brzine F-16 i velike visine (niski otpor zraka) rakete se približavaju MIG-29 jako brzo i s golemim potencijalom za manevriranje. Zadnjih nekoliko kilometara prije predviđene točke presretanja inicira se aktivni radar u samoj raketi koji osigurava pogodak cilja, čak i ako je F-16 bitno promjenio kurs ili prekinuo link za navođenje rakete.
Ovime želim naglasiti da MIG-29 nije imao šanse ni u borbi sa 1 protivnikom jer je bio u inferiornoj taktičkoj situaciji (geometrija leta), smanjene efikasnosti radarskog praćenja cilja i drastično lošijeg naoružanja. Protivnik je imao sve prednosti uključujući i vještine napada po obrascima borbe protiv MIG-29 koju su vrlo detaljno izvježbali. Za borbu protiv takvog suparnika, MIG-29 bi tražio radar otporniji na ometanje, te barem R-77 za grubi paritet (neki bi se usudili parirati sa R-27T/TE).
Bez obzira na ishod, oba pilota su profesionalci i ljudi za respekt.
Dax
Обичан плаћеник. Где год да су га послали далеко од куће он би пуцао и убијао по другим земљама.
keno
To je pravi vojnik na koga se politička vlast može osloniti. Ne obrazuju oružane snage hipije niti se u profesionalnu vojsku prijavljuje treehager koji želi mir u svetu.
Vlad
Aleksa,
Upravo svedočanstva ovih američkih pilota govore nam da je osnova odbrane teritorije kvalitetna PVO a da LA tu uleće kao bitna i vrlo opasna pretnja, naravno, uz pametnu upotrebu.
Naravno, ova priča pokazuje koliko su naši Mig-ovi bili u neravnopravnom položaju. 8 aviona, sa iskusnim pilotima (sa mnogo naleta) u kokpitu, napada jedan Mig 29 i to svi istovremeno. Stvarno je za osudu onoga ko je izdao naredbu da poleti naš lovac.
Jednostavno, pukovnik Milenko Pavlović nije imao ni najmanje šanse da preživi let.
Eh, da smo tada imali S300…
Vlad
keno,
Postoji jedan dobar naziv za takve osobe koje vi zovete „pravi vojnici“.
To su jednostavno psi rata…
keno
Nećemo sada iz ogorčenosti da vređamo pilote koji obavljaju po njima patriotsku dužnost za svoju državu.
Dovoljno je znati što je radilo naše vazduhoplovstvo u sukobima prilikom raspada Jugoslavije, dok na drugoj strani nije bilo ni jedne po njih opasne letelice, da se isto može reći i za njih.
Mile Tranzicija
Placenik?!?
Ne, on je pilot- vojnik svoje drzave, odlicno obucen, utreniran i na svaki nacin motivisan da se bori protiv neprijatelja na koga oznaci vlada i politicki vrh njegove zemlje! Podjednako dobro bi leteo u napadu na Srbiju, Rusiju, Kinu, kao i prilikom odbrane same Amerike! Za to je na kraju krajeva skolovan i placen.
Zivotni san svakog pilota lovca je vazdusna pobeda, za to se skoluju!
Za to je skolovan i Milenko, vecna mu slava! Zalosno je sto ni posle 22 godine od njegove smrti nismo kao drzava, narod, vojska odmakli nista dalje! I danas su nasi piloti sa opremom koju imaju samo zvezdica na trupu neprijateljskih avion…
Zoran Vukosavljević
Pojedinačni letovi pilota lovaca u sukobu sa neuporedivo brojnijom avijacijom agresora.
Nikada takvu „taktiku“ neću razumeti. Neću dalje taj deo ni komentarisati.
Slava svim našim pilotima-lovcima koji su poleteli tih ratnih dana!
Ранђа26
Зоране потпуно сте у праву. Колико сам могао да видим из текстова о употреби ловачке, најосновнија ловачка формација јесте пар. Наши Витезови јесу били храбри и добро обучени, али сви знамо како су прошли сада покојни пилоти-ловци Радосављевић и Перић. Уосталом, хрватски пилот-ловац Иван Селак је рекао једном да је ХРЗ урадило чисту глупост у рату када је раздвајало ловачки пар МиГ-21, и слало појединачне пилоте у тзв. слободни лов.
алекса
Одувјек се понашамо као да имамо неограничене ресурсе у људству.
Nemanja
Šta tek reći na „opservaciju“ tadašnjeg komandanta Smiljanića nakon pogibije Zorana Radosavljevića i obaranja Slobodana Perića, kada je na pitanje zašto ih tako nesuvislo upotrebljavaju drčno odgovorio: „Šta je, hteli biste da se ogrebete o činove a nećete da ginete?!“.Nakon toga je Perić koji je neposredno pre toga evakuisan iz Bosne (i tek saznao da je Zoran poginuo), skočio i zaleteo se da ga bije, što su prisutne kolege sprečile….a ima i ona kada je jedan od glavešina na pitanje „dokle ćemo ovako da radimo“ odgovorio pilotima „izdržite još 2-3 dana, za više od toga mi i ne trebate…“.
Ko nam je komandovao, dobro smo mi još i prošli….
OSOJ
Zoran Vukosavljević
Potpuno ste u pravu.
Mene kao građanina, a verujem i veći deo javnosti zanima ko je kriv za tako lošu taktiku?
Zatim, ko je odgovoran za taktiku upotrebe te eskadrile, komandant eskadrile, komandant puka, komadant korpusa, komandant RV, Nč generalštaba ili vrhovni komandant? Mozda svi oni, ali ko u kojoj meri? Voleo bih strucni deo javnosti da nam objasni, mislim da među komentatorima ima dosta onih koji bi znali da daju odgovor. Proteklo je dovoljno vremena, većina je u penziji, ovi koji rade u RV, od njih naravno ne očekujemo odgovor.
Miloš77
Mislim da pod uslovom elektronskog ometanja sa svih strana, i sa par avaksa na sigurnoj distanci koji su videli svako poletanje naseg MiG-29 nije bilo sanse ni da smo leteli po dva ili tri para 29-ki po reonu. Ne znam.. mozda bi se nesto oborilo tako, ali bi svi bili oboreni na kraju dana.
Sto se 4. maja tice, kada je pukovnik Milenko Pavlovic poleteo, mi smo ostali samo na dva mozda tri sposobna miga-29 ako se ne varam. Od toga jedan dvosed.
Zasto je izdata komanda da solo MiG-29 poleti ne razumem ni dan danas. U svakom slucaju Milenko je napravio veoma licnu privatnu odluku da to uradi znajuci vrlo dobro sta ce da se desi. Svojom odlukom je sačuvao zivot mladjeg kolege i zato je Heroj za nas.
Stvarno ne znam kakva bi taktika bila efikasna u pocetku sukoba sa 10 sposobnih za borbu MiG-29 protiv takve kotntrole nad nasim vazdusnim prostorom. Voleo bih da cujem vasa misljenja.
Midas
Nikada takvu „taktiku“ neću razumeti.
Zasto je izdata komanda da solo MiG-29 poleti ne razumem ni dan danas.
Kada bi ste hteli, razumeli bi ste da ih je rezim poslao da lete jer mu je u propagandne svrhe trebala neka efektna akcija, recimo bar jedno obaranje NATO aviona. Postoje izjave aktera gde oni tvrde da je vrsen pritisak da se poleti i nesto pokusa. Eto.
PS
Taj isti rezim je par godina pre tih dogadjaja takoreci zrtvovao 150K Srba u RH, mislite da ne bi par pilota?
Miloš77
To što ste napisali stoji, samo takva taktika može samo da postigne ubrzan gubitak našeg pilota i aviona, a ne efektnu akciju.
Ja ipak mislim da su poleteli sa onim sto je preostalo od aviona u momentu kad su ovi bili na kraju sa gorivom kao jedinom taktikom. Pokusaj poslednji put pogoditi neki nato avion nasim avionom koji je bio najblizi. Dakle kombinacija razloga i katastrofalna taktika sa obzirom na okolnosti.
Pilotima nije bilo potrebno ponoviti naredbu.
Velimir
Slava junacima ! Samo mi jedno nije jasno kako većina ljudi „laprda“ da smo pobedili NATO, nije mi jasno…
Vedran Čolak
Ne znam na kojim se visinama ova borba odvijala ali R-27R jedva da dohvaća 30km i to u metu koja mu se približava na visini od 10.000m. Također se nigdje ne spominje da li je Pavlovićev MiG uopće bio opremljen sa R-27R. Za R-73 sam siguran da nisu bile u uporabi kod JRV MiGova, MiGovi su nam isporučeni 1987 sa R-60M infracrvenim raketama koje su pogotke mogle ostvariti samo ako su ispaljene u auspuh mete, dakle zahvat (lock) nije bio moguć prema meti koja Vam se približava. U članku se spominje da je Pavlovićev MiG svojim radarom nekoliko puta osvijetlio američki F-16CJ no nigdje se ne spominje da ga je uspio „zahvatiti“ u solid lock koji je neophodan za navođenje rakete tipa R-27R prema cilju. Koji je točan razlog tome nije naveden niti se zna, možemo samo nagađati razloge (radar na MiG-29 je neusporedivo slabiji od radara na F-16 čije su performanse dodatno oslabljene loše uslijed neodržavanja i eventualnog kvara komponenti, meta usput koristi ometanje (ECM) koje spriječava i otežava solid lock, pilot spominje da su njihovi avioni bili opremljeni tima jammerom na centerlinu, možda Pavlović nije htio usmjeriti radar (solid lock) samo na jednu metu jer tad iz ekrana radara gubi kontakte preostalih aviona koji mu se približavaju). Stoga je ovdje u pitanju totalna neprofesionalnost gdje se u borbu protiv više kontakata šalje JEDAN avion (u Rambo stilu), bez pratnje i podrške, neprofesionalnost se ne odnosi na g. Pavlovića koji se za ovaj let javio dobrovoljno i istjerao mlađeg pilota koji je u Batajnici na stajanci već sjedio u tom avionu. Time mu je spasio život. Neprofesionalnost pokazuju strukture koje su duboko iz sjene atomskog skloništa očekivale da im netko osvjetli obraz.
Zoran Vukosavljević
@Vedran Čolak
Mig-29 u sastavu JRV i kasnije VJ bio je NARAVNO opremljen raketama R-73E.
Što se tiče raketa R-27R, njen maksimalni domet je do 73 km, a kao maksimalni efektivni domet za cilj na približno istoj visini „u dolasku“ se navodi 42,5 km. To bi značilo da se može lansirati na 73 km, da se raketa i cilj „sretnu“ na 42,5 km. To rešava SUV kod davanja komande „dozvoljeno lansiranje“ iliti „pusk razrešen“.
Maksimalna razlika po visini između aviona u trenutku lansiranja i mete može iznositi +/- 10 km, a visina na koju može biti ispaljena je do 20-25 km.
Mile Tranzicija
Pozdrav!
Zalosno je sto nadlezni ni danas neshvataju da se vazdusna odbrana teritorije moze uraditi iskljucivo kroz izgrasnju kompletnog sistema PVO teritorije. Lovacka avijacija je samo jedan segment tog sistema. Svi mi na ovom portalu sada, 22 godine posle rata uglavnom samo prosipamo gorcinu zbog svega onog sta nam se desilo 1999.godine. Nadlezni iz 1999.god. nisu sagledali iskustva zastite PVO teritorihe iz predhodnih ratova (RAF-ovu odbranu iz Bitke za Britanije, Rajh defence Nemaca 1944.-45.god., Aleju MiG- ova iz Korejskog rata, iskustva iz Vijetnama, Izraelsko-arapskih ratova, itd.). Da li zbog neznanja, nestrucnosti, nista nije uradjeno na izgradnji PVO sistema, uvezivanju razlicitih PVO sredstava, talasa obavestavanja, identifikacije svoj-tudj… Sve je radjeno stihijski. Ja licno, zamalo nisam Iglom oborio nas Mi8 izmedju Ladjevaca i Gracanice u ranim jutarnjim satima!
Neznam zasto, ali imam osecaj da se i sada desava isto: stihijski se nabavljaju PVO sredstva, Panciri, Crotali, radi se modernizacija MiG- ova 29 Isdelia 9-12,9-13 na neki samo nama poznat standard?!?
Niko ne prica o izgradnji novog PVO sistema, struka je u funkciji politike, bez snage da se odupre!
I danas, 2021.god. nista nismo naucili, neka nam je bog na pomoc!
Nikola
Posle rata je čini mi se generalštab uradio analizu i zaključio da su taktike upotrebe lovaca bile zastarele, piloti slabo obučeni i nevešti iako ih je naša štampa predstavila kao heroje bez premca.
Mišljenja sam da je jedino PVO bila na vrhuncu zadatka i opravdala svoje postojanje.
алекса
Наша стара бољка. Како онда тако и данас. Спремамо се за прошли рат, а не будући. На једвите јаде избацили су јуриш из обуке, шта вам је?
Falcon
Sreća da danas više ne koristimo isti luzerski avion i da nam državu ne vodi ista luzerska klapa iz 90-ih i sreća da smo u međuvremenu ušli u NATO kao i svi oko nas.
Baš smo puno napredovali u odnosu na 1999, nema šta…
Midas
Da, sreca je zaista sto nas ne vodi one stara, neodgovorna garnitura iz 9otih. Zamislite, tada je bilo cak ministara u vladi koju su za vreme agresije, dok su piloti kako vidimo leteli u izvesnu pogibiju, dobijali vile ili ogromne stanove po Beogradu?!? Neverovatna su bila ta vremena pre nego sto je nastupilo zlatno doba…
Drina
@Falcon
Jednom ste na T6 napisali da ’90-ih niste hteli da ucestvujete “u Milosevicevim ratovima“, nego ste deomonstrirali na ulicama Beograda dok su momci sa 18 godina branili granice SRJ.
I sto se sad brinete, ako do novog rata dodje opet cete se izvuci na “Vuciceve ratove“.
Bilo kako bilo, za vas zime nema, svakako rata videti necete (ako ih uopste bude), kao sto necete videti Srbiju u Nato-u..
NN
Necemo u NATO da je zadnji na svetu.
Isto bi prosao i „pobednicki“ avion sa istim pilotom u istim uslovima slabog naleta da je leteo protiv 8 „luzerskih“ iskusnih pilota sa mnogo sati naleta
Сремац
Дрина, слажем се са Вама. 90 тих сам се одазвао позиву државе свестан да браним Србе, иако сам Милошевића и те национал- комунисте мрзео најстрашније. Демонстрирао против истих деведесетих као студент.
Добар изговор пара вреди, а наслушао сам их се.
Неки од мојих колега са факса из Босне ни дан данас не причају са мном јер сам им пред већим аудиторијумом док су Срби али у кафани рекао да су смрдљиви дезертери који се крију иза индекса и да знам засваког када долазе на Сремску Рачу да преузму паре или шта већ од родитеља. Петорица од тих смрадова сада су на функцијама јер су наравно активне патриоте
OSOJ
Sremac
Svaka cast na iznosenju licnog iskustva, u ovom kontekstu je veoma znacajno.
Samo jedno pitanje za vas, da li bi isli ponovo?
Moje neko misljenje je, da je bolje da idemo mi (iako sam sada trecepozivac) nego nasa deca ili nasi unuci, sto ne znaci da bi svoje sinove sakrivao u podrumu ili inostranstvu, naprotiv.
Da me ovi evropejci i gradjanisti pogresno ne shvate, nije ovde niko za rat, prave patriote i moralne osobe su uvek protiv rata, ali nam rat cesto bude nametnut. Krajina je bila mladja sestra Srbiji, voleo bih da vidim moralnog coveka koji bi okrenuo ledja dok mu neki dripac iz kraja samara sestru.
Дедал
Слава херојима који су положили живот на бранику отаџбине и који сада раме уз раме са Обилићем чувају вечну небеску стражу, а овакве гњиде, бројчано и технички надмоћне умиру тихо ..
mr
Ni dan danas ne bi bolje prošli. Bolji avion,bolja taktika, bolje naoružanje, brojčana prednost, šta još reći. Grlom u jagode.
Miloš77
Neka je večna slava našim Herojima.
Realno je i čudo da je uopste uspeo da obasja te F-16 kao njihov pilot navodi i to vise puta. Elektronsko ometanje je sigurno odradilo ostalo. Ponarucito kada je i sam Milenko dobio signal da je zahvacen neprjateljskim, njegovom kratkom napadu je dosao kraj.
Naravno da bi bilo isto da smo poletali i sa istim istackim F-16 Blok50 kao oni, pa i da smo ih imali 30. Samo bi poslali jos vise F-15/16 na nas uz pomoc avaksa. A kamoli da smo leteli sa F-16 Blok 15 il tako nesto kao sto su nasi MiG-29B bili. Jako bi se F-16A lepo proveo protiv takve sile i bez svog avaksa.
Ne moze se protiv tolike i tako dobro organizovane i naoruzane koalicije sam ni sam najboljim avionom u svetu ako nemas sve ostalo potrebno i uvezbano.
Zoran Vukosavljević
Njegov poslednji izveštaj je bio: „Imam ih, ali imaju i oni mene“…
Radar mu je bio ispravan, ali NATO aviona je jednostavno bilo previše u vazduhu, AWACS ga je uočio brzo nakon uzletanja i pratio….
Miloš77
„Imam ih, ali imaju i oni mene“
Moguće da je pravio zahvat i gubio ga dok su sekunde otkucavale. Pod dejsvom snaznog elektronskog ometanja to mu je oduzimalo vreme, a ovi su uz bolji pregled situacije ispalili svoje Aim-120 bez problema.
BojanS
Da li je moguća situacija da je Milenko vršio agresivne manevre pokušavajući da izbegava njihove zahvate dovoljno dugo dok im se ne približi, verujući da će na manjoj razdaljini imati veću šansu da efikasno dejstvuje? Da li je to možda razlog pravljenja i gubljenja zahvata, odnosno zahvat da vidi gde su, pa manevar izbegavanja kada gubi zahvat, pa opet zahvat, pa manevar… i sve tako dok im ne priđe?… što je svakako bilo uzaludno, jer ga je AWACS pratio od poletanja…
Ukoliko prethodno pitanje ima smisla, da li je možda u toj situaciji kad je već pošao u nemoguću misiju mogao da leti pravo maksimalnom brzinom ka njima, da ih sve vreme ima u zahvatu i lansira rakete na ciljeve i bez ikakvog manevrisanja kako bi navodio rakete do ciljeva sačeka do poslednjeg bezbednog trenutka i onda se katapultira pre nego što bi njegov MiG pogodile neprijateljske rakete? Da li bi elektronsko ometanje onemogućilo opaljenje uopšte?
Izvinjavam se ukoliko sam postavio nesuvisli komentar.
Večna slava našim Herojima!
Zoran Vukosavljević
@Miloš77
To je verovatno značilo da ih je imao na radaru, ali nije još zahvatio niti jedan od njih da bi mogao lansirati raketu R-27R. Sekvenca rada radara u osmatračkom režimu SNP (praćenje u prolazu) ima svoje intervale pretraživanje zone po azimutu do max 3,5 sekundi (zavisi opet od režima rada) i zato amerikanac kaže „povremeno me osvetljavao“.
Za to vreme, SPO-15 mu je davao signal da je zahvaćen i/ili otkriven radarima (verovatno više njih iz više pravaca) neprijateljskih lovaca.
Tumačim iz tih njegovih reči, na žalost nismo mogli čuti „iz prve ruke“…
Miloš77
@ Zoran Vukosavljević
Hvala vam na komentaru. Hvala Vama, i svim nasim herojima na svemu što ste uradili za naš narod 1999-te.
Ovaj intervju americkog pilota je jos jedan direktan dokaz da ste Vi – naši PVO Raketaši odradili nemoguće težak posao odvraćanja i obaranja bombardera najvce sile na svetu.
Ti piloti su osetili strah od radara i raketa koji nijedan americki pilot nije osetio zadnjih 22 godine (od tada)
Da, mislim da je upravo tako nekako bilo kako kažete što se zahvata tiče. I sam je bio osvetljivan i znao je da je to od strane većeg broja iz više pravaca, pa je manevrisao koliko je mogao, što je onemogućilo zahvat za lansiranje R-27.
Da li je mogao da ispali R-73 u tim momentima, ili su verovatno one bile van dometa senzora u takvim uslovima. Verovatno nije bilo uslova.
Ne vredi kad je to bilo kao da pokušavaš da pobegnes od dobro naoružanih policajaca, a policijski helikopter ti je nad glavom sa reflektorom i na vezi sa njima.
@Bojan S
Po meni ima smisla što ste napisali, mada tu ustvari nema puno razlike izmedju dve taktike. Naravno da su piloti maksimalnom brzinom krenuli na Efove ali i da su isto tako morali odmah po upozorenju da se otrgnu njihovog zahvata sto se ispostavilo skoro nemoguće jer ih je bilo više od jednog. Bilo je i uspešnih izbegavanja i sletanja nakon toga.
Takodje oni nisu znali da li ce raketa da ih stigne i pogodi za osam, tri ili dve sekunde od signala da su zahvaceni. Neko mozda moze da pojasni to detaljnije. Danas moderni avioni imaju vise različitih senzora koji to detaljnije i blagovremenije daju do znanja pilotu. Naši MiG-29 su imali relativno ograničena upozorenja za pilota što se toga tiče.
radovanovic
Zanimljiva izjava Američkog pilota da ih je Milenko imao na radaru imajući u vidu da je u dokumentarnom filmu rečeno da mu je po poletanju otkazao generator naizmenične struje i da je praktično ostao slep i bez mogućnosti da lansira projektil na agresora, šta se zapravo onda dogadjalo ako je zaista postojao takav kvar na našem avionu???
Zoran Vukosavljević
@Radovanović
„…po poletanju otkazao generator naizmenične struje….“
To se ne odnosi na avion komandanta Pavlovića. Mislim da je u pitanju avion pilota Milutinovića, ali svakako nije Pavlovića…
radovanovic
@Zoran Vukosavljević
Pogledajte dokumentarac Let u smrt i izjavu tehničara negde pred kraj filma.
Zoran Vukosavljević
@radovanovic
Pogledao sam. Pa nemam smisleni odgovor, nisam toliko u toj „struci“. Mehaničar kaže da to znači da „nema radar, nema rakete, nema navigaciju, ima napajanje sa akumulatora još 15 minuta da se vrati na aerodrom“.
Ostaje onda pitanje kako ih je ozračio? Da li je uopšte mogao da upotrebi naoružanje?
Sve u svemu, teška tema.
Neka počiva u miru heroj naše odbrane!
radovanovic
@Zoran Vukosavljević
Da neka počiva u miru prava legenda gledao sam njegov nastup na Batajnici pred rat zaista je bio vanserijski pilot, inače u knjizi napisanoj o njegovom životu i radu a kasnije i pogibiji piše da mu je javljeno iz operativnog centra da je obavio zadatak i neprijatelja naterao u beg i da može da krene na sletanje našta je on odgovorio da će ostati još malo u vazduhu ali nažalost onda je usledio pogodak u njegov avion.
Veliki je to bio gubitak za našu armiju nenadoknadiv, za porodicu i da nepričam.
Nikola
Да га ипак није оборио неки КУБ систем? На основу задњег коментара. Очито да су сви пилоти имали озрачења па и дејства са земље. По првој причи обори ли га из Тузле . Немогуће су тако различите верзије.
Nikola
Да , Да Ова причица ми делује баш холивудски ( или ти рећи нашминкано и невероватно). Сећам се тих дана дошао код мене комшија служио у роду везе. и испричао ми причу о једном пилоту који је полетео у борбу са Ф 16 .И наши у жељи да му помогну узму и оборе га . Мислим да је поменуо Ваљево. Причу о Миленку сам сазнао много касније са јутуба. Па све мислим да није то то. Након тога су сви МИГ-ови престали да лете. После рата прво што је урађено приликом ремонта преосталих авиона је била уградња система индентификације свој- туђ. НАТО се није ни спуштао испод 8000 метара осим у почетку СТЕЛТ авионима и на самом Косову оклопљеним јуришницима А-10. Шта су друго КУБ ови могли да гађају од авиона осим наших који су летели ниско и споро. Погледајте интервјуе других пилота и обратите пажњу на ово. Гроф јавно и каже да су га наши оборили. Једноставно тих дана је нешто морало да пада и радује народ, подиже морал.
Vlada
Sačuvaj me Bože taktike lovačke avijacije 99. Pritom, ne zaboravimo da pukovnik heroj Milenko Pavlović nije ni bio predviđen za pilota koji treba da poleti već je doslovno iz kokpita izvukao mlađeg pilota.
Svestan rizika, zna u šta ide i pritom spasao mlađeg kolegu. Vrlo je teško pisati hladne glave na ovu temu.
Legenda!
Miloš77
Zamisli solo sedaš u avion da letis protiv celog nata. Jasno ti je da svaka iole moguca taktika ne vredi nista. Radis to da neko drugi ne bi morao..
Legenda!
Miloš77
Američki pilot zvuči ekstra ponosan na američku tehnologiju, trening i profesionalnu egzikuciju tog dana maja 1999-te. To je valda normalno. Stotine sati su proveli trenirajući da obaraju „loše momke“ kao u holivudskim filmovima. Kad je vreme došlo, odradili su to sto su trenirani vrhunski.
Ipak, dok sam čitao izjavu malo mi se smucilo koliko je ponosan na tu savrsenu egzikuciju u takvom ne „fer“ odnosu snaga.
Ko kad bi se grupa UFC prvoligasa ustremila na jednog momaka iz nekog srpskog MMA kluba, i oborili ga uz sav ponos kako su to obavili profesionalno i visoko tehnickim zahvatima.
Onda kako se moze reci da su ovi ili oni avioni dokazani ili ne.
Kad se zadnji put desio sukob u vazduhu podjednakih snaga? Ko zna nek napise.
Ivan Uzice
Najjaca recenica koja i sve govri kada ovaj amer kaze „Jedan Srspki pilot je poleteo na 29tci na osam aviona pokusavajuci da izigrava heroja“ Eto kako su oni videli nase pilote, kao ludake. Njje bitno da li je mig 29 ili f22 nijedan amer nebi poleteo na osam. aviona nikada. Drugo nuje tacno da bi sve migove oborili jer su uspeli u vazdusnim borbama samo dva/tri da obore a 10 ih je. letelo. Da smo imali su 27 i mig 29 ipsravne 40tak komada druga prica bi bila. 10aviona bilo kojih je jednostavno premalo. Mislim da je Peric pricao da neki piloti godinama nisu nocu leteli na 29tkama
Miloš77
Nisu nasi piloti imali iskustvo protiv takve armade i kontrole u vazduhu. Pa tako nesto samo Rusi i Kinezi danas mogu da simuliraju na vezbi.
Vezba Pare MiG-29 protiv 4-8 F-16 ili F-15 aviona sa jacim radarima.
Uz efove su uvek dva Avaksa !
Dodaj elektronko ometanje.
Nista od toga nasi piloti nisu osetili do aprila 99-te
Vlad
Miloš77,
Nikako mi se ne dopada izjava američkog pilota. Rugati se kolegi sa rečima da „izigrava heroja“ a ne znati razloge zašto je krenuo u takvu misiju, upravo najviše govori o karakteru tih američkih pilota.
Zanima me kakav bi bio odgovor tog američkog pilota na pitanje: „Kako bi se on osećao kada bi na njega i njegov F16 blok 50 krenulo 8 Mig-ova 29 M/M2 sa ciljem da ga obori i ubije“? Mada i to nije isto. Pravi odnos bi bio 8 Mig-ova 29 M/M2 na F16 blok 15…
Amater
@Vlad
Evo insajderska informacija, posto zivim tamo poslednjih 6 meseci.
Ako koristis bilo sta sto je neispravno, alat, auto, bilo sta i time se povredis smatras se… Nepametnim. I dobijes podmeh
Ako koristis nesto sto nije po specifikacijama i ne ispunis zadatak – kriv si jer si pokusao i time potrosio vreme i sebi i tome ko ti je trazio da uradis zadatak. Znaci, ako te neko pita, neki drugar, da fotografises. Ne mozes da uzmes bilo koji aparat, bilo koji objektiv i das tek neku sliku. Covek ce biti ljut jer si ga u njegovim ocima prevario. Predstavio si da mozes, a ispalo da ne mozes.
Tako da me ne iznenadjuje sto kolegu pilota ne vide kao heroja, vec kao nekoga ko je sam kriv.
Njihova logika: ej, vidite da smo 10x jaci i da je sansa za MIG tacno nista? E onda ne polecite
Piglet
Nemojte kriviti američke pilote: radili su posao koji vole i za koji su plaćeni. Oni su bili spremni da poginu za imperijalističke interese SAD i njenih saveznika. Slušo sam mnoge podkastove i nisam stekao utisak da su ponižavali kolege koje su oborili.
No mi ne možemo, a ni tada nismo mogli menjati taktiku i motivaciju USAF, ono što smo mogli je da primenimo bolju taktiku: zašto su leteli na srednjim visinama , zašto je 21 otpisan u startu? zašto se besprekorno sluša oficir za VOJIN u uslovima elektronskog ometanja, polatanje bez para??
Loša i neodržavana tehnika, malo sati naleta, zastarela obuka i loša taktika doveli su do epiloga koji je bio. Lako je biti general posle bitke ali zar se nije moglo kombinovati formacije 29 i 21, zar se nije moglo leteti nisko (smanjuje se daljina otkrivanja od strane AWACSA sa povremenim iskakanjem radi lansiranja pa bežanija, za čije babe zdravlje su štedeli rakate, čekali idealne uslove za lansiranje?
Zaključak je samo jedan: raketaši i PVO su osvetlali obraz dok je LA (ne krivicom pilota već taktikom upoterebe) podbacila.
Nix
Ja ne bih rekao da je LA podbacila, suprostavljala se do kraja konflikta za 10 neadekvatnih aviona, a ne treba zaboraviti da je bilo mnostvo letova koji nisu bili ‘lovacki’ zadaci, vrsena su bombardovanja terorista na Kosovu, preleti sa aerodroma, helikopterski letovi, tako da avijacija generalno nije podbacila vec suprotno, mozda su neki detalji mogli drugacije, kao npr da se sklone avioni sa Golubaca isl, ali generalno izvrsili su zadatak ljudi. Sto se tice tih niskih letova imate bas u jedom od tih podkasta pricu americkog pilota gde kaze da ga je AWACS prvo vece bombardovanja usmeravao na automobil na autoputu koji se kretao preko 200km/h i prijavio mu ga kao bugija, sto je izgleda spasilo jednu 29tku. Taj iskisni pilot jna F15 je odao priznanje pilotima recima da bi verovatno i on da je u njihovoj situaciji isto tako branio svoju zemlju, a za PVO je rekao da je bila prilicno ozbiljnija prica u odnosu na Irak, sumirajuci to sa sumnjom u opravdanost cele agresije, ali on je vojnik koji je tu poslat na zadatak.
alexanto
Zamisli kakav bi ucinak imale 21-ice sa svojim mocnim radarima dometa 20 km, o manevarskim sposobnostima da i ne govorim… Slanje njih na nebo bi tek bilo zrtvovanje totalno… BIS-evi su ostali na nivou ranih 80-tih ili pre kasnih 70-tih.
’99. su 29.-tke za njih bili svemirski brodovi u svakom pogledu a videli smo kako smo prosli i sa njima…
Aleksandar
Jeftin je opis pilota kada kaze kako je „bombardovao nesto“. To „nesto“ su civili . Steta sto nismo imali taj famozni s-300 i nadam se da ce nasa PVO jednog dana stvarno biti vrhunski opremljena i nakrcana . Zelim nasoj PVO S-400 i S-500 u bliskoj buducnosti ( zelje su jedno , daj Boze i mogucnosti)
Vlad
Bilo bi zanimljivo saznati kako bi reagovali NATO piloti koji lete F16 blok 50, Rafala i sl. kada bi znali da idu na teritoriju gde je raspoređeno 35-40 Pancira i poneki PVO sistem dugog dometa.
40 Pancira teorijski može da gađa u jednom momentu 80 aviona.
Zoran Vukosavljević
@Vlad
160 aviona
Ed
@Vlad
Takvu situaciju imate između Sirije i Izraela.
Sirija ima, navodno, preko 40-ak Pantsira uz BUK-ove M1 i M2, i još mnogo toga… a Izrael koristi F-16i Sufla, koji je u biti Block 52.
Dead1
Vlad, nije ih briga za Pancir. I Israel i Turska lupaju Sirijske Pancir-e bez problema.
Sami Rusi su priznalii da Pancir nije bas najbolji sistem.
Miloš77
Problem je što danas (Izrael za primer) agresorska avijacija nikako avionima ne dolazi u domet Buk-ovima, Sirijskim S-300, a kamoli Pancirima!
I to ide u čast ruskim PVO koji iako su pogadjani, jos vise su i obarali tih turskih dronova na primer. Ako neko sumnja mozda u broj oborenih Dronova u Siriji, Libiji, i Jemenu zadnjih godina neka slobodno proveri.
Na žalost borba protiv bogatog i daleko moćnijeg neprijatelja bilo to 99-te ili danas garantuje i velike gubitke.
madpal
@Ed , tacno takva situacija je iznad Sirije, tacnije jednog dela. Zato Izraelski IAF i gadja sa teritorije druge drzave raketama vazduh-zemlja dugog dometa. Sto samo po sebi namece zakljucak da vam je potrebna PVO dugog dometa za gadjanje tih aviona, ili jos bolje lovacka avijacija.
Boža M
@Dead1
Ako ih nije briga za Pancir, zašto su promenili taktiku i ispaljuju skupa sredstva izvan vazdušnog prostora Sirije sa svojom avijacijom?
Da ih je baš briga za Pancir leteli bi u okviru dometa Pancira. Siriji nedostaje dobro LA, koje bi napalo Izraelske avione iznad Libana.
Ed
@madpal
Naravno da je potrebna PVO dugog dometa i lovacka avijacija, i to kvalitetna i u dovoljnom broju.
Ocigledno da je Izrael prisiljen prilagoditi taktiku, sto i povecava kompleksnost i trosak za svaku operaciju. Ipak, u prosjeku jednom mjesecno, napadaju ciljeve u najbolje branjenoj zoni Damaska.
Sirija ima i barem 3 baterije S-300 PMU-2 od 2018.g. i 20-ak Mig-29SMT, ali to ocigledno nije dovoljno da odvrati Izrael od napada.
Aleksandar
@Vlad
Nikada se ne bi dogodilo bombardovanje da smo imali rakete srednjeg dometa. Rakete srednjeg dometa jesu sigurnost za „male“ zemlje poput nase. Kombinacijom raketa srednjeg dometa i kvalitetnim PVO slika bi bila drugacija. Naucili smo , a sad ako bi bili i pametni da „ukrademo“ tehnologiju od kineza koji su voljni da saradjuju i ne osecaju se ugrozeni od nas i mi je unapredimo za sebe ( mislim na kvalitet naucnika koje imamo, mada ih mnogi podcenjuju) Takdoje kupovinom FK-3 ima sanse da smo bocnuli Rusiju da nam da neku opremu ispod cene , sa obukom posada i mozda nesto vise sto odgovara za pokrivanje radijus od oko 800-900km zemlja vazduh i zemlja zemlja. To su opet moje zelje , ali nesto realno obzirom na stanje u svetu i izrazeno neprijateljstvo NATO zemalja prema Rusiji i Kini
Dead1
Boza, Ed, pa sta da su promijenili taktike? Tako ide u ratu. Ali Izrael uspijeva da unistava mete bez problema to je sto je vazno!
Sto se tice troskova, rat je skupa igra. Jeftinjakovici i siromasi ga brzo izgube – pogledajte zadnji rat izmedu siromasne Armenije sa bogatijem Azerbaijanu koji je ulozio novac u modernu opremu.
Miloš77, BPL su „expendable“ to jest potrosni materijal! Zato i jesu BPL!
To je sto su te nerazumije – BPL nije napravljen da prezivi. Ljudi zaboravljaju prijasNje ratove. Sovjeti su pravili T-34 sa planiranim zivotnim vijekom od svega 6 mijeseci zato sto nisu ocekivali da bi prezivjeli vise od toga.
To radi i u modernom ratu – pogledajte koliko stotina vozila unisteno u jako kratkom ratu u Armeniji-Azerbaijan.
Tako i BPL. To je jako jeftino rijesenje naspram mlaznog aviona. Ali zato i ne ce dugo prezijeti na ratistu.
Ed
@Dead1
To sam i napisao:
„Ipak, u prosjeku jednom mjesecno, napadaju ciljeve u najbolje branjenoj zoni Damaska…
… ali to ocigledno nije dovoljno da odvrati Izrael od napada.“
Boža M
@Dead1
Rekli ste da ih nije briga, a to zvuči potcenjivački. Pancir je dobar sistem u svojoj klasi i naterao je i Izraelce i Turke da se više pomuče.
To što Sirijci nemaju druge stvari sa kojim bi ugrozili Izraelce nije do Pancira. Ali, eto, Pancir je oborio turski F4.
Zaista je teško ratovati bez novca, ali da i sirotinja ume da udari parajlije, lepo su nam pokazali Huti.
Vlad
Ed,
Dead1,
Nemojte porediti Siriju i Izrael sa Srbijom i Balkanom. Topografija nije ista. Srbija je bogom dana za skrivanje Pancira i ostale ratne tehnike koja ima mogućnost brze promene položaja nakon dejstva.
A i uz dužno poštovanje sirijske vojske, ni posade nisu iste.
entuzijasta
Slava nasem pukovniku Pavlovicu,secacu se njegovog herojstva kao i priceo njemu dok sam ziv. Moje pitanje americkom pilotu, obzirom da je naveo sta je bilo lose kod nasih aviona, taktike, pilota kao i stanje i broj NATO tehnike toga dana, da li bi on poleteo da je situacija obrnuta? Mislim da odgovor necu dobiti nikada ali takodje mislim da ga znam. I zelim nam od sveg srca, najmodernije moguce RV i PVO kao i Vojsku, da se ovakve stvari nikada ne ponove.
Miloš
Ne znam zašto biste postavili takvo pitanje pilotu – ne odlučuje pilot lovac da li će poleteti u borbu ili ne. Postoji ceo lanac komandovanja koji o tome odlučuje na osnovu strateške i taktičke situacije, raspoloživih resursa, saznanja o protivniku i slično. Pilot dobija naređenje da poleti i on svoj zadatak izvršava, ne bira, u suprotnom naravno u svakoj vojsci postoje posledice. Jedino što ovde možda izaziva zabunu jeste što je pukovnik Milenko Pavlović poleteo tog dana iako nije bio po rasporedu ali ta odkuka je verovatno bila u okviru njegovih komandnih odgovornosti.
Isto zna i američki pilot koji je dao komentar, ali je verovatno „živopisnije“ pričati o pilotu koji je hteo da bude heroj.
Jedini i osnovni problem ovde je izdavanje naredbe za poletanje onih koji su znali sve relevantne informacije a ipak takvu odluku doneli. Otprilike kao kad bi košarkaški trener rekao najboljem igraču da posto gube u poslednjoj četvrtini sa 20 razlike opali jednu trojku sa celog terena. Utakmica je sigurno izgubljena ali ako se desi neki slučaj da pogodi će bar izgledati lepo…
entuzijasta
Milose, hvala puno na odgovoru. Obzirom na sve nabrojane cinjenice od stane americkog pilota cini mi se da bi mogao da iskaze makar truncicu postovanja prema protivniku, ovako mi njegov komentar ima omalozavajuci prizvuk.
Svestan sam svega, lanca komandovanja,odgovornosti, da u ratu ne cveta cvece i da mora da se gine, ali i protivnici mogu da ukazu postovanje, i ukazivali su ga u proslosti u raznim ratovima.
Nix
Po ovoj prici ispada da je pukovnik poleteo 10 minuta kasnije situacija bi bila znatno kompleksnija, odatle proizilazi da je ipak bilo promisljene taktike za ovo poletanje, naravno u skladu sa okolnostima. A komentari tipa zasto su ih ‘terali’ da polecu itd ne stoje, jer su mnogi piloti hteli da lete te zadatke mnogo vise i agresivnije nego sto su im pretpostavljeni naredjivali i odobravali, vojni pilot radi toga sluzi i postoji bez obzira na to ko je neprijatelj, nemojte mesati vojne i civilne pilote jednima je posao da izvrsavaju naredjenja, a drugima da slusaju vremensku prognozu i da drame.
Sasha
Da, protiv 8-12 aviona je tesno, ali zato 4 + avaksi, bajo moj, fina sansa. Nigde veze. Da je bilo pameti ne bi morao nesrecno poginuli pukovnik da izvlaci drugog pilota iz kabine. Trosimo ljude kao da nam na drvecu rastu.
Ранђа26
Пилот ВРС у пензији пук.Златан Црналић је у једном интервјуу када су га питали о сукобу са ловачким паром америчких Соколова из њиховог 31 лап-а, рекао да су амерички пилоти само радили оно за шта су били обучени. Али је додао и то да је и он имао мало бољи авион или авион раван Соколу, прича би била другачија. Верујем да су Витезови урадили максимално шта су могли. Друго је питање шта би било да је 204 лап имао још једну лае са Ослонцима. Копка ме и то да ли се тадашња команда ЈРВ прибојавала да против агресора шаље ловачке паре Ослонаца, под претпоставком да би убрзо остали без иједног Л-18, па су слати појединачни ловци у различите рејоне изнад Србије /ако не рачунамо једини ловачки пар Ослонаца Радосављевић-Перић/.
Profesionalni lažni svedok
Potpuna nespremnost za rat svih. Loša obuka dilentatizam i nespremnost u svakom pogledu. Evo dva primera iz predmetnog vida. Noć pred bombardovanje data je borbena uzbuna i jedinice su napustile vojni objekat hajmo reći organizovano ali u preteranoj žurbi i strahu od neposrednog dejstva i provele noc izvan aerodroma po selima i okolnim brdima. Deo više komandi našao se sa vozilima što vojnim što civilnim u neposrednoj blizini komandnog mesta sa namerom da ga zaposedne. Znate šta nisu imali? Ključ od ulaza. Onda su od straha jer je preko radio stanice jedan od komandanata javio da je „vatromet“ krenuo iz Sredozemlja, a komandna mesta su prioritetni cilj (što su ruku na dušu pravilno zaključili) uz mnogo nervoze otišli ka rezervnim komandnim mestima po seoskim kućama u kojima nije bilo čak ni uredjaja veze pa se jedan visoki vojni starešina na veoma odgovornoj dužnosti dužnosti zabrinuo pred svima nama uz reč da prostite:“ J…će me ovi odozgo što nisam uspostavio vezu“Priča ide i dalje i sve je zanimljivija ali zbog prostora i ovo je dovoljno. Drugi primer je da posle izvršenog zadatka i uspešnog prihvata više aviona izvan aerodroma starešina operativnog nivoa komandovanja naredjuje da se svi avioni ipak vrate na aerodrom u skloništa pri čemu je imao lična saznanja (zajedno smo bili ispred abs-ova) da su neki avioni već uništeni u istim. Za kraj početkom maja kada piste naveliko nije bilo kada su inžinjerci odustali i od njenih uzaludnih popravki deo jedinica je počeo da u manjim grupama pušta pripadnike sastava da odu do obližnjih gradova obidju porodice i malo se srede. Što bi reko jedan moj kolega najteže je održati disciplinu u ratu na terenu u jedinici koja nije u neposrednom borbnom kontaktu sa neprijateljem (uzgred budu rečeno ovo se nigde ne uči i nikoga za takva iskustva nije ni briga). Moj kolega i ja odlazimo kod predpostavljenog nam pilota i pitamo ga da dozvoli našim ljudima da po istom principu idu do porodica načelno na tridesetak kilometara od sela u kome smo smešteni. Odgovor je negativan predpostavljam jer smo zatekli i prekinuli inače tadašnjim pravilom službe zabranjenu društvenu igru. Na pitanje zašto dobijamo odgovor da je naša jedinica predvidjena za odbranu aerodoroma. Dotični dobija sledeća pitanja gde su nam rejoni prikupljanja polazni i vatreni položaji ko su nam susedi i kako da organizujemo sistem vatre kako je organizovan sistem veze itd. Dobijamo čudjenje i odgovor da nezna ali da će pitati načelnika štaba i da sutra dodjemo po odgovor, što smo jedva dočekali. Shvatam da pilot ne mora da bude vojskovodja ali me je iznenadilo toliko odsustvo shvatanja situacije i slobodno mogu reći vojnička praznina. Sutradan smo dobili odgovor da u slučaju napada dovedemo jedinicu do parkinga motela u tom selu a da će nam tamo načelnik štaba saopštiti zadatak.Tada smo zaključili da oni nemaju plan odbrane aerodroma kao izazovne desantne osnovice a da na terenu nije bilo ni jedne jedinice KoV koji bi po pravilu trebalo da bude nosilac odbrane ovako bitnog stratgijskog objekta.
Primera je sijaset može se napisati roman. Evo par detalja iz druge ruke. Na aerodrom Sjenica preletelo je iz lovačkog puka sa aerodroma Slatina 8 MiG 21 (jedini borbeni zadatak te jedinice) i svi su naredih dana spaljeni u skloništima a da nisu ni pokušali da ih rastresito rasporede i maskiraju. Vojska na aerodromu Podgorica dočekala prve bombe u stroju za večeru, a na podzemnom objektu u obližnjem selu nisu zatvorili vrata pa je nekoliko desetina aviona uključujući i akro grupu tu izgorelo . Itd itd. Onda nije ni čudo i slanje pukovnika komandanta lovačkog puka bez pratioca u samoubilačku misiju protiv svih pravila upotrebelovačke avijacije. Lićno ne verujem u tačnost navoda amerikanaca da je neko ozbiljno pratio njihovu komunikaciju nekakav bingo (to je samo njihova pretpostavka misleći da su protiv sebe imali organizovan sistem PVO) u proceni mogućnosti uspešnog dejstva i makar pojedinačne i simbolične pobede tada za dušu napaćenog naroda i današnjih ložača. Šteta čoveka i njegove porodice.
PS Ličnosti su stvarne neki su napravili i karijere a njihova imena likovi i dela poznati su piscu.
Boža M
Ja Vam u potpunosti verujem, ali sam siguran da je i suparnička strana imala ogromne propuste.
Počeli su rat sa 400 aviona i planom da potraje dve nedelje a završili su posle 3 meseca sa 1200 aviona i povlačenjem rezervnih delova od jedinica iz SAD, jer su im avioni počeli da izlaze iz resursa.
Alasseon
Ovo je vise nego istinito i vidjeno u RSK i RS mnogo puta (a i jos gore). Problem je u selekciji i motivaciji – ako postoji motivacija (citaj novac) moguce je napraviti selekciju. Sposobni ljudi, kreativni i koji ne razmisljaju po direktivi mogu napraviti mnogo vise od poslusnika i karijerista.
Imam utisak da je JNA slektovala oficire po obrnutom kriterijumu, poslusni naprijed ostali stoj. Jugoslavije je naslijedila te oficire (i dosta od tog sistema) i zato se desilo sta se desilo.
Na ovom forumu je mnogo „strucnjaka“ koji nemaju ideju koliko je vazan inteligentan i kreativan vojnik u uslovima stvarnog rata.
Сремац
Свака част! Увек сам се питао зашто су нам уништени авиони у кампонирима.
Mislim dakle ne postojim
DJ Deki Bravo za komentar. Srpsko rukovodstvo je 99 biralo izmedju dve opcije poraz sa razorenom zemljom i ljuskim zrtvama i poraz bez razorene zemlje. Mazohisticki mitomani su izabrali prvo igrajuci se Pasica i Pocoreka. Kasniji dogadjaji su pokazali da smo posle batina na sve pristali i brze nego sto su neprijatelji ocekivali.
Srbofil
Kako ko dozivljava ovakve stvari je licno. Npr. Pilot F-15C Majk „Dozer“ je rekao u invervjuju, da „ne bi o politici iza svega toga, rat je uvek losa stvar, ali nas su nasi lideri poslali tamo, radili smo samo svoj posao“….i „nije to bio Irak, Srbi znaju svoj posa, znaju da se bore, njima sve pohvale, samo su branili svoju zemlju, i ja bi isto radio“ „da su imali bolju opremu, ili samo vise opreme, mnogo bi drugacije bilo“, „drago mi je da se pilot koga sam oborio katapultirao, nije mi zelja da ubijem nikoga“. Tako da nisu svi isti…neko to gleda malo „sire“, neko ne…..ima i nasih svakakvih.
Svi nasi piloti su rekli da su bez obzira na tehniku i odnos snaga trebali da polete, ali da je taktika bila skroz pogresna. Nema se te sta diskutovati, ako oni taku kazu, onda je to tako.
Trebamo biti malo realni. Zemlja se raspala, vojska se raspala ’91, onda sankcije….Nije se imalo kada ni kako uvezbati, prilagoditi novim uslovima, osposobiti tehniku, nabaviti nesto novo, uvrstiti u naoruzanje….decenije pre toga RV se obucavalo na odbranu od SSSR-a, nije ni bila u planovima nikad neka invazija ili napad od strane NATO-a, a mnogo toga se promenilo za jako kratko vreme. Oni su u medjuvremenu imali Irak, iskristali su operacije takvog tipa, raspadom SSSRa su rasteretili svoje snage od raznih zadataka, modernizovali tehniku, upoznali se sa sovjetskom avijacijom…..
To sta je vojska uradila za tako kratko vreme, ja nemam drugu rec osim neverovatno. Jeste da se nismo mogli odbraniti u adekvatnoj meri, ali sta ocekivati pobogu?
Propeler Zviz
Slažem se sa Vašim gledištem.
Ono što mi je smetalo u godinama koje su usledile po bombardovanju je penzionisanje i marginalizovanje pilota učesnika u odbrani od NATO agresije, ali i ostalih oficira, podoficira, vojnika koji su učestvovali u drugim rodovima.
Sećam se priče jednog od pilota učesnika (mislim da je pukovnik Slobodan Perić, ali to ovde nije važno) da se u potonjim godinama komanda RV-a nije udostojila pozvati ih na obeležavanje godišnjica,
a to su Ljudi za prve redove.
Nažalost, ima još loših primera…
Dobro je što se u međuvremenu stanje stvari malo popravilo.
Vojni aerodrom u Batajnici nosi ime pukovnika Milenka Pavlovića, malo se više piše i produkuje video sadržaja na tu tematiku.
Najmanje što možemo učiniti za sve njih je da ih ne zaboravimo!
Dead1
Odlicna reportaza.
Tu se i vidi ogroman problem sa Americkom vojnom tehnikom i doktrinom – oslanjaju se puno na zracne cisterne zbog slabog dometa njihovih aviona.
To je narocito problem u Aziji i zato Kinezi proizvode J-20 koji misle da je napravljen da obara AWACs i avio-cisterne.
Tu je i S400 ima neku ulogu – ne da obara F-16 ili F-35, nego da prijeti njihovim avio cisternama i AWACS sto znaci da F-16 ili F-35 ili F/A-18 nemogu dugo letjeti nad neprijateljskim teritorijem,
Neko
Sad jedno pitanje- zasto nisu leteli po vise sati posle obaranja nekog od njihovog aviona od strane PVO?
Boža M
@Dead1
Isto i ja mislim. Mala teritorija SRJ i mali domet naših PVO sistema su bili glavni problemi 1999.
Zato je Iran, na primer, zbog velike teritorije i modernijih sistema većeg dometa, krupan zalogaj i pored zastarele lovačke avijacije.
duka
Strasno je videti kako su poslali tog mladog coveka u smrt, i njega i sve ostale koji su poletali.Jednostavno nasi avioni tada, pri takvom odnosu snaga, nisu imali sta da traze u vazduhu.Slozio bih se sa nekima, nama na prvom mestu treba jaka PVO i tek po neki avion (14 visenamenskih nam je i vise nego dovoljno)…
Licno ne smatram da su americki top gun piloti nesto posebno, ni oni ni njihova obuka.Jednostavno su bili nadmocniji u tehnici u svakom pogledu
Boža M
Za razliku od većine komentatora, ja smatram, da zbog male teritorije Srbije, mi baš treba da imamo ozbiljnu lovačku komponentu, koja može da ugrozi neprijateljske aviocisterne i avakse sa raketama dometa 100-200 km.
Ti avioni ne bi mogli da ih izmanevrišu, a imaju veliki uticaj na operacije.
Naravno, neophodno je imati i pvo velikog dometa.
Ne yaboravite da su lovci i najbolje sredstvo za uništavanje modernih a skupih BPL. Čak iako su takve BPL opremljene najmodernijim sredstvima za ometanje vođenih raketa- od avionskih topova se ne mogu odbraniti.
Naravno, sve je stvar novca.
NN
,, jer je neki pilot hteo da bude heroj “
U jednoj recenici razlika u mentalitetu onog ko kroz istoriju vodi osvajcke ratove i onog ko vodi odbrambene i oslobodilacke.
Crni
Ima u USAF finog sveta ali jezivo su iritantni ti likovi što nastupaju sa holivudskih pozicija. Oni su vojnici i dobro znaju da vojni pilot poleće po naređenju i instrukcijama svoje komande a ne po sopstvenim herojskim instinktima. Ako mu je nezamislivo da neko poleti u borbu 1 na 4 sa inferiornom letelicom, onda je dovoljno da kaže da mu nije jasno zašto je protivnik tako radio.
Kada on bude u situaciji da negde iznad Teksasa mora da uzleti na četiri neprijatelja koji imaju sve moguće i nemoguće prednosti na svojoj strani, onda može na osnovu sopstvenog iskustva da deli lekcije o tome kada treba a kada ne treba biti heroj.
Ovo što je rekao bukvalno znači: „Oduvali smo sa neba ludaka koji se usudio da nam se suprotstavi“. Pa eto, neko će ponekad i da im se suprotstavi, koliko god to bilo uzaludno. Malkice su previše navikli da im svi ližu čizme gde god se pojave.
1980
Pogodili ste suštinu. Nema se šta dodati.
Маре
Браво Црни!
SheikhZayeb
Ne, ne vidi se arogancija, već se vidi razlika između sistema i mentalnog sklopa. Kod Amera postoji sistem, vrlo surov, ali su pravila kristalno jasna i toliko jednostavna da i debil može da ih shvati! I sistem funkcioniše! Glavno pravilo je da se ne poleće sa neispravnim avionom. I da ne produžavaju resurse na papiru. Kao i da je život pilota vredniji od tehnike. Zato im se neće desiti da iznad Teksasa poleće jedan F-16 protiv 8 venecuelanskih Suhoja.
Strela
Posto smo mi bili busni preko agenture znali su nase stanje PVO, zato su se i upustili u avanturu na koju su racunali da ce trajati par dana međutim sa vremenom se konstatovalo da to i nije bas tako a nasi su se organizovali. General Lazarevic je lepo reko, da nisu imali ratni plan nego su ga u hodu uradili. Kad su se stvari sredile krenulo se bombardovanjem svega civilnog. Kopneno prosto nisu smeli tj. nisu se usudili da krenu sami nego slali ovce kojima i danas traze kosti.
Кими
Па не бих баш рекао да нису имали ратни план. Мислим да је већ било речи негде, да су план имали много пре самог бомбардовања.
И не знам одакле вам сада сада информација да нису кренули копнено?
Шта је са акцијама „Стрела 1“ и „Стрела 2“ као и борбеним окршајима на Кошарама? Ако већ слушате ген. Лазаревића, онда сам сигуран да сте могли чути да је трајао и копнени напад за време самог бомбардовања.
DJ Deki
Milos77,
Sve sto si naveo je na mestu. Medjutim, tehnika diktira taktiku. Sovjetska tehnika, sovjetska taktika. Znaci, nepazljivo i osiono zrtvovanje ljudi i borbene tehnike., bez mnogo razmisljanja i planiranja.
Normalno je da ce piloti poslusati naredjenje i poleteti cak i u tom slucaju, mada mislim da su bolje sanse imali cak i piloti JKV, aprila 1941. Ali naredjenje ce poslusati i americki piloti i ne treba ih osudjivati zbog toga.
Licno mislim da pri takvoj nadmoci druge strane, jedina sansa lezi u prepadima izuzetno brzih aviona, kao sto je slucaj obaranja F-18 od strane MIG-25, 1991. u Iraku. Izgleda da je to jedini gubitak u dejstvima vazduh-vazduh, koje su Amerikanci priznali u lokalnim ratovima. Zato mslim da je dadasnji MIG-31, a pogotovu njegova unapredjena varijanta koja nije zazivela, MIG-31M, jedina realna opasnost za NATO avijaciju. Naravno oni moraju biti odgovarajuce bazirani i zasticeni rasporedom PVO. To ne znaci da zagovaram nabavku tih aviona u Srbiji, nemoguca misija, naravno i neekonomicna, ali veci broj jeftinijih aviona tipa F-5 ili F-20, dasvim dobro odradi mirnodopski posao kao i nekakav sukob niskog intenziteta. Za nase uslove je vaznije vreme reagovanja, lakoca odrzavanja i duzi resursi, sto samim tim znaci vise naleta i bolju obuku.
Ne znam koji bi bio savremeni pandan tih aviona, ali kako je neko napisao, ne bismo bolje prosli ni da smo imali F-22, pa zasto se onda ne odluciti za, dugorocno, najjeftiniju varijantu.
Jos jedna stvar, nabavka borbenih aviona odavno nije vise samo pitanje potreba i struke. Spoljno politocka orijetacija zemlje diktira istu i najbolji je pokazatelj koga zelis za saveznika, a nenormalno je da u nasem polozaju mi izbegavamo USA i EU, a orijentisemo se na Rusiju i Kinu. Zapravo ne ni na Rusiju, vec na nepostojeci SSSR, jer nasi avioni datiraju iz tog perioda.
Midas
nepazljivo i osiono zrtvovanje ljudi i borbene tehnike., bez mnogo razmisljanja i planiranja
Nedostaje samo obezglavljivanje vojske par godina pred rat u staljinistickim procesima. A danas smo svedoci kako se to sve kanonizuje i dize na pijedestal „otadzbinskog“ rata…
Miloš77
@DJ Deki
MiG-31, iako najbrži, nije namenjen za brze reakcije i airpolicing. On je idealan za patroliranje i odbranu velikih reona od uljeza. Na je besplatan i jeftin za odrzavanje ne bi bio dobar za nas.
MiG-29 je ustvari upravo to što ste opisali.
Manji, agilan i izuzetno moćan (brz) presretač napravljen da zameni uloge koje je obavljao MiG-21 prevashodno.
Sve to nema svrhe kada letis protiv dve tri generacije bolje opremljenih aviona koje prati dva avaksa.
Žalosna istina je da su i ti F-16 Blok 50 bili na visem nivou tada neg sto ce ova modernizovana varijanta SM nasih MiG-29 biti zbog sveukupnog paketa visenamenskih sposobnosti. Ipak i kao takvi (SM) oni u vazduh-vazduh scenariju predstavljaju daleko veću opasnost po bilo koje avione i mogu da pruže daleko veći otpor nego naši stari MiG-29B
Uz dobru taktiku naravno.
DJ Deki
Dakle, jezim se od ovoh komentara, tipa mi vodimo oslobodilacke razove, oni osvajacke, mi smo hrabri, zasto nisu dosli u vizuelni domet i sl.
Pa ljudi nisu ulagali silne milijarde u avione, da bi ratovali kao u WW II. Drzavnicka mudrost je nalagala Srbiji da izbegne rat sa takvim protivnikom. Na zalost danas je na vlasti ista garnitura kao u to vreme mada su se okolnosti promenile.
Takodje me iritira to slepo obozavanje sovjetske tehnike. Mi smo prvi trebali da udjemo u NATO, ane da, kao sad, po stoti put idemo mimo sveta, napustamo Evropu i konacno ostajemo na njenom dnu i istoku.
Miloš77
Ovde se prica fokusira na pilote, avione i taktike. Bar bi trebalo da bude jer ko nas je i kako dovukao u tu situaciju da se borimo sami protiv celog nata je mnogo opsirna tema.
Ni nasi ni njihovi pilti nisu razmisljali o tome kad su im komande date da polete.
Ipak mi je muka kad neko toliko misli da je NATO savez spas za Srbiju. Sta mi dobijamo tacno od toga? Sigurnost u slucaju cega?
Kao da je to članstvo neki magični stapić prosperiteta.
Mogli smo i mi da se pridruzimo NATO savezu pa li bi verovatno i dan danas padali na MiG-29 kao Bugari.
milan
Da smo do sad uspeli da se uguramo u NATO, ne bismo imali nikakve teritorijalne pretenzije susednih članica NATO-a prema nama. Ovako nikad ne znamo kad će neko da se seti Sandžaka, Dimitrovgrada, Banata, severne Vojvodine… O RS da i ne pričamo, Kosovu, Crnoj Gori i svuda gde još uvek ima našeg naroda koji bi u slučaju novog rata bio u teškoj opasnosti.
Da se vratim na temu, Milenko Pavlović je bio heroj i tačka. Znao je kakve su mu šanse, i verovatno je očekivao da će se katapultirati nakon lansiranja sopstvene rakete, ili nakon pogotka protivničke.
Piglet
Uvezani sa VOJIN, u paru sa 29kom, smanjeni radarski odraz…nisam siguran da bi bili pespomoćni, posebno što ih je bilo dosta.E sad u kakvom su stanju bile je posebna priča.
Uostalom postoji na netu izveštaji sa vežbi Američkog u Indijskog vazduhoplovstava gde su Ameri priznali da su imali dosta broblema sa Bizonima….
Midas
A kako vi mislite da bi taj vas VOJIN opstao kada bi bio pretnja? Da li vam je recimo zapalo za oko da su ga 1999. ostavili na miru…
Zoran Vukosavljević
@Midas
Kako to mislite „ostavili su VOJiN na miru“???
Morate čitati, ima dosta literature dostupne na netu, a imate i štampane knjige koje govore o sistemu VOJiN i o 126. Brigadi VOJiN tokom rata 1999-te….
Nemojte paušalno i napamet iznositi takve, potpuno netačne informacije.
Miloš77
@Midas
Koliko sam ja citao nasi VOJIN radari su bili meta non stop. Gadjani, pogadjani i popravljani tokom 78 dana bombardovanja.
Srbofil
@Midas
Pa prvo su to gadjali. Problem je sto PR rakete ne mogu da se navode na radare u tom spektru, a kada su ti radari mobilni i dobro maskirani, tesko je cak i za NATO da ih pronadju i uniste. Fiksne instalacije su odmah stradale.
Zoran Vukosavljević
@Srbofil
Naši radari sistema VOJiN su bili S-banda (AN-TPS-70), L-banda (AN-TPS-63) i UHF-banda (S-600/S-654). Svi podložni dejstvu protivradarskih raketa HARM.
Samo je P-14 bio metarski u VHF bandu ali je zbog svojih velikih dimenzija pogođen krstarećom raketom prvu noć.
Svega 1-2 radara P-12 koji su takođe „metarci“ su radili u sistemu VOJiN i to uglavnom u rezervi.
Bilo je i P-15 par komada, a oni su UHF radnih frekvencija.
Dakle, samo 1 kom P-14 i 1-2 kom P-12 su radili na frekvencijama van dijapazona otkrivanja i praćenja HARM raketa.
Ли Сек
Дневник неког пилота Луфтвафе који је бомбардовао Београд 1941, би био поучна паралела.
Srbofil
Provlaci se pitanje sto nije poslato jos aviona, sta i kako itd.
Sa tehnicke strane, da smo imali uvezan, automatizovan sistem i kako-tako zasticen sistem komunikacije, to bi moglo, ali nismo.
Amerikanci su imali ogranicen broj avionu vazduhu(u odnosu na cime su raspolagali) jer je tada tehnicki bilo nemoguce odrzati kontrolu velikog broja aviona na sustinski veoma malom prostoru, a mi nismo imali nikakvu mogucnost.
Zaboravio sam koji tacno pilot je u onom famoznom dokumentarcu rekao kada je poleteo na zadatak ’99 da ga je oficir za navodjenje prvo pitao „da li si ti crveni ili plavi“ a on se zbunio….E sad zamislite nasih 20-30 u vazduhu, a VOJIN i PVO nisu bas sigurno da li je crveni ili plavi? Samo bi im otezali ionako pretezak posao.
E sad ta moralna dilema da li su uopste trebali da polete? Ne znam. Ja bih iskreno voleo da nisu, ali opet pitanje je da li oni isto tako razmisljaju i sta ja, ili bilo ko od nas pojedinaca samostalno moze da zna i zakljuci? I ljudima na terenu su padale bombe na glavu…..Ne znam, katastrofalno losa situaciju kako god okrenemo.
Striktno tehnicki govoreci sta bi napravilo makar neku osetnu razliku? Pa ono sto Svedjani i Finci primenjuju. Sposobnost poletanja sa magistralnih puteva jer ce piste biti unistene, sta god radili, odrzavanja kakve-takve sitaucione svesti i kontrole situacije protiv daleko nadmocnog neprijatelja. Znaci modernija PVO i modernije, a jos bitnije, felksibilnije RV sa veoma robusnim sistemima veze. No opet, necemo se zavaravati, ne bi to donelo neku veliku razliku posle decenije sankcija i propadanja. I da smo imali bateriju ili dve S-300, oborili bi mozda jos 10, neka bude i 20 aviona, ali oni bi se samo snazno fokusirali da ga uniste svim sredstvima.
Bizarna politika, bizarno vreme, glup i protracen rat za obe strane, steta sto smo racuna za sve to dobili samo mi, ali sta da se radi, tako nas zapalo…..Racunajte da smo za 100 godina proslog veka bili samo jednom na pogresnoj strani istorije…..nije ni to los „skor“ ako cemo realno…
Zoran Vukosavljević
Drugari….nemojmo se zavaravati pitanjima „da li su Migovi trebali da polete 1999-te“. Naravno da su trebali da polete. Već sam ranije napisao da neću ulaziti u taktiku i način upotrebe.
Možete li zamisliti situaciju nakon rata, u kome Migovi nisu poletali? Kakve bi se rasprave vodile po forumima? Da li bi lovačka avijacija uopšte opstala kod nas? Možda bi mnogi tada tvrdili : „šta će nam kad neće da polete kad smo napadnuti“? I slično….
Morali su da polete. Taktika upotrebe je drugo pitanje i može roman da se napiše. A i za druge stvari koje se „ne uklapaju“ u priču o upotrebi LA tokom rata 1999-te.
Miloš77
Slazem se sa vama. Na ponos, ali i zalost nasih pilota i njihovih najblizih.
Da nisu poleteli bilo bi stvarno svašta. Što tada, što i dan danas. Ni oni sami nikad ne bi mirno spavali posle.
Verujem da i mnogima od pilota MiG-21 nije bilo lako da sede i čekaju, mada je to bila dosta lakša odluka sa obzirom na generaciju aviona i raketa.
Sa druge strane, da su poleteli sa istim tim F-16 Blok50 ili nekim Su-27 tada, isto bi se desilo. Verovatno bi oborili koji NATO avion ali bi ubrzo bili i sami oboreni. Rezultat po pilote bi bilo isti istacki.
Losa politika im je zapecatila sudbinu kako god da okrenes.
OSOJ
Na jednom ispitu, koji su svojevremeno mladi mornaricki oficiri, potporucnici, polagali, a koji se zvao SOFD, komandant broda pita svoga potporucnika sledece:
Brod je pogodjen u pramcanom delu kod pramcanog topa, u municijskom odeljku imamo prodor vode, tamo su, vodnik taj i taj, i mornar taj I taj. Sta radis? Naredjujes da se zatvare vodonepropusne pregrade iza kojih ostaju vodnik i mornar ili naredjujes da se njih dvojica spasu?
Potporucnik odgovara da bi spasio ovu dvojicu. Komandant mu kaze, nisi ti sinko za mornaricu, ti si za nesto drugo, nikada neces biti komandant broda. I nije nikada postao komandant. Moras zrtvovati dvojicu da bi se Brod spasio.
Dakle, Moras zrtvovati zivote pilota da bi odbranio drzavu.
Iznecu sada neke „jereticke stavove“ , ali moram. Samo u ovoj drzavi u rat idu deca, dok u svim ostalim drzavama idu vojnici, to sto su ti vojnici ponekad dosta mladji od nase dece to nema veze, vazno je da kukamo ko neke babe.
Druga jeres je, da gospodin Pavlovic, slava mu i milost pred Gospodom, je pokazao nevidjenu hrabrost i moral (spasio je mladjeg kolegu), ali se poneo kao onaj mornaricki potporucnik sa pocetka price. Pavlovic nije bio mladi covek, kako vi kazete vec pukovnik, komandant puka I
i odgovoran za taktiku i ucinak te jedinice, puka, konkretne eskadrile. Ko sme da mu se mese u taktiku i borbenu upotrebu njegove jedinice? Komadant puka bi u mmiru trebao da bude majka, a u ratu Bog za sve, i one ispod I za one iznad njega.
On je dakle bio i u ratu majka, dobar covek, ali izgleda da nije imao sve osobine koje krase komandanta u ratu.
Jos jednom, slava mu i milost.
Trebao je pokusati jos na pocetku sa 7, 8 aviona jednovremeno, da u kriticnom momentu ostvari lokalnu prevlast u delu VAPa i jedino bi tako oborio jedan ili dva NATO aviona, posle toga, izgubio bi sve te avione i verovatno dva, tri pilota, a zar ovako nije, samo bez ikakvog ucinka. Ovo nije nikakva naknadna pamet, vec bi ovo trebali da znaju i potporucnici aviacije, a kamoli pukovnici na komandnim duznostima.
ciklon
Pobede bez gubitaka,proklamacija zapadnog saveza.Srbija, Libija,Irak,Sirija možda i Iran su „sile“ neopisive snage.Šalju se hiljade aviona na goloruku vojsku.Mnogo toga unište i izlupaju sa sigurne udaljenosti.Rusija ili Kina,neka hvala.Okružuju najveću nuklearnu silu sveta, samo džabe troše pare na pijančenje po Litvaniji,Poljskoj Estoniji.Kad prve „kaćuše“zazuje nastaće bežanija,iz družine (saveza) prvo oni mali kojih se rat ne tiče.Boga mi biće gusto na svim tačkama Evrope i kod na. Bio bi to treći pokušaj(treća sreća) sa Zapada da se opljačka Rusija.Napoleon i Adolf nisu imali sreće.
Ли Сек
Запад је унутрашње кризе углавном решавао ратом.
У доба атомске равнотеже рат није вероватан.
Вирус очигледно сматрају добитном комбинацијом.
VJ
Četvrt veka kasnije se mnogo puta potvrdilo da je 1999. PVO jedini bio iole pretnja, iako potpuno tehnički inferiorni. Lovačka avijacija je bila neupotrebljiva, čak i da su svi imali ispravne avione. Danas bi donosioci odluka trebalo da imaju to u vidu, da lovačka avijacija u Srbiji okruženoj NATO paktom nema velikog smisla, osim enormnih para koje treba potrošiti. 50% ulaganja tolikog novca u PVO bi od Srbije napravio, bezmalo, gvozdenu kupolu. Pogotovo što PVO itekako mora da se pojača, posebno odbrana od dronova i trupna PVO. Treba nam samo air policing, da ne plaćamo druge i to što jeftinije rešenje. Slanje MiG 29 na na NATO je bila klanica i slanje ljudi u smrt. Ne samo Milenka Pavlovića. Ti ljudi su pokazali ogromnu hrabrost i požrtvovanje, ali jedini efekat je bio po njihove porodice. Po neprijatelja i ne baš. Ljudi koji su ih slali u smrt su završili u vilama na Dedinju, a trebali su u Zabeli.
PSA
Orlovi su dejstvovali po KIM, dok je lovačka avijacija krajnje pogrešno upotrebljena. I da, MIG-29 su bili potpuno ispravni, svi kriju da je pored kriminalno loše strategije upotrebe avijacije krivo i neulaganje u modernizaciju aviona. Avioni su bili vrlo podložni ometanju jer su te verzije MIG-29 bile obaveštajno provaljene prebegom konstruktora radara krajem 80ih i kupovinom sličnih verzija aviona od strane SAD po istočnoj Evropi.
Priča se da su Rusi nudili pakete za rešavanje problema za male pare ali niko ništa nije uradio. E to je za robiju.
Mehaničari nikad ne bi pustili neispravan avion da poleti. Da su avioni bili neispravni oni bi bili na robiji. Dakle, ometanje i pogrešna upotreba koji se kriju pričama o navodnoj (ne)ispravnosti i objektivnom herojstvu pojedinaca ali koji nisu ni trebali da budu na takvim misijama već potpuno drugačijim.
Na primeru Ukrajine upravo vidimo da se i najjači PVO slomi. Bez sadejstva sa avijacijom to je samo vreća za udaranje koja se pre ili kasnije iscrpi.