Podkast „10 percent true – Tales from the cockpit“ koji se bavi temama vojnog vazduhoplovstva u poslednje dve nedelje emitovao je više detalja o borbenoj upotrebi američkog ratnog vazduhoplovstva i drugih NATO zemalja iznad Jugoslavije 1999. godine nego drugi izvori za prethodne 24 godine. Zahvaljujući svedočenju pilota USAF-a, pukovnika Majka Petruke (Mike Pietrucha) WSO-a (Weapons System Officer) na višenamenskom borbenom avionu F-15E koji je tokom agresije NATO-a na Jugoslaviju imao više desetina borbenih letova, saznajemo do sada neobjavljene detalje aspekta rata koji nije dovoljno obrađen: o jurišnim dejstvima, upotrebi preciznih sredstava vazduh-zemlja, detaljima borbene upotrebe aviona F-15E, etičkom momentu biranja ciljeva i ono najinteresantnije, detalje o greškama tokom borbenih dejstava i namernim ciljanjima civilnih ciljeva.
Petruka detaljno (uz emitovanje video snimaka sa nišanskih senzora) rekonstruiše dejstvo aviona F-15E na železnički most u Grdeličkoj klisuri prilikom kojeg je pogođen putnički voz kada je poginulo najmanje 13 civila i objašnjava sa operativno proceduralne i tehničke strane zbog čega se i na koji način to dogodilo. Otkriva da je on WSO koji je ciljao bombe koje su uništile flotu akro-grupe Leteće Zvezde na aerodromu Golubovci kod Podgorice, objašnjava taktiku upotrebe jurišne avijacije protiv srpskih PVO efektiva, prepričava napade na Lađevce, Sjenicu, vojnu infrastrukturu i mostove, priča o greškama Vojske Jugoslavije, iznosi svoje mišljenje o efikasnosti jugoslovenskog PVO-a, detaljno rekonstruiše planiranje misije u kojoj je trebalo da dejstvuje kasetnim bombama po dve crkve (što je odbio), kritikuje odabir civilnih ciljeva i priča o etici i posledicama tih dejstava po USAF pilote i oduzima jedan nivo zasluge PVO posadi koja je oborila Skota O Grejdija iznad Bosne i Hercegovine. U jednoj od epizoda priča i o srpskom sporoletećem cilju koji je dejtvovao na Kosovu i Metohiji nekoliko nedelja nakon početka sukoba ali da ga zbog loše procedure odobravanja nisu presreli.
Petrukinih pet i po sati svedočenja o operaciji „Allied Force“ predstavlja do sada najdetaljniji opis nekog USAF i NATO pilota, donosi do sada neispričane priče ali i nudi drugu verziju nekih događaja koje do sada niko nije demantovao na ovako neposredan način.
Starbejbi
Pozivno ime (call sign) pukovnika Petruke je Starbejbi (Starbaby). Svoju letačku karijeru u ratnom vazduhoplovstvu Sjedinjenih Američkih Država proveo je kao aktivni (nakon toga u Nacionalnoj gardi i rezervi) oficir za oružane sisteme (WSO), odnosno drugi čovek u kokpitu jednog od najsposobnijh američkih višenamenskih borbenih aviona F-15E Stajk Igl. Njegov posao bio je manipulacija radarom, senzorima, ciljanjem i navođenjem preciznih i nepreciznih ubojnih sredstava protiv tačkastih, mobilnih i PVO ciljeva. Starbejbi je potekao u „Wild Weasel“ zajednici (borbeni avioni opremljeni opremom i naoružanjem za uništavanje PVO sistema) i učestvovao je u gotovo svim borbenim operacijama USAF-a nakon Pustinjske Oluje što je rezultiralo sakupljanjem preko 500 sati letenja u borbenim misijama. Leteo je F-4G i F-15E a iznad Balkana je učestovao u operacijama „Deliberate Force“, „Deny Flight“ i „Allied Force“.
Tokom poslednja dva konflikta bio je baziran u vazduhoplovnoj bazi RAF-a Lejkenhit (Lakenheath) kao deo 494. eskadrile Panteri. Svedoči o svojoj obuci za misije dejstva nuklearnim oružijem iz F-15E, vežbama sa finskim ratnim vazduhoplovstvom kroz brojne interesantne i često duhovite anegdote.

Petrukin stil pripovedanja je neposredan, stručan i često duhovit. Njegova stručnost, entuzijazam i nivo poznavanja borbene upotrebe vazduhoplovstva su na mnogo većem nivou od većine posada USAF-a i drugih zemalja koji se mogu čuti na ovom i drugim podkastovima. Primećuje se njegova zainteresovanost za širu sliku celokupnog procesa borbenih operacija što mu svedočenja čini ozbiljnijim i kredibilnijim od drugih. Predaje na naučnim skupovima o navedenim temama i piše za više stručnih publikacija i portala. Prilično direktno i otvoreno priča o svojim suprostavljanjima komandnom kadru u miru i ratu.
„Casual vandalism on a country wide scale“
Starbejbi je skovao interesantan opis operacije „Allied Force“ koji najefektnije ilustruje njegov stav o njenoj kvalitativnoj strani: „Casual vandalisam on a country wide scale“. U jednom od svojih eseja piše:
– NATO airpower exhausted the target list in 72 hours. Day four opened with NATO aircraft hitting targets with no significant military value for no appreciable effect. USAF aircrews at Aviano AB reckognized the transition from a bad plan to no plan at all, and were widely disappointed that they were bombing “suspected truck parks in the jungle“ – a deliberate historical reference to Vietnam. While the target list was expanded soon after, NATO never got back on stride with a coherent air campaign plan and resorted to casual airpower vandalism on a grand scale, hitting bridges, fuel storage, tunnels, airfields, factories and the sole oil refinery. By week six aircrews were hunting for “tanks under trees” in Kosovo and restricting previously approved targets, a process referred to as “turning bricks into rubble.” In the end we arrived at a dubious victory through a means we did not then understand. Devoid of a coherent strategy, Allied Force was a grand experiment in using precision airpower as a blunt instrument to force concessions from an enemy who could not effectively resist. –
Svedočenje na „10 percent true“ podkastu počinje sa opisom operacije „Nimble Lion“, aktivnostima vežbi i pretnji SR Jugoslaviji tokom 1998. i početkom 1999. godine. Kaže da je njegova eskadrila bila potpuno spremna na djestva 28. februara 1999. godine i da su nedelje pre početka agresije koristili da iznad Bosne i Hercegovine detaljno simuliraju napade na sve vrste ciljeva koje će gađati iznad Srbije i Crne Gore.

Tokom rata bio je baziran na aerodromu Aviono u Italiji i kao kolege koje su letele C modele, bio je smešten u hotelu sa četiri zvezdice. Posade su letele jednom u tri dana, što je, kako priča, značilo da su jedan dan u tom ciklusu uvek imali za turizam po Italiji na 73 dolara dnevnice.
Aviano je tada bio dom za 18 Wild Weasel F-16CJ letelica i njihovih 36 F-15E. Priča da je preko 100 najbitnijih meta uništeno za prva tri dana i da je sve nakon toga, kada je reč o izboru vojnih ili civilnih ciljeva, praktično bilo natezanje i improvizacija koja je više imala za cilj da održi momenat kampanje i njeno trajanje radi ostvarivanje političkog cilja nego što je bilo potrebe za uništavanjem efektiva Vojske Jugoslavije. Konstatuje da je Vesli Klark bio armijski oficiri i indirektno ga kritikuje za nerazumevanje borbene upotrebe avijacije. Kaže da su ciljeve koji su bili birani nakon vojno opravdanih zvali „CNN ciljevima“, da su za njih namerno korišćene „glupe“ Mk-82 bombe.
Petruka detaljno priča o prvim noćima dejstava kada je bio deo udarnih paketa sastavljenih od aviona nekoliko zemalja. Opisuje probleme prilikom ATO-a (Air Tasking Order) koji su morali da budu razdvojeni zbog poverljivosti upotrebe kada je korišćen F-117A. Ilustruje da su USAF i Mornarica bili ti koji su pravili razliku, od saveznika hvali Francuze, kritikuje njihovu upotrebu Avaksa i opisuje anegdotu iz napada prve noći. Francuski Avaks je pogrešno interpretirao situaciju u vazduhu i deo Luftvafe paketa aviona Tornado ECR je praktično pobegao zbog lažne dojave o nepostojećem presretanju od strane MiG-ova RV i PVO. Drugi blam Luftvafea bio je da su prilikom jednog dejstva noću leteli sa upaljenim svetlima spolja i unutar letelica jer do tada nisu radili vežbe takvog letenja noću.
Opisi dejstava po aerodromima na jugu Srbije su detaljni i iskreni. Primećuje se koliko je bilo kompleksno integrisati glavne i pakete za podršku sastavljene od više nacija, koliki je bio stepen otkaza bombi i promašaja njegove eskadrile i kako su i oni učili u praksi. Kako se radi neposredni BDA (Battle Damage Assesment) – ako je dim nečega ispod neke nadstrešnice crn nakon pogotka znači da su vozila, ako je beo znači da ništa nije pogođeno. Kakav uticaj ima oblak prašine nakon uništenog betona na performanse laserskih obeleživača i slične lekcije. Svedoči da su, prema njegovom mišljenju jedna trećina preciznih sredstava, pre svih laserski vođene bombe koje su najviše koristili (GBU-10 i GBU-24), imala otkaze ili se nisu aktivirala prilikom udara u cilj.
Lađevci, najbranjeniji cilj posle Beograda
Petruka tvrdi da su Lađevci, ili kako ga je NATO klasifikovao „aerodrom Obrva“, bili najbranjeniji cilj posle Beograda. Tokom dejstava u kojima je učestvovao na ovaj aerodrom, u prvim danima rata, tvrdi da je u jednoj misiji protiv njegovog udarnog paketa bilo lansirano 14 raketa iz PVO sistema Neva. Kritikuje tehnike maskiranja Vojske Jugoslavije ilustrujući to ciljevima koji su bili oivičeni živom ogradom koja ih je definisala jasnije iz vazduha. Opisuje da je Vojska Jugoslavije tokom ometanja NATO radio frekvencija emitovala zvuke horova i delova snimljenih telefonskih poziva na kojima se samo čuje dranje ženske osobe (!).
PVO bolje od lovaca
Jedna od interesantnijih celina Petrukinog svedočenja svakako je bila njegova kritika i hvala RV i PVO Vojske Jugoslavije.
Priča kako je srpska PVO bila podjednako aktivna prvog i zadnjeg dana rata i da nije iscrpela razerve raketa. Konstatuje da je NATO imao podatke o svim dosadašnjim kretanjima, vežbovnim i mogućim disperzivnim položajima srpskog PVO ali da oni nisu iskoristili ni jedan od tih položaja tokom rata. Nivo analitike i obaveštajne pripreme USAF-a je bio ozbiljan. Posade jurišnih i „Wild Weasel“ aviona pohađale su, pre i posle operacije, kurs naziva „Europan SAM tactics analysis“. Pre rata su očekivali da će srpsko PVO koristiti doktrinu manevra što se, kako konstatuje, i dogodilo. Obaveštajni podaci su im, kako priča, definisali da je PVO Vojske Jugoslavije „kredibilnije od Iračana“ i opisuje pojedinačne taktike Neva i Kub posada. Nivo detalja koji su F-15E posade primećivale o rutini upotrebe Kub lansera i njihovih radara je veoma interesantan.

Kada je pitan za lovačku komponentu RV-a odgovorio je da je USAF nije video kao ništa do „organizaciju koja će dobijati AMRAAM-e“. Konstatovao je da nije bilo opcija za srpske lovce budući da je suprostavljenih NATO aviona jednostavno bilo previše. Nije se upuštao u kvalitativnu analizu lovačkog dela rata budući da je izvršavao isključivo jurišne zadatke.
Na pitanje da li je upoznat sa srpskom izradom mamaca u prirodnoj veličini Petruka odgovara da nije impresioniran tom pričom i postavlja pitanje: ako postoji dosta fotografija maketa aviona i PVO sredstava zašto one nisu uništene ako su bile toliko efikasne? Tvrdi da je USAF znao da ih identifikuje kao makete.
Sledeća interesantna kritika srpske stručnosti je, kako Petruka tvrdi, epizoda u kojoj su NATO posade prvih mesec dana (ključni period uništenja svih bitnih vojnih ciljeva i RV i PVO kapaciteta) imale precizne podatke o meteo uslovima na srpskim aerodromima zahvaljujući činjenici da Srbija sebe nije izbacila iz civilnog evropskog automatizovanog sistema za podelu podataka o meteo uslovima. Kaže da je bilo dovoljno ukucati ICAO identifajer bilo kog srpskog aerodroma i da su dobijali trenutne meteo uslove na aerodromu kao i prognozu za sledećih 24 časa, što su u planiranju misija i koristili. Tumači da je Srbija jednostavno zaboravila da sebe isključi iz tog sistema i tako onemogući NATO-u precizne meteo podatke koje je merila na sopstvenim aerodromima. Zaključuje anegdotu sa tim da je Srbija ovo primetila tek nakon mesec dana i konstatuje da je tada već bilo kasno – najbitnije mete na aerodromima su bile uništene.
Uništenje akro-grupe Leteće Zvezde
Petruka se u četvrtoj epizodi svog svedočenja priseća dejstva po aerodromu Golubovci, preciznije po objektu Zeta unutar brda Šipčanik, nedaleko od mešovitog civilno-vojnog podgoričkog aerodroma. Po njegovom sećanju po ovom cilju su prvo dejstvovali Bombketi – lovci F-14A koji su u zalasku svoje karijere upotrebljavani i za dejstva preciznom municijom po zemaljskim ciljevima. Deset dana kasnije Petruka i još nekoliko F-15E posada dejstvovalo je po istom cilju. Tokom planiranje njegove misije planeri su izgubili fotografije cilja i raspored ciljnih tačaka, što je on morao da nacrta iz sećanja sa jedne od prethodnih misija. Borbena misija je Petruki u isto vreme bila i ispitni let (check ride). Prilikom faze planiranja svaka bomba iz svakog aviona je dobila ciljnu tačku: severna vrata, južna vrata, ventilacioni otvor. Ispostavilo se da je nakon rasporeda ostao neraspoređen par bombi što je neko od pilota iskoristio za predlog da one dejstvuju po tornju na aerodromu Golubovci. Petruka kaže da naravno da to nisu uradili budući da se toranj nalazio na „no strike“ listi civilnih ciljeva i da su višak bombi jednostavno usmerili u prethodne ciljne tačke.
Petruka kaže da mu je pogodak GBU-10 laserski vođenom bombom bio najprecizniji ikad što prikazuje u četvrtoj epizodi u formi snimka tog napada. Potvrđuje da ih je tokom napada bezuspešno gađala protivavionska artiljerija i da je ciljao deo iznad vrata objekta Zeta. Vrata koja su bila otvorena. Kaže da su preko LANTRIN sistema gledali kako udarni talas i vatra eksplozije uništavaju MiG-21 koji je bio parkiran na stajanci nedaleko od ulaza u objekat. Obaveštajni podaci u pripremi za drugu misiju i dalje su im govorili da se u objektu nalaze MiG-ovi 21.
Međutim, danima kasnije saznaje da je on zapravo poslednji dejstvovao po avionima Super Galeg akro-grupe Leteće Zvezde koji su takođe bili parkirani unuatar Zete. Petruka je za izvedbu ove misije dobio DFC odlikovanje (Distinguished Flying Cross).
Gađanje civilnih ciljeva i objašnjenje dejstva po vozu u Grdeličkoj klisuri
Petruka nekoliko puta tokom svedočenja naglašava da „Allied Force“ nije bio dobro vođena kampanja. Od već navedenog „problema“ da nakon mesec dana nisu imali validne mete za gađanje do toga da ROE (Rules Of Engagement) nije bio adekvatno definisan. Iz njegove priče stiče se utisak da su eskadrile i piloti morali sami sebe da štite od kontroverznih naređenja što je on, kako tvrdi, jednom i uradio.
Priču o etici u borbenim operacijama i jasnom odabiru nepotrebnih civilnih ciljeva počinje misijom koja je trebalo da se obavi 5. maja. Kako priča, dobili su zadatak da dejstvuju kasetnim bombama CBU-87 po jednom selu u Srbiji. Kaže da mu je isprva bilo sumnjivo da je meta selo (koje nije uspeo da identifikuje i nakon rata) ali da je ceo proces planiranja misije bio nestandardan. Na mapi je samo bio ucrtan pravougaonik u okviru kojeg su trebali da bace kasetne bombe bez konkretnog vojnog cilja. Petruka se pobunio i kroz lanac komande zvao je AOC (Air Operations Center) da ih pita da li su sigurni da je u pitanju validna meta. Odgovoreno mu je da je lično general Majkl Šort (komandujući svih NATO vazdušnih snaga za udare po Jugoslaviji) potpisao naredbu za ovo konkretno dejstvo. Petruka je zatim ostalim posadama iz svoje eksadrile kazao da ne bi trebalo da izvrše ovaj zadatak ukoliko prilikom ciljanja video senzorima ne budu ubeđeni da se radi o vojnim ciljevima. Procedura koju su dogovorili među sobom za tu eventualnost bila je da bombe bace u okviru zadatog pravouganika ali u šumu van civilnog naselja.
Tako je i bilo. Tokom prilaska cilju videli su da je ciljna tačka bila na dve pravoslavne crkve. Posade se slažu da kasetne bombe izbace na dogovrenu nenaseljenu lokaciju u šumi. Međutim, drugi paket sa drugim posadama iz njegove eskadrile bio je ponovo taskovan za isti cilj drugu noć. Petruka saznavši za to ostavlja pisanu poruku kao upozorenje da se radi o crkvama pilotu iz posada koji je odgovoran za planiranje sledeće misije. Pomenuti pilot ipak izvršava misiju nakon protesta kroz lanac komandovanja koji nije dao rezultat i, kako Petruka tvrdi, taj paket uništava crkve sa kasetnim bombama. Pomenuti pilot je prema Petrukinom svedočenju nakon rata imao psihičke probleme i stradao je u udesu malog civilnog aviona koji je sam leteo. Petruka je nakon rata sreo generala Šorta i suočio ga sa izborom ovogk onkretnog cilja na šta je Šort odgovorio da se ne seća detalja.
Nastavljajući na priču uništavanja civilnih ciljeva Petruka pominje da je poznavao „Wild Weasel“ kolegu pilota koji je za vreme „Allied Force“ kampanje službovao u Študgardu i koji mu je lično potvrdio da je od strane NATO starešina bilo naredbi za namerna ciljanja civilnih ciljeva na prostoru Jugoslavije i da je to, kako je njegov prijatelj čuo, rađeno kako bi se „Srbima očitala lekcija“. Petruka na kraju ove priče konstatuje da smatra da mu je ovo bila najbolja misija u borbenoj karijeri – zato što je nije izvršio.
Dejstvo po mostu u Grdeličkoj klisuri i putničkom vozu koji je u tom trenutku prelazio preko mosta prilikom kojeg je poginulo najmanje 13 civila Petruka opisuje kao grešku. On lično nije učestvovao u ovoj misiji ali je detaljno rekonstruiše i analizira uz prikazivanje neubrzanog snimka samog dejstva. Konstatuje da voz nije bio meta jer, kako tvrdi, sve i da je u vozu bio neko koga je trebalo gađati to se ne bi obavilo na ovaj način i sa ovim ubojnim sredstvima. Primarna misija je bilo uništenje mosta sa dve vođene rakete AGM-130 (radi se zaoravo o bombi GBU-15 sa raketnim motorom). Emitujući snimak dejstva objašnjava raspored pažnje WSO-a koji ovu, praktično radio kontrolisanu bombu, navodi gledajući fokusirano kroz usko polje na prikazivaču u kokpitu. Petruka tvrdi da WSO nije mogao da vidi voz koji prilazi niti da skrene bombu sve i da je video voz na vreme budući da bi u toj fazi blizine pred udar trajektorija bombe ostala ista sve i kada bi se izvršilo najveće moguće komandovanje promene njenog napadnog ugla. Ubeđen je da je planiranje misije krivo, da je trebalo samo pogledati red vožnje voza i da je upravo iz tog razloga dejstvo na most u Novom Sadu izvedeno u 3 ujutru zbog minimalnog saobraćaja.
„10 percent true – Tales from the cockpit“
Podkast „10 percent true“ možete naći na Jutjubu dok je Petrukino svedočenje podeljeno u pet delova – Prvi i Drugi, Treći, Četvrti i Peti. Podjednako zanimljivo je i njegovo ranije gostovanje iz kojeg se naknadno izrodilo detaljnije svedočenje iz pet delova.
Tango Six nastavlja da daje svoj doprinos analizi NATO agresije 1999. godine kroz rekonstrukciju svedočenja pre svih američkih pilota. Tako smo pre dve godine ukrstili svedočenja pilota Praulera sa doživljajem istog događaja našeg kolumniste Zorana Vukosavljevića, obradili nove detalje obaranja pukovnika Milenka Pavlovića, oštećenja letelica o kojima se do sada nije znalo i potrudili smo se da priredimo sveobuhvatnu listu NATO gubitaka.
Beduin
U najmanju ruku, zbog klisure, netko mora odgovarati bae zbog nemara.
ivan
Ajd makar kod Rusa nema tih dilema, srusis pozoriste puno civila, dobijes orden, sravnis zgradu greskom , litra vodke od Putina. Gadjali most nocu kad nema prometa, kakvi amateri. Putin je brale sila da je on napao Srbiju bagerima bi sahranjivali .
Gladius
Prateci ovo od pocetka u Ukrajini i moderno ratovanje dosao sam do jednkg zakljucka.Bataliti PVO i uloziti sve u sajber ratovanje.Americka vojna doktrina je ofanzivna ali da se unisti neprijateljski pvo i odbrana zato ne ulazu u PVO,jedini je AEGIS na burku i tikonderogi,ali to je za ABM protekciju.Videli ste u kosarci americka reprezentacija ne igra nikakvu odbtanu forsiraju samo napad,ali to pobedjuje(meni je evroliga drza od NBA),tvrdim da bi nasibranko alzic i gagi milosavljevic stavili onog karija i kleja u dzep,ali dzaba kada su im tu pol dzordz durent i ostali koji ce da nadoknade trojkama nedostatke i kakva ti odbrana pomaze,ako ameri 3/4 napada postizu poene.Njihovi avioni su pravljeni za elektronsko ratovanje tu su i awacsi satliti detektujU PVO sisteme i cao cao zdravo.Zasto sajber ratovanje,ameri se previse oslanjaju na digitalne sistem,ne postoji savrseni covek tako da ne postoji ni savrsena masina,sto znaci da ajde kazemo F35A sa svim monim radarom JAMMING sistemom ovim onime mora neke mane da ima a ja bih rekao sajber bezbednonst.Ulozis u kadar finansiras i eto ti.Veca je verovatnoca oboriti zapadni avion sajber napadom nego pvo raketom.Rat se dobija tako sto se sve moguce informacije prikupe,a sajber ratovanej upravo to donosi.Kao inzenjerski zadatak ne mozes da ga resis ako nemas sve moguce informaciej na raspolaganju,prosto i jednostavno
Gastos
@Ivan
Niko iole ozbiljan ne spominje pozoriste kao napad Rusa, cak ni Bucu ne spominju posto jednostavno ‘ne pije vodu’.
Za sve ljubitelje NATO, ovo je dobro podsecanje, kako su oni ‘dobri’ i ne gadjaju civilne ciljeve. Dok su Rusi zli i ruse energetsku mrezu.
Yoda
@Gladius
Mora da se igra i odbrana i napad da bi se postigao rezultat – štaviše jaka odbrana obezbeđuje lagane poene iz kontri – neko igra zonu, neko čoveka…
Vojna sposobnost je šlag na torti jednog društva, a kultura je trešnjica na šlagu.
Naš problem je u tome što nije pitanje da li će propasti ova naša „torta“ – već kada će propasti i sa kakvim posledicama, a još je važnije pitanje šta i kako nakon toga – ali nakon odgovara na pitanje zašto se propada i kada se to ne mora…
Vojna problematika je čak jedna od najprostijih, ali je usložnjava sve veća brojnost problema – nađeš/napraviš slabosti i udaraš po njima – npr. tenk ne može kroz blato ili preko mosta i sl.
Neki tj. mnogi su rešenje sopstvene nesposobnosti potražili u asocijacijama sa tehnološki naprednijim državama – ali su svoju „višu rasnost“ unizili i ispod nivoa nekadašnjih afričkih plemena postajući lagano ali sigurno – topovska hrana.
Drugi grade sopstvenu virtualiju po sistemu „ti meni serdare, ja tebi vojvodo“ itd…
Domanović ismevao pre 130 godina, Rajs sažvakao pre 100 godina – ali džaba – vreme je stalo jer su mozak i srce u leru…
Postupci se izvode iz straha umesto radi svrsishodnosti i sl…
Mora se imati jak i pametan (prosečan) čova koji bi bio sposoban da od rijalitija pravi održivo društvo koje bi angažovalo sve resurse – umesto što ih izbacuje iz zemlje bilo kroz „izvoz“ ili odliv mozgova.
Zox
Druže, tema ovog krajnje interesantnog članka nije Putin. Čitajući mnoge komentare imam utisak da se nalazim na pijaci na kojoj se prepiru babe, na temu “ ko je jači?“ Batalite svoje navijačke strasti i uživajte u T6.
Mislav
Gastos
Niko ne pominje pozoriste jer je nebitno na spram citavog grada Mariupolja koji je sravnjen sa zemljom. Grad od pola miliona stanovnika. Zamisli da je NATO sravnio grad velicine dva Nova Sada do temelja.
YPT
Gledajući snimke naših vežbi, stvarno nam maskiranje nekada više poveća vidljivost, nego suprotno.
Generalno, pitam se da li neko u našoj vojsci prikuplja ove informacije i daje neka konkretna rešenja ili se slepo drže nekih pravila.
Vlada
Čovek se korektno osvrnuo na svoje iskustvo prilikom akcije „Noble Anvil“.
Takođe je naveo niz interesantnih stručnih podataka koje bi neko iz Vojske Srbije morao makar da sasluša.
Imam doduše jednu nedoumicu a vezana je za deo koji se tiče bacanja kasetnih bombu na pravoslavnu crkvu.
Meni je promaklo a možda neko zna o kojoj se crkvi radi, odnosno da li su kasetne bombe zaista pale u neke blizini crkve/manastira?
Drugo, zar odbijanje ili namerno neizvršavanje propisanog zadatka (u ovom slučaju ispuštanje bombi namerno van naznačenog kvadrata/cilja) nije podložno odlasku na vojni sud?
Petar Vojinovic
Sam nije uspeo da identifikuje crkvu nakon rata. U podkastu priča kako niko od komandnog kadra nije preduzimao sankcije za odbijanje ovakvih misija, znali su da su ih dobili od politike i nisu hteli da zlostavljaju svoje ljude ako niko ne kontroliše, a izgleda da nije.
Vlada
Hvala Petre na odgovoru.
Beduin
Petre, on nije odbio misiju, on je namjerno profulao cilj.
Velike su razlike.
PakleniVuk
Verovatno da nije reč o crkvi nego mauzoleju Josipa Pančića na vrhu Kopaonika. Tu su bačene kasetne bombe ,a odatle nisu ni dan danas uklonjene.
Beduin
To je nebitno o cemu je rijec.
Bitno je da je on to indentifocirao kao nebitan cilj.
Polletio je ali ga pogodio nije.
Samim time, treba li standodati?
Слободан321
“ Јел мора ова касетна ба сеоску( но наме ) цркву ?!? Дај нешто боље … Центар Ниша,може !!!“
max
Čovjek je rekao da su namjerno ispustili u šumu da ne bi gađao crkvu.
Petar Vojinovic
…ili nešto što podseća na crkvu.
Dragan Brankovic
Samo par zapažanja:
Junački „luftvafe“ sa sve tornadima pobegao kad su dobili informaciju da su poleteli naši avioni!
Gađali smo CNN ciljeve!
Svaka treća bomba nije pogodila cilj.
Za prvu primedbu da je neko od naših izjavio-mnogi rekli da laže.
Za drugu i sam pilot potvrđuje ono što se znalo,a to je lažljiva CNN , propaganda
I treće nije ni na tako moćnom i tehnički razvijenom zapadu baš sve idealno.
Dragoljub Đedović
Mislim da je ova žurka sa avionima samo proba koliko je ovog puta ruski A2AD opasan po klasičnu avijaciju. Pošto su prošli put utvrdili da od svog tog asortimana samo AGM158 može tu i tamo d pogodi ono našta je krenuo a ispaljivati su ER varijantu sa 1000km sad im je baš leglo imaju idiote koji će leteti. Dok će Lokid prikupljati dragocene informacije šta je dobro što šta nevalja na čemu tek treba da se radi
Dax
Драгане, нико нормалан неће да ратује за туђе интересе у неком лудом освајачком рату. И сви паметни траже разлог да се извуку.
Браво за Луфтвафе у тој ситуацији.
Mislav
Dragan Brankovic
Meni je vece zapazanje i najvise govori to da je rekao kako su najvaznije ciljeve unistili u prva tri dana, a dalje su djelovali samo kako bi odrzali kampanju i politicki pritisak na Milosevicevu vlast. Dakle vojne ciljeve su ispunili u prva tri dana!
Miki
Petre, da li se mogu naći detaljnije informacije o gađanju elektroenergetskih objektata ’99. tzv. grafitnim bombama?!? To se kasnije jako malo spominjalo i analiziralo, iz bilo kog ugla i sa bilo koje strane. O njima ima jako malo informacija.
Kod kuće još uvek imam malecki kalem tog vlakna (zapravo kompozit stakleno-aluminijumska nit), vrlo slično paučini. Imam i satni mehanizam iz kasete same bombe. Bacanje velike količine toga na otvorena visokonaponska postrojenja, dovodi do potpunog prekida napajanja velikih područja, a bez stvarne štete na objektima.
Nosilac je zapravo bila krstareća raketa, ali smo iz General Electric-a kasnije saznali da su postojale i avionske bombe varijanta.
Koliko su zaposleni u elektroprivredi kasnije obavešteni, plan tih „bombi“ je bio da se EE sistem onesposobi na bar 7-10 dana. Međutim, zaposleni su uspevali da očiste trafostanice za dva tri dana, a u drugom talasu bacanja grafitnih vlakana za samo 1-2 dana.
Nakon toga su nervozni NATO planeri gađali objekte razornim bombama prvo male snage, i to samo neke prekidače na TS. Zaposleni su i to „prebrzo“ popravljali pa su u četvrtim i petim gađanjima gađali direktno prenosne transformatore. E za njhove zamene su već potrebni meseci pa i godine ako treba izraditi novi TR. Popravke nisu moguće.
Mik
Zaboravih reći, po svetu je poznata kao Blackout bomb…
Petar Vojinovic
Nemam pojma.
Ono što se sigurno zna je da NATO nije gađao postrojenja za proizvodnju struje (elektrane i sl.) već distribuciju, što je kako kažeš, lako popravljivo (mislim, ništa nije lako da radiš dok te ubijaju odozgore…). Interesantno je da Rusi gađaju konkretno postrojenja za proizvodnju struje, za šta ti trebaju godine da opraviš, odnosno izgradiš novo.
Branko
Ta vlakna su pala na veliku regionalnu mrezu dalekovoda kod Elektronske Industrije u Nisu, ka Niskoj Banji. Doslo je do varnicenja, pregorevanja osiguraca, normaalno i nestanka struje i popravljeno je za manje od dva dana, nista nije bilo sruseno, ali to jeste bila energetska infrastruktura koja je privremeno onesposobljenja. Ali da nismo potpisali kapitulaciju…
Milan Kosanovic
Moj otac je bio jedan od radnika koji su skidali te grafitne niti sa dalekovoda i trafo stanica. bas kako ste rekli, NATO baci oni dodju i za par sati skinu sve. Naravno nakon skidanja nije moguce trenutno pustiti dalekovod pod napon, tu mora da prodje malo vremna.
Yoda
Sve je jako prosto – ko ne uzima zdravo za gotovo ono što mu piše u udžbenicima društvenih nauka ili mu se servira preko propagande/medija.
Kao i u prirodi – postoje mirni biljojedi u stadima, ali postoje i predatori – kako u samom društvu, tako i na međunarodnoj sceni.
Predatori love sve osim onog što može da lovi njih – bilo samostalno ili u čoporu.
Rat je nekima postao privredna grana – još od Asirije, Rima, Španije i Britanije – pa danas do USA.
Ako u kriznoj situaciji ne izvezu sukob negde drugde – povećavaju rizik da im se desi u sopstvenom dvorištu – i taj limit se popularno naziva – progres…
Naši utripovani pavijani su verovali svemu drugom osim sopstvenim očima i izašli na ferku u ring protiv čopora čiji su svi članovi više kategorija iznad – pa dok naši generali robijaju, zverinje iz suprotnog tabora češe jaja…
Ta doza prazne samouverenosti tipa da smo sila u regionu – koji je čitav pod NATO – traži poseban kvalitet uma da tu priču proguta.
Ako ne želiš da budeš plen – moraš da budeš i lovac – a ne samo domaćin…
Realni
Apsolutno tačno,il si Vuk il ai Jagnje.Treba dobro ispregovarati ulazak u Nato,recimo da naša vojska bude gde god su Srbi na Kosovu.Preokrenuti situaciju u našu korist da mi malo budemo Vukovi,i da nikako neguramo prst u oko Rusima,nema slanja oružja bar ne protiv njih i Belorusa.Sve drugo može.I nezaboraviti naravno i Republiku Srpsku i Bosna bi onda ušla u Nato s tim što bi i RS onda bila zašrićena.
Veteran
Kao sto sam i znao i tokom samog sukoba jer sam bio ucesnik istog, ovo je za Ameriku bila samo jedna vojna vezba i uigravanje ratnih vazduhoplovstva NATO-a.Mnogo puta smo na terenu znali da su nas otkrili ali jednostavno verovatno nisu hteli da nas gadjaju,bar moju jedinicu.Gledam rat u Ukrajini,ruska vojska rusi sve pred sobom,ne vodi apsolutno racuna o ciljevima vec samo unistava gradove i sela.Mislio sam da je NATO najgori ali obzirom da sam prosao taj rat na Kosovu mogu reci da je Rusija nemilosrdna i da ne vodi apsolutno racuna o ljudskim zivotima.Kao stariji covek i neko ko je prosao rat, smatram da bi trebalo kao drzava da pristupimo NATO-u jer bi smo tako osigurali opstanak naseg naroda u ovom surovom svetu,kao clanica NATO-a bi smo mogli biti i prisutni na Kosovu,samo pametni potezi i napokon uzeti prave saveznike za nas narod i buducnost i sugurna buducnost drzave je zagarantovana.Moram istaci da je F-15 najlepsi avion koji sam video.
Nebo
@veteran
E moj veteranu u kojoj si to jedinici bio i nisu hteli da te gađaju. Lupaš gluposti. U roku najkasnije 2 dana bi dobio po njušci ako bi ostao na istom položaju čak i kao cilj niskog prioriteta.
Yoda
@Realni
A šta bi to mogli da „lovimo“ ako bi sada ušli u NATO (sa ostatkom regiona)?
Realno, samo ono što bi onda lovilo i nas – a to se ne lovi…
@Veteran
Rusi sprovode taktiku spaljene zemlje u Ukrajini i to prvenstveno na teritorijama koje ubedljivo većinski naseljavaju sami Rusi…
Nadaju se da će se sve završiti potpunim zauzimanjem anektiranih provincija – pa im se ne ratuje van tih područja – što je verovatno zajeb…
Dok Ukrajina ima za cilj anektiranu teritoriju – Rusi love glave – tj. samu ukrajinsku vojsku ukopanu/zarobljenu u rovovima u Donbasu. Psyops rade i NATO i Rusija – uz brojne druge posledice koje imaju globalniji karakter od Donbasa…
Yoda
@Realni
A šta bi mi to „lovili“ ako bi sada, sa malim ostatkom regiona, ušli u NATO?
Realno, samo ono što bi lovilo i nas – a to se ne lovi…
Realni
Yoda mogli bi recimo da ugušimo svaku pobunu u preševskoj dolini da smo u Natou bez da iko trepne,recimo da naše snage budu na Kosovu gde god je naš narod,da ukinemo autonomiju Vojvodine i tako sprečimo zauvek neko odvajanje,bila bi mirna i RS jer bi i ona bila u Natou.Sve to ali bez guranja prsta u oko Rusij i Belorusij.Zašto nenaučimo nešto od Hrvata,dobiše državu,onoliko mora kakvu ni sanjali nisu.Treba ovo shvatiti kao period preživljavanja,dok traje Nato.
Analitiko
@Veteran
„kao clanica NATO-a bi smo mogli biti i prisutni na Kosovu,samo pametni potezi i napokon uzeti prave saveznike za nas narod i buducnost i sugurna buducnost drzave je zagarantovana“
Hmmm, baš me zanima kako se Kiparski slučaj nije uklopio u ovu teoriju!?
Strela
Na pitanje da li je upoznat sa srpskom izradom mamaca u prirodnoj veličini Petruka odgovara da nije impresioniran tom pričom i postavlja pitanje: ako postoji dosta fotografija maketa aviona i PVO sredstava zašto one nisu uništene ako su bile toliko efikasne? Tvrdi da je USAF znao da ih identifikuje kao makete.
Znali su jedan k…
max
Postoji više memoara pilota u kojima svi pišu da su znali za te lažne mete, točno gdje su i šta su.
Dapače jedan A10 pilot je u memoarima pisao da ih je gađao samo da potroši municiju za što je poslije i kažnjen pa mu kasnije to više nije padalo na pamet.
Petar Vojinovic
Ovaj pilot više komentariše to da je on gledao na netu dosta slika meta i da mu je nelogićno da ih toliko postoji posle rata ako su bile efikasne. Posle govori da su znali da ih prepoznaju. Istina je negde između (plus znamo za konkretne primere uništenja meta, tako da se ne može odmah ni reći da su bile u potpunosti neefikasne). Sve što zezne i jednu bombu vredi truda i rada, svakako.
John C. Colton
Sve fotografije maketa aviona su nastale u toku izrade i eventualno postavljanja na mesta (barem one koje su dostupne javnosti). Mislim da je samo jedna prezivela njihovo gadjanje (nalazi se u muzeju). Sto se tice ostalih laznjaka, tacan broj pogodjenih smederevaca je nemoguce utvrditi.
Bob63
Svi znamo šta su tvrdili, stotine tenkova, haubica, topova uništenih, pa su posle zevali kad su videli koliko su toga promašili tj nisu ni gađali prave ciljeve. Toliko o tome da su znali.
max
@Bob63 – to što navodite da „su tvrdili“ je uglavnom bio marketing politike i medija. Ako čitate čisto vojno memoare i ovakve intervjue pilota – ljudi pišu tehnički šta je bilo i kako rađeno i dosta kredibilno.
Zoran Vukosavljević
Što se tiče „14 ispaljenih raketa Neva“ tokom jedne misije u reonu aerodroma Obrva, treba znati da se često dešava da više pilota prijavi lansiranje „istih“ raketa, pa se broj duplira. Tako smo imali „slučaj“ dejstva sistemom Kub oko Podgorice ( o čemu smo pisali na Tango Six ), gde se kaže da su lansirane 4 rakete, a u stvarnosti su lansirane 2.
Ono što vam ja mogu ovde preneti jeste da su početkom maja meseca, 2 raketna diviziona Neva iz sastava nekadašnjeg 450. rp PVO Neva iz Kraljeva, za samo 8 minuta, lansirali 6 raketa na 3 cilja.
Uopšte taj 450. raketni puk Neva je prilično dobro ratovao, u postojećim okolnostima, i o njemu se ne zna dovoljno iz razloga što je ubrzo nakon rata „utopljen“ u sastav 250. brigade (dok je još imala samo Neve) i nije se dalje posebno pisalo o tome. A neko bi trebao, imalo bi se šta pročitati.
Aleksandar Aca
Neprevaziđeni „Lala“…
Vlada
Poštovani gospodine Vukosavljeviću,
Po Vašim saznanjima, da li je neka od lansiranih 6 raketa pogodila cilj?
Tihomir Dejanović
Dobro je da se o ovakvim stvarima uopšte govori i da postoje sagovornici sa obje strane. Bilo bi još bolje da ovo čitaju i političari koji koriste vojnu silu za postizanje korporativnih ciljeva. Donekle vjerujem gospodinu pilotu ali imam i logičku kočnicu da se ne zapitam zbog čega bi neko ispadao glup, pa nešto priznao. Zbog čega ne bi ispao savremeni vitez, nadasve moralan, pametan i bezgrešan. Da čovjek dođe u situaciju da mu kaže hvala
Beduin
Odgovorno tvrdim, oruzije u junaka je goK ako junaku nije jasan cilj.
Over & out
Лошми
Овај текст је толико неутралан као се пише о рату негдје на крај свијета. У нека доба помислих да аутор мисли да смо имали част да нас бомбардују Америкаци и НАТО!
А овај пилот испаде невинашце, а остали све злочинци.. Ови извршиоци у виду пилота су најмање криви, највећи кривци су Бил Клинтон, Тони Блер, Хавијер Солана, Весли Кларк.. Овоземљски суд их нажалост неће стићи, надамо се правду Божју. Како радили тако им Бог дао!
Petar Vojinovic
„Овај текст је толико неутралан као се пише о рату негдје на крај свијета.“
Eto, upravo si saznao šta je novinaratvo.
Лошми
Ако имаш и мрвицу патриотизма, самопоштовања и националне свијести (а немаш) онда не можеш на неутралан пишеш о агресији запада на Србију! Рат у Украјини називаш агресијом у складу са својим прозападним другосрбијанским погледом, а о агресији на Србију пишете као да вас ништа не дотиче. Обзиром да си Војновићи доказани аутошовиниста ништа чудно од тебе, а остали новинари на истом порталу се само у уклапају у твоју накарадну уређивачку политику.
Petar Vojinovic
Lošmi,
Hvala na posvećenom, upornom i elokventnom hejtu. Posebno ti najiskrenije hvala što uprkos tolikoj srdžbi redovno čitaš šta pišem.
Malo počinje i da me uzbuđuje ova kontrarijanska patologija, moram priznati <3
22201
@Lošmi
Evo ja sam 1999.g pomerao dok je bila cela, a skupljao ostatke polupane tehnike posle pogodaka iz bar tri scene ovog klipa „Kosovo“, a na moju sreću sam sva tri puta bio dovoljno daleko (da ne budem u „kadaru“).
U vezi sa gore navedenim, mogu da izjavim da je tekst odličan, nepristrasan i da je priča o „drugosrbijanstvu“ i „autošovinizmu“ (ma šta to značilo) na nivou tinejdžersko-internet-patriotsko-navijačkih besmislica.
Master
Svedočim kao pripadnik pvo sastava u okolini ladjevaca i neposredno oko aerodroma tako da se odlicno sećam skoro svakog dejstva i našeg i njihovog.
Moram da kažem da nijednu nevu nisam video da se navodi na cilj.
Letele su kao nevodjeno zrno posle odvajanja startnog dela.
Sve su posade davale od sebe neštedeci se.
Umorni i ispijeni su premeštali sredstva i pokušavali nemoguće.
Svi smo znali tehničke nedostatke ali nije bilo predaje.
Avioni su poletali na zadatke a mi smo branili koliko je moglo.
Komandant pilot Malinović Sreta je govorio …nedajte momci ..da se spuste ispod 3000 ..onda nas vide..
Posade boforsa i naše male ekipe sa s2 su ostale nepogodjene do kraja…
Divizion neve je prebačen za beograd po drugom uništenju piste..tada je bačeno dva tepiha po 40 bombi i sve je uništeno.
Maskiranje aviona i pvo posada je bilo olakšano prirodnom maskom pomoravlja drveće žbunje.
Velikog uspeha tačkastog gadjanja su imali na ponikvama i dubinju…zbog nedostatka flore.
Na oba aerodroma su unisteni svi kaponiri sa avionima.
Za razliku od ladjevaca gde je pogodjen samo jedan kaponir.
Tako da je amer u pravu delimično.
Sve u svemu..razvalili su nas zbog našeg tehničkog zaostatka a ne zato što su posebni.
Imali smo uspeha čak i pogodaka…
Ono što nam se dešava već treći put za 80 godina je za žaljenje da ni u prvom ni u drugom a ni 99 naši borci nisu imali sa čim da se bore.
Ne zaboravite sutra ujutru da počne napad na srbiju..opet isto kao pre 24 godine..ŠTAP I KANAP
Перица
Није била агресија него рат који је по статуту УН-а био незаконит.
Dragan Brankovic
Samo par zapažanja:
Junački „luftvafe“ sa sve tornadima pobegao kad su dobili informaciju da su poleteli naši avioni!
Gađali smo CNN ciljeve!
Svaka treća bomba nije pogodila cilj.
Za prvu primedbu da je neko od naših izjavio-mnogi rekli da laže.
Za drugu i sam pilot potvrđuje ono što se znalo,a to je lažljiva CNN , propaganda
I treće nije ni na tako moćnom i tehnički razvijenom zapadu baš sve idealno.
Mislav
Ali su sve najvaznije ciljeve unistili u prva tri dana… to ti je promaklo.
YPT
@Mislav
Navedite koje najvažnije ciljeve u prva tri dana?
Tek posle udara po civilnim ciljevima, došlo je do popuštanja od strane rukovodstva države.
Mislav
YPT
Posaljite to pitanje ovom pilotu. Sve izjave u ovom clanku su njegove.
Dax
Господо, имајући све у виду шта је овај човек рекао, и полазећи од претпоставке да је говорио истину колико год је смео или могао, онако како је он види, он је отприлике приказао како изгледа школски начин вођења рата када се нека војска/земља жели брзо победити.
Из тог угла онда питање, да ли неко од стручњака и војних (бивших или садашњих) лица овде на дискусији може прокоментарисати зашто до сада још нису срушени мостови преко Дњепра и Украјина пресечена дуж својих река? То једноставно не могу да схватим и након оволико месеци.
Nikola
Tesko da iko sa sigurnoscu moze reci zbog cega Rusi ne diraju mostove, ali se moze nagadjati. U kopnenom ratu mostove obicno rusi strana koja se povlaci (primer Rusi iz Hersona, ili ona brana kod Kijeva da uspore Ruse). Moguce da ce Rusima ti mostovi trebati u buducnosti, ako ih sami Ukrajinci ne poruse. Mozda nakon sloma UKR odbrane racunaju da instaliraju neku pro-rusku vlast (koja ce biti na grbaci Rusije) pa s toga ne diraju brane, mostove itd. I treca opcija, mozda ne diraju mostove zato sto zele da uniste sto vise ukrajinske vojske u Donbasu (a pojacanje UKR vojsci stize preko tih mostova), da bi se posle manje bavili velikim utvrdjenim gradovima.
Dax
Тако нешто сам и ја, што сам што са пријатељима, закључио.
Али ниједна од тих опција ми није довољно логична.
Мостови помажу снабдевање украјинског фронта са стране Дњепра. Рат би био већ скоро готов и циљеви остварени да неко Украјинцима смањи брзину снабдевања људством и опремом за на пример 50%. А људски губици код Руса су већ толики да јавност неће прихватити нову мобилизацију. И цена рата је већ огромна.
Ако не заврше рат убрзо, изгубиће га због унутрашњих разлога као и због мешања Запада кроз тенику и „добривољце“. Значи није им по мени паметно да допуштају толико трајање војних операциа.
Запад ће пре или касније устројити индустрију у смеру ратне производње па ће и проблем несташице опреме бити решен.
Ако Русима крене Украјинци ће сигурно срушити мостове.
Дакле не разумем зашто још нису мостови и пруге између пољске границе и остстка Украјине и преко Дњепра прекинути.
И зато волим да чујем стручно мишљење јер ово стварно не разумем. А не верујем да баш нико у Русији није учио како се школски води овакав рат.
Pilot Pirx
>> А не верујем да баш нико у Русији није учио како се школски води овакав рат.
Na svim akademijama sveta pa i u Rusiji se pitomci uce da je to ratni zlocin…
John C. Colton
Pirx,
Ko bese iz Nato-a je odgovarao za ratne zlocine pocinjene u Srbiji 99-te?
Nikola
@Pilot Pirx
Netacno.
Ako se infrastruktura, u ovom slucaju mostovi, koristi u vojne svrhe ona postaje legitiman vojni cilj.
U ratu, ako znas koordinate, na vatru se odgovara vatrom jer tebi pada po glavi.
Dakle, ako neka budala dejstvuje recimo VBR-om iz gusto naseljenog kvarta. To je zlocin sam po sebi. Tog trenutka kada VBR ispali salvu raketa iz nekog kvarta to postaje legitimna vojna meta upravo zaslugom budale koja odatle koristi VBR.
Takodje imas primer iz Haga i rusenje starog mosta u Mostaru, sud je zakljucio da je stari most bio legitiman vojni cilj jer ga je druga strana koristila u vojne svrhe.
SheikhZayeb
@Dax: Rusi su pokušavali i još uvek pokušavaju da sruše mostove preko
Dnjepra, i ne samo preko Dnjepra. Međutim, zbog jako loše razvijenosti drumske infrastrukture u SSSR-u, većina važnih mostova prolaze kroz velike gradove, kao što su Kijev ili Dnjipro (Dnjepropetrovsk), koji su najbolje branjeni. Što su mogli da pogode, pogodili su, recimo 2. maja kada su uništili most kod Zatoke, na ušđću Dnjestra u Odeskoj oblasti. Ukupno je u Ukrajini uništeno 320 mostova. Drugi razlog je nedostatak preciznih raketa, kao i nemogućnost VKS da dejstvuju iznad Ukrajine, pa se umesto toga oslanjaju na rakete lansirane iz dubine teritorije Rusije, sa kopna ili mora. A one imaju ograničen domet, i pritom nestaje faktor iznenađenja, pa Ukrajinci imaju vremena da ih obore.
Dax
Значи ипак су пробали али им не иде. Мада и 320 је озбиљан број срушених мостова. Хвала на информацијама.
Ја сам био убеђен да су до сада већ развили еквивалент Томахавка ког ПВО тешко или никако не може да обори јер лети ниско.
Али невероватно колико и да функционише украјинско снадбевање и замена људства на првим линијама. Оно све што добијају са Западу је мало у односу на колико им треба. Или добијају пуно више а медијима и западним парламентима је пријављено пуно мање.
Mečka
U vezi bombardovanja voza u Grdeličkoj klisuri, teško je reći da li je postojala namera ili je zaista nesrećan splet događaja. S jedne strane teško da postoji uvežban operater koji ispali vođenu bombu tako proračunato da ona pogodi most baš u trenutku prelaska voza. Sa druge strane, ne verujem baš i da nije bilo moguće u poslednjem trenutku „skrenuti“ je sa cilja jer je voz veliki objekat i morao je ući u vidno polje operatera znatno pre mosta. Šta god da je istina, za ovaj događaj su bar mogli da upute naknadno izvinjenje i žal za civilnim nedužnim žrtvama. Ili ja ne znam da jesu.
Leopold
Izvinili su se odmah – rekli da je “kolateralna” šteta. I jeste bilo. Nismo mi bili u sukobu s varvarskom hordom već s organizacijom u kojoj sve članice (osim Turske) imaju ogromnu izloženost i odgovornost prema svom – društvu! Prema svojoj javnosti, političarima, javnosti. Nema dozivotnih velikih vođa, nema neoogrešivosti zbog plebiscitarne podrške ili bogomdanosti.
Ideje da je NATO namerno, s ciljem da namerno teroriše civile, bilo šta radio naprosto ne odgovaraju istini.
Glede izjave pilota da targetiraju “CNN mete” nije mislio na propagandu već na medijski domet da se nešto radi. Sve i jedna namerna meta jeste bila legitimni, ne nužno i logičan cilj. NS mostovi su idealan primer “CNN mete” – legitimni, ali potpuno van vojne logike i uopšte pameti, ciljevi.
Slagali se vi ili ne, ali, moram naglasiti da nije NATO izrokao jer im je to bila želja. Sve je urađeno od strane Zapada da to toga ne dođe. Sve drugo je naša, srpska, propaganda (i dosta ruske).
Konrad
Bravo Leopolde. Delimo mišljenje. Starbaby je covek na mestu
Перица
Циљ је био да се убије десетак џивила дневно да би се увукао страх, али да се не би развио гнев.
То је ратни злочин.
goran
Opisuje da je Vojska Jugoslavije tokom ometanja NATO radio frekvencija emitovala zvuke horova i delova snimljenih telefonskih poziva na kojima se samo čuje dranje ženske osobe (!)
Jel su sigurni da nisu radio-amateri. Ja im nisam puštao dranje nego krčanje pomešano sa morzeovom azbukom.
turboyoyo
Izgleda da na zapadu visi esaloni imaju ludacke agende dok su nizi racionalni i profesionalni. Kod nas je obratno, elita je psihopatski racionalna dok su nizi emotivni i skloni zlocinima. Uglavnom sta je tu je, profesionalno i racionalno, za razliku od nase „herojistine“, gde se nedostatak opreme i obuke nadoknadjuje „hrabroscu“ i improvizacijom.
PVO Zadar-Ponikve
Pogrešna politika ovdašnjeg rukovodstva , nas je dovela u situaciju da smo bombardovani od najjače grupe sila(NATO pakt). Sukob smo izgubili i potpisali kapitulaciju. Još se nismo oporavili od posledica.
A, ni izvukli zaključke…
Inače, služio sam na aerodromu Ponikve , i svedok sam sve moći NATO avijacije i nemoći naše PVO
I ratne avijacije. Aerodrom , kaponiri, avioni, oprema, nfrastruktura, uništeni su preciznim pogodcima, a mi vatrom nismo mogli da ih dosegnemo, jer su znali naš domet , te leteli izvan istog.
Siguran sam da su nas njihovi piloti čuvali, jer nisu gađali nase posade . Uverio sam se u tehnološku nadmoć , superiornot alijanse .( npr. pogodak rezervoara za maziva kroz ventilacioni otvor , voma malih dimenzija) i mnogo sličnih…
Gledali smo pad MIG -a 29 u blizini piste, ali ni danas ne znam uzrok rušenja…
Smatram , da moramo povesti odgovornu i pragmaticnu politiku
, kojom bismo spasli ljudske i materijalna resurse. Da nam se onakva nepopravljiva greška ne ponovi !
Pozdrav svima.
Gastritis
Zorane hoce li biti drugog izdanja knjige o KUB-u posle ovoga? ;)